Operacije “Labrador” i “Opera” su bile akcije koje su kontraobavještajne službe JNA (KOS) od 18. kolovoza 1991. provodile u početnoj fazi Domovinskog rata u Zagrebu…
Akcije su predstavljale oblik specijalnoga rata protiv Hrvatske intenzivnom propagandom i terorističkim akcijama.
Glavni je cilj KOS-e bio svjetskoj javnosti hrvatsku vlast predstaviti kao profašističku i stvoriti protuhrvatsko raspoloženje kod židova i šire svjetske javnosti, tako što su podmetnute i aktivirane ekspozivne naprave u Židovskoj općini u Zagrebu i na židovskom groblju na zagrebačkom Mirogoju.
18./19. kolovoza 1991. u Zagrebu su pred Židovski centar u Palmotićevoj ulici i na židovsko groblje u Mirogoju pripadnici KOS-a (Pripadnici jugoslavenske kontraobavještajne službe JNA – KOS) podmetnuli eksploziv. Eksplozije su izazvale materijalnu štetu. Ljudskih žrtava nije bilo.
Bombaškim napadom na Židovski centar i na židovsko groblje vlasti u Beogradu htjele su prikazati novu vlast u Republici Hrvatskoj kao proustašku, antisemitsku. Cilj operacije bio je stvoriti protuhrvatsko raspoloženje kod Židova i šire svjetske javnosti. Operacija Labrador bila je dio specijalnog rata kojeg je vodila grupa „Opera“ u sklopu vojnoobavještajne službe KOS-a.
„Opera“ je bio kodni naziv za „Operativnu grupu za propagandni rad“. Grupu je činilo petnaestak novinara, snimatelja i tehničara, koji su trebali sudjelovati/sudjelovali u specijalnom propagandnom ratu protiv Hrvatske.
Operaciju Labrador vodio je pukovnik Slobodan Rakočević, voditelj odjela KOS-a u Zemunu. Operativna kontrola Labradora u Zagrebu dodijeljena je pukovniku Ivanu Saboloviću i majoru Čedi Kneževiću. Pukovnik Radenko Radojčić imao je zadatak stvoriti zalihe eksploziva u Zagrebu i okolici, kao i postaviti eksplozivne naprave. Bio je planiran niz bombaških akcija koje nisu provedene jer su Hrvatske službe za sigurnosti razotkrili počinitelje terorističkih akcija. Počinitelji operacije Labrador pobjegli su u Beograd. Vjeruje se da su KOS-ovi agenti odgovorni i za bombaške napade na pruzi Zagreb – Beograd kraj Vinkovaca kao i na željezničkoj pruzi između Gline i Vojnića.
U ožujku i travnju 1994. godine suradnik KOS-a Radenko Radojčić je u iskazu Službi za zaštitu ustavnog poretka razotkrio mrežu suradnika KOS-a JNA u vrhu SKH-SDP 1990. godine. Navedene osobe bile su visokopozicionirani partijski kadrovi Saveza komunista (Socijaldemokratske partije Hrvatske). Nikada nitko nije istražen niti procesuiran za protudržavne aktivnosti Republike Hrvatske.
Propagandni rat protiv Republike Hrvatske nikada nije prestao, vodi se i danas preko mainstream medija i na druge načine.
Akcije su predstavljale oblik specijalnoga rata protiv Hrvatske intenzivnom propagandom i terorističkim akcijama sa ciljem kompromitiranja Hrvatske i sprječavanja međunarodnog priznanja njene neovisnosti.
Glavni je cilj tih akcija bio da se svjetskoj javnosti predstavi hrvatsku vlast kao profašističku, te da se stvori protuhrvatsko raspoloženje kod židova i šire svjetske javnosti, tako što su podmetnute i aktivirane eksplozivne naprave u Židovskoj općini u Zagrebu i na židovskom groblju na zagrebačkom Mirogoj. U sklopu protuhrvatske propagande televizijski snimci stradalih Hrvata prikazivali su se kao snimci Srba koji su žrtve hrvatskih zločina.
“OPERA” je bio kodni naziv za “Operativnu grupu za propagandni rad”, grupu u sklopu jugoslavenske vojne obavještajne službe KOS koja je djelovala iz Odelenja bezbednosti Ratnog Vazduhoplovstva u Beogradu. Grupa je formirana u listopadu i studenom 1991. godine na poticaj generala Zvonka Jurjevića, tadašnjeg zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA.
Ekipa se sastojala od petnaestak novinara, snimatelja i tehničara, koji su trebali sudjelovati u propagandnom ratu protivih Hrvatske. U tu svrhu su koristili metodama uobičajenim u specijalnom ratu: slali su telefakse i dopise medijskim kućama na lažno primpremljenim memorandumima raznih izmišljenih organizacija (npr. “Komunistička sekcija HDZ”) ili stvarnih organizacija (npr. su na osnovi pravih tiskanih materijala HOS-a sačinjeni u Beogradi leci u kojima se optužuju strukture ZNG i hrvatske policije za tobožnju suradnju s JNA), s lažnim pečatima – gdje se širilo dezinformacije čije je objavljivanje bilo štetno po ugled Hrvatske i/ili slogu hrvatskog društva. Također su pripadnici tog svojevrsnog “uredništva” pripremali izvješća koja su davala zapovjedništva JNA, osobito ona koje je davalo “Ratno vazduhoplovstvo”. U medije – nadasve prema stranim novinarima – plasirane su izmišljene priče (npr. da su prilikom raketiranja hrvatskih vojnih snaga tobože poginuli neki njemački vojni instruktori) i krivotvoreni hrvatski dokumenti, koje bi međutim sadržavale ponešto istinitih elemenata, često preuzetih iz hrvatskih medija ili iz obavještajnih podataka kojima je raspolagao KOS. Također su šireni leci u kojima se poticalo neslogu među Hrvatima (u jednome je pisalo “braćo Hercegovci, dok mi branimo lijepu našu na bojišnicima Hrvatske, Zagrepčani i drugi su pobjegli u inozemstvo …”), iskorišten je sadržaj telefonskog razgovora u kojem je sudjelovao zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković Jastreb i s potpisom tobožnjeg “Odbora za zaštitu Jastreba” plasiran putem letaka i stranih medija i poduzimane razne druge aktivnosti radi manipuliranja javnošću.
Za potrebe propagandnog rada grupe OPERA prikupljen je vrlo veliki broj informacija koje su se koristile kod izrade iskrivljenih medijskih sadržaja koji su trebali štetiti Hrvatskoj; među njima i veliki broj mikrofilmova koji su za potrebe KOS-a u proljeće 1990.-te godine nastali potajnim kopiranjem dokumentacije Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske – a koji su sadržali razne povjerljive informacije koje su o osobama, ustanovama i događajima u Hrvatskoj zadnjih godina bili prikupljali hrvatska UDBA i policijska tijela (u jednostranačkoj državi kakva je bila Socijalistička Republika Hrvatska, takve osjetljive informacije stoje na potpunom raspolaganju stranačkim tijelima). Osobita pažnja posvećena je informacijama policijskih i tajnih službi o ljudima koji su se 1991. godine nalazili na visokim državnim funkcijama u Hrvatskoj. Također su korištene informacije koje su obavještajne strukture JNA uspijevale 1991. godine prikupiti prisluškivanjem vojnih i civilnih komunikacija u Hrvatskoj.
U ožujku i travnju 1994. godine suradnik KOS-a Radenko Radojčić je u iskazu Službi za zaštitu ustavnog poretka razotkrio mrežu suradnika KOS-a JNA u vrhu SKH-SDP 1990.-te godine. Tu navodi imena većeg broja osoba koje su (barem tako R. Radojčić tvrdi) organizirano pomagale u provođenju aktivnosti usmjerenih na sprječavanje osamostaljenja, uključivo i razoružavanje Hrvatske neposredno prije predaje vlasti demokratski izabranim predstavnicima naroda u svibnju 1990. godine. Navodi se da su hrvatske obavještajne službe razotkrile 63 agenta KOS-a u gradovima Hrvatske; ali su i nakon toga nastavljene specijalnoratovske aktivnosti KOS-a, kojima se upravljalo sa zapovjednog mjesta u Komandi Ratnog zrakoplovstva JNA u Begradu.
Operaciju Labrador vodio je pukovnik Slobodan Rakočević, šef KOS-a u Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu (načelnik Odelenja bezbednosti u RV i PVO), iz ureda u Zemunu. U Zagrebu, operativnu kontrolu Labradora dodijeljena je pukovniku Ivanu Saboloviću, te majoru Čedi Kneževiću. Pukovnik Radenko Radojčić je imao zadatak stvoriti zalihe eksploziva u Zagrebu i okolici, kao i postavljanje eksplozivnih naprava. Eksplozivna sredstva i neka druga oružja smještena su na nekoliko lokacija.