Jedan od „perjanica“ hrvatske-mainstream novinarsko-publicističke scene pisane riječi promoviran od ljevičarskih globalista i nereformiranih jugonacionalista i socijalista jest i Jurica Pavičić. Ne mogu kazati da pratim njegove uratke redovito i time se dovodim u opasnost da sam pogrešno procijenio njegovu ulogu i rad, ali dopustite da imam površno mišljenje o njemu barem u istoj mjeri u kolikoj on ima površno mišljenje o ovome što govori. A to što govori su same gluposti i „prosipa“ ih već predugo.
Prije nekoliko godina sam napisao i ovaj tekst, usput se referirajući na „debljanje“ skupine kojoj pripada i g. Pavičić, https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/umirovljeni-pukovnik-hv-a-vise-ptsp-a-su-mi-darovali-dezulovic-ivancic-jergovic-tomic-pavicic-stankovic-latin-nego-sve-cetiri-godine-rata-115229/
Njegova zadaća, a i mnogih njegovih kolega, jest da putem medija „pere“ mozak čitateljima i da nam nameće ideologiju onih koji ga plaćaju i ideologiju čije je i sam žrtva. Ideologiju poludjelih neoliberalnih globalista tj. ljevice.
Talentiran je, to je istina, kao i mnoge njegove kolege i više nego jednom su taj talent iskoristili kako bi naciji objasnili koliki smo mi branitelji idioti. Srećom, mi nismo uvredljive ljevičarske „tetkice“ i, opet srećom po Juricu i „njegove“, u nas nema ekstremista, fašista, mlatitelja homosexualaca i Roma ili proganjatelja onih koji imaju drugačija mišljenja. Ili jednostavno glupih mišljenja kao što npr. ima ova skupina kojoj pripada i Jurica. A kako drže „šapu“ nad medijskim sadržajima, teško netko može doći u situaciju da argumentima prokaže laži, manipulacije, duple standarde ili čistu glupost određenih stavova. U ovom društvu kasti, on ima mjesta u „svojoj“, a „našoj“ je mjesto svejedno na dnu.
Juričina zadaća, jedna od njih nekoliko, je i održavati mit o Jugoslaviji živim i nastojati ga raširiti još i više. Nama, živima iz toga doba i onima koji nisu imali koristi od osobnih ili obiteljskih veza sa komunističkom partijom, njegov tekst je razina političkih komesara u zabitim sredinama ’50-tih, ali mnogi „piju“ demagogiju likova poput g.Pavičića. Nažalost, mnogi koji su rođeni nakon ’90-tih i to je žalosno. Žalosno i uznemiravajuće mi djeluju neki pro-jugoslovenski politički stavovi mladih ljudi koje čujem svuda unaokolo, a oni nisu došli spontano.
Tako i ovoga puta Jurica Pavičić nije mogao propustiti priliku da dade svoj prilog „priči o jogurtu“. Preteško je bilo ignorirati priliku da u jednom tekstu ima dva, ljevici tako draga „kapitalca“, predsjednicu Grabar-Kitarović i hvalospjev bivšoj državi. Upustiti se u argumentirano demontiranje svake laži i krive pretpostavke u tekstu g.Pavičića je preblizu granici pukog gubljenja vremena jer su ljudi koji „piju“ njegove teorije nespremni čuti druga mišljenja i ne prihvaćaju argumente kao faktor u raspravama. Jedan od razloga je indoktriniranost komunističkom ideologijom i činjenica da mnogi nisu u istoj mjeri osjetili Domovinski rat na vlastitim kožama i u vlastitim sredinama, a drugi je jednostavniji i pošteniji, jednostavno ne vole modernu Hrvatsku nastalu na temeljima pravednog i oslobodilačkog Domovinskog rata ili su njeni neprijatelji.I stoga, ne upuštajući se u jalov posao analiziranja svake gluposti u pavičićevom tekstu, osvrnut ću se „samo“ na kraj.
Piše g.Pavičić, … „Zato ja ne zamjeram Kolindi Grabar-Kitarović što u austrijskim novinama laže o jugoslavenskoj mliječnoj industriji. Ne zamjeram joj što se ne sjeća u laskavom svjetlu ponude u grobničkoj butigi. Zamjeram joj što, poput tipičnog populista, nije spremna građanima reći i drugi dio istine. Što im nije spremna reći u lice istinu koja je ne bi činila popularnom.“
Tako lako reći za predsjednicu da laže može samo onaj koji zna i govori istinu,a što je istina oko jugoslovenske mliječne industrije Pavičiću? Je li to priča o uspješnim poslovima koje su zli kapitalisti uništili ili je pak riječ o umjetno napumpanim poslovima koje su uništili „rukovodioci“ zaduživanjem izvana i katastrofalnim socijalističkim metodama upravljanja i poslovanja iznutra? A „drugi dio istine“ jedini još nisu spremni niti čuti niti prihvatiti upravo jugonostalgični neoliberalni globalisti. Uostalom ,upravo je smiješno da se u današnje doba na istinu pozivaju majstori manipuliranja – bivši komunisti. Pa godine nam trebaju samo za dekonstruiranje laži kojima su se držali na vlasti do ’90-tih.
A posljednja rečenica, „Da je, naime, ovo što sad imamo točno ono što smo htjeli. Da smo se upravo za ovo borili, pa to i imamo. Imamo u dućanu baš sve jogurte svijeta. I djecu u Irskoj. A ti jogurti i ta djeca u Irskoj lice su i naličje iste priče.“, oslikava autorovo stanje uma gdje je jedino važno da on „dobro jede“, a kako će društvo to postići, ubijanjem i proganjanjem neistomišljenika, ratovanjem ili ekonomskim mjerama, jebe se njega. Po njemu, znak uspješnog društva je velika količina robe na policama bez obzira na sredstva kojima se to postiže. Duboko, nema šta! Druga nelogičnost u posljednoj rečenici je osjećaj autora da se i on borio za ovo što imamo, a nije. Upravo suprotno. I kako se on nije borio za ovo što imamo nikakvim sredstvima i u nikakvom obliku, ne može razumjeti ni kad bi htio, da se borba u Domovinskom ratu nije vodila zbog praznih ili punih polica već radi ideje velike Srbije potpomognute jugoslovenskim ideolozima i jugoslovenskom narodnom armijom. A police, zahvaljujući idiotskim socijalističkim ekonomskim metodama, već su davno bile prazne i život na dug je došao kraju. Uostalom, u ono doba je svatko mogao uzeti pušku i boriti se za svoje ideale pa tako i Jurica.
Imao je izbora i bilo je jugoslovenskih zastava pod koje je mogao stati u nastojanju obrane vrijednosti koje zastupa danas, ali nije. Radije je sačekao vidjeti tko će pobijediti, a onda je shvatio da se zaraditi može više od javnog prosipanja ideologije koja je rat izgubila bez posljedica nego od nekog rada! A djeca su u Irskoj upravo zahvaljujući velikom broju ljevičarskih idiota poput g.Pavičića uhljebljenih u institucije koje bi se trebale brinuti o građanima i, nepotizmu zahvaljujući, prekobrojnim potomcima istih ljudi koji nastavljaju uhljebljavanja po institucijama. Korupcija i nepotizam u ovolikoj količini direktan je rezultat struktura bivše države uhljebljenih u novo hrvatsko društvo, a kojima nije interes dobrobit Hrvatske i njenih građana jer kako bi onda oni mogli pravdati svoju blesavu mantru o prekrasnom životu u Jugoslaviji. Išao bih toliko daleko da bih rekao kako veliki dio tih idiota stvari namjerno odrađuje loše i sabotira na svakom mogućem koraku, a takav dojam sam dobivao i dok sam čitao tekstove domaćih mainstream ljevičara poput Pavičića. Tekstove pune negativnih emocija, pretjerane samokritike i vlastitog potcjenjivanja, antikršćanske i uvredljive, pune krivih pretpostavki i duplih standarda, pune laži i skrivanja istina, tekstove pisane nekako baš namjerno.
Takav je i ovaj tekst uvaženog već, novinara Jurice Pavičića. Različit, a opet isti kao i svi do sada. Priliku pisati je i dobio i zadržava isključivo voljom da piše što lijevi mainstream mediji i upravljači žele i dok je „na liniji“ ne treba se sekirati, bit će za kavu. Ali koga briga za…..