Ponedjeljak, 10. veljače 2025.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

“POBILI SMO VAS ’93., POBIT ĆEMO VAS OPET”: Etničko čišćenje bugojanskih Hrvata SDA nagrađivao

U Bugojnu je danas obilježena 24. obljetnica stradanja i progona hrvatskog stanovništva. Ni nakon 24 godine Tužiteljstvo BiH nije procesuiralo organizatore i nalogodavce zločina nad Hrvatima u Bugojnu. Iz Bugojna je protjerano gotovo 15 tisuća Hrvata, kroz 58 logora prošlo gotovo 2 tisuće Hrvata, od kojih je 470 pripadnika HVO-a. Logore za Hrvate bošnjačka politička vrhuška smatra “sabirnim centrima”, a etničko čišćenje naziva “sporadičnim incidentom slavne i časne Armije BiH”. 24 godine obitelji stradalih čekaju pravdu i procesuiranje odgovornih za zločine u Tužiteljstvu BiH, a HDZ-ovi zastupnici, Ljilja Zovko, Zdenka Džambas i Bariša Čolak, neki su dan odborili Izvještaj o radu Tužiteljstva BiH. Između Izetbegovićevih “sporadičnih incidenata” i HDZ-ovog “ZA” danas su bugojanski Hrvati. Bugojno je danas, što se Hrvata tiče, starački dom pod otvorenim nebom. Kada umru posljednji svjedoci zločina, umrijet će i potraga za istinom, ali i odgovornost legitimnih hrvatskih predstavnika.

Bugojanski Hrvati i Središnja Bosna, danas obilježavaju još jednu tužbu obljetnicu. Udruge proistekle iz Domovinskog rata, hrvatski politički predstavnici u Središnjoj Bosni danas su polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odali počast stradalim hrvatskim braniteljima i civilima Općine Bugojno, a večeras će u svim općinama ŽSB biti upaljene svijeće u znak sjećanja na bugojansku tragediju.

Sukob tzv. Armije BiH i HVO-a u Bugojnu počeo je početkom 1993. nakon što je tzv. Armija BiH već pod opsadom držala doline Lašve i Lepenice. Incidenti su se nizali, u siječnju 1993. stradalo je 11 pripadnika HVO-a, a 16. travnja 1993. na dan zločina u Trusini kod Konjica i Ahmićima kod Viteza, ubijeni su Josip Jurčević i Mirko Kasalo, i to neposredno nakon potpisivanja zajedničkog pisma o borbi protiv VRS-a. U svibnju 1993. rafalnom paljbom ubijen je i Jozo Čović ispred Ljubljanske banke.

Bugojanski Hrvati sredinu srpnja 1993., odnosno 17. srpnja, smatraju početkom općeg napada tzv. Armije BiH. Tog su dana, 1993., u mjestu Vrbanja, iz zasjede napadnuti Miroslav Talenta, Mijo Vučak, Dražen Miličević, Ivica Grabovac i Josip Marjanović. Talenta je poginuo na mjestu događaja, Miličević i Marjanović pobjegli, Grabovac pušten, a Vučak ubijen uz povike lokalnog bošnjačko-muslimanskog stanovništva “Ubij ustašu”. Nakon što je tzv. Armija BiH očistila Travnik, Zenicu, Kakanj, Fojnicu, i aktivno napadala Novi Travnik, Vitez, Busovaču i Kiseljak, u Bugojnu su pristigle i druge brigade tzv. Armije BiH te pripadnici “El mudžahida” kako bi se “hrvatsko pitanje” u Bugojnu uspješno i konačno riješilo.

Etničko čišćenje s kojim su počeli tog 18. srpnja 1993. ni do danas nije završeno. Masovnim napadima na sva naselja gdje su živjeli Hrvati, potom gradsku četvrt Gaj u kojoj su se domobrani i pripadnici VP-a HVO-a predali te smjestili u motel Kalin, tzv. Armija BiH zarobila je pripadnike HVO-a i civile i 25. srpnja 1993. službeno počela napad “na sve hrvatsko” u ovom srednjobosanskom gradu.

S 15 tisuća na tisuću Hrvata

Čak i nakon što se HVO dobrovoljno predao, tzv. Armija BiH protjerala je gotovo 15 tisuća Hrvata, kroz 58 logora je prošlo 1643 Hrvata od kojih je 470 pripadnika HVO-a, ukupno je stradalo 90 civila, njih 12 je ubijeno ritualno, a za 19 nestalih bugojanskih intelektualaca se i dan danas traga. U srpnju 1994. Bugojno je s 15 tisuća Hrvata, ostalo na njih tisuću.

Hrvatski dom postao sjedište mudžahedina, crkve uništene, imovina opljačkana

Stradanje Hrvata u Bugojnu epskih je razmjera. Čak i nakon predaje HVO-a, progona civilnog stanovništva, pripadnici tzv. Armije BiH nastavili su s agresijom.

Zapaljeno je gotovo tri tisuće obiteljskih kuća, uništeni svi objekti u privatnom vlasništvu Hrvata, crkve devastirane i oskvrnute, sva katolička groblja minirana, a Hrvatski dom u središtu grada postao sjedište El – mudžahida.

Tadašnje Ratno predsjedništvo Bugojna na čelu s Dževadom Mlaćom poticalo je takve aktivnosti i to kroz “Agenciju za otkup”, a brojne su Hrvate, prije ezgodusa, tjerali da “daruju” stanove susjedima Bošnjacima, uglavnom, pripadnicima tzv. Armije BiH.

Pripadnike HVO-a vezali žicama, mrtva tijela bacali u ‘kanale’ pored prometnica

Pripadnici HVO-a Bugojno, vjerojatno nigdje na području današnje Federacije BiH, nisu imali takav tretman tzv. Armije BiH kao u Bugojnu. Kompletan bugojanski HVO završio je u logorima tzv. Armije BiH, brojni su odvođeni na prisilan rad na bojišnicima prema Novom Travniku i Uskoplju. Sudbinu namijenjenu bugojanskim Hrvatima, najbolje opisuje, tretman prema pripadnicima HVO-a.

Primjerice, Mario Zrno i Mladen Havranek su u logoru, odnosno, klaustru časnih sestara u Bugojnu, potom zgradu Gimnazije, pretučeni željeznim cijevima i polugama, a od čega su i preminuli. Vlatko Kapetanović bio je zarobljen u privatnoj garaži, vezan za ruke na leđima, te danima ležao u lokvi vode, nakon toga ubijen, a pronađen u “kanalu uz cestu”. Ivicu Šakića i Josipa Lučića zarobili su u sušionici za meso, Franju Ivandića strijeljali u Gračanici. Miru Kolovrata ubili su vlastitom stanu, iznad beogradske knjižare “Kultura”, na kauču u sjedećem položaju, a njegovo tijelo, zamotano u deku, ostavili ispred zgrade Ljubljanske banke kako bi taj zločin namontirali HVO-u. Izravnu odgovornost za ubojstvo Mire Kolovrata snosi Nijaz Bevrnja, zamjenik zapovjednika zatvora u zgradi Gimnazije.

Zarobljenike HVO-a na stadionu Iskra vezali su žicom, vodili na prve crte bojišnice, a brojni su stradali upravo prvi obavljanju kopanju rovova, poput Davora Jezidžića i Željka Tabakovića. Logoraši sa stadiona Iskra su odvođeni na bojišnice prema Uskoplju, prema naredbi Tahira Granića i Fahrudina Agića, a uz suglasnost suglasnost zapovjednika Operativne grupe Zapad, Selme Cikotića.

Branko Juričić, odveden je u bugojanski MUP na saslušanje, potom podrum zgrade u kojoj je stanovao, upućen na drugu stranu ulice i naposljetku, pri prelasku ulice, pogođen hitcem iz puške. Zdravka Božića, Dominka Jukića, Zdravka Bijadera i Ivu Miljake su nakon zarobljavanja i fizičkog zlostavlanja, likvidirali – Jukića zaklali, a ostalu trojicu ubili iz vatrenog oružja. Privremeno su bili pokopani pored jedne kuće u naselju Drvetine, a nakon ekshumacije, na groblju u selu Bristovi.

Kroz 58 logora prošlo gotovo 2 tisuće Hrvata

Pripadnici HVO-a bili su zarobljeni u 58 logora, a po okrutnosti, istaknuli su se u salonu namještaja “Slavonija” gdje se obavljala evidencija i izbor zatočenika, zarobljeni su bili u klosteru časnih sestra, zgradi Osnovne škole Vojina Paleksića i Gimnaziji. Preživjeli logoraši u iskazima su navodili kako se u nekoliko navrata u ćelije puštala vatrogasna crijeva, a iz zgrade BH Banke, odvedeni Bugojanci,ni nakon 24 godine nisu pronađeni.

Hrvatske civile ubijali rafalima, masakriranima crtali na čelima “U“, a tijela zakopali u ‘đubrištima’

U Bugojnu je stradalo ukupno 90 civila. Način likvidacije bugojanskih Hrvata dokazuje plan etničkog čišćenja. Niko Grabovac, Ilija Brečić i Mara Jazvić ubijeni su ralafnom paljbom ispred BH Banke. Bračni par Mršo, arhitekti po struci, Slavko i Manda, ubijeni su, a njihova ugljenizirana tijela pronađena u podrumu susjedne kuće. Starca Ljubu Košaka ranili su kod bugojanske ribarnice gdje je i preminuo, a Blagi Miličeviću, prilikom ubojstva, na čelu urezali “U”.

Nekoliko civila je zapaljeno u selima oko Bugojna,a starica Ljuba Palinić ubijena u vlastitoj kući koju su pripadnici tzv. Armije BiH raznijeli ekspolozivom. Mijo Križanovića, sedamdestogodišnjaka, masakrirali su i potom njegovo tijelo zakopali u “đubrište” pored štale u selu Vrpeći. Njegovo tijelo navodno je pronađeno i iskopano, s još nekoliko tijela ubijenih Hrvata. Svi oni, mrtvi, bili su vezani konopcem za noge.

U selima Jablanje i Odmak ubijeno je 10 osoba hrvatske nacionalnosti,a tijela su im pronađena u grobnice Nike Lubure, pokrivena najlonom. Kada je 1995. rađena ekshumacija, iskazi navode, kako najlona više nije bilo,a pronađene se i ljestve u grobnici. Smatra se kako su im tijela pokušali zapaliti kako bi se onemogućila identifikacija i način stradanja civila.

Ratne zločince nad Hrvatima SDA nagrađivao

Odgovor na hrvatsko pitanje u Bugojno, uspješno su dali Selmo Cikotić, zapovjednik OG Zapad, nekadašnji ministar obrane BiH, a danas savjetnik u kabinetu Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Cikotića Hrvati smatraju odgovornim za nestanak 19 hrvatskih intelektualaca. To dokazuje i prijepiska s Enverom Hadžihasanovićem, zapovjednikom 3. korpusa tzv. Armije BiH u kojoj je naveo kako postoje „23 zarobljenika koji imaju poseban tretman te ih treba poslati za Zenicu“.

Uz Cikotića, gospodar života i smrti u Bugojnu, bio je i Dževad Mlaćo, načelnik Ratnog predsjedništva koji u svom dnevniku zapisao kako „Hrvate Bugojna treba istrijebiti“ i da „legalno nijedan hrvatski civil ne smije biti zatvoren“., te da „tajno, sve hrvatske čelnike treba pobiti“.

Mlaću je, kao i Cikotića, vrhuška SDA nagradila. Bivši profesor matematike, a ustvari organizator zločina nad Hrvatima u Bugojnu, danas je savjetnik u Razvojnoj banci Federacije BiH. Postupak protiv njega nikada nije pokrenut, iako su Vojna tužiteljstva 1995. i 1996. slala kaznene prijave zbog ubojstava hrvatskih civila u Bugojnu.

Sud BiH pravomoćno je osudio 2013. godine Senada Dautovića i Nisveta Gasala na četiri godine zatvorske kazne sudeći im po Kaznenom zakonu BiH (op.a. blaži od KZ SFRJ kojim se sudi pripadnicima HVO-a i VRS-a).Musajbu Kukavici izrečena je pravomoćna presuda od četiri godine zatvora jer je bio zapovjednik straže. Dautović je bio načelnik policijske postaje u Bugojnu a optužnica ga je teretila za sudjelovanje u planiranju zarobljavanja civila hrvatske nacionalnosti.

Nisvet Gasal je tijekom devedesetih bio zapovjednikom zarobljeničkog logora na stadionu “Iskra” u kojem je bilo zarobljeno 357 hrvatskih civila i vojnika, a nedavno je imenovan direktorom Kulturno – sportskog centra u Bugojnu.

Hrvati za stradanje obitelji Miloš smatraju odgovornim i Hanefiju Prijića zvanog –Paragu. Paraga je inače, u zeničkom KPD-u odslužio petnaestogodišnju kaznu zbog ubojstva trojice talijanskih humanitaraca na planini Radovan.

Paraga je 2015. uhićen u zračnoj luci u Dortmundu, prema talijanskoj potjernici,a nedavno mu je presuđen doživotni zatvor. Konzul BiH u Njemačkoj pisao je žalbu zbog ovog pravosudnog postupka.

Nakon što je prošlo 24 godine od egzodusa Hrvata, tek rijetki pripadnici tzv. Armije BiH odgovarali za počinjene zločine, nalogodavci i organizatori danas su uglednici, a vrhuška SDA ih je nagrađivala. Povratak u hrvatska sela nakon Daytona opstruiran je što verbalno što ekspolozivom. Hrvatskim logorašima, ministar iz platformaške Vlade FBiH, Zukan Helez ukidao je naknade, a savjetnikom u svom kabinetu imenovao jednog od upravitelja Iskre, Besima Hodžica.

Udruge proistekle iz Domovisnkog rata nekoliko su puta inicirale postavljanje spomen ploče stradalima u zgradi BH banke gdje je danas smješten Medžlis Islamske zajednice što se do sada nije dogodilo. Obiteljima nestalih Bugojanaca prijetilo se, pljačkala imovina i otimala zemljišta. Miroslavu Zeliću, preživjelom logorašu, SDP-ov vijećnik, Elvis Tukar, na sjednici Općinskog vijeća prijetio je „Pobili smo vas ’93., pobit ćemo vas opet“.

Od “sporadičnih incidenata” do HDZ-ovog ZA ovakvo Tužiteljstvo BiH

I dok obitelji stradalih u Bugojnu čekaju da Tužiteljstvo BiH procesuira odgovorne za ratne zločine, Bakir Izetbegović i bošnjačka politička elita tvrde kako su zločini tzv. Armije BiH, ako i postoje, tek „sporadični incidenti“ te napominju kako „slavna Armija BiH nije ubijala nevine civile i rušila bogomlje“, a zastupnici HDZ-a BiH u Domu naroda PS BiH (Ljilja Zovko, Zdenka Džambas, Bariša Čolak) uz SDA-ovce, glasuju „ZA“ Izvještaj o radu za Tužiteljstva BiH.

Dnevnik.ba / Gloria Lujanović

Najnovije

PREVIŠIĆ I JURKOVIĆ “Četrnaest godina Čović rješava hrvatsko pitanje, a Hrvata je sve manje”; “Nisam ovdje došao aplauzirati velikom vođi!”

Na sjednicu Hrvatskog narodnog sabora nisu se odazvale najveće oporbene stranke u Hrvata, a među onima koje su se odazvali zasjedanju bili su Čapljinska...

U prodajnim centrima Širokog Brijega u „mirnoj okupaciji“hrvatskog naroda stoje mnogi natpisi sa srpskim riječima

Puno, zapravo previše toga prolazi ispod „radara“hrvatskog naroda koji još uvijek drži do svoje vjere,tradicije, kulture, običaja i događanja iz njihove krvave povijesti u...

Tko (ne) smije Dodiku dati ruke?

Nakon što je Konaković navijestio kako će na SNSD bagerom, iz Banje Luke su mu uzvratili nešto suptilnijim mjerama pa će, evo, i njegovu...

Brkić: Inflacija ukorijenjena u Hrvatskoj, bojkot neće smanjiti cijene

Prof. dr. sc. Luka Brkić, ekonomski analitičar sa Sveučilišta Libertas, gostovao je u središnjem Dnevniku HTV-a. Osvrnuo se na ukorijenjenost inflacije u Hrvatskoj te...

Policijska dvostruka mjerila: U Splitu uhićenja, u Zagrebu na krunici – ne

Policija je u subotu privela sedam osoba u Splitu koje su uzvicima i to s poprilične udaljenosti negodovale protiv skupa podrške prosvjedima u Srbiji....