Nakon što je s vlasti zbacio probizantskog kneza Zdeslava hrvatski knez Branimir, želeći se osloboditi utjecaja Bizanta, šalje pismo papi Ivanu VIII. u kojem iskazuje vjernost papi i Rimskoj crkvi. Papa je primio pismo od ninskog biskupa Teodozija, a 21. svibnja 879. godine, služeći svetu misu, Ivan VIII. blagoslovio je Branimira, hrvatski narod i zemlju…
Tim činom Hrvati su se definitivno priklonili rimskom papi, a pismom od 7. lipnja iste godine papa hvali Branimira nazivajući ga “ljubljenim sinom”. Priznaje ga za zakonitog vladara, a Hrvatsku neovisnom državom sa sjedištem u Ninu. (danas se taj dan obilježava kao Dan hrvatske diplomacije).
Nakon što se oslobodio pritiska Bizanta, čiji su mu dalmatinski gradovi tada morali plaćati danak, hrvatski knez suočio se s opašnošću od Mlečana. Ipak, nakon što je mletačka flota poražena od strane Neretljana ta opasnost je minula, a Mletačka Republika bila je prisiljena plaćati pristojbu za slobodnu plovidbu duž istočne jadranske obale.
Najvjerojatnije je za Branimirove vladavine uvedeno hrvatsko bogoslužje u crkvi i proširila se djelatnost Metodovih učenika (sam je Metod proputovao Hrvatskom 880., na putu za Rim). O Branimirovoj vladavini svjedoče mnogobrojni spomenici i kameni zapisi, a najpoznatija je kamena greda iz 888. s njegovim imenom i pleterom. Iz njegovog vremena postoji i prvi zapis imena neke hrvatske vladarice, Branimirove supruge Maruše.
U ispravama i u natpisima na kamenim spomenicima Branimir se naziva princeps, comes i dux.
D.K.