Fotografija koju je povjesničar Tomislav Šulj objavio na vrlo popularnoj Facebook stranici Zahvala stranim dragovoljcima Domovinskog rata, nije samo još jedna u nizu.
Na njoj su, naime, strani dragovoljci pri 108. brigadi HVO-a snimljeni prilikom male pauze tijekom borbi u šumama oko Gradačca. No, nije riječ o bilo kakvim braniteljima. U ovom slučaju ovjekovječen je trenutak u kojem je slavni zapovjednik skupine, pokojni francuski dragovoljac Gaston Besson, na vezi s poginulim junakom Francois Rouletom koji je također dolazio iz Francuske, piše Dnevno.hr
François Roulet smatra se jednim od najsposobnijih vojnika iz redova stranih dragovoljaca. Postrojbama HVO-a priključio 1992., nakon što je ostavio duboki trag boreći se u redovima HV-a na bojišnicama istočne Slavonije.
Život je izgubio u izvođenju akcije u dubini neprijateljskog teritorija 2. siječnja 1993., kao pripadnik 108. brigade HVO-a.
“O aktivnostima koje je inicirao moglo bi se puno pisati jer detaljno su opisane od strane zapovjednika postrojbi kojima je pripadao. Između ostalog bio je jedan od prvih vojnika HV-a koji je prešao u Bosansku Posavinu, čamcem preko rijeke, kako bi ustrojavao i obučavao snage obrane, više puta bio je ranjen, i spasio je svojim djelima živote mladih pripadnika HVO-a”, kaže Tomislav Šulj.
Gaston Besson preminuo je u studenom prošle godine. Ovaj pokojni strani dragovoljac u Hrvatsku je stigao avanturistički, kao fotoreporter, kako bi izvještavao s prvih crta bojišnice istočne Slavonije. Svjedočeći ratnim strahotama i nepravednom načinu ratovanja agresora, Gaston je kao veliki idealist, odlučio konkretnije pomoći Hrvatima. Kao bivši pripadnik padobranske postrojbe Francuske vojske i sudionik nekoliko ratova, Besson se pridružio vinkovačkom HOS-u, potom specijalnim postrojbama GSHV-a, te konačno 108. brigadi HVO-a.
Besson: “Bio je to mučki masakr”
“Kada sam stigao u Hrvatsku, u zraku se mogla osjetiti smrt. Nikada takvo što nisam osjetio. Nakon deset dana bacio sam fotoaparat i uhvatio se puške. To nije bio nikakav rat, to je bio mučki masakr! Nisu tu bile dvije vojske koje se sukobljavaju! Postojala je jedna moćna vojska – JNA, koja je napadajući masakrirala civile, a dio civila uzeo je puške u ruke i pokušao se obraniti od te sile. Strani dragovoljci dolazili su ponukani tom nepravdom, naravno, uz brojne osobne motive, ali svi su redom ostajali samo iz jednog jedinog razloga. To nije bila ni politika, ni vjera, ni plaća, koja je bila ‘crkavica’ u ondašnjoj vrijednosti do 100 njemačkih maraka, nego zato što je ovaj rat jednostavno bio toliko nepravedan! Nije bilo važno ni tko je Hrvat, a tko Srbin, već činjenica da je jači napao slabijega”, riječi su kojim je Gaston svojedobno objasnio motive svoje odluke da stane u obranu Hrvata.