Poznati dubrovački branitelj Braco Elezović ostavio je danas poruku za Milorada Pupovca u kojoj se osvrće na današnje reakcije SDSS-a na prozivke iz redova Domovinskog pokreta, kad je Pupovac ustvrdio da je “njihova stranka posvećena miru od samih početaka”.
Predsjednik Kluba SDSS-a Boris Milošević kazao je da incident na aktualnom satu na kojem su članovi SDSS-a nazivani teroristima nije prvi put i da se u javnosti se provlači narativ da stranka ima četnički predznak, da smo koljači, srbonacisti i kao takvi nismo poželjni u nekim dijelovima Hrvatske.
To je opasan govor mržnje koji može isprovocirati nečiju neželjenu reakciju s neželjenim posljedicama, poručio je na konferenciji za novinare. Dragana Jeckov istaknula je da žaloste poruke koje možemo čuti u Saboru, ali i da je politika SDSS-a dokazana politika mira i takva će biti i ubuduće.
Evo što im je na to poručio Elezović:
Dragi moj Milorade čitam članak o tebi na Indexu. Ja ne znam jesi li ti terorist i je li tvoja stranka teroristička organizacija, zaista ne znam, ali znam da su te između ostalih birali i teroristi koje već duže vrijeme, pa i dan danas, predstavljaš u Saboru RH.
Meni je Milorade neshvatljivo da se srpski konzulat s istaknutom srpskom zastavom nalazi na samom ulazu u vukovarsku bolnicu iz koje su, da te podsjetim, izdvajani ranjenici i medicinsko osoblje te odvedeni na Ovčaru, pobijeni i zatrpani u “rupu” kako su je zvali oni u čije ime želiš baciti vijenac sa srpskom zastavom u Dunav. Meni osobno to predstavlja “prst u oko”, da ne kažem teroristički čin.
Neshvatljivo mi je također da se u jednom hrvatskom selu, što Borovo jest sve dok se nalazi unutar hrvatskih granica, nalazi spomen mauzolej jednom srpsko-terorističkom otpatku od ljudskog roda koji je organizirao masakr dvanaestorice hrvatskih redarstvenika koji su te 1991. godine samo radili svoj posao.
Također mi je neshvatljivo da u okolici Vukovara žive i rade i oni Srbi, čiji si ti predstavnik, koji, siguran sam sto posto, znaju barem za veći dio lokaliteta na kojima su posmrtni ostaci nepronađenih žrtava Ovčare i drugih vukovarskih stratišta, među njima i ostaci Jean-Michel Nicoliera. Ali oni kao zadnje kurve šute.
Najneshvatljivije mi je da ti na dan najvećeg stradanja u novijoj hrvatskoj povijesti, koji obilježavamo za 9 dana, u Dunav u spomen na poginule Srbe (čitaj agresore), bacaš vijenac sa srpskom zastavom u gradu u kojem su ti isti Srbi počinili bezbroj ratnih zločina. To mi je otprilike kao da njemački zastupnik ode u Tel Aviv i u more baci vijenac s njemačkom zastavom s kukastim križem u sjećanje na sve poginule Nijemce tijekom Drugog svjetskog rata.
Kažeš da radiš na pomirenju?
Pomirenjem ne smatram zabijanje “prsta u oko” što sve navedeno i jest.