Nizozemska vlada je podnijela ostavku nakon što je 2002. priznala neuspjeh u zaštiti ljudi u Srebrenici, no napomenuli su kako su mirovne snage tada bile u “nemogućoj misiji”.

U prvobitnoj sudskoj odluci iz 2014. stoji kako su nizozemski vojnici trebali znati da će te muškarce ubiti vojska bosanskih Srba ako ih natjeraju da napuste bazu.

Nizozemska država je zatražila od Vrhovnog suda da promijeni odluku žalbenog suda iz 2017., a to Vrhovni sud može učiniti samo ako ustvrdi da je niže sudsko tijelo pogrešno primijenilo pravo ili loše provelo postupak.

Vlas je naglasio kako je žalbeni sud zanemario prijetnju rata s kojom su bili suočeni malobrojni nizozemski vojnici te nije uzeo u obzir da bi sudbina muslimanskih muškaraca bila vrlo neizvjesna ako bi ostali u bazi, s obzirom da su Nizozemci mogli doći u situaciju da se hitno moraju povući uslijed prekida opskrbnih linija.

“Bila bi drugačija odluka da je nizozemski bataljun znao, ili trebao znati, da su ti muškarci bili suočeni sa sigurnom smrću ili nehumanim postupanjem”, dodao je. “No to nije bio slučaj”.

Žalbeni je sud rekao kako Nizozemska mora platiti i dio odštete obiteljima žrtava.

Ratko Mladić trenutno izdržava doživotnu kaznu zatvora

Podsjetimo, Ratka Mladića, bivšeg komunista i visokog oficira JNA, sud UN-a osudio je za ratne zločine i genocid te trenutno izdržava doživotnu kaznu zatvora.

Pokolj nad srebreničkim Bošnjacima su 1995. počinili pripadnici tadašnje vojske i policije bosanskih Srba pod njegovim zapovjedništvom. Mladić je u istoj odori počinio i brojne zločine po Hrvatskoj 1991., osobito na području Dalmacije.

Mladiću na Haškom sudu nije bilo suđeno za zločine počinjene u Hrvatskoj, među kojima je i masakr u Škabrnji.

Postrojbe kojima je zapovijedao Mladić zaštićenu zonu Srebrenice napale su 6. srpnja 1995. godine. Pri tom su naišli na slab otpor nizozemskih vojnika iz sastava UNPROFOR-a koji je trebao štititi Srebrenicu i Bošnjake. Njima je zbog političkih prijepora i neodlučnosti UN-a bila uskraćena i zračna potpora borbenih zrakoplova bez čega nije bilo moguće zaustaviti prodor srpskih snaga.

Pretpostavlja se da su mnoge zakulisne igre u pomaganju Srba u BiH bile djelo Velike Britanije, ali i Francuske, kao u slučaju Srebrenica, Sarajevo, Ahmići i dr.

Konačni pad Srebrenice uslijedio je 11. srpnja nakon čega su nizozemski vojnici Mladićevom snagama predali sve Bošnjake koji su spas potražili u bazi u Potočarima. Istodobno je trajao zvjerski progon i ubijanje bošnjačkih muškaraca koji su se kroz šumske predjele pokušali izvući prema teritoriju pod nadzorom Armije BiH u pravcu Tuzle.

Masovne likvidacije zarobljenih Bošnjaka počele su 13. srpnja, a više od 23 000 srebreničkih žena i djece protjerano je.

Područje Srebrenice u cijelosti je etnički očišćeno.

Taj su zločin Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) okvalificirali kao genocid sukladno odredbama konvencije o sprečavanju genocida iz 1948. godine.H

G.S.