Vidim kako je simbol ženske borbe, kako samu sebe predstavlja Jelena Veljača, odjednom percipirana od mnogih kao relevantna sugovornica po pitanju zlostavljanih žena. Ne vidim da je stvarni simbol borbe za ženska prava, Julienne Eden Bušić, pozvana igdje da o tome govori, a kamoli da iskače iz paštete…
Julie je inače autorica jedinog romana o silovanim Hrvaticama, ali u genijalnom romanu Živa glava pisala je o silovanim Vukovarkama. To nisu silovanja koja zanimaju Veljačoide, a ni ministarstvo kulture koje nije otkupilo niti jednu jedinu knjigu dok svesrdno financira udruge koje u suradnji s Veljačom poprilično neargumentirano sole pamet hrvatskoj javnosti.
Silovanja u Vukovaru se u hrvatskim medijima spominju jednako često kao i fotoelektrični učinak pod elektromagnetskim zračenjem, a silovatelji su zaštićeni kao bjeloglavi supovi na Cresu.
Nakon što je roman izašao, ni tadašnji ministar Matić, čije branjenje Vukovara u ratu cijenim i poštujem, nije htio primiti Julienne, ali su eto njegovi pomoćnici bez pardona primali mito od 250 000 eura.
Drage dame, poruke u mainstream Hrvatskoj su poprilično jasne. Ako se želite borit protiv zlostavljanja i silovanja, nemojte pisati nagrađivane visokotiražne romane o silovanim ženama, artikulirati problem ogromnog broja nekažnjenih silovanja i progovarati za one zaboravljene žrtve manijaka i divljaka… Glumite u sapunicama, pričajte gluposti i slikajte guzu iz svih kuteva, komentirao je Marijan Knezović na Facebooku.
G.S.