Jedan od tragičnijih datuma nakon uspješno izvedene VRO „Maslenica“ dogodio se početkom ožujka 1993 godine, točnije od 03. do 05. Ožujka, kad je poginulo 17 hrvatskih vojnika. Spletom nesretnih okolnosti, lošeg planiranja i procjene za napad, s ciljem zauzimanja dijela Zemunika Gornjeg – Drače i Zemunik Gornji – Goleš, poginulo je 11 pripadnika Taktičke grupe (TG) 7. gardijske brigade „Pume“, 2 pripadnika 7. domobranske pukovnije Zadar i 4 pripadnika 112. brigade Zadar, a više destina bilo je ranjeno. Tragični događaji su se odigrali za pripadnike 7. Gbr, Suhovare – Drače, 7. Domobransku pukovniju,
Zemunik Donji – Gradina i 112. brigadu na području Draga.
26.2. 1993. godine Taktička grupa 7 GBR je stavljena na raspolaganje Zapovjednom mjestu Zadar i angažirana u Trećem sektoru koje je imalo Zapovjedno mjesto u Poličniku. TG 7. gbr je u III. sektoru 26.2.1993. preuzela položaje od TG 113 brigade Šibenik. Odmah po dolasku preuzeli su položaje od 113. šibenske brigade na potezu Stošija Glava kod Kašića do Suhovara. Zadaća im je bila ostvariti ono što 113. brigada i pridružene borbene skupine nisu uspjele učiniti tijekom prethodnih borbi u operaciji „Maslenica“
Cilj akcije, koja je predstavljala nastavak operacije Maslenica bilo je ovladati mjestom Drače – Zemunik Gornji, koje u napadnom dijelu operacije „Maslenica“ nisu oslobođene. Ovladavanjem Drača dobili bi potpunu kontrolu nad Zračnom lukom Zemunik, tako odmaknuti liniju od Zadra, te učvrstiti dio položaja koji su bili izloženi neprijateljskim protunapadima, koji su uslijedili nakon završetka operacije Maslenica krajem siječnja 1993. godine. Obavještajni podaci koje im je ustupilo zapovjedništvo 3. borbenog sektora, govorili su kako se u selu Drače nalazi 50-ak neprijateljskih vojnika s jednim tenkom i protuzrakoplovnim topom. Te informacije i one koje su prikupili u izviđanju s pripadnicima lokalnih postrojbi nisu bile dovoljne. Protivnik je bio iznimno dobro utvrđen i naoružan, imao je tenkovsku, topničku i pješačku potporu, a prilaz selu bio je gusto miniran.
Nažalost, u dva dana borbi imali su velike gubitke. U prvoj tragediji 3. ožujka 1993. u Suhovarama kod Poličnika smrtno je stradalo pet pripadnika Puma dok je isti broj bio ranjen nakon eksplozije granate u minobacaču 120 mm. Do eksplozije je došlo u vrijeme pružanja minobacačke potpore pješačkim snagama koje su krenule u akciju oslobađanja Drača. Poginulo je 5 pripadnika 7. GBR „Pume“.
Drugi napad započeo je ujutro, 5. ožujka 1993. iako je prethodni završen neuspjehom. U njemu su pripadnici Puma ušli u klopku dobro naoružanih i spremnih pobunjenika koji su držali Drače. Život je izgubilo 6 pripadnika 7. GBR „Puma“ a 16 ih je teže ranjeno. Stradavali su redom izvlačeći unesrećene kolege. Dio je stradao u minskim poljima, a dio prilikom pokušaja izvlačenja ranjenih i poginulih pripadnika postrojbe. Tako je i druga akcija oslobađanja Drača imala tragične posljedice za 7. GBR „Pume“. I taj napad bio je nepripremljen, nekoordiniran i na kraju neuspješan. Tome je vjerojatno kumovalo i to što je brigada bila tek formirana, postrojbe su bile neuigrane, bez obzira na iskustvo dijela pripadnika brigade, očito nisu bili spremni za napadajne zadaće.
Istovremeno 03. ožujka 1993. na drugoj strani iz pravca Zemunika Donjeg, pokušalo se ovladati mjestom Goleš – Zemunik Donji. Akciju su pokušali provesti nekoliko interventnih skupina 7. domobranske pukovnije i jedna grupa iz Specijalne postrojbe „Kralj Tomislav“ maksimalno 40-tak vojnika. Akcija je bila ishitrena, nije bila dobro iskoordinirana sa susjednim snagama Vojne policije, koji su držali mjesto Smoković- sv. Đorđe i 7. GBR te je završila neuspjehom. Gotovo na isti način kao i kod 7. GBR, uspjelo se uči u mjesto Goleš, međutim naišli su na klopku. Dobro utvrđene Srbo – četničke snage, iskoristile su svoju bolju poziciju i žestoko uzvratile vatru. U tom napadu nije poginuo ni jedan vojnik, međutim poginula su dva pripadnika 7. Domobranske pukovnije, Milan Marušić, prilikom djelovanja iz minobacača 82 mm na položaju Gradina i Drago Fabijan u centru Zemunika Donjeg u pokušaju uspostavljanja veze.
Nažalost to nije bio kraj tragediji koja je zadesila Hrvatske snage. Na području Draga u premještanju i zauzimanju novih položaja za davanje topničke potpore eksplodirao je višecijevni bacač raketa, gdje su poginula četiri pripadnika 112. Brigade, Neven Brkić , Željko Birkić, Damir Vestić , Tihomir Mitrović.
Krive procjene, nekoordinacija između susjednih postrojbi, uključivanje više postrojbi u napadajne akcije i splet nesretnih okolnosti (eksplozija minobacača i višecijevnog bacača raketa), rezultiralo je smjenom odgovornih, posebno u Borbenim sektorima IZM Zadar. Postavljeni su zapovjednici koji su bili ujedno i zapovjednici postrojbi koja je imala najviše ljudstva u Borbenom sektoru, radi unapređenja kvalitete zapovijedanja i brige o vojnicima.
Tekst: umirovljeni brigadir Danijel Kotlar
Foto: Branislav Grgurović Cigo, Zvonko Kucelin i nepoznati autori
Izvor-ovdje
