Filomena i Anto Garić iz Gučana izrodili su kćer i petoricu sinova koji su, svi odreda, kad se u Hrvatskoj zaratilo, pristupili Zboru narodne garde (ZNG). Marko, Zvonko, Josip, Tomo i Ivica postali su pripadnici 123.brigade ali, nažalost, nisu svi dočekali slobodnu i samostalnu Hrvatsku – Marko je poginuo na današnji dan 1991.godine u sklopu akcije „Laništa” kad su pripadnici požeške brigade prvi put ušli u Kamensku…
– Javila su mi to djeca navečer tog dana. Kad smo čuli, ukočili smo se – prisjetila je Filomena Garić. Marko je, dodala je, radio u Švicarskoj ali se, kad je rat počeo, vratio u Hrvatsku.
– Rekli smo mu: Nemoj i ti ići u rat, ako si u Švicarskoj, možeš nam pomoći. Odgovorio je samo: Gdje idu svi moji, idem i ja. I otišao je. Poginuo je al’ bar znam gdje i gdje mu je grob…za mnoge se ne zna gdje su, a ja, zahvaljujem Bogu na tome, znam gdje je Markov grob, blizu kuće je u selu i svaki dan ga obiđem – ispričala je majka Filomena Garić.
Počast Marku Gariću, koji je mir i sigurnost Švicarske, odlučio zamijeniti ratištem u svojoj Hrvatskoj braneći je od srpskog agresora, odana je danas počast polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na spomeniku u Kamenskoj. Uz majku Filomenu, učinila je to i šogorica Željka te njegovi suborci, pripadnici diverzantske desetine 1.bojne, Darko Zovko, Josip Širić, Miroslav Žilić i Đurica Pavlović.
– Marka prije nisam poznavao. Kad su mi zapovjednik bojne Željko Kalić i zapovjednik brigade Crnjac rekli da izaberem diverzantsku desetinu, učinio sam to nasumice, poznavao sam samo dvojicu. Taj dan kad je Marko poginuo, mi smo malo uranili ovdje u Kamensku, onda smo čekali ostatak bojne. On je poginuo dok je prelazio tu preko mostića a iz ovog dvorišta ga je četnik pogodio – ispričao je Josip Širić, pokazujući u grmlju srušenu kuću, dodajući: – Bio je to običan čovjek, iz obične obitelji, kao što smo bili i svi mi ostali, ali je imao veliko srce. Ništa ga nije moglo zaustaviti a onda mu je, eto, taj jedan metak oduzeo život.
Svijeće su zapaljene i na grobu Marka Garića u Gučanima.
Tekst: V.Milković /P.V.