Ponedjeljak, 15. srpnja 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Biblijska poruka 10.7.2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Izbor i poslanje apostola

Foto:Radiopostaja Mir Međugorje

 

Mt 10, 1-7

Dozva Isus dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.

A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani s Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.

Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’«

Evanđelist Matej ne donosi kronološki slijed događaja u Isusovu životu i djelovanju, nego on Isusove riječi i djela pokušava sustavno prikazati, poredati i svrstati, sistematizirati. Kad se čita Matejevo Evanđelje, otkrit ćemo nekoliko velikih temeljnih govora. Prvi govor bijaše onaj Govor na gori, proglas o ustroju kraljevstva Božjega. U ovome – desetom poglavlju – imamo drugi Isusov veliki govor upućen učenicima. To je njihov „uputnik“, itinerarij, ili pak kurikulum, kako bi se danas popularno reklo.

Riječ je o tome što znači biti Isusov učenik, što znači biti pozvan i poslan. Isus odabire između množine učenika dvanaestoricu – poimence ih Matej nabraja. Nekima Isus čak i ime mijenja. Biti apostol znači biti poslan, biti misionar, izaslanik, emisar Isusa Krista u svijetu. Isus im daje ovlasti i u riječi, ali i na djelu. Svoje djelo u svijetu polaže u njihove ruke, sudbinu svoga poslanja prenosi na njih. I Juda je među njima.

Učenici su ostavili iza sebe sav svoj dosadašnji život, sve veze i poznanstva, obitelji i zanimanja. Sve je to za njih nešto poput domene, područja smrti. Učenik se ne smije obazirati natrag kao Lotova žena, nego ih Isus šalje da ljude upućuju u novinu života koja je došla na svijet u njegovoj osobi. O toj novini i tu novinu moraju naviještati svijetu. To je slično proljeću nakon hladne zime i leda. Kad grane i ogrije sunce, nitko više ne misli na hladnoću. S Isusom nastupa novi odsječak ljudske povijesti, na pozornici je sve novo, mlado sunce, proljeće. On oslobađa toplinom svoje osobe i ljubavi.

Koji smisao ima nabrajanje imena apostola? Nije tu puka obavijest, nego je to u biti svakome od nas preporuka da ovaj popis, katalog Dvanaestorice, dopiše i potpiše i vlastitim imenom. Riječ je u bitnome o načinu života, o nasljedovanju Isusa, hodu za Isusom i s Isusom. Nema jednostavno nikakva smisla veličati tu skupinu prvih učenika, onih koji su prvi nakon Isusa naviještali kraljevstvo Božje, ako nismo i mi danas voljni i spremni na ono što su oni onda učinili. Treba čitati sve iz sadašnjega trenutka i potrebe Crkve. Ovo ne smije zaobići ni nas danas

Izbor dvanaestorice apostola znakovito želi predočiti ponovno okupljanje raseljena i raspršena Izraela, njegovih izvornih dvanaest plemena u jedno. Povratak k izvoru, ujedinjavanje svih onih koji su na bilo koji način bili u Izraelu izopćeni ili iz zajedništva isključeni. Okupljanje svih u novi Božji narod, u novi Izrael.

Izrael treba postati ono što mu je Bog odredio u početku, kakva ga je sam Gospodin zamislio, što je Bog htio i naumio s Izraelom. Trebaju prestati sve razlike, Izrael mora postati nešto kao ogledni primjerak, uzor, paradigma, model za cjelokupno otkupljeno čovječanstvo. Jednostavno, povratak na izvore, k svojemu Bogu. Biotop života. To je novi pokret okupljanja i sabiranja u jedno. Isus ih odašilje k izgubljenim ovcama doma Izraelova, dakle, pred svojim očima ima sve, a ne samo pobožne, koji nikada nisu izgubili Boga iz svoga zrenika.

Na kraju se gotovo u pravilu navodi uz Judino ime pridjevak, atribut, dometak ‘izdajnik’. Negdje od samoga početka nad cijelim Isusovim djelom u svijetu spušta se i nadvija ta sjena smrtne izdaje, taj ljudski i povijesni menetekel, signatura, znamen nemogućnosti do kraja slijediti Učitelja. Čini se kao da Isus računa na vlastiti povijesni stečaj, bankrot, uzimajući i jednoga otpadnika u svoje društvo. Isus kao Sunce s visine uzima na sebe sudbinu ovoga kozmičkoga sunca koje zapada, ide u tamu i noć.

Isusovo bijaše navijestiti život i u smrti, navijestiti dan u tami noći ovoga svijeta. I upravo njegov izdajnik, onaj koji ga je predao u ruke neprijateljima, u vlastitoj će smrti podariti istini nepobjediva Sunca – Isusa Krista trajni izričaj: Nemoguće je živjeti ako se na ovome svijetu ubija sami začetnik života!Isus ostaje vezan uz svoj narod. Smatra da je Izrael prvi pozvan prihvatiti njegovu osobu. Pohvalit će on toliko puta u evanđeljima upravo vjeru pogana, ali je Izrael prva, i Božja i Isusova, ljubav i odrednica. Izrael treba i mora spoznati Mesiju. Možda i danas smije toliko puta Gospodin izreći: „Pa kako je to prelijepo, predivno! Takva što nisam vidio ni doživio čak ni kod svojih katolika, kao kod onih koji me ne poznaju“. Unatoč tomu, ljubi nas on do križa, gdje prolijeva svoju krv upravo za nas.

Isus se osmjelio poći k rubnima, izgubljenima, i domalo se našao među njima. Na to poziva sve svoje i sve što se čita doskora u ovome desetom poglavlju, o navjestiteljima, progonima, o mržnji, batinama, klevetanju, isključivanju iz društva, sinagoge i iz države. To je samo normalna posljedica njegova govora, zamisli i projekta koji je imao s apostolima, svojim narodom, čovječanstvom.

Uvijek je hvalio vjeru pogana, a ipak je ostao uza svoj narod. Žudio je i za poganima, a svoje šalje k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Najteže će svoje riječi izgovoriti upravo u onim mjestima i o onim mjestima u kojima se dogodiše njegova najbrojnija znamenja i čudesa: Kafarnaum, Korozain, Betsaida. Sam će reći, da su se u Tiru i Sidonu dogodila čudesa koja se u vama dogodiše, odavna bi bili u kostrijeti i pepelu čineći pokoru.

Isto se dade ili može prigovoriti i nama ovdje u Međugorju. Da se dogodilo negdje u Kini ili na Madagaskaru ovo što se dogodilo ovdje među nama, zacijelo bi se obratili. Kad bi se Isus susreo s poganom vjernikom, znao bi reći: Divno, predivno, takve vjere ne nađoh u Izraelu.

Ostao je sa svojima i uza svoje, vjeran svomu narodu do križa, do smrti, tako isto ostaje i u svojoj Crkvi, svoj nevjeri unatoč, vjeran. I dandanas. Gubimo li što ako Isusa izgubimo, ako se od nas odvrati? Neki možda ništa. A mi, mi bismo zacijelo izgubili sve, ako bi se odvratio od nas, ako bi okrenuo lice svoje od nas. Molimo da ga zavolimo, uzljubimo i prihvatimo, da se nikada ne okrene od nas, zapravo, da mi nikada ne okrenemo njemu svoja leđa.

Fra Tomislav Pervan/Radiopostaja Mir Međugorje

Najnovije

Nadbiskup Lingua u Međugorju: Mogu se prosuđivati samo djela, vanjski fenomeni

Foto:Radiopostaja Mir Međugorje   U nedjelju, 14. srpnja 2024. godine večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju predslavio je apostolski nuncij u...

Atentat na Trumpa – tako to rade ljevičari

Foto:Screenshot   Piše: Ivan Matić Nević Trump mora pobijediti i postati novi (stari) predsjednik Sjedinjenih Država! Naime, u subotu 13. srpnja - na predizbornom skupu u Pennsylvaniji -...

Biblijska poruka 15.7.2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Sveti Bonaventura – franjevac, crkveni naučitelj, biskup

Foto:Radiopostaja Mir Međugorje   Mt 5,13-19 »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se...

Udruge iz Domovinskog rata HVO-a HB na obilježavanju 33. obljetnice osnutka ZNG HV Antunovac

Foto:Udruga veterana Vojne policije HVO HB Mostar   U Antunovcu, nekadašnjoj južnoj liniji obrane Grada Osijeka, obilježena je 33. obljetnica osnutka Antunovačke satnije, prve postrojbe Zbora...

Uvrijedila katolike, ali SPC joj je ok: Rada Borić okružena lijevom falangom kod Porfirija

Foto:Crodex.net   Rada Borić, možemovka koja je šokirala izjavom na nedavnom okruglom stolu svoje stranke u Hrvatskom saboru, redovno se družila s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve...