»Prije samo tri godine strani su mediji objavljivali fotografije hrvatskog policajca kako pomaže sirijskoj djevojčici da uđe u vlak. Danas izvještavaju o hrvatskim policajcima koji pljačkaju migrante. Što se promijenilo? Crkva je smijenila vlast i postala ideolog društva. Sada vidimo koje su to ‘vrijednosti’ koje su s tom ideologijom došle« – glase tvrdnje u podnaslovu teksta »Vrijeme kršćanskih vrijednosti« u Magazinu Jutarnjega lista od subote 18. kolovoza, koje zaslužuju makar djelomični osvrt. Ne ulazeći ovdje u stvarno (ne)postupanje hrvatskih policajaca prema migrantima, nitko ne treba niti smije autoru i priređivaču tih tvrdnja osporavati pravo na takvo mišljenje i na iznošenje takvoga mišljenja, no svaki, minimalno poštivani čitatelj, zaslužuje uz iznošenje takvih tvrdnja i argumentaciju koja bi barem djelomično potkrjepljivala te izmišljene tvrdnje, ističe Ivan Miklenić u Glasu Koncila čiju kolumnu u cijelosti prenosimo.

Vlast smijenili izbori, a ne Crkva

Prva izmišljena tvrdnja jest da je »Crkva smijenila vlast«. To je nevjerojatno snažna, izravna tvrdnja lišena svake hipotetike, a autor ne navodi ama baš ni jedan jedini argument za tako snažnu tvrdnju, niti se poziva na eventualni osobni dojam. Naime, moguće je da u subjektivnom gledanju netko ono što je crno vidi kao bijelo, moguće je još više da netko ima dojam da je crno – bijelo, no komu je, osim autoru i onima koji žele nametati svoju iskrivljenu sliku stvarnosti, potrebno takvo nerealno, proizvoljno, subjektivno i nebulozno gledanje na stvarnost? Autor pri iznošenju takve tvrdnje ne pokušava ni obrazložiti osnovne pojmove – što odnosno koga npr. on smatra Crkvom – pa ta tvrdnja još više »pliva«. Nitko imalo ozbiljan – ni od građana ni od stručnjaka pa ni od novinara – do sada nije osporio da je promjena garniture na vlasti na posljednjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj došla kao rezultat slobodnih i višestranačkih izbora. Za vrijeme tih izbora i neposredno nakon njih baš nitko nije u javnost iznio ijedan relevantan dokaz da je Crkva, kako god bila shvaćena, činila nešto posebno da bi nova vladajuća garnitura došla na vlast.

Iznimno široki pluralni spektar uvjerenja

Druga jednako tako izmišljena i snažna tvrdnja jest da je u Hrvatskoj Crkva »postala ideolog društva«.

Ni za tu izmišljenu tvrdnju autor ne donosi ni jedan argument, a to može značiti da strahovito podcjenjuje (moglo bi se reći čak i vrijeđa) čitatelje i hrvatsku javnost i da čitateljima i javnosti prodaje rog za svijeću. Svaki imalo informiran čovjek u Hrvatskoj dobro znade da u hrvatskom društvu živi iznimno širok pluralni spektar ideologija, svjetonazora, uvjerenja, širok spektar – od ozbiljnih, stručnih i relevantnih do suludih, neznalačkih i potpuno irelevantnih – mišljenja i dojmova. Također imalo informiran čovjek prepoznaje da u suvremenom hrvatskom društvu 28 godina nakon pada komunizma i dalje dominira jugoslavensko-komunistička ideologija preodjevena u liberalno i tobože demokratsko ruho, premda takvo uvjerenje, na što ima potpuno pravo, zastupa manje od četvrtine članova hrvatskoga društva. Glavnu struju javnoga mnijenja u hrvatskom društvu upravo u tom prikrivenom jugoslavensko-komunističkom duhu proizvode, podržavaju i šire skrivene interesne skupine, brojni političari, neovisno čak i o stranačkoj pripadnosti, te osobito gotovo svi relevantni društveni mediji. Istina je pak da Crkva u današnjem hrvatskom društvu može doći na prve stranice, odnosno u udarne medijske termine, samo kad ju netko napada, kad se dogodi kakva stvarna ili izmišljena afera. Jadnoga li ideologa društva kojemu se posvećuje pozornost samo kad je riječ o nečem negativnom, stvarnom ili izmišljenom!

Potpuno je apsurdna i treća, također izmišljena i vrlo snažna tvrdnja, da je suvremenomu hrvatskomu društvu nametnuta nekakva ideologija »kršćanskih vrijednosti« te da su baš »kršćanske vrijednosti« uzrok neljudskih i nemoralnih ponašanja. Takva tvrdnja ili otkriva potpuno nepoznavanje kršćanstva, kršćanskih vrijednosti ili pak zločestoću u kojoj se, usprkos poznavanju merituma kršćanskih vrijednosti, one ipak lažno optužuju za nešto što je u apsolutnoj suprotnosti s njima i njihovim duhom. Kad bi se kršćanske vrijednosti u suvremenom hrvatskom društvu uzimale kao ideal, kao cilj kojemu bi svi članovi društva težili, u Hrvatskoj bi bilo mnogo više poštivano dostojanstvo svake ljudske osobe, mnogo bi više bilo pravde i pravednosti, mnogo bi više bilo stvarne slobode, mnogo bi više značila istina o sadašnjosti i prošlosti, mnogo bi više bilo poštivano i življeno opće dobro cjelokupnoga hrvatskoga društva.

Biskupi naviještaju radosnu vijest

U tom je tekstu uz ostale kontroverzne i proizvoljne tvrdnje navedena i sljedeća: »Biskupske se poslanice iščitavaju kao što su se nekad iščitavali uvodnici u moskovskoj Pravdi«. Uvodnici u moskovskoj Pravdi u vrijeme komunističkoga Sovjetskoga Saveza, kao i uvodnici u komunističkim listovima u bivšoj saveznoj komunističkoj državi, bili su izričaji Centralnoga komiteta, središnje institucije Komunističke partije uključujući naravno i »vođu«, i jao svakomu, pojedincu ili skupini, tko bi u tom tekstu bio prokazan.

Ni jedan hrvatski biskup nikada, pa ni u samostalnoj Republici Hrvatskoj, nije napisao poslanicu u kojoj bi tražio skidanje glave ikoje osobe ili kriminalizaciju ikoje skupine. Nikada ni jedan hrvatski biskup nije ni pokušao nametnuti ikojemu čovjeku u hrvatskom društvu negativno gledanje prema ikojemu čovjeku ili ikojoj društvenoj skupini kao takvoj, jer biskupi, kao nasljednici apostola, naviještaju radosnu vijest i nude ju vjernicima i svim ljudima dobre volje bez ikakve prisile ili prijetnje. Ostaje pitanje: što je autoru i Jutarnjemu listu trebalo iznošenje takvih snažnih, a potpuno netočnih i zlonamjernih tvrdnja o Crkvi u hrvatskom društvu?

Ivan Miklenić

* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta UredništvaBraniteljskog portala*

The post Ivan Miklenić: 28 godina nakon pada komunizma u Hrvatskoj dominira jugoslavensko-komunistička ideologija preodjevena u tobože demokratsko ruho… first appeared on Braniteljski portal.

U cijelosti prenosimo kolumnu urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića.

Prihvaćanjem Zakona o ratifikaciji tzv. Istanublske konvencije vladajući političari, kao i svi zastupnici koji su glasovali za ratifikaciju, pokazali su da im je važnije što o njima misle skriveni otuđeni autoriteti, koji nikada ne idu na izbore niti se žele istinito predstaviti javnosti, ni svjetskoj ni europskoj, pa ni hrvatskoj, negoli što misle birači koji su im dali svoj glas odnosno iskazali povjerenje na izborima.

Da je kojim slučajem ljevica u Hrvatskoj uspjela organizirati takva dva prosvjedna javna skupa, kao što su bili zagrebački i splitski protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, i da se radilo ma o kojem god pitanju, vladajući političari pognuli bi glavu i ispunili bi te zahtjeve. Ako bi kojim slučajem oklijevali u ispunjenju tih zahtjeva, uvelike instrumetalizirani i pristrani mediji ne bi im dali mira sve dok ne bi popustili i prihvatili zahtjeve.

Osviješteni hrvatski birački dobro pamte

No i vladajući političari i uvelike pristrani mediji, koliko god ignorirali važnost tih dvaju održanih prosvjedna skupova, čini se, zaboravljaju da osviješteni hrvatski birači dobro pamte i da ne mogu zaboraviti ponižavajuće ponašanje političara i ideologa.

Zaboravljaju također da je u prijeporu riječ o sudbinski važnom poimanju čovjeka i obitelji, stvarnosti iza koje stoji sam Stvoritelj, ali i stvarnosti koju mnogi prepoznaju kao narav, prirodu, a kad god se neprimjereno dira u prirodu, ona nikada ne ostaje dužna.

Što se tiče promjena izbornoga zakonodavstva, već je jako dugo jasno gotovo svima u Hrvatskoj, koji imalo promišljaju društvenu stvarnost, da postojeće zakonodavstvo onemogućuje izbor sposobnih ljudi koji bi mogli postaviti Hrvatsku na vlastite noge.

Birači u Hrvatskoj postojećim zakonodavstvom prisiljeni su birati između koalicijskih, stranačkih i drugih lista, a njihovi glasovi, ako nisu dani onima koji su prešli prag od 5 posto dobivenih glasova, zapravo postaju glasovi za liste za koje oni nikada ne bi dali svoj glas.

Birači su više puta iskusili da su glas dali listama s određenim imenima i prezimenima, a poslije izbora u Hrvatskom saboru pojavile su se posve druge zamjene… Nije potrebno posebno isticati koliko su nedopustivo velike razlike u potrebnom broju dobivenih glasova da bi netko ušao u Hrvatski sabor ni koliko je nedopustivo velika razlika vrijednosti pojedinoga glasa u različitim izbornim jedinicama.

Očito je da je umjetno i smišljeno stvoren izborni kaos u kojem jedne te iste političke stranke i opcije uvijek profitiraju. Vjerojatno je jedinstven na svijetu hrvatski izborni specijalitet da najveća većina glasuje isključivo po građanskom ključu, tj. kao građani koji pripadaju hrvatskomu narodu, i to u Hrvatskoj koja je, kao i druge demokratske države, formalno ustavno definirana kao nacionalna država, a pripadnici nacionalnih manjina, kad biraju svoje predstavnike, biraju isključivo po nacionalnom ključu. Tako se u Hrvatski sabor izabiru predstavnici građana i nacionalni predstavnici manjina.

Potrebna je potpuna promjena izbornoga sustava

Očito je današnjoj Hrvatskoj potrebna potpuna promjena izbornoga sustava koji je na neki način bitna okosnica cijeloga državnoga i pravnoga ustroja neke zemlje. Građanska inicijativa »Narod odlučuje« najavljenim pitanjima za referendum inicira zapravo tek djelomičnu promjenu izbornoga zakonodavstva.

Ako bi to bio prvi korak prema svestranoj i bitnoj reformi državnopravnoga ustroja Republike Hrvatske, trebalo bi ga, sa stajališta zagovaranja općega dobra, odnosno zagovaranja legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa, pozdraviti i podržati, no od ponuđenih promjena ne treba očekivati Hrvatskoj hitno potrebno cjelovito rješenje, dubinsku promjenu.

Ostaje nada da bi možda političari koji bi došli na vlast po novim izbornim pravilima, koja bi bila određena nakon uspješno održana referenduma, mogli inicirati daljnje nužne promjene i oblikovanje državnopravnoga poretka koji bi štitio i promovirao sva legalna i legitimna prava svih pripadnika hrvatskoga naroda i pripadnika svih postojećih nacionalnih manjina u Hrvatskoj.

Sve dok je na snazi postojeće izborno zakonodavstvo, svi koji su na vlasti ne žele niti mogu prihvatiti čak ni zahtjeve koje je iznijela građanska inicijativa »Narod odlučuje«, a kamoli bi mogli ili htjeli prihvatiti nužno potrebnu cjelovitu dubinsku promjenu državnoga i pravnoga ustroja. Stoga unaprijed treba očekivati snažno opiranje i protivljenje čak i partikularnim zahtjevima za koje se sada želi pripremiti referendum, i to kako od političara gotovo svih opcija tako i od svih medija kojima odgovara status quo.

Svi koji stvarno žele boljitak, koji žele stvarno dobro za sve pripadnike hrvatskoga naroda, kako u zemlji tako i u dijaspori, koji žele stvarno dobro za pripadnike svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, što budu žešći, učestaliji i grublji napadi na inicijativu za promjenu izbornoga zakonodavstva, to bi je čvršće trebali podržati i pridobiti za nju što više neodlučnih.

L.K.

The post Urednik Glasa Koncila: Referendum za pravedniji izborni sustav treba podržati… first appeared on Braniteljski portal.