“ Pjesma o pouci Gospodina našega Isusa Krista, obješenog na križu“
Piše: Marko LESKOVAR
Na današnji dan se prisjećamo oca hrvatske književnosti Marka Marulića.
Ova interesantna “ pjesma “ kršćanske tematike, napisana je u obliku zamišljenog dijaloga između kršćanina i samoga Krista. Zamišljeni Kršćanin prvotno znatiželjno upita za svaki detalj Gospodinov, o njegovoj gorkoj muci na križu, dok zamišljeni Krist brižno, odgajateljski, očinski odgovara. Na prvo pitanje, zašto se Bog spustio sa nebeskih dvorova, da živi na zemlji i ima smrtno tijelo, Krist odgovara da bi čovjek koji je zaveden bludom, naučio preko njega samog ravan put, koji je put za vječnost. Kršćanin zatim upita Krista, zašto je htio dobrovoljno trpjeti muku i smrt ? Odgovara mu da je to zbog ljubavi prema čovjeku, kako bi ga presveta krv dovela , kaže u pjesmi-do zvijezda! Pita ga i zašto su mu raširene ruke, dok on odgovara da njima odasvud poziva različite narode. Na upit zašto je toliko nagnut ( misli se na križu) odgovara mu da opominje grešnike da život podlože jarmu pobožnosti. Znatiželjnik nastavlja zašto nije odjeven, te je tako suha lica i mršavih udova. Krist mu odgovara slično kao i u evanđelju, pozvavši ga da prezre raskoš svijeta i da bude spreman trpjeti zajedno s njime. Na upit zašto je tijelo prekriveno odijećom, odgovara mu da ne voli kada nedopušten ljubav, čovjeku ogoljuje stid, stid koji čovjek mora imati. Upitao ga je konačno i o njegovoj bolnoj trnovoj kruni, čiji su se šiljci zabadali u presvetu Gospodinovu glavu. Krist mu na kraju ukazuje na mir iznad “ visokih zvijezda “ ali je uvjet podnositi uvrede a ne nanositi ih drugima. Marko Marulić, veliki je hrvatski književnik, poznat i u drugim zemljama Europe. Čitajući njegove stihove, može se iščitati, duboko življena osobna vjera.
Iz : Božanski časoslov, svezak II. Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1984. str. 1271.