Iako je od svetog hrvatskog obrambenog Domovinskog rata prošlo 27 godina, još nemamo popis lažnih branitelja, a još manje znamo gdje su danas takvi i što rade…
Svojedobno je bivši, žalosni ministar branitelja Predrag Matić, kad je predstavljao Registar branitelja, (2012.), koji je neslavno završio, na sva zvona obećao kako ćemo uskoro znati – tko jeste, a tko nije branitelj iz ovog popisa.
To se, nažalost, nikada nije dogodilo, mada su ga hrvatski branitelji podržavali u nastojanju da se napokon i javno razotkriju oni koji se nalaze, a nije im mjesto, na tim časnim popisima.
Međutim, gospodo i gospođe, nema lažnih branitelja!
Ili jesi ili nisi branitelj.
Ako je netko upisan kao branitelj na osnovi lažne i krivotvorene dokumentacije onda ta osoba nije branitelj nego najobičniji kriminalac.
Svi oni čija se imena nalaze u popisu branitelja, pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, imaju, odnosno trebali bi imati, odgovarajuće potvrde, pa prvo treba pitati i znati: tko im je potpisao ratne i ine putove, kako su stekli činove i odličja? Tada, ako se pokaže da je potvrda lažna, odmah treba progoniti i one koji su ih potpisali, a znali su da taj i taj u vrijeme rata nije bio „nigdje“. Žalosno je da zapovjednici brigada, primjerice, poput Dragutina Kralja, koji je bio na čelu slavne 117. brigade, nemaju poima tko je sve na popisu, recimo, ove brigade, iako su on i njegov nasljednik Ivica Zgrebec morali biti upoznati i potpisati za sve one koji su bili pripadnici ove ratne postrojbe. (Popise više ne mogu dobiti ni na uvid!).
U Koprivničko-križevačkoj županiji, primjerice, upitno je i to kako je tadašnji župan (jedini u Hrvatskoj!) imao ovlasti, (1992.), potpisivati “ratne putove” šezdesetorici građana, i to da su “ratovali” od 1990.(!), kad se zna da su većina njih (dakle, ne svi) u ovome gradu obavljali obične “činovničke poslove”, pretežno u Kriznom štabu, te da nisu bili ni kao gosti na prvim crtama obrane. Stoga je ovo jedna od rijetkih županija koja ima branitelje “po zapovijedi“, odnosno „odluci župana!” Malo čudno, ali je tako. Ne slažemo se ni time da Državno odvjetništvo progoni samo one koji su se, kao lažni, našli u popisu branitelja, već bi isto tako trebalo progoniti i ratne dezertere, profitere i izdajice, kojih je bilo u svim krajevima. U Koprivničko-križevačkoj županiji čak oko sedamsto ljudi te 1991. nije se željelo odazvati na mobilizacijske pozive, a na kraju je samo njih sedam ili osam simbolično kažnjeno.
Inače, branitelje i danas dijele na „borbene“ i „neborbene“. To bi isto tako bilo, da se malo našalimo, da postoje borbeni i neborbeni kriminalci. Borbeni bi bili oni koji su oružjem upali u banku, a neborbeni koji su ih čekali vani, u automobilu!
Da nije smiješno bilo bi žalosno.
Branitelje treba dijeliti jedino na – žive i mrtve!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)