Ovaj virus nitko ne smije olako shvaćati, i za mlade može biti opasan, a kamoli za starije, upozorava 42-godišnji Porečan Vili Pilar, koji je prije dva dana izašao iz pulske bolnice nakon što se 34 dana borio s koronavirusom. Srećom, on je izašao kao pobjednik. Pilar je sportski ribolovac, član hrvatske reprezentacije, bolest COVID-19 ga je dobro namučila. Kaže da to nije ništa slično gripi, neusporedivo je teža bolest…
Ovaj je Porečan bio tek šesti pacijent s COVID-om u Istri. Kaže da je u pulskoj bolnici zatekao pacijente koji su redom imali blage simptome, osim jedne osobe s lagano povišenom temperaturom.
– Prvu sam noć samo kašljao, a zatim se počelo pogoršavati. Ni u jednom trenutku nisam imao jako visoku tjelesnu temperaturu, maksimalno 38 stupnjeva kad mi je bilo najgore. Liječnici su stalno pratili moje stanje. Na plućima su čuli nešto, ali rendgenska slika je bila u redu. No, disanje mi je bilo kratko i stalno sam kašljao. Nisam mogao ništa ni jesti ni piti tih prvih nekoliko dana. Imunitet mi je jako oslabio. Već su mi prvi dan nudili kisik, odbio sam. Nije mi bilo svejedno, ali smatrao sam da mogu izdržati, da ne bi trebalo biti opasno po život. Sportaš sam, moraš biti i fizički i psihički jako dobro pripremljen. Istina je da sam u jednom trenutku malo klonuo, virus me dosta iscrpio i u nekim sam se trenucima pitao kada će već jednom stati. Da sam nešto stariji, vjerujem da bih završio na respiratoru.
Nije mi bilo svejedno. Morao sam biti smiren, lagano disati da me ne bi uhvatio kašalj. Jer kada bih počeo kašljati, ne bih mogao stati, išlo mi je na povraćanje od silnog kašljanja. Kad bi mi, pak, temperatura pala, onda bi počela nevjerojatno jaka glavobolja i strašna bol u očima. I tako stalno naizmjence pet dana. Smršavio sam jako puno. I nekoliko kilograma. Ništa nisam mogao jesti, kaže Pilar.
Prvi su mu se simptomi javili u Italiji početkom ožujka. Već 20 godina zimske i ljetne sezone odrađuje u Južnom Tirolu. Objekt u kojem radi morali su zatvoriti zbog epidemije, a Pilar se spremao uputiti kući, u Poreč, kada je osjetio prve smetnje u plućima i bolove u koljenima. Iduće jutro, na dan polaska, imao je lagano povišenu tjelesnu temperaturu, tek nešto višu od 37 stupnjeva, ali ubrzo se normalizirala.
– Možda bih u drugačijim okolnostima pomislio da se radi o nekakvoj lakšoj virozi, ali tada je u Italiji već sve bilo u opsadnom stanju. Stigla je uputa da se hoteli zatvore u roku od tri dana i da se svi zaposlenici i gosti moraju vratiti svojim kućama. Tako sam 11. ožujka već bio na putu za Poreč. Dovezao sam se do hrvatske granice, gdje sam tražio da me netko pregleda. Cijelo sam vrijeme imao suhi kašalj, ali bez povišene temperature. Želio sam biti siguran da neću nikoga zaraziti. Stavili su me sa strane, dali mi zaštitnu masku, a doktorica na granici me uputila na epidemiologa Damira Leku s kojim sam odmah kontaktirao. Po njegovoj sam uputi nazvao obitelj i rekao im da mi pripreme mjesto za boravak gdje mogu biti potpuno izoliran od njih. Kad sam stigao kući u Poreč, ponovno sam dobio laganu temperaturicu. Stalno je padala i dizala se. Epidemiolog mi je vrlo brzo rekao da bih trebao otići do Pule napraviti test. Drugi dan se ispostavilo da sam pozitivan i odmah sam došao u bolnicu u Pulu. Bio je to petak 13., ispričao je Pilar za glasistre.hr.
T.H.