Petak, 13. prosinca 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Kako vratiti nadu hrvatskom narodu?

Piše: glavni urednik Kolak Vlado

 

Svakodnevno mi stižu vapaji hrvatskih branitelja iz svih krajeva Domovine. U stvarnosti to su vapaji roditelja koje je dragi Bog sačuvao u nametnutom srbočetničkom ratu koji je imao cilj  okupirati vjekovna Hrvatska ognjišta i pripojiti ih Srbiji. Jasan je bio stav SANU 1 „Svi Srbi u jednoj državi.“ Branitelji su bili složni, puni vjere i nade da će  država koju stvaraju biti država hrvatskoga naroda puna ljubavi, djece i radosti.

Danas, na 30-tu obljetnicu početka oslobodilačkih operacija, koje su krenule s Kupreško-dinarske visoravni, župnik konstatira: „ostali su samo oni koji nisu imali kuda otići“. Tko je tada mogao zamisliti da će poslije rata biti toliko Juda?

U isto vrijeme poslaše mi branitelji još puno tekstova iz kojih izdvajam „pređena je točka iza koje nema povratka“.

Točka s koje nema povratka!

Uzvodno od vodopada rijeke Niagare postoji mjesto koje se naziva „The point of no return“ – Točka s koje nema povratka.  Postoje upozorenja da se ne ide dalje, jer ako prijeđete tu točku povratka nema.  I bez obzira  koliko bio jak, iskusan i snalažljiv kapetan i koliko moćno imao plovilo, ako pređe tu točku sigurno je da će završiti u provaliji sa smrtonosnim ishodom.

Samokritičnost je izuzetno bitna i svojstvena skromnim i poniznim osobama. Osobama od formata, odgojenim u zdravom  patrijarhalnom duhu, kojima je prirođena i ona  urbana uljuđenosti i uglađenost,  s kojom žive i ponašaju se,   kako u privatnoj komunikaciji, tako i u javnom  nastupu.

Prazne kuće i crkvene klupe

Gospodo „Pomakovci“ vas ne definiraju navedene kvalitete,  jer jednostavno vam fali taj štih i temeljno nedostaje ona  fina urbana uljuđenosti i uglađenost. Vaš model ponašanja temelji se na potpuno suprotnim načelima, a  očituje  dominantno u oholosti i bahatosti. Vaše izjave  jednostavno se više ne mogu prešutjeti, postupci ne mogu tolerirati. Vaše dociranje iritira preko svake mjere, tim prije što odzvanja prepotencijom i arogancijom.

Otjerali ste sve  koji nisu htjeli moliti i nisu se dali pokoriti. Čovjek je kako  socijalno tako i  intelektualno biće. Biće  koje ne gleda samo u čanak, koje ne gleda u korito  i u njegov sadržaj, nego  visoko iznad i daleko naprijed.  Biće duha, uma i srca,  koje može  trpjeti i nestašicu i oskudicu, glad i neimaštinu,  ali  neće i ne može  trpjeti ponižavanje i  omalovažavanje. Okrenite se i pogledajte uz duž i poprijeko općine i vidjet ćete zastrašujuće rezultate svoje porazne politike. Vidjet ćete prazne i zaključane obiteljske kuće, prazne školske  i crkvene klupe,  zapuštena sela i zaseoke, vidjeti ćete prazan Grad i njegove  puste ulice.

Ovaj Grad, Tomislavgrad, ovaj ponosni gradić se još uvijek bori, ne da se i  opire.  Ali polako gubi dušu i bitku. Dan za danom polako gubi svoje  ljude. A  grad bez ljudi i nije neka vesela poema,  nego prije tužna priča s elementima tragedije. Pogledajte i vidjeti ćete  ljude,  koji puni tuge i gorčine napuštaju svoja ognjišta. A vi se još uvijek hvalite nekom uspješnošću i predstavljate  kao domoljubi!? Činjenica je  kako Vam temeljno  nedostaje  ona istinska i prijeko potrebita domoljubna dimenzija.

Neću nabrajati u koliko  navrata niste dopustili ni najobičniju minutu tišine i toliko puta povrijedili majke, supruge i djecu pokojnih branitelja i ponizili cijeli domoljubni puk. Kako opravdati vaše  besramno ponašanje kada ste spriječili minutu tišine za bugojanske Hrvate? Zastrašujuće i ponižavajuće  je bilo slušati  kada ste stali na stranu zamjenika predsjednika  Općinskoga vijeća,  koji se usprotivio minuti tišine i naglasio da je Armija bila jedina legalna i legitimna  vojska. Držeći mu stranu opravdali ste zvjerske zločine koje je Armija BiH  počinila nad pripadnicima HVO-a u Bugojnu i  pljunuli u lice  majkama i očevima bugojanskih žrtava, koji trideset godina do Neba vape da pronađu  tijela svojih najmilijih i dostojno ih pokopaju.

Poniženje za poniženjem

Ali nije to posljednja uvrjeda i poniženje. Bh Hrvatima dogodio se „fenomen Komšić”.  Svi znamo tko je taj lik, ali možda neki nisu znali da on ima jatake  i pobočnike u „hrvatskom“ Tomislavgradu. Sve hrvatske općine službeno su proglasile Željka Komšića „nepoželjnom osobom“, osim općine Tomislavgrad. Vladajuća ekipa „pomakovaca“ dva puta je spriječila proglašenje Komšića „personom non grata“ i na našu žalost i veliku sramotu ostat će zapisano kako je  nekada „ponosno i opivano Duvno“ postalo primjer odnarođenosti. Duvno koje su ni Tite nije bojalo palo je pod Komšićem! Pored svega toga Tomislav grad je jedina općina s obje strane granice koja se minutom  tišine nije oprostila od generala Praljka. I to  je spriječila ekipa „pomakovaca“ (Hrvatski nacionalni pomak-kako su sebe od milja nazvali).  General Praljak je dao život za hrvatski narod, a ova odnarođena ekipa nije bila spremna dati mu ni minutu vremena!

Da ne nabrajam „ljude čudnih imena“ na listama Pomaka u sredinama gdje uopće nema Hrvata, ili osobe među nama koje su prevarom i ucjenom stavili kao promatrače i članove izbornih komisija nekih  tuđih političkih partija, za koje nikada nisu ni čuli.

Bez obzira koliko ove zastrašujuće činjenice  ilustrirale  težinu njihova grijeha i  koliko puta su se usudili  poniziti i  osramotiti domoljubni duvanjski puk, sljedeći primjer govori kako ne posustaju i kako se i dalje i još žešće nastavljaju  rugati cijelom hrvatskom puku.

„Gazija“ Ramo Isak

Pozvati jednog „gaziju“, u liku Rame Isaka, u Tomislavgrad i Livno,  ugostiti ga uz najviše počasti i podanički mu se pokloniti, nije ništa drugo nego  javno ruganje svima nama, a posebno   majkama i očevima koji i nakon trideset godina, još uvijek traže kosti svojih sinova. Pljuvanje je to po grobovima svih koji su stradali od zloglasnih paravojnih postrojbi Zelenih beretki, čiji je gospodin bio pripadnik. Pozvati ga u funkciji Ministra unutarnjih poslova FBiH, nije ništa drugo nego sustavno i kontinuirano prenošenje županijskih ovlasti, između ostalih i elementa sigurnosti u nadležnost Federacije s ciljem daljnje centralizacije i širom otvara vrata majorizaciji.

Više je nego jasno kako ova ekipa  pripada nekoj „multi – kulti“ priči i kako smjer kojim ide Hrvatski nacionalni pomak  nije temeljen na našim vrijednostima. Što se iza svega toga krije ne znamo, ali njihovi postupci se  više ne smiju tolerirati,  jer prešli su točku s koje nema povratka. Mi se  moramo upitati imamo li pravo  ostati  ravnodušni i  gledati kako nam se pred očima raspada sve što smo stoljećima čuvali.  Ili ćemo se  boriti da nas ne bi, kao obično krdo, natjerali u stampedo i utjerali u multi-kulti torove? Vrijeme je hoćemo li  don Pavlu odati  pokoj vječni ili  trajno zavijoriti poruku, koju nam je uputio na  smrtnoj postelji, a  koja odzvanja danas,   jače nego ikada prije:

„Ne selo, sinko moj, nego cijela Krajina, cijela zemlja. Više od tisuću godina, živio je ovaj narod na ovome kamenu. I svaki kamen, daklem, sto put krvlju omastio, ali se s njega nije dao. I Saraceni, i Tatari, i Turci, i Mlečani, i Nijemci, i Mađari, i svaki đava’ pakleni. A narod stoji, krv svoju proljeva. Pa se iz krvi ponovo rađa. I korijenje daklem, sve dublje u kamen pruža. Pa sada ga svojevoljno iz kamena čupa, a kada, daklem, život počupa i sam će umrijeti.  Ne daj mu da umre, ne daj da umre ovaj narod. Ne daj da žile čupa“.

Je li sve bilo uzalud?

Treći tekst koji sam dobio, a koji me kao dragovoljca najviše uznemirio naslovljen je: „Jesmo li znali da ne prolijevamo krv za Hrvatsku kao Majku, da ju ne stvaramo za svoju djecu i obitelj?“ „E da su oni samo znali da će poginuti da INA bude mađarska, Petrokemija turska, Pliva američka, Agrokor rusko-američki. Banke njemačke i talijanske! Telekom njemački! Svi trgovački lanci strani! Svi hoteli rasprodani! Obala sva prodana strancima! Slavonija pusta! Hrvati u Irskoj i Njemačkoj, a Hrvatsku naseljavaju Nepalci, Filipinci, Indijci, Egipćani, Uzbeci… pusta mladosti za koga si izginula? Za raspikuće, barabe i propalice!

Posveta srcu Isusovu

Ne mogu se ne upitati: je li sve bilo uzalud? Ja i dalje tvrdim da nije. Vozeći se prema rodnoj Hercegovini, slušajući Hrvatski Katolički Radio, ohrabri me glas zagrebačkoga nadbiskupa Kutleše (u istoj smo hrvatskoj kolijevci rođeni i isti su nam bili učitelji) koji najavi Duhovnu obnovu i „posvetu Hrvata srcu Isusovu“ u susret godini Velikih jubileja 2025. VIX. stoljeća kršćanstva i 1100 godina krunjenja kralja Tomislava. Sjetih se  i XIII. kongresa u Mariji Bistrici i poruka nadbiskupa Kuharića koje hrvatskoj  katoličkoj mladeži uliješe nadu i zajedništvo te stvoriše i obraniše Domovinu. Bile su to riječi ohrabrenja koje su trgnule Hrvate iz sna. Vjerujem da će nam Presveto srce Isusovo vratiti vjeru i nadu i izroditi novog Tuđmana koji će nas okupit i stvoriti toliko potrebno hrvatsko zajedništvo! Duhovna će obnova i posvećenje srcu Isusovu vratiti zajedništvo među branitelje kakvo smo imali za vrijeme domovinskog  rata!

Velebna proslava prije 100 godina

Ako ne znaš milo moje što je bilo prije 100 godina upitaj heroje, neka otvore arhive. A mi pripominjemo: Za vrijeme kraljevine SHS, kralj Aleksandar Karađordjević „pozva puk“ na  proslavu 1000 obljetnice krunjenja kralja Tomislava i još k tomu darova zlatnike za temelje duvanjske  katedrale, te povrh svega svom sinu dade ime Tomislav! Danas u Hrvatskoj živi više od 26 000 Tomislava, a više od 5000 institucija, građevina, društava nosi ime prvoga hrvatskog kralja Tomislava. To je jedna velika prilika da se vratimo na svoje kršćanske korijene i opet vratimo dostojanstvo i ponos našem narodu. Ako ovu priliku za duhovnu obnovu našeg naroda propustimo, pitanje je hoćemo li dobiti novu? Srce Isusovo – spasi nas!!!

Najnovije

Primorac o Kekin: Žena čija je kvadratura bazena u Istri veća od većine stanova. Njen muž Milan je nažalost imao susret s podzemljem

“Ona je prva osoba u političkom životu Hrvatske koja je napala privatni sektor. Osoba čija kuhinja vrijedi više, prema riječima ostalih političara, od kuhinja...

Hitrec: Naše su afere mikroskopske, nevidljive prostim okom

Vrijeme jugoburno. Napokon dobre vijesti: na Krampus areni sv. Nikola donio Dinamu bod. Iste večeri Hrvatska zapala u ustavnu krizu, sve do jutra. Nikola...

Biblijska poruka 13. 12. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: ‘Nije se rodio tko je svakomu ugodio’

Mt 11,16-19   Reče Isus mnoštvu: »Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne...

Trebaju li se i mogu li se braniti svekoliki interesi hrvatskog naroda u Sarajevu?

Rasprava oko zakona o Južnoj interkonekciji, koji je stavljen na dnevni red Zastupničkog doma Parlamenta FBiH očekivano je izazvao mnoge reakcije javnosti, a poglavito...

Rojs zatekao neugodan prizor na misi za Tuđmana: ‘Prije nije tako bilo’

Hrvatski general Ljubo Ćesić Rojs iznimno je razočaran obilježavanjem 25. obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja hrvatske države dr. Franje Tuđmana.   “Kao svake godine,...