“Najveći zvižduk pobrao je Plenković, a trebala ga je dobiti Blaženka Divjak koja sad pilatovski pere ruke od svega – kao da nije ona ta koja je mjesecima od visokoobrazovanih ljudi radila idiote visokoumnom idejom Loomena, gdje ih je natjerala da poput imbecila skupljaju značke poput osnovnoškolaca”, istaknula je kolumnistica Nikolina Nakić, nekadašnja nastavnica, majka četvero djece i autorica bloga Genijalni um, osvrnuvši se na prosvjed zaposlenih u prosvjeti koji se u Zagrebu održao u ponedjeljak.

Njena objavu u cijelosti:

“Vezano za štrajk, nisam se namjerno oglašavala jer kao izraziti individualac imam averziju prema masama , nikad se nisam voljela skrivati pod kišobran pod kojim su jednaki i prosječni i ispodprosječni i nadprosječni. No da postoji pravo na štrajk, postoji.Da mi se ne sviđa sve što sam tamo vidjela i čula, ne sviđa mi se.

Držim da nisu mase te koje imaju rješavati probleme struke, nego da su se nesposobni vođe sindikata sakrili iza hrabrih učitelja i oduševljeno im pljeskali jer su ovi na korak do postizanja što ovi nisu ni mogli ni znali.Lako tako.Vi ste gospodo trebali za stolom raditi svoj posao!

Još jedna stvar. Ne sviđa mi se što se govori o postocima i koeficijentima a ne govori se o sustavnom maltretiranju učitelja kroz neuspjeli eksperiment Škole za život. Najveći zvižduk pobrao je Plenković, a trebala ga je dobiti Blaženka Divjak koja sad pilatovski pere ruke od svega- kao da nije ona ta koja je mjesecima od visokoobrazovanih ljudi radila idiote visokoumnom idejom Loomena, gdje ih je natjerala da poput imbecila skupljaju značke poput osnovnoškolaca, gdje im je povećala opus posla za pedeset posto, gdje se ulupala ogromna svota novca u tablete od kojih Europa odustaje- a o tzv edukacijama gdje su odrasli ljudi trebali kao cirkusanti dizati ruke u zrak i plesati na idiotske pjesmice o Loomenu ne bih ni počinjala. Protiv toga štrajkajte jer vam to oduzima dostojanstvo, umjesto toga stavili ste nesposobne sindikaliste u prve redove da se kite lovorikama vašeg znoja i truda!

Još nešto. Iz prosvjete sam izašla 2008 godine, kao profesorica povijesti s 8 godina staža i tada dvoje djece prijavljene na mene, prosvjetu sam napustila s plaćom od 5 100 kuna. Tako da su plaće ipak nešto narasle od tada..

Da, smatrala sam se potplaćenom i promijenila profesiju.Nisam tip koji kuka, a još sam manje tip koji će dozvoliti višestruko preplaćenim sindikalnim mediokritetima da glume revolucionare, odražavaju pres konferencije koje su prva vijest dnevnika svih televizija i da se šlepaju na račun učitelja kojima je prekipjelo ali koji se iskaljuju na krivu adresu. Niste Liga prvaka nego ste loptice u ždrijebu koje izvlači ministrica Divjak, a rezultate proglašavaju sindikalci. I još vas potcjenjuju nazvavši vas Loomenima.

Da sam bila tamo, ne bih se držala za ruke s tim perjanicama, nego bi od mene dobili, da prostite, vritnjak”, ističe Nakić.

The post Nikolina Nakić: ‘Divjak pilatovski pere ruke, kao da nije mjesecima od visokoobrazovanih ljudi radila idiote’… first appeared on Braniteljski portal.

Svake se godine ponavlja ista priča u predškolskim ustanovama. Djece je previše, vrtića premalo, odgajatelja nedovoljno. Već sada jasno je da se u Hrvatskoj ne pridržavamo vlastitog Državnog pedagoškog standarda kojeg smo donijeli još 2008. i prema kojem je jasno određeno koliko djece smije biti u pojedinoj dobroj skupini vrtićke grupe, tko s tom djecom smije raditi i koliko “teta” odgojiteljica treba biti na koliko djece. Standard predviđa da bi na svakih 12 djece trebala biti jedna “teta”. Svakome tko je ikada zakoračio u bilo koji hrvatski vrtić jasno je da se odgojitelji bave kudikamo većim brojem djece. I pravo je čudo da sve stižu…

Mjerodavno ministarstvo uputilo je prijedlog izmjena zakona u Vladu. Čeka se javna rasprava, doznajemo od Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske. Izmjenama je otvorena mogućnost da se svaka grupa djece uveća za 20 posto. Plastično, to znači da će grupa u kojoj je maksimalno 24 djece i s kojom u većini vremena u danu radi obično jedan odgojitelj, osim u vrijeme ručka kada ih je dvoje, imati mogućnost da naraste na 29 djece.

Svatko tko je roditelj zna koliko je teško brinuti se i o samo jednom djetetu predškolskog uzrasta, kamoli njih 29. I tako umjesto da smanjujemo broj djece u skupinama, olakšavamo rad odgojiteljima, otvaramo nove vrtiće, u Hrvatskoj se otvara mogućnost uvećanja skupina. Ovaj je prijedlog prošao mimo radara i za njega roditelji još uvijek ne znaju. Teško je, iskreno, i pojmiti što to točno znači,javlja HRT.

G.S.

The post Ovaj je prijedlog prošao mimo radara…Tridesetero i više djece u vrtićkoj grupi? Odgajatelji zabrinuti… first appeared on Braniteljski portal.

Na jubilarnoj desetoj provedbi državne mature u šk. god. 2018./2019. maturu je palo 9,4 posto gimnazijalaca, što je gotovo dvostruko više nego prethodne školske godine, kada je maturu palo 5,2 posto gimnazijalaca, odnosno deseterostruko više od broja gimnazijalaca koji su pali na prvoj provedbi državne mature 2009. godine. Pitanje koje se nameće – jesu li ovogodišnji maturanti dvostruko nepametniji od prošlogodišnjih vršnjaka? Jesu li hrvatski maturanti prošlu godinu dana bili sudionici opasnoga i podmukloga pokusa u kojem su trovani nepoznatim otrovom, a čije se posljedice mjere (ne)uspjehom na državnoj maturi? Odakle se, i kako to baš sada, pojavila ova mjerljiva glupost?..

Ovogodišnji pristupnici imali su najmanji broj postignutih maksimalnih bodova na ispitima od svih svojih prethodnika. Osim ovoga, ovogodišnji pristupnici ukupno su bili najmanje uspješni po broju najbolje riješenih ispita i postignutih maksimalnih bodova.

Državna je matura (trebala bi biti) standardiziran ispit koji jamči učenicima svih naraštaja usporedivost. Od 2017. godine zapažen je osjetan porast broja gimnazijalaca koji su pali državnu maturu i time nisu stekli pravo završetka gimnazijskoga obrazovanja. Ako je državna matura standardiziran ispit koji je međugeneracijski usporediv, onda se ova pojava nikako ne bi smjela dogoditi.

Što kazuje veliki porast broja neuspješnih maturanata na državnoj maturi?

Može se pretpostaviti sljedeće:

1. Posljednja tri naraštaja gimnazijalaca ne uče dovoljno, pa su im rezultati loši. Zašto bi samo posljednja tri naraštaja gimnazijalaca (od šk. god. 2016./2017. do šk. god. 2018./2019.) odjednom i bez jasnih razloga naglo zaostala u rezultatima svojih vršnjaka? Jesu li tomu pridonijeli tableti, mobiteli, nedostatak odgojnih mjera u obiteljima i školama, nagli nedostatak radnih navika? Ako nešto od navedenoga i jest mogućim uzrokom neuspjeha, i dalje ostaje otvoreno pitanje zašto je do navedenih uzroka došlo tijekom prethodnih triju godina? Eksperiment HNS-ove ministrice Blaženke Divjak u hrvatskom školstvu zapravo je drsko oteta budućnost mladima. Umjesto odgovornosti za vrlo zabrinjavajući ovogodišnji neuspjeh maturanata, neupućenoj se javnosti imputira usporedba ispita državne mature s međunarodnim ispitima znanja – PISA-om – što je nedopustivo i diletantski.

2. Učitelji poučavaju zadnja tri naraštaja gimnazijalaca samo činjenicama i traže od njih samo reproduktivno znanje, što nije dovoljno za prolazak na ispitima državne mature. Zašto bi učitelji odjednom i bez najave poučavali samo posljednja tri naraštaja gimnazijalaca pretežito činjeničnim znanjima, zanemarujući ostale razine znanja, kao što su sposobnosti analize, sinteze, kreativnoga promišljanja i zaključivanja, ako se prema rezultatima prethodnih naraštaja gimnazijalaca pouzdano zna da su bili uspješni na provedenim ispitima državne mature i u složenijim procesima mišljenja?

The post Neuspjeh ‘Škole za život’ ministrice Divjak: Preko 90 posto učenika dobilo bi dovoljan ili bi palo iz logičkog zaključivanja first appeared on Braniteljski portal.

Komentirajući za jedan portal slabe rezultate maturanata na državnoj maturi rekao sam da ovogodišnji podbačaj iz hrvatskog i matematike i nije neka vijest (Vijest bi bilo da je suprotno) i da uočavam sličnost između projekta Državne mature i Škole za život. Strukturalne manjkavosti, s jedne strane, te odlaganje iznalaženja rješenja za važne probleme, s druge strane – dvije su poveznice ovih dvaju projekata…

Unatoč činjenici da je državna matura, kao i svaki poluproizvod, unatrag 10-ak godina stalno dorađivana i popravljana, te je danas nesumnjivo bolja nego ikada, ovaj projekt još uvijek ima ozbiljne slabosti i nedostatke. Ti nedostaci, to valja istaknuti, nisu jedini, a možda ni najvažniji razlog sve slabijih učeničkih rezultata. Slabiji rezultati proizlaze ponajprije iz bazičnih manjkavosti odgojno-obrazovnog sustava. Kako se na uklanjanju nedostataka ne radi ništa ili se radi premalo ili čak pogrešno „Ludost je raditi iznova isto X puta i očekivati drugačije rezultate“ (Einstein), državna je matura još daleko od onoga što bi trebala i morala biti.

Ipak nije mi ovdje namjera „tranširati“ državnu maturu, nego ću se, potaknut primjedbama Udruge srednjoškolskih ravnatelja, pozabaviti evidentnim nedostatcima Škole za život, na koje ravnatelji ukazuju, nepuna dva mjeseca prije nego što će najnovija Reforma frontalno ući u naše osnovne i srednje škole. Iz spomenutih pitanja, a baš sva ih smatram utemeljenima, progovara zabrinutost zbog loše odrađenog posla i neodgovornog forsiranja slabo pripremljenog projekta. Ravnatelji su svjesni onoga što ministrica nije ili ne želi biti, a to su ozbiljne posljedice koje će netko sigurno morati sanirati, te vlastite zakonske profesionalne i moralne odgovornosti. Ovdje ću podsjetiti da smo kao sindikat, ponajprije zbog štete koja će nesumnjivo nastati, i pokrenuli prikupljanje potpisa među učiteljima i nastavnicima.

Na svojih 25 pitanja ravnatelji neće dobiti odgovor jer oni koji bi im trebali i morali odgovoriti ni sami ne znaju odgovore. Ako ikakvog odgovora uopće i bude, on će se nesumnjivo svesti na dobro nam poznatu floskulu „rješavanje problema u hodu“. Dakle, radi se o istom onom odgovoru koji je upućivan onima koji ukazivali na slabosti državne mature. I kao što danas nedostaci državne mature dolaze na naplatu, a skoro se više nitko i ne sjeća Dragana Primorca, Radovana Fuchsa ili Željka Jovanovića, tako će se samo malobrojni za pet ili deset godina sjećati ministrice Blaženke Divjak i njezine Škole za život.

A što nam svojim pitanjima poručuju srednjoškolski ravnatelji? Odgovorne osobe za rad naših škola upozoravaju da učitelji i nastavnici, ali ni stručni suradnici i ravnatelji, nisu pripremljeni za promjene koje će morati sprovoditi. Ravnatelji su zabrinuti što se s edukacijama kasnilo, što su one bile sadržajno preopćenite, što se njih i stručne suradnike „educiralo“ istovjetno s učiteljima i nastavnicima. Pitanjima se upozorava i na probleme koji će se od jeseni, ne samo njima nego i savjetnicima i inspektorima, pojaviti u pogledu nadziranja rada učitelja i nastavnika.

Edukacije putem Loomena ravnateljima su, također, zadale ozbiljne glavobolje. Nešto što se cijelo vrijeme proglašavalo neobveznim, sada se smatra važnim uvjetom za zaduživanje učitelja i nastavnika.

Ozbiljan propust prosvjetne administracije na terenu će morati ispravljati ravnatelji. Ravnatelji upozoravaju i na nepostojanje metodičkih priručnika, a upravo su oni, zbog izostanka kvalitetnog osposobljavanja, trebali biti glavni oslonac učiteljima i stručnim suradnicima. Također, ravnatelji se pitaju, što će to oni reći učiteljima i nastavnicima kad ih ovi zapitaju treba li se ili ne treba pridržavati važećeg Pravilnika o ocjenjivanja. Postojeći Pravilnik predviđa rješenja koja se, prema usmeno izrečenim uputama na stručnim skupovima, više neće primjenjivati. Npr. ne predviđa se više upisivanje datuma pisanih provjera u vremenik, ocjenjivanje domaćih zadaća i kratkih pisanih provjera znanja i sl. Ravnatelji upozoravaju na posljedice koje će nova rješenja imati na zaključivanje ocjena.

Škola za život, čak i kao ovako okljaštren projekt preobrazbe odgojno-obrazovnog sustava, iziskivao je ozbiljne promjene ili dorade niza propisa. Pravilnik o ocjenjivanju je tek jedan među njima. Ravnatelji upozoravaju i na dalekosežne posljedice organizacijske fleksibilizacije. Tako će svođenje nekog predmeta na jedno polugodište umjesto dosadašnja dva, nesumnjivo stvoriti probleme negativno ocijenjenima učenicima, ali i učenicima kojima je Zakonom omogućena promjena škole. Učenicima koji neki predmet slušaju samo u 2. polugodištu onemogućit će se sudjelovanje na natjecanjima na kojima se pak mogu dobiti bodovi koji onda mogu donijeti prednost pri upisu itd.

Spomenuta pitanja, a izdvojili smo tek neka čak i ne najteže rješiva, traže odgovore koji će biti i precizni i pravovremeni. Kako je sada valjda svima jasno da više nema dovoljno vremena za uklanjanje svih pretpostavki koje će od rujna dovesti do nereda, a možda čak i kaosa u našim školama, svima koji našem školstvu žele dobro trebalo bi biti u interesu da se stane na loptu, da se Škola za život uspori taman toliko da bi novi propisi na vrijeme donijeli, škole opremile i uvjeti ujednačili, učitelji i nastavnici osposobili. Ravnatelji su iskoristili možda i posljednju priliku da prije nego što im se to, poput njihovih kolegica i kolega u eksperimentalnim školama, zapriječi, pošteno i otvoreno progovore o slabostima, manjkavostima i nedostacima ključnog reformskog projekta Plenkovićeve vlade.

Kako sada stvari stoje po pitanju reforme obrazovanja Andrej Plenković se drži prilično suzdržano. U javnosti se stječe dojam kako je u ovoj tekmi premijer tek kibicer ili da trči za loptom koju je netko drugi napucao. Ravnateljskih je 25 pitanja sigurno dospjelo i do njega. Uostalom naskoro će mu stići i potpisi učitelja i nastavnika koji zahtijevaju jednogodišnju odgodu Škole za život. Odgovoran predsjednik Vlade bi zatražio izvještaj o pravom stanju stvari na terenu, i to ne samo od ministrice Divjak. Također, premijer bi već sada trebao imati i rješenje za situaciju koja je neki dan u posljednjem trenutku izbjegnuta – razlaz HDZ-a i HNS-a. Razmišlja li naš premijer o tome da mu se ista situacija može dogoditi krajem kolovoza ili početkom rujna. Je li naš premijer svjestan kakav će kaos nastati u školama u slučaju nove „ucjene“ koalicijskog partnera kojoj će biti daleko teže udovoljiti. Promišlja li naš premijer kakvom će sve pritisku biti tada izloženi i on osobno i njegova Vlada?

Ako je reforma obrazovanja najvažnija od svih reformi, ako je očito da na brojna važna pitanja u svezi s reformom ne znamo i nećemo na vrijeme znati odgovore, ako je jasno da problema imamo puno, a vremena za rješavanje premalo, naš premijer ima puno važniji razlog za izvanrednu ljetnu saborsku sjednicu od zamjene nekolicine aferama izraubanih ministara i uvođenja u svoju ekipu rezervnih igrača s klupe. Andrej Plenković još uvijek ima šansu jedan ozbiljan društveni i politički problem pretvoriti u priliku. Priliku da u kratkom vremenu savlada dug put koji dijeli političara od državnika. Šanse mu ipak, sa svakim novim danom, nepovratno kopne.

*Autor teksta je predsjednik sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod*

izvor-sindikat-preporod.hr

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 

The post Škola za život u potpunom kaosu: Andrej Plenković samo trčkara za loptom koju napucava Blaženka Divjak first appeared on Braniteljski portal.

Roditelji se u Hrvatskoj  još od 2013. godine bore protiv institucionaliziranja pedofilije u hrvatskim školama. Ona je je školske godine 2012./2013. urotnički, uz isključivanje i zaobilaženje roditelja, ušla u odgojno-obrazovni sustav preko tzv. Jovanovićeva Zdravstvenog odgoja, odnosno njegova četvrtog modula. U javnosti je tada raskrinkan Aleksandar Štulhofer, glavni nositelj toga projekta, sociolog i seksolog, za kojega je dokazano da je surađivao s deklariranim pedofilima.

Sjetite se emisije HRT-a Slika Hrvatske, Karoline Vidović Krišto i Judith Reisman. Hrvatska je javnost tada bila ujedinjena u borbi protiv pedofilije, bez obzira na svjetonazor, vjeru, političko ili seksualno opredjeljenje – svi su ustali da bi zaštitili djecu. Kasnije je u javnom prostoru nametnuta diskusija i svađa oko homoseksualaca, slijedom čega je borba protiv institucionaliziranja pedofilije i tadašnjeg četvrtog modula zdravstvenog odgoja pala u sjenu. Njegovo su izbacivanje roditelji i stručnjaci tražili s razlogom jer je temeljen na učenju Alfreda Kinseya, zoologa, koji je u svoje “znanstvene svrhe” istraživanja ljudske seksualnosti plaćao i poticao pedofile da seksualno zlostavljaju i siluju dojenčad i djecu. Aleksandar Štulhofer bio je stipendist i suradnik Instituta Kinsey te je surađivao s deklariranim pedofilima i promicao takvu “znanost” nastojeći je uvesti u hrvatski odgojno-obrazovni sustav.

Riječ udruge – Institucionaliziranje pedofilije

Ustavni sud je na traženje Udruge GROZD i građana okupljenih oko nje 2013. godine pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i ukinuo Kurikulum zdravstvenog odgoja te odredio da će se do donošenja novog kurikuluma, usklađenog s ustavnim zahtjevima, predavati sadržaji zdravstvenog odgoja prema programu koji se provodio do tada. Učinak te odluke je da u novom, međupredmetnom kurikulumu Zdravlje, koji je ušao od prošle godine najprije eksperimentalno, a od sljedeće će ući u sve škole u okviru Škole za život, tih sadržaja nema.

Međutim pedofilski sadržaji nisu izbačeni potpuno iz škole, Ušli su na mala vrata preko preporučene izborne lektire u Kurikulumu Hrvatskoga jezika za srednje škole unatoč tome što su na njih i ministrica Divjak i predsjednik Vlade s ministrima bili upozoreni. Roditelji i struka i dalje se bore, a to je razlog i  osnivanja Građanske inicijative STOP neprimjerenoj lektiri.

Na popisu su izbornih lektira knjige u kojima se, među ostalim, eksplicitno opisuje brutalno analno silovanje malog dječaka (nećemo navoditi ni citate ni autora ni naslov jer ne želimo popularizirati ni autor ni gnjusni opis u djelu, a ponavljanjem citata ponovno bi se širio pedofilski sadržaj, što ne želimo).

Ponovit ćemo, djeci se institucionalno, u školama, u sklopu službenog kurikula nudi opis brutalnog analnog silovanja malog dječaka!

Postavlja se pitanje: Što se time želi postići? To nije preventiva, jer su djeca koja bi to trebala čitati barem četrnaestogodišnjaci i do tada su već morala usvojiti preventivna znanja i vještine za obranu od ovakvih zlodjela. Što dobivamo ako djeci kroz institucije ulijevamo u glavu prizore najgnjusnijih zlodjela kojih se ona sama nikada ne bi sjetila? Nije li to stvaranje novih predatora?!?

I nije li legaliziranjem ovakvih sadržaja, uz slobodu nastavnika da izaberu slične, otvoren put omekšavanju stava prema pedofiliji i prihvaćanju pedofilije o čemu se u svijetu već javljaju glasovi, te osiguranje lakšeg pristupa potencijalnom pedofilu nastavniku do maloljetnika.

U jednoj drugoj knjizi su aluzije na seks starijeg muškarca s petogodišnjom djevojčicom. U drugoj se šalje poruka kako je deset godina pravo vrijeme da se siluje djevojčica. U dvije knjige je opisano podvođenje malodobnika od strane očeva starijim ženama – prostitutkama. U četvrtoj je opis silovanja tridestjednogodišnje učiteljice glazbe od strane trinaestogodišnje učenice, u kojem učiteljica i uživa. U petoj san o silovanju sestre i incestualni odnos s majkom. Kakve su to poruke djeci u sazrijevanju? Čak su stari Grci znali da se scene nasilja i nastranosti ne prikazuju jer umjetnost može poučiti, ali i prenijeti klice raspoloženja i ideja.

To je sablazno, odvratno, mučno – ali bi trebalo i podlijegati kaznenom zakonu koji zabranjuje promoviranje pedofilije. Ministrica Blaženka Divjak prošle je godine, nakon emisije Karoline Vidović Krišto na HRT-u, javno prozvala medije da lažu da su te knjige na popisu izborne lektire, dok je njezina zamjenica Lidija Kralj u studiju HRT-a javno stala u obranu tog i takvog sadržaja! I prof. Slobodan Prosperov Novak bio je gost u toj emisiji – odlučno je prozvao skandaloznu Lidiju Kralj da je sramotno to što govori i da nema nikakve diskusije oko toga da je pedofilija kazneno djelo i da takav sadržaj nema što raditi u službenim lektirama.

Što se dogodilo? Ništa. Mainstream mediji i HND napali su Karolinu Vidović Krišto, naravno bez argumenata, stavljajući se time na stranu svih onih koji nastoje prikriti i od očiju javnosti sakriti kriminalno institucionaliziranje pedofilije u hrvatskim školama.

Prije nepuna dva mjeseca ministrica Divjak je uz pompu mainstream medija javnosti obznanila kako je riješila problem izborne lektire pomoću ankete upućene nastavnicima Hrvatskoga jezika i knjižničarima. Nije rekla da je anketa provođena anonimno te da je sve navedene i još mnogo drugih gnjusnih lektira s pedofilskim sadržajem vratila u škole.

Vlada gleda i šuti. Valjda njezini članovi planiraju svoju djecu upisati u neku privatnu katoličku školu u kojoj ona neće morati čitati opise brutalnog analnog silovanja malog dječaka i silovanja male djevojčice? A možda će im baš biti po volji da im djeca u dobi od 15, 16 godina kroz školski kurikul dobivaju inspiraciju za silovanje male desetogodišnjakinje?!  Kako drugačije objasniti šutnju na ovo kriminalno uvođenje pedofilije u hrvatske škole?

Riječ udruge – Institucionaliziranje pedofilije

Potez vraćanja pedofilskog sadržaja na službeni popis preporučene izborne lektire  ministrica Divjak negira, iako se citati tih djela mogu čitati po portalima. Samu sebe opravdava krinkom da su ta djela odabrala profesori. Što će biti ako profesori glasuju za podvođenje djece – hoće li se i to institucionalizirati?

http://www.ruka.hr/aktivnosti/rijec-udruge-institucionaliziranje-pedofilije/

Z.C.

The post Ministrice Divjak što će biti ako profesori glasuju za podvođenje djece – hoće li se i to institucionalizirati? first appeared on Braniteljski portal.

The post Grozd: Ministrica Divjak nastavlja s demagogijom first appeared on Braniteljski portal.