Među 78 ubijenih civila bilo je 21 dijete. Ranjeno je više od dvije tisuće vojnika i civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba a 431 dijete bez jednog roditelja…
Križančevo Selo nadomak Viteza je najveće stratište Hrvata u BiH. Naime, samo u jednom danu, 22. prosinca 1993. ubijena su 74 pripadnika HVO-a i hrvatska civila.
U žestokoj borbi tog maglovitog jutra najelitnije postrojbe A BiH iz Zenice, Sarajeva i Tuzle, probile su liniju obrane, u borbama su poginula 34 vojnika i civila mještanina, dok je 30 ranjenih i zarobljenih vojnika odvedeno prema Počulici, naselju koje graniči s općinom Zenica.
(STRAVIČAN VIDEO) ZLOČIN BEZ KAZNE: Obilježena godišnjica stravičnih zločina Armije BiH nad Hrvatima u Križančevu selu u središnjoj Bosni…
Njihova masakrirana tijela, nakon upornog posredovanja UNPROFOR-a, Europskih promatrača i MCK, nakon 39 dana predana su obiteljima. Ni za ovaj strašan zločin, još nitko nije odgovarao niti su pokrenute bilo kakve istražne radnje.
Samo 18 dana nakon Križančeva Sela, 9. siječnja, pripadnici Armije BiH u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće počinili su novi strašan zločin.
Tog 9. siječnja, 1994. godine, pripadnici elitnih postrojbi iz Zenice, Tuzle i Kalesije, uz direktno zapovijedanje zapovjednika Trećeg korpusa A BiH, generala Mehmeda Alagića, pod okriljem maglovite noći, ušli su neopaženo iza leđa domobranima I bojne Viteške brigade HVO-a, upale u naselje i među vojnicima i civilnima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj.
Opljačkano je i zapaljeno desetak kuća i gospodarskih objekata, a među 27 žrtava bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“. Njih devetorica bili su te noći na odmoru, uhićeni su na spavanju, vezani su žicom, mučeni, masakrirani i svirepo ubijeni.
Tijekom rata u logorima Armije BiH, u Počulici, Grbavici, Kruščici, Mahali i Sivrinom Selu bilo je, duže ili kraće vrijeme, zatočeno 195 osoba hrvatske nacionalnosti.
Uz maltretiranja, ponižavanja, premlaćivanja, odvođenje na kopanje rovova…, ubijeno je 5, teže ranjeno 6 i lakše još desetak osoba hrvatske nacionalnosti.
Zločin nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima u Križančevu Selu je mnogo više od vijesti da je osmero bivših vojnika i zapovjednika Armije BiH osumnjičeno da su nakon zarobljavanja 22. prosinca 1993. ubili uz prethodna sakaćenja najmanje 12 zarobljenih pripadnika HVO-a i dvije žene. Paradigmatičan je po mjestu na kojem je počinjen, po obrednom rukopisu zločina, po tajmingu, po negaciji zločina i dugogodišnjoj šutnji. Križančevo Selo u hrvatskoj enklavi Lašvanska dolina bilo je prva linija obrane prema travničko-zeničkom području pod kontrolom muslimanske Armije BiH na kojem je u to vrijeme bilo najviše stranih islamskih boraca tzv. mudžahedina i najveći broj njihovih vojnih logora za džihadističku obuku.
Bili su to prvi vojni logori za obuku džihada u Europi. “Učitelji”, mahom pripadnici tada još nepoznate Al-Qa’ide dolazili su u BiH preko Hrvatske – u pravilu kao humanitarni radnici, s iskaznicama islamskih ili čak međunarodnih humanitarnih organizacija. Posumnjati da su njihove nakane ponešto drukčije od humanitarnih, tada je bilo politički nekorektnije negoli danas posumnjati da iza migrantskog pohoda na Europu postoje i neki drugi motivi osim ekonomskih.
Izetbegovićev financijer
Napad na Križančevo Selo dogodio se tri dana prije Božića, upravo u vrijeme kada je prema Lašvanskoj dolini putovao hrvatski humanitarni konvoj Bijeli put kako bi probio osmomjesečnu blokadu te hrvatske enklave, koja je bila pred padom. Mudžahedinske su postrojbe u to vrijeme bile integrirani dio Armije BiH, s izravnom zapovjednom linijom prema Aliji Izetbegoviću. Izetbegović stariji je u to vrijeme bio pod američkim pritiskom obnove vojnog i političkog savezništva s Hrvatima, koje je nastojao izbjeći, preferirajući dogovor sa Srbima prema Deklaraciji Izetbegović – Krajišnik od 16. rujna 1993., a koja je u sebi imala ugrađen model raspada BiH tako da buduća muslimanska država naslijedi mjesto BiH u međunarodnim organizacijama. Glavni Izetbegovićev financijer i mentor u to doba je bio Fatih al-Hassanein, ujedno i bliski suradnik Osame bin Ladena, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija.
Nakon što su se Hrvati Lašvanske doline ipak uspjeli održati unatoč nekoliko zločina s ciljem sijanja straha, a Izetbegović ipak morao prihvatiti koncept muslimansko-hrvatske Federacije BiH, uslijedila je faza negacije zločina u Križančevu Selu, uz međunarodnu potporu i prikrivanje njegova obrednog džihadističkog rukopisa, kao što je bio slučaj s baš svim bošnjačkim zločinima nad Hrvatima u BiH s džihadističkim pečatom. Zato je dobra vijest za BiH da je bosanskohercegovački sud ipak otvorio slučaj Križančevo Selo. Ali je beznačajna za Hrvatsku ako je u vrhu države ne znaju pročitati. Ako ne razumiju da im je dužnost osigurati nadzor nad ulascima u državu i sigurnost unutar nje. Pa i zato da bi prevenirali sumnjičenja “drugih i drukčijih” iz straha i predrasuda.
T.H.