Dostojanstvena kornatska nekropola

Idejno rješenje Nikole Bašića za spomenik poginulim vatrogascima. Dvanaest križeva megalitskih razmjera, u autentičnoj tehnici suhozida, povezuje raspršena mjesta stradanja u cjeloviti memorijalni prostor

Dvanaest kamenih križeva u tehnici suhozida, uklopljenih u prirodni ambijent kornatskog kamenog katastra, ostat će trajni, vrlo profinjeni spomen na vatrogasce poginule na Kornatima. Idejno rješenje arhitekta Nikole Bašića, koje se »u potpunosti srodilo s karakterom ambijenta, kao što su se i tragične žrtve zauvijek poistovjetile sa sudbinom toga prostora«, osvojilo je ocjenjivački sud i prvu, izvedbenu nagradu.
Koncipirajući svoj zapaženi prijedlog, Bašić je krenuo od činjenice da kornatski prostor nije prirodni već antropološki oblikovan ambijent. Naime, izvorne šume crnike i krške makije uklanjane su kroz vjekove kako bi se osigurali uvjeti za razvoj stočarstva i maslinarstva.

Tako je nastao kornatski kameni katastar impresivnih razmjera koji se zbog apstraktnoga, geometrijski oblikovanog pejzaža doima kao autentični land-art. Kornatska suhozidna mreža ponajprije je, smatra autor prvonagrađenog projekta, monumentalna metafora ljudskog truda, trpljenja i žrtve, ali i neuništive nade.

U takav simbolički okvir Bašić smješta dvanaest kamenih nakupina za svakoga poginuloga vatrogasca, smatrajući da se obilježavanje kornatske tragedije mora ostvariti uz pomoć autentičnih metoda i sredstava, bez unošenja stranih materijala u zaštićeni prostor Nacionalnog parka.
»Land-art - umjetnost tla, koja u postupku umjetničkog oblikovanja pejzaža podrazumijeva upotrebu materijala zatečenog in situ, jamačno predstavlja onaj umjetnički prosede kojim se, u živućem kornatskom krajoliku, može ostvariti spomenički sadržaj, ne izazivajući konfliktna stanja. U takvom postupku, transponiranje kornatskoga karakterističnog suhodiza, određene svrhe i značenja u oblik i značenje križa, semantička je superpozicija ljudske i božanske patnje, mučeništva i stradanja«, navodi autor prvonagrađenoga projekta.

Spomenički prostor nastaje na autentičnom lokalitetu nesreće, a suhozidni znakovi križa formiraju križni put. Križevi megalitskih razmjera povezuju raspršena mjesta stradanja u koherentni memorijalni prostor - kornatsku nekropolu, a svojom impozantnom veličinom, ukazuje Bašić, komuniciraju u širokim panoramama arhipelaškoga kopna i akvatorija. Znak križa prosječno je visok 1,20 metara i širok 0,6 metara. Vertikala je dugačka 25 metara, a horizontala 15,45 metara. Uzidani križ u svojoj askezi, megalitskoj mističnosti, materijalnoj elementarnosti i primitivnoj strukturi djelovat će potresno i surovo, smatra autor projekta. Prostor nesreće mora se raspoznavati kao artikulirana spomenička cjelina, dodaje Bašić, ali svaka žrtva unutar te cjeline mora imati individualizirani spomenički znak, na kojemu će se, uz osnovne biografske podatke, nalaziti biblijski citati ili stihovi i poruke obitelji i prijatelja.
Projekt obuhvaća i prostor zajedničkog okupljanja - otvorenu kapelicu u obliku rotonde, čiji će titular biti sv. Florijan, zaštitnik vatrogasaca. Prolaskom kroz kapelicu, komemorativni križni put vodi posjetitelje do pojedinačnog spomenika svakom vatrogascu.
S obzirom na to da je kornatska tragedija u hrvatskom društvu izazvala nezapamćenu socijalnu traumu, Bašić predlaže da u izgradnji ukriženih zidova, kao znak pijeteta prema vatrogascima-mučenicima, sudjeluju pojedinci, grupe i vatrogasna društva. Time bi se odala počast poginulima, a sudionici bi ujedno ovladali izumirućim vještinama poput gradnje suhozida i, uz adekvatnu edukaciju, postali brižni čuvari baštine.

Jelena Mandić-Mušćet

www.vjesnik.hr/