Ako je vjerovati medijima, Dubravka Šuica je prošla „saslušanje“ od kojega ovisi njezino imenovanje na dužnost potpredsjednice Komisije za demokraciju i demografiju…
Dakle, razloga za konsternaciju i kolektivne frustracije u krugovima naših ljevičara, liberala, anarhista i ostalih koji su proteklih dana išli „đonom“ na nju ima i više nego je potrebno – utoliko prije što su je osim Europske pučke stranke i europskih konzervativaca podržali i reformisti, socijaldemokrati i liberali.
Zamislite, kakvi su to socijaldemokrati, liberali i reformisti koji su u stanju podržati takvu jednu osobu!? Gdje su oni ostali od naših domaćih boraca za „istinske vrijednosti“, „pravdu“, „demokraciju“ i „antifašizam“ (da, naravno, „antifašizam“- to se nikad ni u jednoj varijanti ne smije zaboraviti i zanemariti i mora se ponavljati poput mantre!) koji su spremni na bunkere jurišati – ako treba, kao 1941. godine s Fumićem (ili bez njega), samo kako bi ostvarili taj ideal!
Ali, ne lezi vraže…Kiks! Tropa! Kaputt!
Džaba sve – halabuka koja se tjednima orkestrirano diže preko medija (a čija je uporišna točka fama o „misterioznoj imovinskoj kartici“ kandidatkinje), frka što ju s istim povodom i razlogom uspaničeno šire dušobrižnici od GONG-a preko SDP-a do GLAS-a, pa čak i unajmljivanje „neovisnog“ njemačkog zastupnika EU parlamenta kojega su „podmazali“ kako bi u njihovo ime potegnuo to pitanje (Šuicine imovine) na samome „saslušanju“, iako ono nije bilo relevantno za sam intervju niti obuhvaćeno njime.
EU ovoga puta očito nije imala sluha za naše vrle „demokrate“ (lijevo-liberalno-anarhističkog usmjerenja).
Nisu uslišali „glasove razuma“ i upozorenja, iako su jasno i razgovijetno stizali iz Zagreba grada i to od onih koji imaju licencu na „demokraciju“, „istinu“ i „poštenje“, jer, kao što se (od 1945. godine) dobro zna, ove su vrijednosti monopol bivših komunista i radikalnih ljevičara, a u današnjim uvjetima i njihovih sadašnjih saveznika, kvaziliberala i anarhista.
Po svemu sudeći, Europska unija je „leglo kriminala“ ako je mogla u zaštitu uzeti jednu pripadnicu „zločinačke organizacije“ (zvane HDZ) koja je „besramno zatajila od javnosti nelegalno stečenu imovinu u vrijednosti od 5 milijuna eura“ (izračun GONG-a – prema parametrima što ih je osobno politički tajnik SDP-a i bivši dugogodišnji čelnik GONG-a Dragan Zelić pribavio iz kruga povjerljivih i u materiju upućenih suradnika tipa Berislava Jelinića iz ‘Nacionala’ i njemu sličnih).
Bit će jako zanimljivo promatrati kako će se naša lijevo-liberalno-anarhistička malograđanska, provincijalna „elita“ (jer to je od bilo kakve stvarne elite daleko svjetlosnim godinama) postaviti prema takvoj Europi i njezinim vrijednostima.
Do sada su uvijek (pogotovu kad je u pitanju bila puna i bezuvjetna potpora „ugroženim“ seksualnim manjinama, otklon od konzervativnog i kršćanskog svjetonazora i sve drugo što čini „suvremenu“ i „progresivnu“ platformu ove bezlične Europske unije) bili uglavnom na istoj liniji, ali, čini se kako se EU pomalo „otela“ kontroli, eto, baš na pitanju HDZ-a i Šuice!
Ne znam hoće li naša „avangarda“ tek tako prijeći preko „nepodopština“ EU, ili će – što bi bilo sasvim logično (ako već do sada nije) pronaći alternativne pravce djelovanja u povezivanju s Radničkom strankom Koreje, KP Kine, KP Kube, grčkom Sirizom i ostalim „progresivnim“ i ideološki bliskim strankama i pokretima ili će preko Freda Matića, Ivana Vilibora Sinčića i drugih „aduta“ kojima raspolaže nastaviti podrivati „trulu buržoaziju“ iznutra, u samome EU parlamentu.
Budu li i dalje odbijali poslušnost, treba ih konačno naučiti reda i primijeniti metode Radničke fronte. Sve za „socijalnu pravdu“, „slobodu“ i „ljudsku jednakost“ („Liberté, égalité, fraternité“), pa kom obojci, kom opanci! Ako treba, na ulice, na ulice! Samo da ta strašna „ustaška desnica“ ne dođe na vlast!
Jer, kao što „ceo svet zna“ (rekli bi naši susjedi Srbi), činjenica je da su sva zla svijeta na onoj konzervativnoj strani spektra. Oduvijek.
Kod naših ljevičara i liberala nema lopova ni kriminala, ni pod razno. Oni su cijepljeni protiv toga još 1945.-e (i cjepivo još uvijek drži).
Svi „časni“ i „pošteni“, od prvog do zadnjeg: počevši od J. B. Tita, Mike Špiljka, Izidora Štroka (i njihovih sinova Aleksandra-Miše Broza, Vanje i Gorana) preko Tedeschi seniora i juniora, do Damira Vrhovnika, Branka Šegona, Srećka Ferenčaka, Slavka Linića, Tomislava Dragičevića, Anke Mrak-Taritaš i brojnih sličnih.
Kod njih je sve „čisto“. Njihove imovinske kartice nitko ne spominje niti ih pita kako su stekli ono što imaju.
Desnica nema svoj „GONG“.
Autor / Zlatko Pinter
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**