Ravnatelj Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) Danijel Markić u četvrtak je potvrdio da je ta služba bila uključena u rasvjetljavanje slučaja Agrokor, ali da nije bilo zahtjeva za sigurnosnim provjerama pa se nisu koristili „resursi službe“ već samo „javno dostupni izvori“.

Markić je odgovorio da ga je na sve sastanke pozivao premijer te da nitko nije tražio nikakve sigurnosne provjere, niti je po slovu zakona u tom slučaju to bilo i moguće zatražiti.

„Sigurno sam dao svoje mišljenje kada sam bio na sastanku s određenim osobama. Kad Vlada mora odlučiti o jednoj osobi može pitati je li ona bila kontroverzna i onda koristimo javne izvore”.

Ravnatelj SOA-e je kazao i da nije detaljno čitao objavljene iskaze bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić Uskoku, nakon kaznene prijave Živog zida, iz kojih proizlazi da su premijer Andrej Plenković, ali i vrh HDZ-a, od početka bili upoznati s formiranjem radne skupine za Agrokor koju je inicirao Most pod uvjetom da u čitavom procesu ne sudjeluje ministar financija.

A.G.

The post Šef SOA-e Danijel Markić : SOA je bila uključena u rasvjetljavanje slučaja Agrokor, nije bilo zahtjeva za sigurnosnim provjerama first appeared on Braniteljski portal.

Što pokazuje slučaj Uljanik i 3. maj koji je kulminirao štrajkom radnika? Može li Vlada unatoč suženom manevarskom prostoru pronaći rješenje – odnosno novac? Koje bismo lekcije iz toga mogli naučiti? Kakva je budućnost domaće brodogradnje? U potrazi za pravim odgovorima, u Temi dana o tome su govorili ekonomski komentator profesor Mladen Vedriš i predsjednik štrajkaškog odbora Uljanika Đino Šverko.

DAMIR KAJIN: ZAŠTO ZA ULJANIK NE VRIJEDE ISTA PRAVILA KAO I ZA AGROKOR?

– Ogorčeni radnici Uljanika imaju poruku za Vladu
– Horvat: Problem Uljanika možda je i veći od Agrokora
– Poruke iz Vlade: Kraj pomaganju brodogradnji?

Prvi je dan štrajka iza radnika i sindikalista. Šverko kaže da se u odnosu na zahtjeve nisu puno pomaknuli jer Uprava nema novaca i nije im isplatila plaće. Od Vlade, resornog ministarstva i ministarstva financija očekuje punu pomoć. Nadamo se da će mo ipak krenuti u restrukturiranje, a ne predstečaj ili stečaj jer je cijelo vrijeme išla komunikacija u tom smjeru. Program kakav god da je, poslan je u Bruxelles i očekujemo da se na taj način realizira, dodao je.

OVAKO JE 2009. GODINE GOVORILA JADRANKA KOSOR: “Uljaniku sam još jedanput iskazala punu potporu jer smatram da način na koji se radi u Uljaniku može biti uzor svima u Hrvatskoj”!

Svjestan je da je Vladi sužen prostor jer ne smije dati podršku vezano za ograničenja koja stižu iz Europske komisije, ali vjeruje da ima prostora u smislu da je Vlada budući strateški partner Uljaniku.

Vedriš smatra da štrajk nije bio neizbježan jer se na vrijeme trebalo počelo razgovarati kako izaći iz te situacije, kako naći rješenja. Brodogradnja je važna, pojasnio je, ona za Hrvatsku ima veliki značaj – ona je hrvatska tradicija i može biti izvozni proizvod, ali ne ovako. Na kraju dana dobro prolaze kooperanti, dobavljači i naručitelji brodova, a ceh plaćaju zaposlenici i vrlo vjerojatno država, dodao je.

Marićeva poruka: ‘Svemu jednom dođe kraj, pa i državnom pomaganju brodogradnji’…

Uspoređujuči slučaj Agrokor i slučaj Uljanik, odnosno 3. maj, Vedriš kaže da je ovo teža situacija nego kod Agrokora. Pojasnio je da, kada se počeo provoditi lex Agrokor, Jamnica je i dalje prodavala vodu, PIK Vrbovec je radio svoje proizvode, Konzum je prodavao, a ovdje je u pitanju upravo kvaliteta proizvoda s aspekta profitabilnosti. “Nemoguće je proizvesti brod tako da se podmire dobavljači, kooperanti, platite nešto malo poreza, a iz državne kase netko mora podmiriti platni spisak – to je neodrživo”, kazao je.

Istaknuo je da program restrukturiranja koji je poslan u Bruxelles nije smio biti alibi program po kojem se nastavilo raditi po starome jer je moguće raditi drugačije. Vedriš je za primjer uspješnog restrukturiranja naveo brodogradilište Viktor Lenac koje je prošlo istinsko, a ne formalno i papirnato restrukturiranje.

Reakcije ministara se mogu sažeti u jednu rečenicu – za stanje u brodogradilištima ponajprije su odgovorne uprave. I premijer Andrej Plenković je iz Varaždina ponovio da je za stanje u brodogradilištima kriva Uprava. Šverko kaže da se Uljaniku nikada nisu naplatila državna jamstva jer su sve brodove isporučivali. Pozdravlja nastojanja premijera Plenkovića, ali moraju se uključiti i ministarstvo gospodarstva i financija. Smatra da je ionako sve otišlo predaleko i da bi moglo još i više eskalirati ukoliko se nešto ne riješi.

(VIDEO) Di su pare? Uprava, odlazi!Radnici Uljanika izašli na ulicu i blokirali promet!…Izašli smo na ulicu pa kom obojci kom opanci…

Vedriš drži da je Uljaniku potreban netko tko razumije brodogradnju, tko ima kapital i tko može na tržištu suvereno nastupiti. Bez svega toga ne ide, pojasnio je kako su se na svjetskom tržištu dogodile enormne promjene i više nam nije konkurencija Koreja i Kina jer su se pojavile Turska i Španjolska koji proizvode slične brodove kao i Uljanik. “Strateški partner mora biti sposoban kreirati program takve profitabilnosti i nakon toga imati ljude i alate da ga provede”, dodao je.

H.H.

The post Vedriš: ‘Uljanik je teži slučaj od Agrokora’…Uljaniku je potreban netko tko razumije brodogradnju, tko ima kapital i tko može na tržištu suvereno nastupiti first appeared on Braniteljski portal.

Politički tajnik MOST-a Nikola Grmoja, na jučerašnjem obraćanju novinarima, izrekao je jednu rečenicu koja bi, ako je i dijelom istinita, mogla uzdrmati sigurnosni sustav zemlje.

“SOA je pregledavala elektroničku poštu Martine Dalić i čudno je da nisu tada reagirali na ovo što je tek sada izišlo u javnost i obavijestili nadležne institucije. Isto tako i ovo što objavljuje
portal Index oko angažmana odvjetnika Šavorića i njegovih odnosa s VTB bankom pokazuje da informacije ne pušta netko tko je bio sudionik korespondencije, nego da se sve ovo pušta na nekakav drugačiji način, možda od same obavještajne zajednice koja je bila upoznata sa svim što se događa i pregledavala mailove”, rekao je Grmoja time optuživšislužbe da ili nisu radile svoj posao ili su i involvirane u “hotmail”aferu.

Ako bi ovo zadnje bilo istinito, značilo bi krah obavještajne zajednice upotrijebljene u međusobne okršaje unutar vladajuće stranke.

Iako je u posljednje vrijeme bilo neslaganja u vodećoj hrvatskoj stranci koje je kulminiralo povodom ratifikacije Istanbulske konvencije, ipak je teško povjerovati da bi se službe upustile u takvu avanturu, bez obzira od koga bi dobile nalog. Vjerujem da su neka
vremena ipak prošla.

Situacija oko Agrokora je sigurno uzdrmala hrvatsko gospodarstvo i mogla ostaviti nesagledive posljedice i državi, ali i stranim bankama koje su sudjelovale u financiranju Todorića, pa je sigurno privukla i mnoge “promatrače”  banaka i korporacija  koje su procjenjivale svoj status u daljnjem razvoju situacije i nisu je prepustile slučaju.

Ozbiljne države stoje iza svojih gospodarskih subjekata, posebno ako su cijele ili dijelom u državnom vlasništvu, te im sigurno pružaju svu potrebnu zaštitu, pa i obavještajnu.
Zbog toga je proces donošenja odluka oko sanacije Agrokora morao biti protuobavještajno osiguran kao i ministri i državni službenici koji su to pripremali. Neshvatljivo je da se način korespondencije, u predmetu teškom 40-ak milijardi kuna, prepustio volji pojedinaca i odvijao neslužbenim kanalima koje je i teško zaštititi.

Kao što je i rekao Grmoja, mail-ove ne pušta nitko tko je bio sudionik korespondencije, jer se pojavljuju i dokumenti koje oni nisu ni imali, što upućuje na šire razmjere ove afere.

Kome je u interesu da se proces nagodbe kontaminira u trenutku kada je izgledna uspješnost provedbe iste, te time dodatno zakomplicira gospodarska situacija u Hrvatskoj, trebaju procijeniti odgovorni, ali to ne opravdava činjenicu da nisu poduzete sve sigurnosne mjere kako do ovakvih propusta ne bi došlo.

U ovom slučaju radilo se o financijskom opterećenju u iznosu od jedne trećine državnog proračuna, što samo po sebi govori o ozbiljnosti, ali i načinu na koji je trebalo pristupiti. Kratkoća vremenskih rokova ne opravdava površni pristup ovom ozbiljnom pitanju.

Iako politička opozicija govori da ih nije briga tko i kako dostavlja e-mailove, već da ih zanima samo sadržaj, morali bi razmisliti o ozbiljnosti situacije i cijeli slučaj gledati u širem kontekstu, uključujući narušeni sigurnosni aspekt.

Jozo Ribičić – Brigadir u miru

The post Tko je pustio e-mailove? Je li u pitanju unutarstranački obračun ili gospodarska špijunaža? first appeared on Braniteljski portal.