Nalazili smo se tijekom rata u brojnim životno ugrožavajućim situacijama i gledali smrti u oči. Ranjen si, zakrpaju te i nakon oporavka opet ideš dalje, ali sve ovo što je došlo nakon rata, ovaj post traumatski sindrom za nas je još teži…
I svatko ga proživljava na svoj način, a nažalost proživljavaju ga s nama i naše obitelji. Mnogi od naših suboraca koji su oboljeli od PTSP-a našli su se u teškoj situaciji, a mi im pokušavamo pomoći na razne načine. Jedan od najvažnijih je radna terapija koju namjeravamo ostvariti planiranom izgradnjom braniteljskog rehabilitacijskog centra na Blacama i mi ih i ovom prilikom pozivamo da nam se pridruže – poručio je Željko Baričević,ta slobodnudalmaciju, tajnik solinske Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a koji su u Domu Zvonimir priredili za svoje članove, ali i druge zainteresirane, tribinu pod nazivom “Radna terapija kao pomoć hrvatskim braniteljima”.
Ciklus oporavka
Druženje i rad članova UHBL-PTSP-SOLIN
– Počelo je sve kao druženje nas, pet, šest koji smo dobar dio rata proveli skupa, kao i nakon njega u vojnim postrojbama. Okupljali bi se na Dabru kod Perućkog jezera, u prirodi, tada je praktički to još bila divljina, pričali bi svoje priče i vidjeli da nam to pomaže da napunimo baterije i da bi sve to mogli nadograđivati. Tako je počeo naš ciklus oporavka, naravno u konzultaciji sa stručnim osobljem, prvenstveno iz našeg Regionalnog centra za psihotraumu u Splitu, koji rade odličan posao za nas branitelje – uputio je pohvale Roguljić.
– Onda smo dalje nastavili s planovima i vidjeli da uz dobre učinke rehabilitacije možemo stvoriti i ekonomsku vrijednost. Jedanaest godina je bilo potrebno, mnogo truda da se dođe do ovoga danas. Prvo smo osnovali braniteljsku zadrugu, pa smo se ujedinili u zajednicu zadruga, onda smo se počeli prijavljivati na projekte županijske razine, poslije i ministarstava, a zadnjih par godina i na EU fondove. Danas smo dosegli zavidnu razinu, predstavljaju nas kao primjer dobre prakse. Došli smo do toga da imamo smještajne kapacitete za 60 osoba, 14 konja, 20 i nešto čamaca, nudimo planinarenje, ronjenje, panoramske spustove niz rijeku…- istaknuo je Roguljić naglašavajući kako je važna samoodrživost projekata.
Poticanje zadruga
Da je radna terapija itekako važna potvrdila je i Ivana Serdarević Bravić, voditeljica područne jedinice Ministarstva hrvatskih branitelja u Splitu.
– Ministarstvo na sve moguće načine potiče rad hrvatskih branitelja putem mjera samozapošljavanja, putem mjera prekvalifikacije, poticanja zadruga, konstantno smo u suradnji sa svim institucijama, umreženi smo s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje kako bi omogućili rad hrvatskim braniteljima. Dapače, mjere novog zakona potiču taj rad i omogućuju to kao radnu terapiju čak i onima koji su u mirovini, rad do tri sata dnevno. Svi oni mogu individualno birati poslove, ne ograničava im se. Poanta je da rade, da se osjećaju korisno i vrijedno – kazala je Ivana Serdarević Bravić.
Podršku ovim nastojanjima udruge dale su ovom prigodom i Ana Bosančić, predstavnica Centra za socijalnu skrb, te Sandra Rapčak, predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskoga rata, kao i drugi nazočni.
