Lk 4,38-44
Usta Isus iz sinagoge i uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.
O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.
Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« I naučavaše po sinagogama judejskim.
Isus ima punomoć naviještati novi nauk – u sili, ima ovlast liječiti bolesne, izgoniti nečiste sile, mrtve uskrsavati. Nalazimo ga u Petrovoj kući gdje je Petrova punica u ognjici, u vatri. Isus ponovno ‘naređuje’ i groznica je ostavlja. Isti izričaj kao i kod izgona nečiste sile. Sve je u službi Isusova poslanja.
Čudesa nemaju svrhu u samima sebi. Isus želi izliječiti žarište bolesti. Još uvijek nam u ušima odzvanja ono ‘danas’. Danas vidjesmo neviđene stvari, čusmo nečuvene riječi. Svi su preneraženi, gotovo izvan sebe. Bog je ponovno ili pak napokon, nakon stoljeća šutnje, pohodio narod svoj, a Isus podaruje Božjoj riječi novo značenje i učinkovitost.
Znakovito je da Isus čini ovo čudo u subotu. Subota je trajni podsjetnik na djelo stvaranja, ali i predznak otkupljenja i konačnog smirenja u Gospodinu. Subotom se i danas židovska zajednica osjeća otkupljenom. I nakon bogoslužja u bogomolji zapućuju se doma. Objeduju. Nakon odmora, podvečer, ponovno Isus stupa u akciju jer je prestao subotnji odmor. Mogu mirno (do)nositi bolesnike i nemoćnike.
Isus oslobađa Petrovu punicu od vrućice. Ona postaje dionikom snage Isusove riječi. Isusova nazočnost i riječ snažniji su od bilo kakve bolesti. Vjerojatno je ona bila jedina žena u Kafarnaumu koja je povjerovala Isusu i obratila se jer je dopustila da Petar, njezin zet, slijedi Gospodina, da se više ne brine za svoju kuću i njezinu kćer te obitelj loveći ribu. Isus prema Lukinu Evanđelju još nije pozvao Petra, dogodit će se to tek u sljedećem poglavlju, nakon obilnoga, čudesnoga ribolova. I to nije moglo biti skriveno.
Isus nije tražio vanjski uspjeh, nije tražio nikakvo odobravanje. Zapravo, kad čovjek traži uspjeh, taj redovito izostane. Uspjeh je samo onda pravi ako je drugomu bolje, a ne ako se ja osobno bolje osjećam. Ne želi Isus nikakvu popularnost, promidžbu za sebe, nikakvu slavu ni pljesak ili odobravanje masa. Sve to ograničava čovjekovu slobodu, spektakli redovito guše i ne daju živjeti. Čovjek postaje ovisnik o mnoštvu kao o drogi.
Tako i u Isusa. Ispunio je Isus svoju zadaću u trenutku kad je čovjeku bolje, kad je ozdravio čovjeka, kad je čovjeku pomogao. Stoga u prva tri Evanđelja ne ćemo pronaći ni jedne Isusove riječi o samome sebi, o svojoj osobi, nego on govori isključivo o svome poslanju i svome Bogu – Ocu, o kraljevstvu nebeskom. Isus je osobno uvijek u drugom planu, negdje otraga, nikada pod svjetlima pozornice.
Te subotnje večeri skupilo se cijelo mjesto oko Petrove kuće i tražilo da ih se Isus dotakne. U Isusovu društvu nema još učenika kao pratnje, nema još dvanaestorice, još ih nije pozvao niti odvojio. Težište se stavlja na mnoštva koja hrle k Isusu da se nahrane novim naukom, da ih on izliječi, dotakne, oslobodi. S Isusom dolazi blagoslovljeni dan nad cijelo mjesto, novina i spasenje ponuđeni su u Isusovoj osobi.
Isus izgoni nečiste sile, uvečer, kad pada mrak, noću. One djeluju – prema općem uvjerenju noću – i zato Isus nastupa kao egzorcist. One ga očituju, ne mogu sakriti njegovu osobu, snagu i ovlast, naime, moć oslobađati ljude za Boga. Isus im naređuje šutnju. On koji je nijemima otvarao usta, zabranjuje duhovima da govore drugima o njemu. Ti demoni točno znaju tko je i što je ovdje posrijedi, kakva se bitka, kakva utakmica odigrava u Isusu iz Nazareta i s njegovom osobom, poznaju oni Isusovu narav i bit.
Isus mora slijediti svoje poslanje, svoj nalog. Mora ići dalje. Ne želi da ga svojataju kao svoga odsada ni ovi u Kafarnaumu. Ne želi se on staviti u okove, u stezulje mjesnih okvira, maloga ribarskoga mjesta. Ima on viziju za cijeli svijet. Onima koji bi ga htjeli zadržati i učiniti poznatim veli kako mora i drugim mjestima naviještati Radosnu vijest. Navještaj kraljevstva Božjega, izgon zlih sila. Djelokrug se povećava na cijeli okoliš, i dalje.
Njega treba cijela Galileja, cijela Judeja, pa i poganski svijet, ne smije se ograničiti samo na uski prostor. Bit će onih u Kafarnaumu koji će ga trebati. Ali isto tako ima i onih po Galileji koji ga trebaju i traže. Treba i njima nakon duge zime iščekivanja i mrzline hladnih dana navijestiti proljeće Radosne vijesti: Bog je tu, Bog želi čovjeka i njegovo srce. On se želi nastaniti, kod nas ponovno udomiti.
Tražili su Gospodina rano ujutro na samotnom mjestu. I našli su ga. Zašto ga traže? Ljudi žele odgovor na svoja temeljna životna pitanja. Problem diktature počinje upravo ondje gdje i kad ljudi ne mogu ili ne smiju više pitati, već im se rješenja nameću sa svih strana, kad primaju gotove ‘recepte’. Ljudi su dolazili Isusu s raznim pitanjima, upitnicima, problemima, bolestima. Tražili su rješenja koja im je velikodušno nudio. Prisjetimo se samo njegovih poučaka, njegovih riječi i govora. Najgore je kad čovjek ima rješenje za sve i kad mu ne treba drugi ili bližnji u životu.
Vjera je put do Boga, uska cesta i staza, ali ne i kuća u kojoj se može mirno i udobno stanovati. Čovjekov život je hodnja, putovanje. Vjera je hod kroz život za Isusom Kristom. Isusu nije do vanjskih učinaka ili uspjeha nego do čovjekova spasenja i boljitka. Isus ne docira, nego u svome djelovanju ozbiljuje Božju riječ. Sav govor o Bogu samo je onda legitiman ako prenosi i posreduje osobno iskustvo s Bogom koje čovjek stekne kroz svoje ophođenje sa samim Gospodinom.
To bi bilo nalik onomu tko bi pokušavao dočarati sreću uspjeha prikazujući na tablici učinke hormona žlijezda s unutarnjim lučenjem. Nemoguće je neposrednost doživljavanja i iskustva dočarati opisnim, verbalnim tumačenjem ili pak radom hormona. Ili pak na temelju mapa ili Google-a opisati čarolije velebnih gradova i zdanja. Čovjek se sam mora zaputiti u doživljaj i iskustvo – poglavito pak u pitanjima Boga i Isusa Krista.
Fra Tomislav Pervan/Radiopostaja Mir Međugorje