Na današnji dan, 28. ožujka 2018. godine, u Zagrebu je preminuo legendarni ratni fotoreporter Toni Hnojčik…
Rođen je 1951. u Daruvaru od majke Hrvatice i oca Čeha, a od malena se zaljubio u fotografiju. Nakon što je u rodnom gradu završio srednju školu odlazi u Prag gdje studira na Filmskoj akademiji. Po povratku u rodni Daruvar surađivao je s raznim novinama uključujući Vjesnik i Večernji list, dok je stalno bio zaposlen u tjedniku Jednota koji je izlazio na češkom jeziku. Gotovo nikada ga se nije moglo vidjeti bez fotoaparata.
Od samog početka Domovinskog rata bio je zajedno s hrvatskim braniteljima u prvim redovima i tada počinje najplodnije razdoblje njegove karijere. Tako stvara i prve ratne fotografije početkom ožujka kada dolazi do sukoba hrvatske policije i pobunjenih Srba u Pakracu. Ondje se prvi put nenadano našao i u životnoj opasnosti koju je opisao u intervjuu koji je dao portalu Hrvatskog kulturnog vijeća:
„Tijekom snimanja događanja u Pakracu 4. ožujka u društvu s kolegama novinarima, a i više znatiželjnih civila čekajući rezultate razgovora Mesića i predstavnika JNA, na cesti pored nogometnog igrališta jedan postariji čovjek je naglas počeo govoriti, gotovo vikati, prstom upirući u mene, „ovaj je rekao da treba zaklati sve Srbe u ovom kraju“. Na to me je čovjek srednjih godina sportske konstitucije, za kojega sam kasnije saznao da je tada bio profesor književnosti u gimnaziji, uhvatio sprijeda za vrat palcima stiščući grkljan što me je počelo gušiti tako da sam počeo grkljati. Vojnik JNA koji je bio u blizini, neki Albanac je repetirao automat i povikao: „pusti ga!“ krečući se prema nama. Na to me profesor pustio i tako mi je zapravo vojnik JNA spasio život na čemu sam mu zahvalan.“
Kada je počela otvorena agresija na zapadnu Slavoniju Toni Hnojčik zabilježio je fotoobjektivom mnoge strahote, ali i mnoge trenutke veselja i radosti poput onih po oslobađanju Bujavice, jednog od prvih oslobođenih sela u Domovinskom ratu. Osim u domaćim tiskovinama, njegove ratne fotografije našle su se i u inozemnim medijima pronoseći svijetom istinu o ratu u Hrvatskoj. Među brojnim fotografijama iz tog razdoblja možda su najdojmljivije one najranjivijih skupina pogođenih ratom – djeca, žena i staraca čiji portreti govore više od bilo kojih riječi. Zbog njegove sveprisutnosti i doprinosa u ratnom izvještavanju kolege su ga često nazivale i “dobrim duhom zapadne Slavonije.” Vrhunac njegove ratne karijere bila je oslobodilačka operacija „Bljesak“ u kojoj je snimio neke od fotografija koje su ušle u anale Domovinskog rata.
Nakon rata sa svojom je izložbom ratnih fotografija proputovao cijelu Hrvatsku, a gostovao je i u Češkoj i Njemačkoj. U prosincu 2010. godine objavljena je i njegova knjiga pod nazivom “To sam radio u ratu, sine” u kojoj se našlo više stotina ratnih fotografija koje je snimio u Zapadnoj Slavoniji.