Na današnji dan 1991. godine vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je rezoluciju kojom je izglasan potpuni embargo na uvoz oružja Jugoslaviji. Bio je to strašan udarac za Hrvatsku kojoj je prethodno bilo oduzeto sve naoružanje Teritorijalne obrane. Embargo je najviše naštetio napadutoj Hrvatskoj. Budimir Lončar koji je tada bio ministar vanjskih poslova bivše ex jugoslavijeje podupro je embargo iako je agresorska JNA bila jedna od najbolje naoružanih vojski u Europi…

Međunarodna je zajednica rezolucijom 713 upravo najviše naštetila napadnutoj Hrvatskoj kojoj je oduzeto i naoružanje Teritorijalne obrane za što je Budimir Lončar znao.

Rezolucija broj 713 bila je prva UN-ova rezolucija donesena za rješavanje krize u bivšoj jugoslaviji, no za napadnute Hrvate i Hrvatsku bila je pogubna.

Embargo na uvoz oružja imao je dalekosežne posljedice, jer je s obzirom na goleme zalihe streljiva i nemjerljivu nadmoć u naoružanju UN praktično olakšao srpskom agresoru osvajanje novih Hrvatskih teritorija.Napadnuta Hrvatska, a uskoro i Bosna, platile su ovu odluku koju je svojski podržao Budimir Lončar, platili su desecima tisuća izgubljenih života.

Budimir Lončar  osudio Hrvatsku na smrt!

Još nepriznata, naoružana tek s nekoliko desetaka tisuća kalašnjikova, RH je bila pred slomom. Embrargo je za Hrvatsku značio početak kraja, ali ne i za branitelje i junake iz MUP-a, ZNG-a, HOS-a, dragovoljačkih postrojbi koji su, i za nas, obranili domovinu i sačuvali opstojnost hrvatskog naroda. A danas im se skidaju spomen ploče, dok Budimir Lončar uživa mirovinu nakon što je nakon svega bio savjetnik dvojice predsjednika Hrvatske, države koju je osudio na smrt.

Nešto prije JNA je uspjela prisilno prizemljiti zrakoplov kojim je trebalo stići sofisticiranije oružje hrvatskim snagama, a JNA i pobunjeni Srbi presijecali su Hrvatsku na nekoliko odvojenih cjelina. Počela je odlučujuća bitka za Vukovar, JNA razara i Zadar i Dubrovnik, piše vecernji.hr u tekstu: LONČAR OSUDIO HRVATSKU NA SMRT!

Embargo je tada za RH zapravo značio smrtnu presudu.

Britanska znanstvenica Carole Hodge u knjizi “Britanija i Balkan” bavi se ovom temom. Takvu je odluku u Vijeću sigurnosti gurala upravo Britanija. Problem je nastupio kad je postalo jasno da će Kina, iz načelnih razloga, uložiti veto. U UN-u je nastalo komešanje – bio bi presedan ovako uvesti embargo.

-(VIDEO) VIJEĆE SIGURNOSTI UN-a UZ POTPORU BUDIMIRA LONČARA UVELO EMBARGO NA NAORUŽANJE!…

Britanska diplomacija nalazi rješenje.

Obraća se Budimiru Lončaru, ministru vanjskih poslova Jugoslavije i, prema britanskim izvorima, “čovjeku Zapada u SFRJ”. Pored Ante Markovića, tadašnjeg premijera, Lončar je bio političar na kojega je Zapad računao u očuvanju kakve-takve Jugoslavije. Godinu dana prije ova dvojica Hrvata u Beogradu pokrenuli su plan – pristupanje Jugoslavije u EU. Lončar nalaže Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti, a potom i sam daje izjavu pred VS, tražeći uvođenje embarga.

Mentor gđe Hodge James Gow, najcjenjeniji britanski stručnjak za pitanja Balkana, još je 1996. opisao akciju Budimira Lončara. Britanski autori navode da je Lončar “molio da Vijeće sigurnosti uvede Hrvatskoj embargo”.

Prošlo je od toga dosta godina i Lončar je, nakon rada u UN, na poziv tadašnjeg predsjednika Mesića postao njegov vanjskopolitički savjetnik. Kasnije postaje i savjetnik predsjednika Ive Josipovića.

Vezane vijesti;

(VIDEO) VIJEĆE SIGURNOSTI UN-a UZ POTPORU BUDIMIRA LONČARA UVELO EMBARGO NA NAORUŽANJE!

The post (VIDEO) VIJEĆE SIGURNOSTI UN-a UZ POTPORU BUDIMIRA LONČARA UVELO EMBARGO NA NAORUŽANJE! first appeared on Braniteljski portal.

U zagrebačkoj Mimari jučer je srbijansko veleposlanstvo upriličilo svečani prijem povodom Dana državnosti i Dana oružanih snaga Srbije. Jedino su kamere Bujice uspjele ući na taj događaj…

‘Uzvanike’ je novinarka Bujice upitala kada će Srbija isplatiti ratnu odštetu Hrvatskoj, a za Budimira Lončara, novinarka Mateja Jozeljić imala je posebno pitanje: “Imate li grižnju savjesti zbog svega što ste učinili protiv Hrvatske?!” Budimir Lončar reagirao je prilično nervozno, njegova žena pokušala je novinarki istrgnuti mikrofon, “a Drago Pilsel počeo je vrištati”…, navodi Bujica.Moglo bi se slobodno reći da Budimir Lončar i cijela svita oko njega bježi od mikrofona i kamere Z1 Tv Bujica koja udara s pitanjima izravno, kao vrag od tamjana, što je očito na ovom snimku.

Svojedobno su slični likovi bježali od mikrofona i kamera Braniteljskog portala kao zec pred risom.

The post BJEŽE OD KAMERE BUJICE KAO VRAG OD TAMJANA:Novinarka Bujice pitala Budimira Lončara: ‘Imate li grižnju savjesti zbog svega što ste učinili protiv Hrvatske?!’Pogledajte što joj je odgovorio… first appeared on Braniteljski portal.

Evo dirljivog opisa herojstva budućeg narodnog heroja Filipa Drače iz pera novinarskog ”velikana” Ante Tomića: “Filip Drača bio je neustrašiv i hladnokrvan kao Rade Končar“ i još se u intervjuima posljednjih dana sprda sa sistemom od kojeg ne traži baš ništa. Danas je jasnije nego ikada da Republika Tuđmanija nema budućnosti…“

Umjesto da pišem o ljevičarskim falsifikatima u aferi oko kupnje aviona F-16, o ”špičokima” jednog ministra, o sreći Branimira Pofuka jer je “nakon toliko godina ludila čudo  kad se biskupi i episkopi ponašaju kršćanski“, o zgražanju Mesića i Josipovića na najavu KGK da, prije nego je neko Vijeće to razmotrilo, pomiluje Huanita Luksetića pa je tako i sama postala dobra ”mama Huanita“ u Lijepoj našoj, o tome što je radila SOA u slučaju Radeljić, Tolušić i Lozančić, o pastoralnom upozorenju Dražena Ladića: “Ne ustati na “Lijepu našu“ manje šteti od poziva da se pretuku oni koji ne ustaju“, o ljupkoj izjavi Dalije Orešković u Lici: “Hrvatsku su oteli politički nasilnici i lažni domoljubi“, umjesto svih tih zanimljivih tema ja se moram prvo koncentrirati na duboko “pravno oranje“, koga drugog nego Ante Tomića.

Ako je podoficirska škola legendarne JNA ikada stvorila istinskog pravnog genija onda je to naš Ante. Duhovit kao News bar, mudar kao da je svu mudrost ovoga svijeta popio iz HOS, JOE ŠIMUNIĆ,čarobnog vrča ili bolje rečeno iz neke opjevane kante, naš Ante se dao u analizu odluke Europskog suda za ljudska prava po tužbi Josipa Šimunića.

-Prekršajni sud u Požegi: HOS-ov pozdrav Za dom spremni izraz je volje i legaliteta vlasti u RH!…FOTO…

Naš JNA pravni mudrac analizira odluku nakon što je sud odbacio tužbu tvrdeći kako nije u njihovoj nadležnosti analizirati na koji način hrvatski sudovi provode hrvatske zakone, niti je u njihovoj nadležnosti analizirati hrvatsku sudsku praksu. Ukratko “slavni sud“ se nije upuštao u raspravu o samom sadržaju tužbe iliti meritumu, i stoga je nije ni odbio nego je tužbu odbacio iz proceduralnih razloga.

To mogu, kao autor tužbe, na neki način i razumjeti.

Naime, u ESLJP sjedi sutkinja Ksenija Turković, ali tamo je i predstavnica RH Štefica Staznik, dipl. iur. koja ima sveti zadatak da “škartira“ one tužbe “za koje nije dopušteno“ da o njima raspravlja sudsko vijeće. Takav je npr.: bio slučaj i s tužbom osuđenika u predmetu “LORA“ kojom se ukazivalo na kršenje ljudskih prava osuđenih hrvatskih branitelja za ratni zločin. Štefa zna kako zaštititi “časni sud“ od “desničarskih šupaka“ kako je to “stručno“ napisao naš Antiša Tomić.

Njemu je “špansko selo“ činjenica da pozdrav ZDS nije kriminaliziran u hrvatskom zakonodavstvu, da postoji jedna pravomoćna prekršajna rješidba baš u predmetu Josipa Šimunića, ali i nekoliko pravomoćnih prekršajnih rješenja u kojima su “ustaše i klerofašisti“ pravomoćno oslobođeni za pozdrav ZDS. O tome više zna Marko Perković Thompson.

-Prekršajni sud u Požegi: HOS-ov pozdrav Za dom spremni izraz je volje i legaliteta vlasti u RH!…FOTO…

Takva neujednačenost sudske prakse očito krši ljudska prava. Stoga je Joe i podnio tužbu ESLJP-u. E, možda bi se ”časni suci” tog ”časnog suda” i zainteresirali za ovakav slučaj da nije bilo naše Štefe koja prva dobije predmet.

Ona je završila pravo u Rijeci, gradu gdje nema ZDS, fašizma, nacizma i klerofašizma, ali itekako ima komunizma. Tamo komunisti vladaju skoro tako dugo kao i u Sjevernoj Koreji. I tako je Štefa presudila tužbi Joa Šimunića i bez sudskog vijeća i bez bilo kakve rasprave o sadržaju tužbe.

Komentirajući odbačaj tužbe naš Ante podoficir-novinar uspoređuje strašni ispad Josipa Šimunića, koji je držeći mikrofon u ruci par puta viknuo “Za dom“, s ganutljivim herojskim djelom “mladog ljevičara Filipa Drača koji je prošli tjedan priznao svoj zločin, ne krijući se i ne tražeći oprost“. Vjerojatno od fašista i ognjištara. Antiša je spreman honorirati svaki herojski čin pa poručuje Drači i drugovima: “Svaka čast, momci! Imate piće od mene“. Naime, Drača je, pod okriljem noći, “hrabro“ k’o Sava Kovačević na Sutjesci, nacrtao na Tuđmanovom spomeniku srp i čekić.

Evo dirljivog opisa herojstva budućeg narodnog heroja Filipa Drače iz pera novinarskog ”velikana” Ante Tomića: “Filip Drača bio je neustrašiv i hladnokrvan kao Rade Končar“ i još se u intervjuima posljednjih dana sprda sa sistemom od kojeg ne traži baš ništa. Danas je jasnije nego ikada da Republika Tuđmanija nema budućnosti…“

Drugovi Tomiću i Drača, pustite kako je zovete ”Republiku Tuđmaniju” u miru i najbolje bi vam bilo da potražite sreću tamo gdje će vas i vaše ideje podržavati i suosjećati s vašim žalom za propalom Jugom i komunizmom. Možda da odete u Sjevernu Koreju ili na Kubu? Dok ste još ovdje u iščekivanju da vas vrijeme proždere, popijte koju čašicu da bar malo utažite nezajažljivu mržnju na Tuđmana i hrvatsku državu.

Pripazite samo da vam vaša mržnja ne otruje piće. Ako se Ante i njegovi heroji ikada za ovo vrijeme koje im je još ostalo od života dokopaju Sjeverne Koreje ili Kube tamo mogu pisati i risati grafite u stilu ”srp i čekić”, “ovo je Srbija“ itd.

Jedino što tada Antiša neće više moći slati svojim ”herojima” iz sigurnosti “Republike Tuđmanije“ je novinarska podrška, slična onoj objavljenoj u Jutarnjem od 2. veljače  o. g.: “Takve pobunjeničke akcije, u kojima mladi pokazuju potpuni prezir za ovo naše sramotno stanje, jedine zaslužuju poštovanje.

Jedino je još vrijedno kad išaraju spomenik, popišaju se u Bandićevu fontanu ili ne ustanu na himnu“. Bravo, druže podoficiru!!! To je razina pobune/revolucije koja baš odgovara tvom mentalitetu. Gdje su sada svi oni politički i medijski dušobrižnici protiv govora mržnje? A što je s mladima koji na Thompsonovom koncertu nose grb i zastavu, skandiraju HOS-ov ZDS, pjevaju Čavoglave?

Tu nema “svaka čast momci. Imate piće od mene…“. To su ustašoidi, klerofašisti, katotalibani, zatucani ognjištari, njih triba u Maksimir i ta,ta,ta… a mitraljez u rukama Drače, Končara ili Tomića. Međutim, upravo su ti drugi s Gardijskim brigadama stvarali i stvorili ovu državu zbog koje Ante Tomić, Dražen Lalić, Branimir Pofuk, Goran Gerovac, Robert Bajruši, Boris Vlašić, Vedrana Rudan, Nenad Stazić, Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Dragan Markovina…imaju trajne gastroenterološke probleme i noćne more.

Stoga mi ne preostaje drugo nego se uvijek ponovno čuditi proročanskoj tvrdnji Antona Gustava Matoša kad je još u “dobra“ stara vremena ustvrdio: “Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno…“. A to što će jednog dana krepati kao takvi njih boli glava. Sad je jedino važno da se dočepaju što više ”ustaških” kuna koje će potom brzo konvertirati u Judine škude.

Horacije je davno zapisao: “Ut volunt reges, ita valent leges”. Kako kraljevi hoće, tako vrijede zakoni. Kao da je mudri Horacije znao da će Penava imati posla s DORH-om jer je ukazao na nepoštivanje državnih simbola, a Tomić, koji druge potiče na isto, neće imati nikakvih problema s DORH-om jer on zna što kraljevi žele.

Imamo novog ozbiljnog kandidata za Večernjakovu ružu – Milana Bandića. Za ovaj potez uvijek oprezni i budni ljevičari neće složno zaroktati. Znaju oni da je gradonačelnik povukao pravi potez. Budimir ili omiljeni Buda Lončar dobit će Medalju  grada Zagreba. Milan je vjerojatno dočuo da se i Zadar sprema omedaljiti našeg Budu. Naime, Buda je bio u ona ”demokratska” vremena načelnik OZNA-e u Zadru.

U ”blagom i demokratskom” ozračju jedne partije i jednog doživotnog diktatora, dok još nikome nije na pamet pala genijalna ideja o  Golom otoku, OZNA je bila gospodar života i smrti. Prvenstveno za Hrvate.

Presretni narod je klicao: “OZNA sve dozna”. Naime, riječ je, kao što znate, o komunističkoj tajnoj policiji koja je bila osnovana 13. svibnja 1944. g. ulaskom partizana i četnika u Beograd. I dan danas postoji knjiga s imenima 1240 strijeljanih od 1944. g. do 1953. g., a na temelju rada OZNA-e.

Danas, kad netko od jugonostalgičara želi reći nešto pozitivno za UDBU i KOS onda zamuckujući obično kaže kako je OZNA je bila puno gora od njih.

Ali nisu te tragične godine bile jedine zasluge Budimira Lončara koje će ovjekovječiti Medalja grada Zagreba. Kao u Škorinoj pjesmi Mata “i onda je došla devedeset i prva i otac reče sad ili nikada…“, Hrvati Tomićevog mentalnog kova preko noći su hrvatsko oružje iz skladišta za Teritorijalnu obranu poslali u Bosnu. Što je strateški ok.

Iz Bosne su nam pristizale kolone izbjeglica, a oni su njima za uzvrat poslali oružje s kojim su Karadžić i ekipa tjerali izbjeglice u Hrvatsku. E, tu nam se Buda pokazao kao dragocjeni adut iz rukava ili točnije iz JNA šinjela.

On i njemu slični odlučili su pomoći razoružanoj Hrvatskoj tako što su u Vijeću sigurnosti UN predložili embargo na prodaju oružja zaraćenim snagama na “ovim prostorima“.

-Budimir Lončar: Čovjek koji je 25 rujna 1991. podupro embargo na uvoz oružja, što je stravično naštetilo Hrvatskoj…

Buda je odmah shvatio da se tu radi o građanskom ratu tako da se blagotvorni embargo nije odnosio na seljake u SAO Krajini koji su mirno iz Knina i Petrinje gledali kako se građani između sebe mlate.

Embargo nam je jako pomogao. Miloševićeva ”treća armija Evrope” bila je u odnosu na Tuđmanove manekene sa Stadiona NK Zagreb jača u omjeru 90% prema 10%. Mudrim embargom zbog kojeg danas Budu čeka Medalja grada Zagreba taj odnos ostao je isti. Kako bi rekao Ante Tomić, čisti status quo. Dobro, ima Buda i drugih zasluga. Bio je, na primjer, savjetnik Stipe Mesića i Ive Josipovića.

–(VIDEO) VJEROVALI ILI NE: Bandić će zadnjem ministru vanjskih poslova SFRJ Budimiru Lončaru dodijeliti Medalju Grada Zagreba…

No tu je Lončar čist k’o bebica. To sve, baš sve, govori koga su Hrvateki birali da 15 godina sjedi na Pantovčaku. Između ostalog, zbog toga su sada mnogi od njih nezadovoljni s Kolindom. Ko dela taj i greši, rekli bi Zagorci. Na žalost, jedina činjenica koja Bandiću ide u korist je svojedobna benevolentnost Tuđmana prema “zaslugama“ Bude Lončara.

Ali Tuđman je i onako bio diktator kojeg se nitko nije bojao. Za razliku od Tuđmana, oni koji su se bojali “drvenog demokrate“ Tita nisu se u pravilu dugo bojali. Ni u zemlji ni u “inostranstvu“.

Hercegovci su navodno govorili: “Oni koji odu na studij u Zagreb, u OZNU i u Mostarsku bolnicu, ti se više ne vraćaju”.

Gripa ante portas. Navodno će kihnut tek početkom travnja. Ustvari, to je mala gripica sa samo 45 umrlih. Nino Raspudić nas upoznaje što je zapravo prava gripa ili kako kažu komšije ”grip”. Španjolski ”grip” je između 1918-1920. g. zarazio pola milijarde ljudi od čega je bilo umrlo između 50 do 100 milijuna. A, Albert Szent-Gyorgyi je tek 1937. g. izmislio vitamin C.

Nino se, kao uostalom i većina medija, sprda s Ivanom Pernarom i njegovom teorijom o C vitaminima. Moji Ličani imaju svoju teoriju koja je jako zanimljiva. Kad, naime, dobiješ gripu moraš imati pri sebi relativno veliku jabuku. Razrežeš je na 35 krišaka i svaki dan pojedeš jednu. Kad pojedeš zadnju krišku sigurno si ozdravio. Naravno, ako preživiš.

No jedna druga gripa ili influenca vlada ovom zemljom od siječnja do siječnja. Neizlječiva. Uoči Međunarodnog dana sjećanja na holokaust Hrvatska je obilježena kao zemlja u kojoj se zacementirao “povijesni revizionizam“. Što god to značilo. U Večernjakovoj dobro dokumentiranoj kolumni “Sud javnosti“ uspješno je to analizirao Marinko Jurasić.

Izvanredni profe na Fakultetu političkih znanosti Nebojša Blanuša i Enes Kulenović, još neizliječeni od jake gripe, na “reprezentativnom“ uzorku od 1000 ispitanika utvrdili su da se pojavio virus “povijesnog revizionizma“. Naravno, časnim profama odmah se prilijepio i ”istoričar” Dragan Markovina. O stavovima Hrvoja Klasića i Tvrtka Jakovine ne treba više trošiti papir i tintu.

Ali ove nove progresivne profe pod “povijesnim revizionizmom“ spominju po Jurasiću samo jedan primjer: to su stavovi ispitanika  koji imaju pozitivno mišljenje o Anti Paveliću i Franji Tuđmanu.Koji ”grip”…? To je po njima čista revizija povijesti, i to one koja je stvorena u jednopartijskom komunističkom i zločinačkom režimu. Zašto se drugovi boje otvoriti arhive? Za naše eksponirane lijeve povjesničare koji su se uglavnom izlegli na Filozofskom faksu u Zagrebu, pozdrav ZDS ima samo i jedino ustaški značaj.

Da bi nas takvi “povjesničari“ strpali u tor tzv. revizionista kao što su Mađarska, Poljska i Litva pozvano je u pomoć i sveučilište Yale, što, kako piše Jurasić, Markovini imponira. Dobro, priznajem, to je prilično težak uteg oko rahitičnih nogu Lijeve njihove. Yale je Yale! Moram priznati da sam bio na trenutak Yalen ili po naški jalan. Ali baloni srpskih medija i hrvatskih ljevičara prije ili kasnije puknu.

Naime, poglavlje u ime Yalea potpisao je ”svjetski istoričar” Cadeyn Owens-Jones, student iz Londona koji tek treba završiti faks.

Ima li, na kraju balade, ikakav lijek ili cjepivo za hrvatske povijesne ljevičare? Da barem prestanu bulazniti, izmišljati i servirati nam studentske opservacije, a sve pod firmom Yalea. Po novom obrazovnom sustavu povijest će se i tako učiti kao što se učila 1946. g. Usprkos odluci Ustavnog suda Hrvatske u predmetu U-VIIR 4640/2014, od 12. kolovoza  2014.g. u kojoj stoji da su svi profesori povijesti dužni prenijeti činjenice o Domovinskom ratu svim učenicima u Republici Hrvatskoj u jednakoj mjeri, to je do danas ostala “na vrbi svirala.“

Dok će Sneška Banović na Glumačkoj akademiji ganutljivo uvjeravati studente da je Trg Maršala Tita trebao nositi to ime još barem 700 godina, dok Markovina, Klasić, Jakovina, Perica i slični tvrde da su masovna ubojstva razoružanih vojnika i civila nakon 8. svibnja 1945. g. bila rezultat pravedne osvete za ustaške zločine… dotle će boljševičko-udbaška gripa tresti RH bez prestanka. Tu ni C vitamin ni lička jabuka ne mogu pomoći. I tu je Srbija u bitnoj strateškoj prednosti.

Davno izliječeni od povijesne viroze nastupaju samouvjereno i agresivno. Hrvatska pak, iscrpljena neizliječenom povijesnom gripom, uzvraća bratstvom i jedinstvom. Oni nas plaše Dražom Mihajlovićem, a mi njih Beljakom. Mi se tresemo kad SOA upozorava na pojačanu četničku aktivnost u Hrvatskoj, a oni se tresu kad čuju Beljaka, ali od smijeha…

Lijepo nam je to objasnio Goran Gerovac:

“DNK hrvatske desnice isprepleten je u njenom refleksu da se i dalje ponaša kao da živi u Jugoslaviji. Bez Srba i Jugoslavije oni ne vide razlog svog postojanja. Što veći Srbin i što veća Jugoslavija…“ sve u stilu: što gluplji seljak to bolji krumpir. “Uzdići mržnju prema Srbima kao arbitrarno domoljublje, a zatim se sablazniti nad govorom mržnje, ima li licemjernije?!“. Ima, ima, druže Gorane! Samo pročitaj kolumnu “Nikad robom“.

Legenda navodno kaže kako je na jednom davnom susretu u Vatikanu Mesić Papi oštro zamjerio srdačnost s Tuđmanom. Nakon što mu je predočio audio i video zapise uz transkripte, Papa je od Mesića zatražio oprost.

I za kraj vijest iz Imotskog. Kinez i Hrvat vikali su “Za dom spremni“. Što ako se Kinezi koji rade Pelješki most započnu derati ZDS? Tko će raditi? Gerovac, Ante Tomić, Dragec Pilsel, Beljak, Anka, Rada, Rade i familija…?!! Moš’ mislit’!

Piše-Zvonimir Hodak

The post ZVONIMIR HODAK: Budi Lončaru medalja Grada Zagreba za embargo 1991. kako se Hrvati sami ne bi poubijali… first appeared on Braniteljski portal.

Saborski zastupnik general Željko Glasnović u ime Kluba zastupnika Neovisni za Hrvatsku u današnjem izlaganju u praznoj sabornici dotaknuo se aktualnih tema – gdje se troši novac poreznih obveznika, zašto DORH ne reagira na malverzacije u Uljaniku te u čije ime zagrebački gradonačelnik Bandić dodjeljuje medalju bivšem jugoslavenskom političar i diplomatu Budimiru Lončaru. Tokom njegovog govora u sabornici je sjedilo svega četvero zastupnika…

Komentirao je činjenicu da su Uljanikovi menadžeri prije tri godine osnovali zajedničku privatnu tvrtku Arsenal koncept, čime su očito bili u sukobu interesa. Ističe da je izostala reakcija institucija, DORH-a kao i tadašnje povjerenice za odlučivanje o sukobu interesa Dalije Orešković te postavio retoričko pitanje:

“Što je radila Dalija Orešković? Gdje je lova od tih radnji? Je li to možda otišlo na Kanarske otoke?”

Informacijski mrak: Deep fakes, cenzura i manipulacija s informacijama

“Politika je umijeće određivanje prioriteta. Koji su to prioriteti, hrvatska javnost i porezni obveznici ne mogu doći do tih informacija, jer živimo u selektivnom informacijskom mraku.”

General Glasnović ističe da u Hrvatskoj vladaju “deep fakes (ozbiljne lažne vijesti), cenzura i manipulacija s informacijama.”

Pruga bratstva i jedinstva, umjesto razvoja strateških transportnih koridora

Osvrnuo se na rekonstrukciju pruge Zagreb-Beograd koja je zajednički projekt Hrvatske i Srbije, donosi narod.hr.

“Kako se troši novac poreznih obveznika? Izgrađuje se pruga bratstva i jedinstva, Zagreb i Beograd – 412 km, od toga 300km od Tovarnika, a koštat će milijardu eura.”. istaknuo je Glasnović te zapitao: “Kad možemo očekivati prugu Leskovac, Karlovac, Rijeka. Proširenje luke Rijeka za kontejnerski promet. Kad možemo to očekivati?”, ističući da tako “Hrvatska ostaje izvan strateških transportnih koridora.”

Uljanik – gdje je novac?

Komentirao je i aktualnu temu o Uljaniku te činjenicu da su Uljanikovi menadžeri prije tri godine osnovali zajedničku privatnu tvrtku Arsenal koncept, čime su očito bili u sukobu interesa. Glasnović ističe da je izostala reakcija institucija, kao i tadašnje povjerenice za odlučivanje o sukobu interesa Dalije Orešković.

“Uljanik je top tema non stop. Arsenal koncept je formiralo 14 menadžera Uljanika koji su sami sebi isplaćivali bonus, to je konflikt interesa. Gdje je tu DORH? Došla je nova povjerenica za odlučivanje o sukobu interesa, ali što je radila prije Dalija Orešković? Gdje je lova od tih radnji? Je li to možda otišlo na Kanarske otoke?”

Osvrnuo se i na namjere Danka Končara da rekonstruira Uljanik postavivši pitanje otkuda mu kapital.

“Danko Končar odustao od restrukturiranja, je li to možda čovjek koji je u Jugoslaviji odgulio za malverzacije. a je li mu brat Lazo bio u Londonu. Što je s novcem? Crveni direktori su se vratili izvana s novcem. Otkud taj novac? Stara matrica.”, zaključio je Glasnović.

Lončar: Lobirao za embargo nad Hrvatskom

Cjelokupnu situaciju začinio je i gradonačelnik Bandić “kad je 23. siječnja ove godine  podijelio javno priznanje grada Zagreba Budi Lončaru, bivšem ministru vanjskih poslova Jugoslavije. Sjećate li se kad je lobirao za embargo nad Hrvatskom državom?”

Zastupnik Glasnović naglašava da je Lončar, “siva eminencija hrvatske diplomacije. Ne samo to, nego je bio šef OZNE za okrug Zadar koja je bacala ljude u more s kamenom oko vrata – zvali su ga zapovjednik podvodne bojne. On dobiva priznanje grada Zagreba. U čije ime mi ne znamo.”

Jednako tako, zasmetala ga je i činjenica da se u katoličkoj zemlji “bune ljudi u Puli što je ravnateljica stavila Biblije u sobe. To dokazuje da smo s druge strane Berlinskoga zida.”

Cijeli govor generala Glasnovića možete pogledati u videu.

Budimir Lončar – Nametnuo Hrvatskoj embargo na uvoz oružja 

Podsjetimo, Budimir Lončar je bivši jugoslavenski političar i diplomat koji je obnašao visoke dužnosti u vrijeme hrvatskog osamostaljenja.

Lončar je najpoznatiji po tome što je ustrajavao i uspješno Hrvatskoj nametnuo, putem UN-a, embargo na uvoz oružja u jeku velikosrpske agresije za vrijeme Domovinskog rata.

Odluku o dodijeli donio je gradonačelnik Milan Bandić uz obrazloženje da je Lončar bio savjetnik bivših predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića, da je sudjelovao u radu Ujedinjenih naroda, u osnivanju Pokreta nesvrstanih te Kvadrilaterale, pokreta u kojemu su bile Austrija, Italija, Mađarska i bivša komunistička Jugoslavija.

Kada je prije skoro 28 godina započela nemilosrdna velikosrpska agresija na Hrvatsku, problem koji je najviše otežao mogućnost obrane napadnutih prostora bio je embargo na uvoz oružja za prostor Jugoslavije nametnut Rezolucijom 713 koju je izglasalo Vijeće sigurnosti UN-a. S objašnjenjem o potrebi spriječavanja “oružanih sukoba na prostoru Jugoslavije”, embargom je zapravo podržan agresor koji je u svojim rukama imao gotovo svu oružanu silu bivše države.

Podršku donošenju Rezolucije koja je Hrvatskoj priječila pravo na obranu, pružio je i tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije- Budimir Lončar.

Danas je Budimir Lončar u dobi od 94 godine predsjednik savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES – International Institute for Middle-East and Balkan studies) sa sjedištem u Ljubljani, čiji je predsjednik Vijeća dr. Craig T. Smith, bivši politički direktor Bijele kuće, a počasni predsjednik Stjepan Mesić. U njemu je sudjelovala i bivša HDZ-ova premijerka Jadranka Kosor, a izašla je kada je otkriveno kako je IFIMES za nobelovu nagradu za mir kandidirao glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza koji je vodio proces protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka.

Uljanik i IDS: 14 direktora koji su drmali brodogradilištem

Direktori Uljanika osnovali su prije tri godine zajedničku privatnu tvrtku Arsenal koncept za usluge poslovnog konzaltinga. Kriza u grupaciji Uljanik otvorila je pitanje odgovornosti ukupne uprave, a ne samo njezinog predsjednika Giannija Rossande., navodi Večernji list.

Tvrtka sa sjedištem u Puli i osnivačkim kapitalom od 20 tisuća kuna zove se Arsenal koncept i registrirana je za obavljanje usluga poslovnog savjetovanja. Među vlasnicima tvrtke ukupno je četrnaest Uljanikovih menadžerskih kadrova, s Giannijem Rossandom koji je ujedno i predsjednik Nadzornog odbora Arsenala.

Direktor tvrtke je Veljko Grbac, koji nije osnivač, a donedavno je bio član uprave Uljanika d.d., a sada je na poziciji člana pet nadzornih odbora u Uljanikovim tvrtkama. Među osnivačima je i Hrvoje Markulinčić, dugogodišnji glasnogovornk i direktor tvrtke Uljanik Poslovno informacijski sustavi, koji je ujedno i u NO-u Arsenala. Većina menadžera bliska je ili su aktivni u IDS-u, a izuzetak je Alen Damljanić, koji je HNS-ovac, a u Uljanik je ušao u vrijeme dok je na poziciji bio Radimir Čačić, a on je na lokalnoj razini bio pročelnik upravnog odjela za gospodarstvo Istarske županije.

Sada je, prema dostupnim informacijama, direktor Uljanikove tvrtke Brodo opus. Marinko Brgić, bivši član uprave Uljanika d.d., a trenutno je i u nadzornom odboru Uljanik Brodogradilište i Uljanik Brodograđevni projekti. U strukturi je i Serđo Pajković, član uprave Uljanik Brodogradilišta.

Elvis Pahljina je direktor Uljanik Pomorstva za usluge u morskom prijevozu još od 2013., predsjednik je NO-a Uljanik Strojogradnja Diesela te Uljanik financija, član u NO-u Uljanik Brodogradilišta i 3. maja, zamjenik je predsjednika NO-a Viktora Lenca i još prokurist u tvrtki 3. maj 723 za brodogradnju od rujna prošle godine, navodi Večernji list.

U Arsenalu je i bivši direktor Uljanik Brodogradilišta Eduard Milovan, te Enco Vitasović koji je na čelu Uljanikove tvrtke Shipbuilding Computer Sistems, a bio je aktivan i u strukturama Uljanik Tenis kluba. Silvan Kranjc bivši je direktor Uljanik Brodogradilišta, a bio je na poziciji predsjednika NO-a Uljanik Proizvodnja opreme. Renis Pavletić bio je šef konstrukcije u Uljaniku, a sada je, prema informacijama iz grupacije, savjetnik Uprave. Milko Mihovilović direktor je Uljanik Strojogradnja Diesela, a Kazimir Pavletić glavni je menadžer u Uljanik Standardu. Armando Banković od 2016. godine je direktor Uljanik Proizvodnja opreme Vodnjan,donosi narod.hr.

D.K.

The post (VIDEO) General Glasnović žestoko po Budimiru Lončaru i Daliji Orešković-opleo i po Danku Končaru…Gdje je lova? first appeared on Braniteljski portal.

Budimir Lončar, bivši jugoslavenski političar i diplomat, koji je obnašao visoke dužnosti u vrijeme hrvatskog osamostaljenja uskoro bi trebao dobiti Medalju Grada Zagreba, saznaje Jutarnji list…

–Budimir Lončar: Čovjek koji je 25 rujna 1991. podupro embargo na uvoz oružja, što je stravično naštetilo Hrvatskoj…

Lončar je najpoznatiji po tome što je ustrajavao i uspješno Hrvatskoj nametnuo, putem UN-a, embargo na uvoz oružja u jeku velikosrpske agresije za vrijeme Domovinskog rata.

Odluku o dodijeli donio je gradonačelnik Milan Bandić uz obrazloženje da je Lončar bio savjetnik bivših predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića, da je sudjelovao u radu Ujedinjenih naroda, u osnivanju Pokreta nesvrstanih te Kvadrilaterale, pokreta u kojemu su bile Austrija, Italija, Mađarska i bivša komunistička Jugoslavija, prenosi narod.hr.

Podsjetimo, kada je prije skoro 28 godina započela nemilosrdna velikosrpska agresija na Hrvatsku, problem koji je najviše otežao mogućnost obrane napadnutih prostora bio je embargo na uvoz oružja za prostor Jugoslavije nametnut Rezolucijom 713 koju je izglasalo Vijeće sigurnosti UN-a. S objašnjenjem o potrebi spriječavanja “oružanih sukoba na prostoru Jugoslavije”, embargom je zapravo podržan srpski agresor koji je u svojim rukama imao gotovo svu oružanu silu bivše države.

-(VIDEO) VIJEĆE SIGURNOSTI UN-a UZ POTPORU BUDIMIRA LONČARA UVELO EMBARGO NA NAORUŽANJE!…

Podršku donošenju Rezolucije koja je Hrvatskoj priječila pravo na obranu, pružio je i tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije- Budimir Lončar.

Danas je Budimir Lončar u dobi od 94 godine predsjednik savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES – International Institute for Middle-East and Balkan studies) sa sjedištem u Ljubljani, čiji je predsjednik Vijeća dr. Craig T. Smith, bivši politički direktor Bijele kuće, a počasni predsjednik Stjepan Mesić. U njemu je sudjelovala i bivša HDZ-ova premijerka Jadranka Kosor, a izašla je kada je otkriveno kako je IFIMES za nobelovu nagradu za mir kandidirao glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza koji je vodio proces protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka.

Budimir Lončar i danas je aktivan u političkim krugovima pa su ga tako prošle godine kamere uhvatile na druženju s Božidarom Kalmetom, nakon što je izabran za pomoćnika glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića.

D.K.

The post (VIDEO) VJEROVALI ILI NE: Bandić će zadnjem ministru vanjskih poslova SFRJ Budimiru Lončaru dodijeliti Medalju Grada Zagreba… first appeared on Braniteljski portal.

Kako se već osjeća u zraku, sljedeća godina očekivano će biti godina velikih gibanja i mijena koje me podsjećaju na 1989., godinu kad je srušen Berlinski zid i kad su se jedan za drugim urušavali prosovjetski komunistički sustavi u Europi. No, ovaj put “zid” će se rušiti u Bruxellesu,piše Višnja starešina za slobodnadalmacija.hr

Promjene modela upravljanja: od globalističkog, s naddržavnom upravljačkom kastom, prema suverenističkom, s državom i njezinim nacionalnim interesima u središtu, izvjesne su u Europi, nastavit će se u SAD-u. Logično je zato pred kraj godine pogledati gdje se uoči tog boja pozicionirala Hrvatska.

Privid s Rusijom

Najprije energetika. Jer plin, nafta i energetska (ne)ovisnost su jedno od glavnih oružja u ovom globalnom sučeljavanju. Naime, Zapad je naivno povjerovao da je rušenjem Berlinskog zida i formalnim slanjem europskih komunističkih poredaka u političku povijest uistinu uspostavio demokratske višestranačke sustave, tržišno gospodarstvo i trajno oslabio ruski utjecaj u srednjoj, istočnoj i jugoističnoj Europi. Bilo je to posve pogrešno očekivanje. Koristeći ono čega imaju najviše, a to je energija (plin i nafta), ono u čemu su oduvijek bili jaki ili najjači, a to je internacionalna umreženost starih komunističkih struktura i veliki koruptivni kapacitet, oslanjajući se na narasle njemačke ambicije lidera EU-a, Rusija je još od početka ovog tisućljeća počela plesti mrežu kako bi učinila srednju i istočnu Europu ovisnom o svojoj energiji.

Dakle, ponovno je podčinila. Diverzifikacija opskrbe naftom i plinom stoga je postala ne samo američki strateški prioritet za taj dio Europe, nego i prioritet odgovornih država, koje se žele razvijati na temeljnim vrednotama zapadne civilizacije: od Estonije i Poljske do Grčke i Albanije. No, gdje je tu Hrvatska?

Umjesto očekivanog iskoraka prema LNG terminalu na Krku, Plenkovićeva Vlada nastavila ga je opstruirati kao i ranije Milanovićeva. Bude li naposljetku zbog odnosa sa zapadnim saveznicama Hrvatska ipak morala napraviti LNG, učinit će to prekasno, kad on bude neisplativ, a tržište popunjeno, ili će njegov razvojni potencijal prepustiti drugima (npr. Orbanovoj Mađarskoj).

No zato je Plenkovićeva Vlada pokazala inicijativu da još dublje veže Hrvatsku uz ruski plin (novi ugovor s Gazpromom) i da smanjenjem vlastite proizvodnje poveća ovisnost. Istodobno, Hrvatska je potpuno zaustavila istraživanja nafte i plina u svome podmorju, kojima je otvorila vrata prije pet-šest godina.

U međuvremenu, ta istraživanja i eksploatacija plina i nafte doživljavaju svoj “boom” u Rumunjskoj i Grčkoj, nastavljaju se pojačanim intenzitetom u Italiji, istraživanja su započela vrlo ambiciozno u Crnoj Gori i Albaniji. Nema odgovora na pitanje zašto se Hrvatska još jednom samoisključila.

Ili možda odgovor leži u pitanju: za koliko su je ljudi bliski vlasti i istočnim prijateljima isključili? Prije četiri godine predsjednica Grabar-Kitarović bila je stjegonoša Inicijative triju mora, koja je zapravo “kišobran” projekata za energetsku neovisnost tzv. Nove Europe. Premijeru Plenkoviću inicijativa se nikada nije svidjela.

Ne samo zbog međusobnog natjecanja, nego i zato što se ne sviđa Angeli Merkel i Vladimiru Putinu, koji su pak, sudeći po smjeru i učincima, ti koji uistinu vode energetsku politiku Plenkovićeve Vlade. I dok projekti pod kišobranom Inicijative triju mora doživljavaju procvat u Rumunjskoj, Poljskoj, baltičkim državama, u Hrvatskoj su Tri mora završila u bari i žabokrečini.

Umjesto budućeg energetskog čvorišta za plin, Hrvatska postaje rupa na plinskoj karti Europe. Dok SAD proglašava Kinu glavnim globalnim takmacem i protivnikom, Plenkovićeva Vlada kreće u dugi marš na Istok: širom se otvara kineskom “Putu svile”, pod mentorskom palicom Stipe Mesića i Budimira Lončara.

Dok Kanada, po američkom nalogu, uhićuje direktoricu kineskog Huaweija zbog sumnji da su njihovi proizvodi u funkciji kineske špijunaže, hrvatski premijer najavljuje širenje suradnje s Huaweijem. Pa i na digitalizaciji državne uprave.

Dok “žutim prslucima” probuđena Francuska traži više demokracije, utjecaja naroda na vladajuću nomenklaturu, veću ulogu referenduma u politici, hrvatski politički establišment na čelu s Plenkovićem vraća hrvatsku politiku u vrijeme jednopartijskog monopola, pod krinkom očuvanja stabilnosti. Guše referendumske inicijative, prave sprdnju od višestranačja besramnim političkim trgovinama prema načelu “svatko sa svakim, nitko s nikim više od jednom u tijeku dana”. Organiziraju unutarstranačke izbore (Mladež HDZ-a) prema načelu “jedna funkcija – jedan kandidat”. Dok čak i Merkelina Njemačka prihvaća Marakeški sporazum uz interpretativnu izjavu, Plenković ne vidi razloga za bilo kakve ograde. Jer će tako navodno Hrvatska ući u Schengen.

Tajnice kolo vode

Baš kao što je i Jugoslavija Ante Markovića, sukladno obećanjima iz Bruxellesa, 1991. ušla u EU. Godinu velikih promjena po Plenkoviću vođena Hrvatska dočekuje s Europom na usnama, sa srcem i financijskim sponama na Istoku, s mišlju u sljedećoj dužnosničkoj fotelji, s migrantima na granici, s potencijalnim ratnim sukobima u susjedstvu (Kosovo, BiH). I najgore – sa samodopadnim tajnicima i tajnicama za državnim kormilom.

B.P.

The post Višnja Starešina: Politički establišment na čelu s Plenkovićem vraća Hrvatsku u vrijeme jednopartijskog monopola…Tajnice kolo vode… first appeared on Braniteljski portal.

Po dolasku u Beograd terorist Zoran Matijaš, zaposlen kao diplomatski predstavnik Jugoslavije u Sydneyu, i drugi od Australije protjerani djelatnici jugoslavenskog konzulata u Sydneyu bili su dočekani kao heroji…

Atentatora je dočekao osobno Budimir Lončar, čovjek koji ne samo da nije lustriran ili procesuiran kao istaknuti pripadnik komunističkog zločinačkog sustava, već je obavljao visoke političke funkcije u Hrvatskoj.

Opće je poznato da su veleposlanstva i konzulati Jugoslavije bili neprijateljski nastrojeni prema Hrvatima. Gotovo svi su listom bili suradnici Udbe. Nelustrirana diplomacija ili nasljeđena diplomacija po očevima koji su bili stupovi komunizma i JNA ostaje trajan problem Hrvatske.

Na australskom tlu se dogodio nezapamćen teroristički i zločinački čin koji su jugoslavenski agenti, pod krinkom diplomatskih zaštitara, učinili 27. studenog 1988. godine tijekom mirnog prosvjeda hrvatskih iseljenika ispred jugoslavenskog konzulata u Sydneyu. Na mirne prosvjednike iz automatske puške pucao je ničim izazvan Zoran Matijaš i tom prilikom teško ranio maloljetnika Josipa Tokića

Vijest o teškom ranjavanju mladog Josipa Tokića proširila se munjevitom brzinom diljem Australije. Sve australske radio postaje javljale su svakih sat vremena o tom jugoslavenskom zločinu, a u TV dnevnicima navečer to je bila glavna vijest, s prikazom mirnih hrvatskih demonstracija ispred konzulata u Sydney-u, piše komunistickizlocini.net

Jugoslavenska veleposlanstva kao Udbino gnijezdo

Odmah nakon što je doznao za pucanje iz jugoslavenskog konzulata u Sydneyu na hrvatske demonstrante, ministar vanjskih poslova Australije, senator Gareth Evans, osudio je taj jugoslavenski zločin i zatražio od jugoslavenskog konzulata u Sydneyu i ambasade u Canberri da konzulat i ambasada u potpunosti surađuju s australskom policijom u istrazi cijelog slučaja, s namjerom da se utvrdi tko je pucao, da bi se nakon toga, po australskom zakonu, tu osobu moglo izvesti pred sud, kako bi joj se sudilo za pokušaj ubojstva. Jugoslavenska ambasada u Canberri, na čelu s ambasadorom Borisom Cizeljom (Slovenac), najprije je obećala tu suradnju da bi već slijedećeg dana, nakon poruke iz Beograda, počela odugovlačiti s pružanjem suradnje australskim vlastima.

Bio je to prvi znak da će se Jugoslavija pozvati na Bečku konvenciju, prema kojoj se diplomatsko osoblje može pozvati na diplomatski imunitet u slučaju kršenja zakona u zemljama u kojima se nalaze. U međuvremenu se uspostavilo da je mladog Hrvata ranio čuvar konzulata Zoran Matijaš, koji je bio na popisu diplomatskog osoblja i australske su vlasti odmah zatražile da ga jugoslavenski konzulat preda policiji New South Walesa. Taj je zahtjev Australije odbijen i nastalo je natezanje u iduća tri dana, kad je, u četvrtak 1. prosinca 1988. godine ministar vanjskih poslova Australije, senator Gareth Evans dao ultimatum Jugoslaviji da preda osobu koja je pucala u Hrvata ili će Australija poduzeti najoštrije mjere protiv konzulata u Sydney-u.

Photo: fah

U petak navečer 2. prosinca Jugoslavija je dobila šest sati da odgovori na australski ultimatum. Sve najvažnije australske novine najoštrije su osudile jugoslavenski zločin, dok su vodeći radio i TV komentatori već od ponedjeljka 28. studenoga počeli tražiti da se zatvori jugoslavenski konzulat i protjera njegovo osoblje. Budući da se jugoslavenski zločin dogodio u Sydney-u, gđica Barbara Zaher i urednik «Spremnosti» g. Lovoković bili su intervjuirani u najvažnijim TV i radio emisijama, u kojima su vrlo razumno, djelotvorno i s velikom mjerom uvjerljivosti upoznali australsku javnost s pozadinom zločina u Sydney-u: progonom hrvatskog naroda u Jugoslaviji od 1918. godine., ubojstvima hrvatskih emigranata diljem svijeta od strane Udbe poslije Drugog svjetskog rata i zahtjevom Hrvata za svoju slobodnu i demokratsku hrvatsku državu.

Zločin iz konzulata Jugoslavije donio u prvi plan položaj Hrvata u Jugoslaviji!

Istodobno su svi australski dnevnici bili puni članaka o Jugoslaviji i Hrvatima u Australiji. Najznačajniji je bio komentar bivšeg šefa australske tajne policije g. Harvey Barnetta, koji na toj dužnosti bio od 1981. do 1985. godine. U vlastitom članku za visokotiražni dnevnik «The Herald» iz Melbournea od 5. prosinca 1988. godine Barnett je među ostalim napisao:

“Finoća nije nikada bila sastavni dio diplomacije jugoslavenske vlade. Od konca Drugog svjestkog rata Beograd karakterizira super osjetljivo ponašanje prema bilo kome tko kritizira njegovu vlast. Beograd posebno nastoji neutralizirati sve dijelove hrvatske manjine u prekomorskim zemljama koji su se usudili kritizirati Jugoslaviju…

Jugoslavija se redovno žali onim zemljama, kao što je Australija, u kojima njihovi hrvatski građani prosvjeduju protiv svoje bivše domovine. Beograd traži da se ušutka svaka njihova opozicija. Kad se to ne dogodi, protivnici beogradskog režima bivaju podvrgnuti oštrim mjerama…

Postoje dokumentirani dokazi o jugoslavenskim zastrašivanjima (i ubojstvima) hrvatskih emigranata diljem svijeta. Jugoslavenska vlada troši ogromne novce za ušutkivanje svojih protivnika. Glavna djelatnost jugoslavenske obavještajne službe je infiltracija raznih hrvatskih disidentskih organizacija u namjeri da kontrolira njihovo djelovanje. U posebno težim slučajevima istaknuti Hrvati su bili ubijeni od strane profesionalnih agenata…

Tajne službe u zapadnim zemljama, uključujući Australiju, svjesne su opasnosti od strane ubojica jugoslavenske tajne službe koje tragaju za svojim hrvatskim žrtvama i poduzimaje potrebne mjere da ih neutraliziraju…”

Prljave “dipolmatske” igre Jugoslavije protiv Hrvata 

Kao što se očekivalo, Jugoslavija nije do šest sati navečer u petak 2. prosinca predala jugoslavenskog državnog teroristu Zorana Matijaša australskoj policiji, a ona to nije imala namjeru učiniti niti jednog trenutka, jer je osoblje konzulata počelo pakirati svoje kovčege odmah nakon što je Jugoslaviji uručen ultimatu. Zatvaranje jugoslavenskog konzulata u Sydney-u i protjerivanje njegovog osoblja iz Australije bio je za Jugoslaviju bolje rješenje nego da je Matijaš izveden pred australski sud, na kojem bi se najvjerojatnije otkrile mnoge druge stvari povezane sa zločinom pred konzulatom i djelovanju Udbe u Australiji.

U nedjelju 4. prosinca 1988. godine zrakoplovom JAT-a, i pod zaštitom policije, Australiju su napustili djelatnici jugoslavenskog konzulata u Sydney-u, na čelu s generalnim konzulom Stanojlom Glišićem, koje je australska federalna vlada proglasila nepoželjnim osobama tj. protjerala iz ove zemlje. Protjerivanje je uslijedilo nakon što je jugoslavenska vlada u Beogradu odbila australskoj policiji predati čuvara konzulata koji je u nedjelju 27. studenog 1988. godine, pucajući na hrvatske demonstrante ispred jugoslavenskog konzulata teško ranio hrvatskog dječaka Josipa Tokića. Odlazak jugoslavenskih «diplomata» po noći u nedjelju 4. prosinca bio je kulminacija povijesnog i presudnog događaja, koji je kao malo koji drugi slučaj nakon Drugog svjetskog rata, bio tjedan dana u centru pozornosti cijele australske javnosti.

Ogorčeni Hrvati Australije – prosvjedi diljem zemlje

Jugoslavenski zločin u Sydney-u izazvao je veliko ogorčenje među Hrvatima diljem Australije. U Melbourneu su održane, samo sat vremena nakon što se čulo o oružanom napadu na Hrvate u Sydney-u,  spontane demonstracije ispred parlamenta  za državu Viktoriju, u kojima je sudjelovalo preko tisuću Hrvata, uglavnom mladeži.

Istu večer su predstavnici hrvatskih političkih organizacija, koje se nalaze u Hrvatskom međudruštvenom odboru za Viktoriju, odlučili da se slijedeću subotu, 3. prosinca, ispred zgrade parlamenta u Viktoriji također održe mirne i demonstracije. I zaista, usprkos tomu što je za mnoge Hrvate, koji rade u tvornicama i gradilištima, subota radni dan, već u 10 sati ujutro u centru Melbourne-a okupilo se preko 5000 Hrvata svih dobi.

Na trgu u centru grada održano je nekoliko kraćih govora, a onda je preko dva kilometra duga kolona prosvjednika, noseći oko stotinu hrvatskih i australskih barjaka i bezbroj slika ranjenog mladog Josipa Tokića i drugih Udbinih žrtava, krenula prema zgradi parlamenta. Prema priznanju policije bio je to do sada najveći etnički skup u centru grada Melbournea poslije Drugog svjetskog rata. Kad je nakon skoro pola sata kolona stigla pred zgradu parlamenta, predstavnici Hrvatskog međudruštvenog odbora održali su nekoliko govora na engleskom i hrvatskom jeziku, koje je nazočno mnoštvo burno ali i dostojanstveno pozdravljalo.

Hrvatski prosvjed u Melbourneu izazvao je nezapamćenu reakciju australskih medija, koji su tri dana ranije počeli najavljivati da se organizira prosvjed. Već sat vremena prije prosvjeda, u 9 sati ujutro, na mjestu okupljanja, na glavnom trgu Melbournea, došao je najveći broj TV, radio i novinskih izvijestitelja od kako Hrvati demonstriraju u ovoj zemlji.

Budimir Lončar osobno dočekao udbinog “diplomata-terorista”

Po dolasku u Beograd terorist Zoran Matijaš i drugi protjerani djelatnici jugoslavenskog konzulata u Sydneyu bili su dočekani kao heroji. Atentatora na maloljetnika Josipa Tokića, Zorana Matijaša i druge udbaške agente iz konzulata u Sydney-u osobno dočekao i ministar vanjskih poslova Jugoslavije Hrvat Budimir Lončar.

Taj isti Lončar bio je glavni savjetnik za vanjsku politiku bivšem predsjedniku Stipi Mesiću, a također i glavni savjetnik bivšem predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću.

Taj isti Lončar je predložio embargo na oružje i za Hrvatsku u situaciji kada se hrvatski čovjek u tenisicima s lovačkim puškama išao suprotstavljati JNA.

Budimir Lončar ne da nije lustriran ili procesuiran za svoje djelovanje od 1945. – 1991. godine, već je za svoje antihrvatsko djelovanje dobio važna mjesta u Uredima predsjednika Republike Hrvatske!

A mi zaključujemo: sve dok se ne otkriju i sankcioniraju zločini jedne od najokrutnijih tajnih obaviještajnih službi u svijetu – Udba –  u Hrvatskoj neće nikada biti društvenog mira i stabilnosti niti će se Hrvatska moći razviti u gospodarski razvijenu zemlju i demokratski uspješno društvo.

Prvo istina, a onda moralna, politička i pravna lustracija!

Izvor:komunistickizlocini.net

D.K.

The post 27. studenoga 1988. Sydney – udbaši s prozora konzulata Jugoslavije pucali na mirne prosvjednike i ranili maloljetnog dječaka! first appeared on Braniteljski portal.

Vijeće sigurnosti UN-a 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji“…

Rezoluciju je činilo osam točaka koje su trebale pomoći u rješavanju jugoslavenske krize, pri čemu je naglašena potreba za mirnim rješenjem i dijalogom, iako je, naravno, zabrana državama članicama UN-a da Jugoslaviji isporučuju bilo kakvo oružje i streljivo imala najveću važnost.

Državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država James Baker na sjednici Vijeća sigurnosti istaknuo je srpsku vladu i Jugoslavensku narodnu armiju kao glavne krivce za tragične posljedice rata na području Hrvatske, ali međunarodna je zajednica rezolucijom 713 upravo napadnutoj republici najviše naštetila.

Naime, Hrvatskoj je prije rata oduzeto gotovo sve oružje Teritorijalne obrane, dočim je JNA, koja je već u tom razdoblju otvoreno stala na stranu srpskih pobunjenika, odnosno velikosrpske politike, bila jedna od najbolje naoružanih europskih vojski. UN –u je potvrda ispravnosti odluke bila činjenica da je Budimir Lončar, ministar vanjskih poslova Jugoslavije, podupro donošenje rezolucije.

Već je 1. listopada JNA iskoristila odluku o embargu i uputila ultimatum Vladi Republike Hrvatske da će napasti sve vitalne objekte ili poduzeti akciju velikih razmjera ne prekine li se oružani sukob, nakon čega su počeli granatirati Dubrovnik i zatvarati obruč oko opkoljenog Vukovara i drugih napadnutih hrvatskih gradova.

Rezolucija broj 713 bila je prva UN -ova rezolucija donesena za rješavanje krize u Jugoslaviji, no za napadnute Hrvate bila je pogubna. Embargo na uvoz oružja imao je dalekosežne posljedice jer je, s obzirom na goleme zalihe streljiva i nemjerljivu nadmoć u naoružanju, UN praktično olakšao srpskom agresoru osvajanje novih teritorija.

Napadnuta Hrvatska, a uskoro i Bosna i Hercegovina, platile su ovu nepravednu odluku tisućama izgubljenih života.

M.M.Viribus unitis

The post Budimir Lončar: Čovjek koji je 25 rujna 1991. podupro embargo na uvoz oružja, što je stravično naštetilo Hrvatskoj first appeared on Braniteljski portal.