Izjava Valtera Flego potaknula me na pisanje ovog teksta;

„Ako mene pitate, IDS je još jednom svojim radom opravdao povjerenje građana. Nemamo se čega sramiti. Svakog građana možemo pogledati u oči.”

E ne možete Valter Flego, nažalost ne možete! IDS nije opravdao povjerenje građana! IDS može itekako biti sram što je od Istre napravio! IDS je katastrofa za Istru po gospodarskom, kulturnom, demokratskom, etničkom i političkom djelovanju.

Boris Miletić na Saboru IDS-a u Pazinu 14.veljače 2021.godine mašta bez pokrića;

„Pred Istarskom županijom je iskorak prema društvu najrazvijenijih regija Europe“

Samo nije naveo na bazi kojih to uspjeha će Istra biti u društvu najrazvijenijih regija u Europi.

Nije dovoljno izgraditi Bolnicu i cestovnu infrastrukturu. Moderne ceste sa rotorima na križanjima izgrađene su zbog  turizma. Vinske ceste i ceste maslinova ulja isto zbog turizma.

Veliki trgovački centri isto zbog turizma, Uljanik je upropašten zbog turizma, jer je Jakovčiću bio „ šaka u oko u Pulskom zaljevu“ opet zbog turizma, pa ga je IDS maknuo i po Prostornom planu na mjestu Uljanika ucrtao marine i hotele. Onda je IDS dao koncesiju Danku Končaru na 99 godina, koji nije ništa napravio! Došao je Covid-19, a turizam? A Danko Končar?

Nema industrije, nema malih obrtnika koji bi opsluživali industriju, nema proizvodnih pogona gdje bi ljudi  radili i zaradili da mogu trošiti u tim velikim trgovačkim centrima koji zimi zjape poluprazni! 

Od samog početka,  od osnivanja,  počelo se sa prijevarom, i to je okarakteriziralo stranku!

Obmana birača

Osnivanje IDS-a po Istrapediji;

„Istarski demokratski sabor (IDS; tal. Dieta Democratica Istriana, DDI), parlamentarna stranka osnovana u Puli 14.II.1990.

To je regionalna liberalna stranka lijevoga centra koja zastupa načela poštivanja ljudskih prava i sloboda, regionalizma i povijesnih osobitosti Istre, privatnoga vlasništva i antifašizma….

Prvi sastanak inicijativnog odbora za osnivanje stranke održan je 17.XII.1989. u Puli, a na osnivačkoj skupštini 14.II.1990. 17 osnivača donijelo je Programsku deklaraciju i Statut. Prvi predsjednik bio je Ivan Pauletta, nakon njega Elio Martinčić, a 7.VII.1991. na saboru stranke u Medulinu za predsjednika je izabran Ivan Nino Jakovčić, koji se na toj dužnosti zadržao gotovo 23 godine.“

https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/1240/istarski-demokratski-sabor-ids

Na sastanku su bili Pauletta Ivan, Martinčić Elio, Bulić Oriano, Lazarić Kazimir, Klapčić Nenad, Klapčić Anton i Glušić Lino.

Privremeni savjet IDS-a činili su članovi; Lorencin Zoran, Marošić Dario, Marić Marčelo, Božac Mario, dr-Lazarić Kazimir, Brnjac Feručo, Glušić Lino, Braus Lorena, Salamun Damir, Mačina Marijan, Pauletta Ivan,Sandrić Mario, Martinčić Elio, Debeljuh Dino, Klapčić Anton i Klapčić Nenad.

A sada prava istina o osnivanju IDS-a;

Jezgra ljudi koja je iznjedrila Istarski demokratski sabor okupila se u Puli 7. prosinca 1989. godine, nakon sastanka Ivana Pletikosa u Zagrebu, sa tadašnjim viđenijim  osobama iz hrvatskog javnog života.

To su STVARNI prvi osnivači IDS-a! Molim obratite pozornost na datum 7.12 89..godine. Jesu li imena Paulette, Debeljuha , Sandrića i ostalih prije navedenih u zapisniku od 14.2 1990.godine  u knjizi osnivača IDS-a? Nisu!

G. Debeljuh sam je priznao da se sa IDS-om upoznao tek 22.12 1989.godine, a da na sastanku 7. 12 1989. godine  nije ni bio. Tko je bio prvi inicijator osnivanja IDS-a g. Debeljuh ili gospoda Pletikos i Kolenko? Pa iz same izjave g.Debeljuha i knjige potpisa prvih članova sa datumom 7.12 89.godine proizlazi da su prvi bili Pletikos i ostali potpisnici, a ne Debeljuh koji do 22.12 1989.godine  nije ni znao za postojanje inicijative osnivanja IDS-a.

To znači da je točno svjedočenje Ivana Pletikosa i Mladena Kolenka da su Dino Debeljuh i ekipa sa sastanka 14. 2 1990.godine PREUZELI stranku , a njih izbacili i anulirali! Dokumenti ih razotkrivaju! Izbacili su prohrvatsku komponentu iz stranke u osnivanju i ljude koji su prvi počeli raditi na tome mjesecima prije njih.

“Sa Paulettom sam se dogovorio da, ukoliko želimo da prođe „naš” IDS, moramo održati osnivačku skupštinu čim prije a najkasnije u nedjelju, 14.2.”piše Dino Debeljuh.

Znači već kod samog osnivanja bila je obmana i prijevara birača.

Manipulacija prema biračima

7. srpnja 1991 godine na Prvom redovnom Saboru IDS-a izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS-ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima , nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike Istre i njenog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 31 godinu od osnivanja IDS-a.

Programska deklaracija IDS-a objavljena 7. srpnja 1991. godine određuje politički profil stranke, kao stranke, liberalnoga usmjerenja čija je politička osnova regionalizam s isticanjem kulturne i teritorijalne specifičnosti.” IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!”. Za logo stranke odabran je zeleni krug sa tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru. Glas Istre, br. 79, 22. ožujka 1990., str. 4.

Gdje je tu Hrvatska?  Stranku su  registrirali u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, znači da je IDS hrvatska stranka, a Hrvatska se nigdje ne spominje?
Spominje se Istra kao regija, brisanje granica, jer IDS smatra da nacionalne države ne mogu rješavati pitanja lokalne i regionalne uprave i samouprave.

Evo zašto se Hrvatska ne spominje, Dino Debeljuh je u lice rekao Ivanu Pletikosu “A šta si ti uopće išao tamo, ( op. u Zagreb) šta si kod njih tražio? Šta mi uopće imamo s tim Hrvatima, pa mi ćemo se od njih ionako odcijepiti!”

Programska deklaracija IDS-a 7.srpnja 1991. str.169-181 u knjizi IDS/ne/ USPJEH ISTARSKOG REGIONALIZMA mr.sc. Tatjana Tomaić.

IDS stalno ističe posebnosti Istre; Neosporno je da Istra ima svoje posebnosti, no imaju ih isto tako i neke druge županije, odnosno regije »razbijene« županijskim granicama. Više je nego sigurno da i Lika, Međimurje, Slavonija i Dalmacija, također, imaju svoje posebnosti koje valja uvažiti na razini Hrvatske. To što su Slavonija i Dalmacija podijeljene na nekoliko županija ništa ne mijenja na stvari. Politička volja vladajuće stranke ne može, primjerice, poništiti povijesne, kulturne i gospodarske posebnosti ove dvije regije koje su samo bogatstvo u integracijskim procesima na tlu Hrvatske. Pitanje je stoga, koliko inzistiranjem na posebnostima Istre, a ne vodeći dovoljno računa i o posebnostima drugih, IDS sam sebi reže granu na kojoj sjedi.

Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23.travnja 1994 godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:

-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri

Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama.

Na osnovu Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu sa Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne.

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_02_9_146.html

Dr. Franjo Tuđman uvidio je da ga IDS-ovci sustavno obmanjuju kada je Skupština Istarske županije izglasala Statut 1994. godine, kojem je Ministarstvo pravosuđa ukinulo 36 članaka , od čega je Ustavni sud svojom odlukom u veljači 1995. godine prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo.

Vlada Republike Hrvatske zahtjevom od 14. travnja 1994.godina,  pokrenula je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu usklađenosti odredbi Statuta Istarske županije s Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonom.

 (Odluka Ustavnog suda RH, Službene novine ZI, 1995., str. 103.)

 (Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.)

Programske deklaracije i sam Statut stranke dokaz su njena autonomaškog i antihrvatskog usmjerenja, a ponašanje i izjave čelnika uredno je objavljivao lokalni list Glas Istre, tako da čelnici ne mogu demantirati svoje izjave i reći da oni tako nisu rekli.

Čelnici stranke u svojim prvim javnim istupima zauzimaju se za anacionalno društvo, istrijanstvo, autonomiju i pozivaju na bojkot izbora. U svojim izjavama jasno ističu stavove o Republici Hrvatskoj, koja je upravo nastajala. Oni ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri, geopolitičkoj periferiji bez oružanih sukoba.

Analiza izjava upućuje na to da čelnici IDS-a nisu uopće htjeli sudjelovati u stvaranju samostalne države Hrvatske. Ivan Pauletta tvrdi: „Granice postavljene u Istri postavljene su protiv volje istarskog naroda.” A nitko taj narod nije pitao za granice! Zanimljivo je i to da je 19. svibnja 1991.godine održan referendum o samostalnosti Republike Hrvatske, kada se 94,17% građana izjasnilo za samostalnost, a Pauletta, tvrdi da su granice protiv volje istarskog naroda?

https://cegrtaljka.blogspot.com/2019/07/vino-korupcija-i-misterij-ids-a.html

Neprestano provociranje po pitanju suvereniteta i integriteta RH

Nakon usvajanja zakona o teritorijalnome ustroju u Saboru i zbog čega su zastupnici IDS-a napustili sjednicu Sabora Republike Hrvatske, na konferenciji za novinare Jakovčić izjavljuje da je „ovaj zakon još jednom ‘silovanje‘ Istre u njenoj povijesti“ Glas Istre, br. 5, 7. siječnja 1993., str. 13.

https://hrcak.srce.hr/133979

https://hrcak.srce.hr/file/197772

autor: T Tomaić – ‎2014

Projekt Zemlja Istra Ivana Paulette

27.siječnja 1998 .godine pojavio se Ivan Pauletta sa inicijativom Zemlja Istra, koji je javno podupirao jedan dio istarske dijaspore ( Australija). Zanimljivo je napomenuti da je Pauletta  išao u Rim prezentirati projekt Zemlja Istra. Projekat Zemlja Istra počinje rečenicom da je ”Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini ” Konkretno ” pravo na samoupravnu autonomiju ” i domete “Ograničenje odrediti će sami građani Istre” Precizirano bi to bilo ” Da svako služenje vojnih ,policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost” jer da je ” necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju  u nazadnim i kriminalnim  nacionalističkim ratovima” Zamislite, to se zbilo nakon Oluje 1995, godine!

U projektu  „Zemlja Istra „nabrajaju se zahtjevi sa kojima bi se izašlo pred Sabor RH  a to su

-Donošenje Ustava Zemlje Istre

-Vlastiti fiskalni sustav

-Vlastito sudstvo

-Vlastita teritorijalna policija

-Vlastito školstvo

-Demilitarizacija  Istre

-Organiziranje Istre kao federalne jedinice unutar Republike Hrvatske!!!

Ovaj Paulettin projekat je ustvari realizacija  njegovih izvornih regionalističkih i separatističkih ideja ..Projekat Zemlja Istra „izazvao je turbulencije u samom IDS-u, jer lako je svako toliko malo medijski izletiti i provocirati, a drugo je ovakav projekat koji govori o realizaciji prezentirati javnosti. U IDS-u su se već dogodila raslojavanja .Puno je čelnih ljudi izašlo ili izbačeno iz Stranke od njenog osnivanja. Jedni zbog nedostatka hrvatske nacionalne komponente u stranci,  a drugi zbog zanemarivanje socijalne i liberalne komponente. Taj je Paulettin projekat doživio neprihvaćanje u samom IDS-u,  ali  je ostao trajno u njegovom duhu i samoj biti postojanja stranke.

Ivan Pauletta se nakon njegovog neuspjeha povukao iz politike. Oglašavao se u medijima nezadovoljan stanjem u IDS-u i njihovim kriminalnim radnjama.

“Važno je prisjetiti se, i ukazati na činjenicu, kako je taj prevratnički i autonomaški koncept ‘Zemlje Istre’ trebao dobiti svoj puni izraz u „događanju naroda“, poznatom pod imenom Kongres Istrijana, u Puli . Tu se uspjelo okupiti (1995.), brižno pripremljeno i selekcionirano, veliko mnoštvo domaćih i iseljenih  Istrijana , esula , raznih (filo)fašističkih, udbaških, KOS-ovskih, yugonostalgičarskih i drugih antihrvatskih snaga   sa zadaćom da izglasanom „istrijanskom Deklaracijom“ postave legitimističke temelje za „cepanje Hrvatske“ kaže  Mario Sošić u svom tekstu

ipress.rtl.hr/istra/autonomaski-projekt-zemlja-istra-iznova-vreba-49962.html

Demilitarizacija Istre

Još  do nedavno  Boris Miletić  je vikao  ” Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine.”

Kako kršeći Ustav RH?

Boris Miletić neće da vojni avioni HV-a nadlijeću Istru?

Zar je nebo nad Istrom IDS-ova svojina?

Stvarno vlast i moć koju ti daje ta vlast,  pogubno djeluje na moć razumnog prosuđivanja.

Jedan lokalni dripac, čiji je otac sa tog istog aerodroma htio razoriti Pulu, i bacao letke

protiv hrvatske samostalnosti, uvjetuje hoće li HV aktivirati vojni aerodrom ili ne, hoće li

hrvatski avioni  letjeti ili ne, prelazi sve granice lokalne ovlasti!

A nisu mu smetali JNA avioni i Pula puna vojske JNA?

Ne nisu, jer to je bila njegova vojska!

Ali na sreću ne odlučuje Miletić. Državna sigurnost iznad je IDS-a i svih stranaka!

U tom sam smislu i dobila odgovor na moj mail upućen MORH-u

“Poštovana, možemo vas izvijestiti da će Hrvatska vojska, kao što je to činila i do sada, štititi integritet cijele Republike Hrvatske, a zaštita zračnog prostora obuhvaća cijeli teritorij Republike Hrvatske.”

Što naravno odgovara i članku  2 Ustava  RH

Članak 2.

Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.

Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

I na samom svečanom otvaranju vojarne u Puli, Miletić  je rekao” “Vjerujem da će Središte za bespilotne letjelice biti učinkovito u civilnoj namjeni i aktivnostima, te da će visokoobrazovani kadar s prostora cijele Istre imati mogućnost zapošljavanja”. Naglasio je civilnu namjenu, iako je zapovjednik središta za besposadne sustave bojnik Zvonimir Mravunac naglasio kako središte po svom ustroju ima velik potencijal za jačanje već ostvarene suradnje s NATO i EU savezom te predstavlja izazov za vojnu i civilnu industriju.

Gospodarska politika

Gospodarsku politiku IDS usmjerio je svu na turizam. Sve druge gospodarske grane su zanemarene, sve se okrenulo turizmu, a turizam je veoma osjetljiva gospodarska djelatnost što se vidjelo sa ovom pandemijom  Covida-19.

Zanemarivši industriju uništena su mnoga poduzeća, Trikotaža Arena, Pula svjetski brand  u modnoj industriji, Pazinka –Pazin sa 1 700 radnika, i još niz manjih poduzeća, ali najbolnije je odjeknulo sa teškim posljedicama po 4 500 radnika i njihovih obitelji uništenje Uljanika.

Uljanik, brodogradilište koje je preživjelo sve sisteme, okupacije i dva svjetska  rata od svog osnivanja 1856.godine, nije preživio IDS-ovu vladavinu u Istri.

Ivan Nino Jakovčić bez ikakve odgovornosti za 30  godina upropaštavanja Istre!

A iskoristio je Istru, njene težake, radnike, seljake i građane svih profila za svoje osobno bogaćenje, bogaćenje svih njegovih pulena, načelnika i gradonačelnika i za svoju osobnu promocije i političku karijeru. Iskoristio i odbacio kao isluženu staru ragu nakon što su mu omogućili da postigne sve što sada ima u životu.

Nevjerojatno kako glasači ne vide, ne prepoznaju kada ih političari koriste samo kao glasački stroj, kada ih zavaraju raznim obećanjima o boljem životu, dostojnom čovjeka, kada ih obmanjuju  sa nekom posebnošću, sa Istrijanstvom , samo da bi ih homogenizirali i iskoristili da im daju svoj glas!

” Bolje da nas kredu naši, nego oni priko Učke” Ma bravo šjor Nino, neka plaćaju kada ste ih učinili  sirotima, kada su ostali bez  posla, bez domova, kada ih kamatare, blokiraju, kada ribari za koje se niste založio u EU Parlamentu,  dobivaju slovenske kazne, kada nas trujete sa smradom iz Kaščjuna, kada ste rasprodali najatraktivnije priobalno zemljište Barbarigu i Dragoneru i mnogo drugih zemljišta diljem Istre, koja su prenamjenjena i prodata, a razlikom u cijeni napunili džepove vaši načelnici i gradonačelnici!

Bravo Nino što ste nam doveo Danka Končara i dali mu koncesiju na 99 godina, a on još nije ništa izgradio, ni jednog čovjeka zaposlio, bravo što ste mu pokupio lijepu svoticu od 136.089 eura neto, za sjedenje u Nadzornom Odboru njegove tvrtke Arafak , bravo što ste omogućio svim ovim političarima da i oni sudjeluju u podjeli kolača Brijuni-Rivijera ;

“Osim bivšeg župana Ivana Jakovčića, u nadzornom odboru i/ ili u skupštini Brijuni Rivijere sjedili su: Valter Drandić, Boris Miletić, Grgo Ivezić, Božo Biškupić, Božidar Kalmeta, Marina Matulović–Dropulić, Damir Polančec, Branko Bačić, Damir Bajs, Jerko Rošin, Ivan Glušac, Darko Lorencin, Anton Kliman, Bernard Zenzerović, Alen Damijanić, Vlatko Mrvoš… Kao što vidimo, u tvrtki se izredao sam politički vrh s nacionalne i lokalne razine, a neka su od ovih imena isplivala tijekom istraga o korupciji. Sadašnji članovi  Nadzornog  odbora su;

Marcel Medak – predsjednik Slavko Fornažar – zamjenik Branimir Fleković – član,Ivo Bašić – član

Ne pjeva mu  panegirike i hvali ga na sva usta bez osnove, glavni urednik Glasa Istre Robert Frank, ” ni to bez vraga” bi rekli po našu u Istri! Uključio je šjor Nino i državni politički vrh u svoje ambiciozne, a nerealizirane planove, sve u cilju zaštite od odgovornosti, jer nakon svega navedenog ništa od odgovornosti, ni materijalne, ni političke a još manje moralne! 

https://www.glasistre.hr/politika/ivan-nino-jakovcic-enfant-terrible-hrvatske-politike-596928

Projekt Brijuni-Rivijera , osmislio je Ivan Jakovčić, kao projekt razvoja turizma na 24 kilometara obalnog pojasa od Muzila do Bala.

Međutim taj se projekat pretvorio u izvor bogaćenja političko-partijske lokalne i državne vrhuške, prenamjenom i rasprodajom državnog zemljišta i nenamjenskim trošenjem državnog novca od 2001.godine do danas. Radi se o nevjerojatnoj pljački državne imovine kroz sam projekt Brijuni-Rivijera i Uljanik Grupe, uključivši i brodogradilište 3.maj iz Rijeke.

Dogodila se najveća pljačka u Istri, jedna od najvećih u Hrvatskoj, prenamjenom,  odnosno urbanizacijom i prodajom  najatraktivnijh parcela uz more na području Barbarige i Dragonere, sa 1,1 milijun kvadratnih metara prekrasne i nedirnute istarske obale, koja je bila u sastavu Nacionalnog parka Brijuni, a koja doseže i do 2,5 milijarde kuna. naravno na štetu lokalne zajednice koju nitko nije ništa pitao. Zbog jeftine prodaje i naknadne urbanizacije 1,1 milijun kvadrata priobalja osuđena je bivša načelnica Općine Vodnjan Lidia Delton jer je pri sklapanju tog posla oštetila Vodnjan za 47,2 milijuna kuna. Doduše, kažnjena je samo načelnica, ali ne i ostali akteri iz političkog vrha Istre koji su zajedno sa čelnicima Hypo banke izvukli 80 milijuna eura kredita za projekt Barbarige i Dragonere te ga nenamjenski potrošili.

Kako na ovom zemljištu i dalje raste tek trava i mediteranska makija pretpostavlja se da će uslijediti daljnja preprodaja projekta. a kolateralne žrtve istraživanja i objavljivanja istine bili su tadašnji novinari i uredni Glasa Istre Igor Brajković i državni odvjetnik Vlatko Nuić, te kasnije potpredsjednik Glasa Istre Đani Bažon koji je počinio samoubistvo. Od tada IDS preuzima kontrolu nad Glasom Istre i DORH-om u Istri.

Naravno da se afera nastavlja sa načelnikom Vodnjana Klaudijom Vitasovićem koji je Lidiju Delton pomogao strpati u zatvor da se ne otkriju ostali sudionici sve do u Istri sveprisutnog Danka Končara!

2012, godine tvrtka Kermas Danka Končara dobila je  koncesiju u sklopu projekta Brijuni-Rivijera, na otok Sv. Katarinu-Monumenti, gdje bi trebala izgraditi dvije lučice nautičkog turizma, sa 550 vezova u moru i 1 150 vezova na suhom te hotel sa četiri ili pet zvjezdica sa 200 kreveta. Sada je 2021.godina a  ni ta investicija još nije započela.

Zanimljiva je povezanost Ivana Jakovčića i Danka Končara, gdje je opet Ivan Jakovčić bio debelo u sukobu interesa, jer je na stranici 159. financijskog izvješća tvrtke Arafak, Danka Končara navedeno da mu je u 2016. isplaćeno 68.000 eura, a u 2017. godini 63.000 eura. Kako je on bio u NO Afaraka sve od veljače 2013. godine, a odstupio je pod pritiskom sukoba interesa u kolovozu  2018. godine, nije teško pretpostaviti da je i prijašnjih godina zarađivao slične iznose samo u Arafaku, ne računajući lijepu plaću europarlamentarca.

 Povezanost Brijuni-Rivijera i Uljanika sa IDS-om

Iz naprijed navedenog  jasno je da je projekt Brijuni-Rivijera doživio fijasko i potrošio masu državnog novca. Povezanost Ivana Jakovčića sa Dankom Končarom vidljiva je od 2010. godine kada je Danko Končar otkupio projekt izgradnje vila i golf terena na Barbarigi i Dragoneri , a 2012.godine je dobio koncesiju za Sv.Katarinu i Monumente.

Kako je Uljanik postao” šaka u oko” elitnom turizmu kojeg je zamišljao Ivan Jakovčić, trebalo je uskladiti i urbanističke planove sa projektom Brijuni -Rivijera, a za to je bio zadužen IDS-ov gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Prema zadnjoj izmjeni prostornog plana Grada Pule od 29.studenog 2018. godine Uljanika nema nigdje. Na mjestu Uljanika ucrtano je građevinsko zemljište???

ŽUTA oznaka je građevinsko zemljište!. Uljanik sa otokom je označen žutom oznakom!

Koga Miletić zavarava?

• VI izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada Pule (“Službene novine” br. 20/18-datum objave 29.11.2018.)

Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun

Kaštijun je izgrađen unatoč protivljenju stanovnika općine Medulin,  udruga Zelena Istra  i drugih koji su upozoravali da lokacija nije primjerena, da će centar smrdjeti, da se radi o mulju, azbestu i opasnom otpadu i da je lokacija neprimjerena. Kaštijun je ipak izgrađen i preuzet sa 400 nedostataka koji nisu otklonjeni pri primopredaji.

Kaštijun se nalazi 2 km od Pomera, Medulina, Banjola i 5 km od centra grada Pule, sve turistička mjesta, a nesnosan smrad se širi po ljetnoj vrućini. “Idealno ” za turizam.

Samo naslovi u medijima dovoljno govore koliki je to promašaj IDS-ove vlasti;

“Kaštijun je najveći promašaj IDS-a i njegove politike, taj centar je ekološka bomba koja je štetna za stanovnike Pule i Medulina” (Glas Istre, veljača 2020.);

“Kaštijun je eko bomba na jugu Istre” (Portal IPRESS, veljača 2020.);

“Za uklanjanje nedostataka na Kaštijunu, GRAĐANI ĆE PLATITI DODATNIH 20 MILIJUNA KUNA” (Portal Regional Express, veljača 2020.);

“Velika prijetnja istarskom turizmu: širi se nesnosan smrad – građani su na nogama!” (Poslovni,hr, rujan 2019).

Gradski vijećnik Petar Ćurić (HDZ) na 22. sjednici Gradskog vijeća Grada Pule: “Kaštijun je MUTLJAVINA”

I još gore, strašno smrdi, a na 2 km je od moje kuće.

Tomislav Ćorić ministar gospodarstva i održivog razvoja, u  Puli je  pohvalio Istarsku županiju po pitanju zbrinjavanja otpada, ističući da je funkcioniranje županijskog centra Kaštijun ogledan primjer kako to može izgledati.

Na tu njegovu izjavu oštro je reagirao načelnik općine Medulin Goran Buić;

“Ova lokacija je neispravna, a projekt je proveden potpuno pogrešno. On  je uvreda za ovo stanovništvo, za njihov intelekt, za zdrav razum, za njihovo zdravlje te za gospodarski razvoj cijele općine.“ Buić je ocijenio da takvi projekti ne smiju biti primjer kako funkcionirati po pitanju cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, jer taj projekt ne funkcionira ni u Istri.

Naveo je da je zato općina Medulin na Trgovačkom sudu u Pazinu pokrenula zahtjev za osiguranje dokaza kako bi se pokrenuo postupak zatvaranja Kaštijuna dok se ne steknu uvjeti za njegov ispravan rad.

http://medulinfm.com/2021/02/08/kastijun-ogledan-primjer-kako-ne-urediti-sustav-zbrinjavanja-otpada/

Danijel Ferić, SDP-ov kandidat za istarskog župana. Još je prošle godina izjavio, kako je IDS odlučio građanima Pule čestitati  30 godišnjicu osnivanja sa novim zaduženjem od 20 milijuna kuna radi saniranja nedostataka koje ima ŽCGO Kaštijun. Upozorio je da ovdje s iznosima 20-30 i više milijuna kuna više nema govora o otklanjanju nedostataka, već se to praktički može smatrati skoro pa novim projektom.

Reagirao je i ove godine na izjavu ministra Ćorića;

„Izjava ministra Ćorića, da je ŽCGO Kaštijun ogledan primjer gospodarenja otpadom koji ostali moraju slijediti, na što su se u pozadini slatko nasmijali pulski gradonačelnik Miletić i župan Radin, uvreda je zdravom razumu, svim građanima i građankama Pule i onima u okolici Kaštijuna, ali i cijele Istre. Ćorić je to izjavio i nekim čudom ostao živ. Ali Ćorić je nakon toga krenuo put Zagreba, a Miletić i Radin su ostali ovdje, među građanima koje ne truju samo lažima, nego i među građanima koje truju upravo tim Kaštijunom. Kako je moguće da zbog toga već godinama nemaju grižnju savjesti i kako je moguće da nemaju ni trunke poštovanja prema svojim sugrađanima zaista ne znam, koliko god se trudio zaista to nikako ne mogu shvatiti, ali znam da Kaštijun može biti primjer samo kako se jedan projekt ne bi trebao voditi, dok je trojac Ćorić-Miletić-Radin eklatantan primjer političke trgovine.“

Indikativno je da je IDS  u studenom bio jedina oporbena stranka koja u Saboru nije glasala upravo za opoziv ministra Ćorića kojeg prate brojne afere.

ŽCGO Kaštijun je najveći promašaj IDS-a i njegove politike, taj centar je ekološka bomba koja je štetna za stanovnike Pule i Medulina ,te sam okoliš.

Dok s Kaštijuna u sezoni nesnosno smrdi, a vijećnici Skupštine županije prosvjeduju, Županija ne nudi rješenja već samo prazne priče i obećanja, a IDS-ov kandidat za istarskog župana Boris Miletić i sadašnji župan Fabrizio Radin na račun Kaštijuna slatko se smiju! Ne treba komentar!

Talijanizacija Istre

Kaže Boris Miletić” izborili smo se za dvojezičnost” Nisu  za dvojezičnost, nego za čistu talijanizaciju!

Talijanizacija se u Istri uspješno provodi. Imena ulica, trgova, gradova, toponima itd. su potalijančena, talijanske zastave se svakodnevno vijore na mjestima na kojima im uopće nije mjesto.

Kino Zagreb u Puli se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici Alidi Valli, koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’ na dvojezičnost? I samo ime kina nije  dvojezično već samo  talijanski naziv!

Uvedena je zabrana zapošljavanja u državnu upravu ako se ne zna strani (talijanski) jezik, političke funkcije se dodjeljuju po nacionalnoj osnovi (talijanski dogradonačelnici, vijećnici…), fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno sa predstavnicima talijanske zajednice i gradskih vlasti ( dolazak Gianfranca Finija u Pulu na poziv Furia Radina 2010 godine), zabrana govorenja materinjim hrvatskim jezikom u talijanskim školama (npr. u osnovnoj talijanskoj školi u Puli gdje nastavnici galame na djecu «Non parlate Croato!»),  primjera je bezbroj, samo nema nasilja. Talijanizacija  koju provodi IDS, ravna je prisilnoj talijanizaciji između dva svjetska rata, samo bez nasilnih metoda,  vrlo lukavo, po Ustavnom zakonu o pravima manjina, istovremeno se u svakoj prigodi favorizira talijanski jezik.

„IDS je, recimo, promijenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego što nam je Zakon davao“ Furio Radin u Glasu Istre

https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893

“Dana 13. lipnja 2016. održana je sjednica Skupštine Istarske županije.
Nakon izlaganja Furia Radina na talijanskom jeziku, član Ivica Butorac (HDZ) zatražio je službeni prijevod  Na taj zahtjev za prijevod Predsjednik Skupštine neprimjereno je reagirao, kao  da u Istri svi razumiju talijanski jezik.” Hrvatski jezik je službeni jezik u RH, zar ne bi svi njeni građani trebali znati službeni jezik države u kojoj žive bez obzira što su predstavnici manjine?“

Istarsku županiju čine jedinice lokalne samouprave: 10 gradova i 31 općina.

Od 10 gradova 7 gradova je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika , a 3 su jednojezična -hrvatskog jezika.

Od 31 općine 12 je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika , a 19 jednojezično, hrvatskog jezika.

Ukupan broj stanovnika IŽ;  208.055 što čini 4,85 % stanovništva Republike Hrvatske

• Hrvati  142 173 ( 68,33%)
• Talijani  12 543 ( 6,03%)

Od ukupnog stanovništva Istre 208 055, dvojezičnošću je obuhvaćeno 139 553, a hrvatskim jezikom 66 733 stanovnika

Zbog 12 543 pripadnika talijanske manjine ili samo 6,03 %, dvojezičnošću je obuhvaćeno 67 % stanovništva Istre!

Istra i hrvatski identitet

I nakon 31 godina retorika IDS-ovaca nije se promijenila;

Prigodom darovanje pulske Vile Idola, Porečko-pulskoj biskupiji, 23.kolovoza 2017.godine,premijer Plenković izjavio je;

„Naša Crkva ovdje njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, kulturu i baštinu, okuplja naše ljude i stoga mislim da na ovaj način rješavamo pitanje za koje se već desetljećima nastoji naći rješenje. Ovo je dobra poruka na tragu naše politike, a to ćemo učiniti i u drugim situacijama kada državne institucije, s posebnim doprinosom ministra državne imovine Marića, imaju širu zadaću aktiviranja državne imovine i stavljanja u funkciju brojnih nekretnina diljem Hrvatske, koje imaju gospodarsku i ekonomsku vrijednost“

Međutim, na tu se izjavu neprimjereno i žestoko obrušio Boris Miletić ;

https://www.index.hr/vijesti/clanak/sef-idsa-popljuvao-plenkovica-zbog-jacanja-hrvatskog-identiteta-istre/990339.aspx

 „Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije „ Miletić poručuje Premijeru da se „potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj” Eto a g. Debeljuh kaže da je neistina da IDS hoće svoju politiku proširiti na cijelu Hrvatsku.

Miletiću smeta hrvatski identitet Istre, jer po njemu Istra ima svoj istarski identitet. Znači Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom Katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs“

Iz svega navedenog razvidno je da IDS od samog osnivanja nije pokazao političku volju da podrži stvaranje Hrvatske države!
Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i statusu Istra regija,
stalno je podrivanje državnog ustrojstva  i suvereniteta RH!

Tome se usprotivio čak i Peđa Grbin ( SDP) koji je izjavio;

“Svima koji govore o neovisnosti Istre mogu poručiti samo neka pročitaju odluke o pripojenju Istre Hrvatskoj iz rujna 1943. ili prve stihove istarske himne koji glase: “Krasna zemljo, Istro mila, dome roda hrvatskog“ Ali ima još jedna stara pjesma koja se pjevala za vrijeme talijanske vladavine Istrom

Mi smo Istrani i Hrvati pravi…
Mi smo Istrani i Hrvati pravi
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Talijani imaju pune vreće
Kupit nas ne će
Kupit nas ne će.
Talijani piju iz puni bunji
A naši žulji plaćaju
A naši žulji plaćaju.
Mi smo Istrani i Hrvati pravi,
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.

IDS odbacuje svaku hrvatsku  komponentu Istre

U obrazloženju prigodom proglašenja ” Krasne zemlje” istarskom himnom,( Skupština Istarske županije, na svojoj  sjednici, 23. rujna 2002.godine) Istarska županija izdala je priopćenje sa obrazloženjem u kojem nema ni jedne riječi kojom istarsku himnu povezuje sa Hrvatskom, a drugi stih himne glasi ” dome roda hrvatskog”.

Pa čak i to im smeta” dome roda hrvatskog” je nacionalistički diskurs.

Istarska Županija obilno financira Dane srpske kulture po istarskim gradovima, za 11.Dane srpske kulture u Istri, odvojila je 37 000 kuna i još 38 000 grada Pule.

Talijanska unija, Unione Italiana –Festival dell’Istroveneto je dobila 50 000 kuna u 2019.godini

Zatim obilato financira i kazalište Ulysses Rade Šerbedžije koji se već 18 godina šepuri po Brijunima. Naime 2001.godine  Mali Brijun i tvrđavu Minor IDS-ova vlast sa pristankom Ivice Račana, dala je na korištenje kazalištu Ulysis koje je osnovao Rade Šerbedžija. Za 2019.godinu dobio je 200 000 kuna, ali nema novaca za istarski kalendar Jurina i Franina.

Nema novaca za preuzeti bogatu kolekciju od 15 000 knjiga akademika dr, Josipa Bratulića.

„Gradu Puli i Istarskoj županiji poručio sam da dođu uzeti moje knjige. Ako neće, za to mi ništa ne moraju platiti. No oni mi ne odgovaraju još otprije prošlog Božića kad sam im poslao dopis. Iskreno, zadnjih desetak godina, još od 2008., nudim svoju biblioteku na poklon mojoj Istri i Puli. Najprije sam to preko jedne osobe ponudio Sveučilištu u Puli. Odmah sam shvatio da njih to ne zanima te da ne prepoznaju njihovu vrijednost. Nudio sam svoje knjige i 2012., kao i prošle godine, ali ništa. Ljudi su, znate, po svojoj prirodi ograničeni. I zato ne želim više ni s kim od njih razgovarati,“ kaže Bratulić

Toliko IDS, mari za hrvatsku kulturnu baštinu!

Pula avetinjski prazan grad

U zimskom periodu centar grada Pule, avetinjski je pust, ulice su prazne, trgovine su zatvorene! Uljanik ne radi! Pored Uljanika uništeni  su svi veći industrijski  subjekti

Svjetski poznata ARENA trikotaža, propala da se nismo ni okrenuli, a imala je trgovine širom bivše države i svijeta! I Puljanke, Istre-Veletrgovačkog, Mljekare, Mehanike, građevinskog diva Istragradnje  i to samo u Puli, a gdje je cijela Istra?  Da ne spominjem u bescjenje prodan Arenaturist, promašeni projekt Brijuni- rivijera u pulskom zaljevu, kojemu je smetalo brodogradilište  Uljanik i zato ga je trebalo uništiti.

IDS i antifašizam

IDS pod pojmom antifašizam sakriva zločinačku dimenziju komunizma!

Hrvatska spada u red onih malobrojnih država kod kojih lustracija dođe tek kao neuslišana želja, a traženje uzora u ‘Europi u ovom slučaju na široko je zaobiđeno, što pak govori o selektivnosti hrvatskih vladajućih struktura  protkanih bivšim komunističkim kadrovima i privrženosti starom komunističkom poimanju vladanja, a samim time i o  nužnosti potrebe za lustracijom u Hrvatskoj.

A da bi prikrili stvarnu narav svojeg načina vladanja komunizam su izjednačili sa antifašizmom i proglasili ga slobodarskim, humanim i pravednim društvenim uređenjem. Sve je to daleko od istine i stvarne prirode komunističkog totalitarizma.

Uostalom i EU Parlament osudio je komunizam kao isto zlo sa nacizmom i fašizmom izglasavajući Rezoluciju EU Parlamenta 19.rujna 2019.godine za koju je glasao i Valter Flego bivši IDS-ov župan Istarske županije.

 Usvojeni tekstovi – Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe – Četvrtak, 19. rujna 2019. (europa.eu)

Boris Miletić doslovno ponavlja stalno jedne te iste pojmove u  kojima se sudeći po njegovim izjavama baš i ne snalazi dobro. Ponavljajući svakom prigodom antifašizam ,multikulturalnost ,toleranciju, demokraciju misli da će ljude uvjeriti u istinitost takvog života u Istri ,iako ne odgovara stvarnom stanju na terenu. Evo nekih od izjava:

Kaže drug Miletić da se u Hrvatskoj događa desničarsko divljanje i da bi Policija takve skupove trebala zabraniti.!
On bi sve desničare odmah zabranio, jer mu se gade!!!! Gadi mu se i pozdrav Za dom spremni, toliko da ga nije htio niti izreći!

Emisija Oporbeni zarez na Hr Radio 6.ožujka 2017.godine

Zamislite koliko rigidne netrpeljivosti i mržnje izvire iz tih riječi!
A na pitanje o komunističkim zločinima rekao je da su bili sporadični i pojedinačni ?
Tito nije zločinac i u Istri će i dalje njegovo ime nositi ulice i trgovi!
Očito drug Miletić ne priznaje postojanje Hude i inih jama. Po njemu su ti zločini bili pojedinačni i sporadični?
Zamislite pojedinačni i sporadični sa tisućama pobijenih i zazidanih višestrukim zidovima i nivoima u jamama.!
Kako neljudski i bezosjećajno prema  tisućama  pobijenih ljudi ?
Boris Miletić može imati kao pojedinac svoje osobno mišljenje takvo kakvo ima ,ali kao političar mora uvažavati povijesne istine ,a ne iznositi javno već utvrđene neistine iz propalog sistema i propale države, time pokazuje  da ne zna povijest, ne zna  što je demokracija !

A da sa neprestanim isticanjem” napredne „lijevo liberalne stranačke opredijeljenosti  “IDS-a kao stranke nije sve baš tako ,kako stalno govore da su antifašistička stranka ,evo par natuknica o njihovom šurovanju sa ekstremnim talijanskim desnim strankama i političarima:

IDS  ugošćuje talijanske fašiste i iredentiste -crnokošuljaše !
IDS surađuje sa talijanskim neofašistima ,koje je pozvao na 1.kongres Istrijana u Puli 1995 godine.
IDS  je ugostio Gianfranca Finija, neofašista  koji ne priznaje Osimske sporazume .

Nismo zaboravni da se ne sjećamo Putovnice Republike Istre, Istarske monete, Rovinjskih deklaracija o Euroregiji Istri, projekta Zemlja Istra i raznih Deklaracija!
A sve pod plaštom lažne multikulturalnosti,  tolerancije i antifašizma!

Kako se toliko godina IDS održao na vlasti?

Svi se pitaju kako se IDS održava tako dugo na vlasti? Veoma jednostavno;

Na lokalnim izborima 2017. godine IDS osvaja 56,78 % glasova ili 26 od 45 mjesta u Skupštini Istarske županije.

1.Dugo su na vlasti i uhljebili su svoje ljude u sav županijski, općinski i državni aparat. Kako su na vlasti raspolažu sa proračunskim novcem, pa se on dijeli raznim udrugama, pa i  braniteljskim i tako ih se obvezuje da budu njihova glasačka baza.

2.Malom izlaznošću na izbore. Evo primjer; Na lokalnim izborima 2017. godine, za pulskog gradonačelnika od ukupnog dijela od 50 360  birača ,izašlo je na izbore njih 18.791  ili 37,31 %  Za Borisa Miletića glasalo je 9740 birača ,što je u postotku 51,83 % od izašlih na izbore, međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak je daleko manji 19,34 %. Znači da od 50.360 birača u Puli za Miletića je glasalo samo 9740. birača, odnosno 1/4 od ukupnog broja birača! To omogućava loš izborni zakon.

Neprestano mahanje sa autonomijom, propali projekt Euregije  Istre i ! Istrijanstva“

Deklaracija o Euroregiji Istri, koja obuhvaća i općine iz Slovenije i Italije neslavno je propala zahvaljujući Slovencima, koji su takvu ideju prepoznali kao ugrožavanje suvereniteta i integriteta Republike Slovenije.

1.Ivan Jakovčić je puno puta  postavio pitanje autonomije, ali  je  prigodom  proslave 16. obljetnice osnutka stranke,  rekao da bi otvaranje toga pitanja prije nego Hrvatska uđe u EU štetilo Hrvatskoj jer, kako je kazao, Istri autonomija nakon ulaska RH u EU, ali se ogradio da “IDS ne želi naštetiti politici predsjednika Mesića i Vlade te ne želi ići protiv državnih interesa i time zaustaviti ulazak Hrvatske u EU.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/jakovcic-obnavlja-borbu-za-autonomiju-istre-20090928/print

2.Pa iznova prigodom referenduma 2017.godine u talijanskim regijama Veneto i Lombardija u kojima je većina građana zatražila veći stupanj autonomije u školstvu, zdravstvu, sigurnosti i migracijskoj politici. Očekivano, čelnici IDS-a, i  europarlamentarac Ivan Jakovčić uvjereni su  da građani Istre žele upravljati “svime osim klasičnim državnim funkcijama, poput vanjske i obrambene politike”

.https://www.vecernji.hr/vijesti/autonomija-istre-kakvu-zaziva-jakovcic-je-neustavna-1203721 – http://www.vecernji.hr

3.“IDS traži i zalaže se za veću financijsku i regionalnu autonomiju po uzoru na Dansku i Njemačku – kazao je predsjednik stranke Boris Miletić. No nevolja je što Ustav RH nije predvidio takve ovlasti županija – one su precizno popisane i odnose se na poslove od regionalnog značaja u školstvu, prometu… Za veću autonomiju županija nužne su izmjene Ustava, a za to je pak potrebna volja HDZ-a i SDP-a. U dvjema velikim strankama, međutim, nisu skloni Jakovčićevu tumačenju decentralizacije, odnosno autonomije.

4.U SDP-u i HDZ-u, bez kojih nema izmjena Ustava, kažu da jesu za decentralizaciju države, ali su protiv zazivanja neovisnosti Istre.

Promicatelji! istrijanstva” izbjegavaju spominjati pridjev “hrvatski” u svakim okolnostima, kadgod se govori o Istri. Pod patronatom njihove stranke je 1995.godine  organiziran je Prvom kongresu Istrijana u Puli 1995. na kojem su ugostili talijanske iredentiste, među ostalim Lucia Totha, potpisnika klevetničkog odgovora na reakciju MVPEI R. Hrvatske na pokušaj izdavanja iredentistički motivirane talijanske poštanske marke.

Također je zabilježeno da je “otac” projekta Zemlja Istra Ivan Pauletta svoj projekt 1998.godine,  predstavio u Rimu, a prezentaciju su mu organizirali Finijevi neofašisti.

Pristaše” istrijanstva” se praktično nikad ne zamjeraju talijanskoj iredenti. S druge strane, na samu spomen ičega što bi moglo davati na hrvatstvo Istre, na bilo koju akciju kojom bi se moglo probuditi hrvatstvo Istre dižu medijsku buku. Ostalo je zabilježeno  da su se pristaše tog istarskog regionalističkog projekta za vrijeme Domovinskog rata protivili primanju hrvatskih ratnih izbjeglica i prognanika na Istru, jer da tako hrvatske vlasti žele “kolonizirati Istru” i promijeniti nacionalni sastav stanovništva u Istri.

IDS i Katolička crkva

I po  pitanju Katoličke crkve Boris Miletić našao se mjerodavan određivati crkvenim poglavarima što smiju, a što je smiju govoriti.

IDS-ovci i pulski gradonačelnik Boris Miletić ponašaju se kao apsolutistički gospodari svega živog i neživog u Istri, napisala sam 16.veljače 2019 godine!

Koja demokracija, koja tolerancija, koji suživot, koja sloboda mišljenja?

U Istri toga nema! IDS drži pod kontrolom medije!

Zar pored IDS-a da bilo tko smije drugačije misliti, drugačije govoriti, drugačije pjevati i sa drugačijima ljudima  se družiti?

Da  gospodari života, jer je upravo IDS upropastio i uništio živote 4 500 Uljanikovih radnika, njihovih obitelji i njihove djece. Uništio je djetinjstvo njihovoj djeci, koja su IDS-ovom pogrešnom politikom došla  na rub gladi, rasturio je obitelji i raselio ih po svijetu u potrazi za poslom i egzistencijom.

I ne samo živote Uljanikovih radnika. Bez posla su prije njih, ostali radnici Puljanke, Istre-Veletrgovačkog, Mljekare, Mehanike, građevinskog diva Istragradnje, svjetski poznate trikotaže Arena, i to samo u Puli, a gdje je cijela Istra?  Da ne spominjem u bescjenje prodan Arenaturist, promašeni projekt Brijuni- rivijera u pulskom zaljevu, kojemu je smetalo brodogradilište  Uljanik i zato ga je trebalo uništiti.

Osobito su mu na meti predstavnici Katoličke crkve, kojima određuje tko sve smije ili ne smije održavati predavanja u crkvenim prostorima, što sve smiju ili ne smiju raditi i  propovijedati župnici u svojim župama i Crkvama , pa mu  nije dovoljno naređivati samo lokalno, već treba i samom  vrhu  Katoličke crkve i kardinalu  Bozaniću određivati što treba govoriti, da se “njegovo veličanstvo” Boris Miletić ne osjeti pogođen.

Sve to nije bitno za IDS i Borisa Miletića, ni vapaj Uljanikovaca u pismima  koje je predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac uputio kardinalu Bozaniću i Papi Franji, ni odgovor koji je u svojoj uskršnjoj propovjedi uputio radnicima Uljanika kardinal Bozanić!

Bitno je da se Boris Miletić nađe pozvan da svima određuje što će govoriti, kako će govoriti i kada će govoriti, jer on je “neprikosnoveni vladar Istre,” pa bi sada htio zavladati cijelom Hrvatskom, pa i Katoličkom crkvom!

Istarsko svećenstvo je bilo je za istinski antifašizam , a ne komunistički antifašizam, koji je ustvari fašizam, po masovnim likvidacijama.
Katolička crkva jednako je štitila svo stanovništvo Istre! Uloga Katoličke crkve kao zaštitnice naroda bila je presudna!

Zaključak

I da rezimiram 31 godinu postojanja IDS-a i vladanja Istrom od lokalnih izbora 1993.godine.

‘IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!” piše kod osnivanja IDS-a. A gdje su autohtoni Hrvati?

I to negiranje postojanja istarskih Hrvata i pretvaranja u “Istrijane” ,bez da ih itko išta pita, ravno je prisilnoj talijanizaciji između dva svjetska rata.

To je politika IDS-a,  politika  segregacije većinskog naroda, koju kao autohtona pripadnica hrvatskog naroda u Istri, ne mogu i neću nikada prihvatiti!

Zanimljivo je gledajući povijest, poznato je da su Istrani poštovali sve vlasti koji su se smjenjivale u Istri. Austro-ugarsku, služili su vojsku, ratovali za austrijskog cara, Italiju, služili su u talijanskoj vojsci, ratovali za kralja ( još potomci dobivaju talijanske mirovine), Jugoslaviju, služili su JNA, veličaju još danas druga Tita, samo Hrvatsku IDS-ovci ne prihvaćaju kao svoju državu, i gle apsurda, u svakoj od država borili su se da zadrže hrvatski identitet, samo se IDS odriče hrvatskog identiteta. To je potvrda da je IDS antihrvatska, iredentistička i autonomaška stranka!

IDS od svog osnivanja svjesno manipulira stanovništvom Istre, predstavljajući se kao jedini zaštitnik interesa Istre i njezina stanovništva u odnosu na centar državne vlasti. Samo što nas  nisu zaštitili od njih samih!

I po tom pitanju  IDS radi nemjerljivu štetu međunacionalnim odnosima u Istri!

Istra je priključena Hrvatskoj, na Mirovnoj konferenciji u Parizu  10.veljače 1947.godine odlukom Saveznika po etničkom sastavu stanovništva, na osnovu podataka koje je istarsko svećenstvo na čelu sa mons. Božom Milanovićem predočilo savezničkoj komisiji. Po matičnim crkvenim knjigama  132 župe su hrvatske, 21 talijanska i 23 mješovite.  Prema tomu u Istri je od svih župa i samostalnih kapelanija 75% hrvatskih, 12% talijanskih, i 13% mješovitih.

Istarski Hrvati koji su prošli golgotu talijanizacije, moraju sada gledati dvojezične natpise, kao nagradu Talijanima, koji  istarskim Hrvatima to isto nisu dopustili! I to je pravda za jedan narod koji je propatio talijanizaciju, fašističku  diktaturu, ubijanje , bacanje u jame , da bi svog  tlačitelja nagradio dvojezičnošću, koju onda Hrvatima ne priznaje, već smatraju da bi svi trebali znati talijanski, a Talijani neće govoriti hrvatski!

I danas nakon 100 godina što su se proštinski seljaci pobunili protiv talijanskog terora i talijanizacije,  ono što nije uspjelo Mussoliniju, za vrijeme talijanske vlasti,  uspjelo je IDS-u za vrijeme hrvatske vlasti u državi Hrvatskoj!

Istra je zavičaj i autohtonim Talijanima i Hrvatima, a manjim dijelom  Slovencima! U Istri vlada suživot između Hrvata i talijanske manjine, samo što taj suživot politika IDS-a remeti  i kvari za svoje parcijalne interese! Jer zavadi ,pa vladaj i danas uspijeva, pa IDS svojom politikom stvaranja neke nove nacije Istrijana stvara razdor među stanovništvo, u svrhu postizanja što veće autonomije i eventualnog odcjepljenja od RH., a i na taj način sakrivanja i prikrivanja kriminalnog načina bogaćenja IDS-ovih čelnika.

IDS neprestano ističe antifašizam. Tito je u 40 dana 1945.godine,što je držao Trst dao pobiti 15 000 ljudi, sa izlikom da se ubijaju fašisti, a fašista nije bilo, jer su otišli kada je Italija kapitulirala još 8.rujna 1943. godine. Pri tom neselektivnom ubijanju, UDBA je ubila i trojicu engleskih časnika, na što su Saveznici reagirali i prisilili Tita da se povuče iz Trsta.
Sve te masovne likvidacije pravdaju se antifašizmom, a ustvari su zločin komunističkog režima protiv domicilnog stanovništva. Ničeg antifašističkog nije bilo u klanjima (Miroslav Bulešić) u jamama, masovnim likvidacijama nad stanovništvom, ne nad neprijateljima-okupatorima, nego nad domicilnim stanovništvom.

IDS-ovci kao  veliki europejci, Istra regija u Europi regija, ne priznaju Rezoluciju Vijeća EU1481/2006  o osudi zločina komunizma, ne priznaju Rezoluciju EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine o izjednačavanju zločina totalitarnih režima  komunizma,  fašizma  i nacizma i uklanjanju svih totalitarnih simbola iz javnog života, sa javnih površina, naziva ulica i trgova.

Međutim do  tog stupnja razvoja demokratske svijesti IDS nije došao ni nakon 30 godina, iako se busaju u prsa svojim antifašizmom,  suživotom, demokracijom multietničnosti i multikulturalnosti! Ostali su i nakon 30 godina jedna mala, provincijalna, zaostala stranka, zarobljena u yugokomunizmu, bez znakova da bi mogli osuditi sve totalitarne i zločinačke režime kao sav demokratski svijet!

Autor / Lili Benčik / hrvatskepravice

The post Lili Benčik: IDS – 31 godina obmana, manipulacija, licemjerstva i promašaja first appeared on Braniteljski portal.

U hrvatskim medijima, Rezolucija Europskog parlamenta “Važnost europskoga sjećanja za budućnost Europe” prošla je nezapaženo što je primijetio i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak prigovorivši nedavno HRT-u, na što se novinar i voditelj Studija 4 Petar Vlahov opravdavao uredničkom slobodom…

-Lili Benčik-Konačno; EU Parlament se izjasnio komunizam i nacizam su isto zlo!A u Hrvatskoj opća šutnja, šok i nevjerica!…

“19. rujna EP usvojio je rezoluciju o sučeljavanju s prošlošću. Ni HINA, ni vaš medij nisu ni slova o tome objavili. Za rezoluciju su glasala tri zastupnika iz redova SDP-a – Biljana Borzan, Tonino Picula i Predrag Matić, tri zastupnika HDZ-a, Ruža Tomašić, dok Kolakušić i Živi zid nisu glasali. Osnovna zadaća je obavještavati javnost o onome što se događa u ključnoj instituciji Europske Unije.“, upozorio je Čičak sredinom listopada u HRT-ovoj emisiji Studio 4 ističući da je tema medijski prešućena.

Josip Popovac, predsjednik Vijeća za elektroničke medije, sjedeći uz Čička zajedno u studiju, pokušao je s voditeljem Vlahovom opravdati medijsko prešućivanje uređivačkom politikom pojedinog medija.

“Urednička je sloboda što će biti na naslovnicama tog dana”, ustvrdio je Popovac.

Što je javna televizija i zašto se plaća pristojba?

Javni RTV servisi su danas u Europi potrebnije više nego ikada kao jamci slobodnog formiranja javnog mišljenja u svim važnim dijelovima društva, jer ne moraju voditi brigu o interesima dioničara, već pružiti uslugu svima u društvu. Sve vlade i države moraju imati dovoljno povjerenja same u sebe, kao i u zrelost svojih demokracija, kako bi izgradili samostalan javni RTV servis u službi svojih građana, koji ima mehanizme kontrole i ispravljanja pogrešaka, ali i slobodu i odgovornost kako bi radio objektivno, korektno i nepristrano.

HRT kao javni servis ima obvezu “ispunjavati jasan i točan zahtjev: biti televizija ili radio za sve, odnosno za svakog građanina zemlje u kojoj djeluju. Svojim programima obraćaju se svim građanima bez obzira na godine, obrazovanje ili kupovnu moć. Za razliku od komercijalnih radijskih i televizijskih postaja, koje legitimno moraju živjeti od komercijalnih prihoda i prema tome program prilagođavaju određenom dijelu publike koji zanima oglašivače, javni radiotelevizijski servis namijenjen je svekolikoj javnosti, koja je i financira i kontrolira”, što je naznačeno i na službenim stranicama HRT-a.

Hina pod vodstvom Branke Valentić

Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA) javni je medij i jedina nacionalna novinska agencija u Hrvatskoj čiji su korisnici gotovo svi važniji elektronički i tiskani mediji u zemlji.

-(FOTO) U Hrvatskoj, IDS-ov otpor Rezoluciji EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine zločinima koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim…

Po Zakonu bi HINA trebala djelovati po načelima neovisnoga, nepristranog i profesionalnoga novinsko-agencijskog izvještavanja i ne smije biti izložena bilo kakvim utjecajima koji bi mogli ugroziti točnost, objektivnost ili vjerodostojnost njezinih informacija. HINA ne smije, faktički ili pravno, doći pod vlasničku ili drugu interesnu kontrolu neke ideološke, političke ili ekonomske skupine.

Međutim, u Hini se pod ravnateljstvom gospođe Branke Valentić provodi cenzura, odnosno političko pogodovanje neobjavljivanjem informacija važnih za javnost, na što su upozorili Hrvatski novinari i publicisti krajem rujna 2016., lažno plasiranje vijesti i slično, o čemu možete čitati OVDJE.

Važnost rezolucije EP-a: Preispitivanje zločina totalitarnih komunističkih i nacističkih režima

“Na području Republike Hrvatske dogodila su se masovna ubojstva nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Brojni su razlozi teških komunističkih zločina iz toga razdoblja ali svima im je zajedničko usmrćivanje političkih protivnika zato jer su drukčije mislili i osjećali. Stoga ovu Rezoluciju Europskog parlamenta kojom se poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim smatram korakom prema naprijed jer se njome osuđuje i izjednačuje nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima.”, naglasila je u razgovoru za Narod.hr Marijana Petir, bivša hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu.

“Nova rezolucija Europskog parlamenta podsjeća i upozorava da neke zemlje bivšeg komunističkog bloka poput Hrvatske, unatoč pada Berlinskog zida i uvođenje demokracije, još uvijek nisu provele svoju „političku tranziciju“ usvajanjem prikladnog zakona o lustraciji poput svih ostalih drugih bivših komunističkih zemalja Srednje i Istočne Europe.”, istaknuo je za Narod.hr Jure Vujić, pravnik i politolog, pročelnik odjela za politologiju Matice Hrvatske, član „Inicijative EU 1481“.

Podsjetimo, Rezolucijom se poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim.

U njoj se, između ostalog, izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola.

Također se napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. govori o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe.

Rezoluciju donosimo u cijelosti:

– uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima,

– uzimajući u obzir izjavu koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi podpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová,

– uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948.,

– uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945.(1),

– uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.,

– uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima(2),

– uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.,

– uzimajući u obzir svoju deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.(3),

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu(4),

– uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,

– uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,

– uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,

– uzimajući u obzir svoju povijesnu rezoluciju o situaciji u Estoniji, Latviji i Litvi usvojenu 13. siječnja 1983. kao odgovor na „Baltički apel“ koji je uputilo 45 građana tih zemalja,

– uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,

– uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A. budući da se ove godine obilježava 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata, koji je uzrokovao ljudsku patnju dotad neviđenih razmjera i doveo do okupacije zemalja u Europi koja je potrajala desetljećima;

B. budući da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za izbijanje Drugog svjetskog rata;

C. budući da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji koji je uslijedio 28. rujna 1939., Republiku Poljsku prvo napao Hitler, a dva tjedna kasnije i Staljin, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom; te da je komunistički Sovjetski Savez 30. studenog 1939. započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske (teritorije koji nisu nikad vraćeni) te pripojio nezavisne republike Litvu, Latviju i Estoniju;

D. budući da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces pomirenja, dok su druge europske zemlje ostale pod diktaturom, a neke i pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni;

E. budući da, usprkos tome što su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, još uvijek postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura;

F. budući da su u nekim državama članicama komunističke i nacističke ideologije zakonom zabranjene;

G. budući da je europska integracija od početka predstavljala reakciju na patnje prouzročene dvama svjetskim ratovima i nacističkom tiranijom koja je dovela do holokausta, odgovor na širenje totalitarnih i nedemokratskih komunističkih režima u središnjoj i istočnoj Europi te način da se suradnjom i integracijom prevladaju duboke podjele i neprijateljstva u Europi, prestane s ratovima i osigura demokracija u Europi; budući da je za europske zemlje koje su pretrpjele sovjetsku okupaciju i komunističku diktaturu, proces proširenja EU-a koji je započeo 2004. značio povratak u europsku obitelj kojoj pripadaju;

H. budući da se europska tragična povijest ne smije zaboraviti kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji za pomirenje koje počiva na istini i sjećanju;

I. budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;

J. budući da je prije 30 godina, 23. kolovoza 1989., obilježena 50. godišnjica Pakta Molotov-Ribbentrop te je u znak sjećanja na žrtve totalitarnih režima organiziran „Baltički put“, dotad nezabilježena demonstracija dva milijuna Litavaca, Latvijaca i Estonaca koji su se uhvatili za ruke i formirali ljudski lanac koji se protezao od Vilniusa do Rige, pa sve do Tallinna;

K. budući da su, usprkos tome što je Kongres narodnih zastupnika SSSR-a 24. prosinca 1989. osudio potpisivanje Pakta Molotov-Ribbentrop, kao i drugih sporazuma s nacističkom Njemačkom, ruske vlasti u kolovozu 2019. odbacile odgovornost za taj sporazum i njegove posljedice te trenutačno promiču stajalište da su Poljska, baltičke države i Zapad pravi pokretači Drugog svjetskog rata;

L. budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile staljinističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;

M. budući da otvoreno radikalne, rasističke i ksenofobne skupine i političke stranke potiču na mržnju i nasilje u društvu, primjerice širenjem govora mržnje na internetu, što često dovodi do porasta nasilja, ksenofobije i netolerancije;

1. podsjeća na to da se prema članku 2. UEU-a Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; podsjeća na to da su te vrijednosti zajedničke svim državama članicama;

2. naglašava da je Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939., poznatog i kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegovih tajnih protokola, u kojima su ta dva totalitarna režima sa zajedničkim ciljem osvajanja svijeta podijelila Europu u dvije zone utjecaja;

3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;

4. izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teške kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu;

5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;

6. osuđuje manifestacije i širenje totalitarnih ideologija kao što su nacizam i staljinizam u EU-u;

7. osuđuje povijesni revizionizam i glorificiranje nacističkih kolaboracionista u nekim državama članicama EU-a; duboko ga brine sve veće prihvaćanje radikalnih ideologija i povratak fašizmu, rasizmu, ksenofobiji i drugim oblicima netolerancije u Europskoj uniji te uznemiruju vijesti iz nekih država članica o šurovanju političkih vođa, političkih stranaka i tijela kaznenopravnog progona s radikalnim, rasističkim i ksenofobnim pokretima različitih političkih denominacija; poziva države članice da najoštrije osude takva djela jer ona ugrožavaju vrijednosti EU-a, mir, slobodu i demokraciju;

8. poziva sve države članice EU-a da 23. kolovoza obilježavaju kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i na razini EU-a i na državnoj razini te da razvijaju svijest mlađih generacija o tim temama tako što će povijest i analizu posljedica totalitarnih režima uključiti u kurikulume i udžbenike svih škola u EU-u; poziva države članice da podrže dokumentiranje mučne prošlosti Europe, na primjer prevođenjem rasprava s Nürnberškog procesa na sve jezike EU-a;

9. poziva države članice da osude sve oblike negiranja holokausta, uključujući trivijaliziranje i umanjivanje zločina koje su počinili nacisti i njihovi kolaboracionisti, te da spriječe pojavu trivijalizacije u političkom i medijskom diskursu;

10. zalaže se za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokraciji, naročito među mlađim naraštajima; potiče države članice da kroz opću kulturu promiču obrazovanje o raznolikosti našeg društva i o našoj zajedničkoj povijesti, uključujući obrazovanje o zvjerstvima počinjenim u Drugom svjetskom ratu, poput holokausta i sustavnog dehumaniziranja njegovih žrtava tijekom niza godina;

11. nadalje, poziva na to da se 25. svibnja (godišnjica smaknuća heroja iz Auschwitza ritmajstora Witolda Pileckog) proglasi međunarodnim danom junaka borbe protiv totalitarizma koji će biti izraz poštovanja i počasti prema svima onima koji su, suprotstavivši se tiraniji, pokazali junaštvo i istinsku ljubav za čovječanstvo te će budućim generacijama služiti kao jasan primjer ispravnog stava koji treba zauzeti pred prijetnjom od totalitarnog porobljavanja;

12. poziva Komisiju da pruži efektivnu potporu projektima za povijesno pamćenje i sjećanje u državama članicama kao i za aktivnosti Platforme europskog sjećanja i savjesti te da u okviru programa Europa za građane odvoji odgovarajuća financijska sredstva za komemoraciju i sjećanje na žrtve totalitarizma, kao što je to izneseno u stajalištu Parlamenta o programu Prava i vrijednosti za razdoblje 2021. – 2027.;

13. izjavljuje da europska integracija kao model mira i pomirenja predstavlja slobodan izbor naroda Europe koji su se tako opredijelili za zajedničku budućnost te da Europska unija ima posebnu odgovornost za promicanje i zaštitu demokracije, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, ne samo unutar već i izvan Europske unije;

14. ističe da su se, u svjetlu pristupanja EU-u i NATO-u, zemlje istočne i središnje Europe ne samo vratile u europsku obitelj slobodnih demokratskih zemalja, već da su se, uz pomoć EU-a, pokazale uspješnima u provedbi reformi i postizanju društveno-gospodarskog razvoja; naglašava, međutim, da ta mogućnost treba ostati otvorena i drugim europskim zemljama kako je utvrđeno u članku 49. UEU-a;

15. tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću;

16. duboko je zabrinut zbog nastojanja sadašnjeg ruskog vodstva da iskrivi povijesne činjenice i umanji zločine sovjetskog totalitarnog režima te ih smatra opasnom sastavnicom informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Europe s ciljem da se ona podijeli te stoga poziva Komisiju da se odlučno suprotstavi tim nastojanjima;

17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;

18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

19. osuđuje činjenicu da ekstremističke i ksenofobne političke snage u Europi sve više posežu za iskrivljivanjem povijesnih činjenica te koriste simboliku i retoriku u kojoj se čuju odjeci nekih aspekata totalitarne propagande, uključujući rasizam, antisemitizam i mržnju prema seksualnim i drugim manjinama;

20. apelira na države članice da se pridržavaju odredbi Okvirne odluke Vijeća, tako da se suprotstave organizacijama koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu; te da efektivno zabrane neofašističke i neonacističke skupine i svaku drugu zakladu ili udrugu koja veliča i glorificira nacizam i fašizam ili bilo koji drugi oblik totalitarizma, poštujući pritom domaći pravni poredak i nadležnost;

21. naglašava da bi tragična prošlost Europe i dalje trebala služiti kao moralna i politička inspiracija za suočavanje s izazovima današnjice, uključujući borbu za pravedniji svijet, stvarajući tako otvorena i tolerantna društva i zajednice koje prihvaćaju etničke, vjerske i seksualne manjine i primjenjujući europske vrijednosti na sve;

22. nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva,donosi narod.hr…

I.G.

The post Zašto HINA i HRT nisu izvijestili o Rezoluciji EP-a kojom se izjednačavaju komunizam i nacizam? – Evo što u njoj piše! first appeared on Braniteljski portal.

U studenom 2017. bilo je 20 godina od objavljivanja referentnog rada o komunističkom teroru: “Crna knjiga komunizma“, u izdanju Harvard University Press u Francuskoj. To je djelo tima profesora i istraživača iz Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja, najvažnije znanstvene institucije u Francuskoj…

-U kojim sve državama u svijetu i danas vlada komunizam?…

Hrvatska kulturna zajednica “Troplet” na svojim je stranicama odlučila broj ubijenih žrtava komunizma navedenih u toj knjizi prikazati za svaku zemlju, ažurirajući ih koliko je to moguće jer je u posljednja dva desetljeća ta totalitarna ideologija i dalje uzrokovala smrt u različitim dijelovima svijeta. Oni donose popis po zemljama, poredano od zemalja koje su imali veći broj žrtava prema malobrojnijima.

Na prvom mjestu ljestvice nalazi se Kina, s 82 milijuna žrtava, dok se bivša Jugoslavija nalazi na 7. mjestu, s milijun i 172 000 mrtvih.

U kojim sve državama u svijetu i danas vlada komunizam?

Ovdje slijedi popis:

1. 1. Kina: 82 milijuna mrtvih
   2. SSSR: više od 21 milijun mrtvih
   3. Sjeverna Koreja: 4,6 milijuna mrtvih
   4. Vijetnam: 3,8 milijuna mrtvih
   5. Kambodža: 2,4 milijuna mrtvih
   6. Afganistan: 1,5 milijuna mrtvih
   7. Jugoslavija: 1,172,000 mrtvih
   8. Njemačka: 815.000 mrtvih
   9. Mozambik: 729.000 mrtvih
   10. Etiopija: 725.000 mrtvih
   11. Rumunjska: 435.000 mrtvih
   12. Čehoslovačka: 262.082 mrtva
   13. Venezuela: više od 252.000 mrtvih
   14. Poljska: više od 235.000 mrtvih
   15. Mađarska: 210.000 mrtvih
   16. Angola: 125.000 mrtvih
   17. Kolumbija: 105.419 mrtvih
   18. Albanija: 100.000 mrtvih
   19. Rodezija/Zimbabve: više od 50.000 mrtvih
   20. Laos: 45.000 mrtvih
   21. Bugarska: 31.150 mrtvih
   22. Kuba: 73.000 mrtvih
   23. Peru: 37.840 mrtvih
   24. Mongolija: 35.000 mrtvih
   25. Filipini: 22.799 mrtvih
   26. Grčka: 15.401 mrtvih
   27. Nikaragva: 5.000 mrtvih
   28. Španjolska: najmanje 4.176 mrtvih
   29. Argentina: 1.501 mrtvih
   30. Južni Jemen: 1.000 mrtvih
   31. Izrael: 83 mrtva
   32. Urugvaj: 66 mrtvih
   33. Zapadna Njemačka i Zapadni Berlin: 35 mrtvih
   34. Sjedinjene Američke Države: 10 mrtvih

U nastavku troplet.ba donosi detaljnije podatke o ubijenima za svaku pojedinu zemlju. Kada je citirana “Crna knjiga komunizma” navode se početna slova njezinog naziva TBBOC (The black book of communism). Brojevi koje sam naznačio podebljanim slovima rezultat su procjena TBBOC na koje su dodane procjene drugih novijih studija.

Kina: 82 milijuna mrtvih

TBBOC daje procjenu od 65 milijuna smrtnih slučajeva i taj broj se dijeli kako slijedi:

• 20 milijuna političkih zatvorenika ubijenih tijekom zatočeništva. Britanski povjesničar kineskog podrijetla Jung Chang, u  “Mao: Nepoznata priča” (2005), navodi da je poginulo 27 milijuna zatvorenika u ogromnoj Laogai mreži, kineskom ekvivalentu sovjetskog Gulaga. Prema nevladinoj organizaciji Laogai Research Foundation, Laogai nastavlja postojati i danas te bi se tamo moglo smjestiti između 3 i 5 milijuna zatvorenika, tako da bi se broj smrtnih slučajeva mogao nastaviti povećavati iz dana u dan.
• Između 20 i 43 milijuna mrtvih između 1959. i 1961. za vrijeme takozvanog “Velikog skoka naprijed“, uglavnom zbog gladi koju je prouzročio Mao Ce-Tung. Bila je to najveća glad u povijesti čovječanstva. Nizozemski povjesničar Franck Dikötter u “Velikoj Mao gladi” (2010.) povećao je tu brojku na 45 milijuna. Međutim, najveći istraživač ovog genocida i onaj koji je prikupio više dokumentacije o tome, kineski povjesničar Yu Xiguang, navodi 55 milijuna mrtvih.
• Godine 1956. u kineskom bombardiranju velikog tibetanskog samostana Chode Gaden Phendeling poginulo je 2000 redovnika i hodočasnika .
• Između 2.000 i 10.000 Tibetanaca ubijeno je u Hasta Lhassi tijekom tibetanske pobune Jam 1959. godine.
• 70.000 Tibetanaca su umrli od gladi između 1959. i 1963. godine.
• Tisuću ubijenih u pokolju na Tiananmenu 1989. godine.

Dakle, mogli bismo se suočiti s brojkama od čak 82 milijuna mrtvih i to samo u Narodnoj Republici Kini.

SSSR: više od 21 milijun mrtvih

TBBOC procjenjuje 20 milijuna smrtnih slučajeva u SSSR-u, dijeleći ovu procjenu na sljedeći način:

• Likvidacija desetaka tisuća talaca ili zatvorenika bez suđenja.
• Ubojstvo stotina tisuća buntovnih radnika i seljaka između 1918. i 1922. godine.
• Glad 1922. koja je uzrokovala 5 milijuna smrti.
• U TBBOC se navodi likvidacija Donskih Kozaka. Na stranici 25 TBBOC-a se ne iznose brojke, ali povjesničar Michael Kort procjenjuje da je između 1919. i 1920. umrlo između 300.000 i 500.000 Kozaka .
• Ubojstvo desetaka tisuća ljudi u koncentracijskim logorima između 1918. i 1930. godine.
• 690.000 smrtnih slučajeva u Velikoj čistki 1937-1938. godine. N. G. Okhotin i A. B. Roginsky, u knjizi “Veliki teror 1937-1938. Kratka kronika ” , iznose brojku od 724.000 pogubljenih.
• Deportacija kulaka. Na stranici 25 TBBOC-a ne iznosi se brojka, ali Orlando Figes ( “Šaptači: privatni život u Staljinovoj Rusiji” , 2007.), na temelju sovjetskih arhiva, ističe da bi moglo biti 486.370 mrtvih između 1930. i 1931., a još 389.521 je umrlo između 1932. i 1940. TBBOC također navodi druge deportacije naroda i etničkih skupina i druga ubojstva, bez navođenja podataka. U “Crvenom holokaustu” (2009), Steven Rosefielde navodi ukupno 6 milijuna smrtnih slučajeva uzrokovanih tim deportacijama.
• Glad u Ukrajini: šest milijuna mrtvih. Nedavno je Nacionalna akademija znanosti Ukrajine smanjila tu brojku na 3,9 milijuna .

Međutim, TBBOC-u nedostaju neke činjenice koje još više povećavaju tu brojku. Dodajem neke ovdje, uz izvore:

• Ubojstvo 20.000 ratnih zarobljenika Bijele garde kojima je obećana amnestija ako spuste oružje. Robert Gellately navodi u “Lenjin, Staljin i Hitler: doba društvene katastrofe” (2007).
• 240.000 ubijenih u represiji Tambovske pobune (1920-1921). Povjesničar Boris Sennikov smatra konzervativnim popisne podatke tog vremena u svojoj studiji toga ustanka .
• Kazahstanska glad od 1919.-1922., s ukupno od 400.000 (prema Nelly Leonidovna Krasnobaeva u “Stanovništvo Kazahstana krajem devetnaestog-u prvoj četvrtini dvadesetog stoljeća“, 2004) do 750.000 mrtvih (prema Tomu Everet-Heathu u “Središnja Azija: aspekti tranzicije”, 2003.).
• Tatarska glad 1921.-1922., koja je izazvala između 500.000 (prema N. M. Droninu i E. G. Bellingeru u “Klimatska ovisnost i problemi s hranom u Rusiji, 1900-1990”, 2005) i 2 milijuna mrtvih (prema Peteru Christopheru Mizelleu u “Bitci s gladi ”, 2002.).
• Kazahstanska glad od 1932.-1933., poznata i pod nazivom Goloshchekin genocid, koju je izazvao sovjetski vođa. Prerma studiji Gabriele Rasuly-Paleczek i Julie Katschnig za Europsko društvo za studije Središnje Azije iz 2004. godine o registriranoj populaciji u Kazahstanu između 1926. i 1937. godine, glad je uzrokovala 1,5 milijuna smrti .
• 1500 civila ubijenih u sovjetskoj Republici Balkariji od strane NKVD (NKVD (rus.Народный комиссариат внутренних дел) u SSSR-u bila je kratica za Narodni komesarijat unutrašnjih poslova, bila je i javna i tajna policijska organizacija, prim.prev.) u studenom 1942. ( navod službene agencije RIA Kabardino-Balkaria 2014. godine).
• Ubojstvo 9.015 ukrajinskih političkih zatvorenika u Drugom svjetskom ratu, prema sovjetskim statistikama o 78 postojećih zatvora u Ukrajini (navod V. G. Timofeev u “Kazneno-izvršnom sustavu Rusije: brojke, događaji i događaji”, 1999).

Zbrajajući sve ove činjenice, govorili bismo ukupno o više od 21 milijuna smrtnih slučajeva u SSSR-u.

Sjeverna Koreja: 4,6 milijuna mrtvih

Na početku knjige, TBBOC iznosi brojku od 2 milijuna smrtnih slučajeva, žrtava sjevernokorejskog komunizma. U poglavlju posvećenom toj brutalnoj diktaturi daju se detaljnije procjene:

• 90.000 smrtnih slučajeva od pogubljenja iz različitih razloga.
• 100.000 mrtvih u čistkama Radničke stranke.
• 1,5 milijuna smrtnih slučajeva u koncentracijskim logorima između 1953. i 1998. godine.

U to moramo dodati one koji su ubijeni pri pokušaju bijega iz zemlje, umrli od gladi (TBBOC navodi procjene njemačkog Crvenog križa koji računa s 10.000 smrti djece mjesečno zbog gladi u Sjevernoj Koreji) i 500.000 smrtnih slučajeva zbog bolesti i loše prehrane. No, treba zapamtiti da je TBBOC objavljen 1997. godine. Pyongyang je 1999. godine priznao 220.000 ljudi umrlih od gladi od 1995. godine zbog poplava te godine. U izvješću koje je u kolovozu 1999. objavio Institute for Peace iz Sjedinjenih Država procjenjuju se učinci te gladi na 2 do 3 milijuna smrtnih slučajeva. Dakle, možemo govoriti o ukupno 4,6 milijuna smrtnih slučajeva do sada, i to ne računajući Korejski rat 1950.-1953. godine, koji su prouzročili Sjevernokorejci.

Vijetnam: 3,8 milijuna mrtvih

TBBOC navodi 1 milijun umrlih kao rezultat komunističke represije, najprije u Sjevernom Vijetnamu, a zatim u cijelom Vijetnamu nakon sjeverno-vijetnamske invazije na Južni Vijetnam. Međutim, profesor Rudolf Rummel ističe kako je političko nasilje značilo 3,8 milijuna smrtnih slučajeva u zemlji, od kojih su 1.250.000 bile žrtve ubojstva.

Kambodža: 2,4 milijuna mrtvih

TBBOC procjenjuje da je 2 milijuna Kambodžana ubijeno tijekom genocida koji je počinio komunistički režim Pola Pota. Međutim, profesor Rudolph Rummel procjenjuje da su Crveni Kmeri ubili 2,4 milijuna muškaraca, žena i djece.

Afganistan: 1,5 milijuna mrtvih

TBBOC ističe da je nakon državnog udara 1978. godine koji su izveli komunisti, 29. travnja te godine došlo do prve čistke ne-komunističke vojske što je ostavilo 3.000 mrtvih. Represija protiv protivnika novog režima smaknula je još 10.000 ljudi. Nakon pobune islamskih mudžahedina, SSSR je vojno intervenirao u zemlji, poduzimajući divlju represiju protiv pobunjenika, uništavajući cijela sela i masakrirajući muškarce, žene i djecu. TBBOC je izračunao između milijun i pol i dva milijuna žrtava tog rata.

Jugoslavija: 1,172,000 mrtvih

TBBOC je došao do oko milijun smrtnih slučajeva uzrokovanih uspostavom komunizma u Jugoslaviji, u toj zemlji s 15,5 milijuna stanovnika. Knjiga ne daje više detalja. Vlada Srbije je 2009. formirala državnu komisiju koja je objavila imena 55.973 ljudi ubijenih u komunističkim čistkama 1944. i 1995. , uključujući 27.367 Nijemaca, 14.567 Srba i 6.112 Mađara. Između 1949. i 1956. u zatvoru Goli Otok ubijeno je 4000 zarobljenika, navodi se u izvješću Balkansko-kavkaskog Osservatorya objavljenog 2008. godine. 2007. godine New York Times izvijestio je o postojanju 100.000 grobova u Sloveniji s ostacima žrtava komunističke represije u tom dijelu bivše Jugoslavije. Mnogi grobovi bili su uništeni dinamitom od strane komunista kako ne bi ostavili traga o tim ubojstvima. Profesor Rudolph Rummel procjenjuje da bi žrtve komunizma u Jugoslaviji mogle biti podijeljene na sljedeći način:

• U razdoblju od 1941. do 1944. komunistički partizani ubili su oko 100.000 ljudi .
• Titova diktatura je 1944. i 1945. godine ubila oko 500.000 ljudi .
• Nekih 572.000 je ubijeno od strane Titove diktature od 1945. do 1987. godine.

Govorili bismo, dakle, o 1.172.000 mrtvih.

Istočna Njemačka: 815.000 mrtvih

TBBOC govori o 756 osuđenih na smrt u loše nazvanoj Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR) tijekom komunističke diktature. Benjamin Valentino, u “Konačna rješenja, masovna ubijanja i genocid u 20. stoljeću” (2004), iznosi broj od 80.000 do 100.000 smrtnih slučajeva uzrokovanih komunističkom represijom od 1945. godine. Studija koju je njemačka vlada objavila 1989. procjenjuje da je u sovjetskim ratnim zločinima ubijeno 270.000 Nijemaca, kao i 205.000 smrtnih slučajeva među Nijemcima koji su od 1944. poslani u logore prisilnog rada u SSSR. (2005). Dodatno, Helke Sander i Barbara Johr, u “BeFreier und Befreite” – (2005.), računaju s 240.000 njemačkih žena koje su poginule zbog posljedica nasilja u rukama sovjetskih vojnika. Ukupno bismo govorili o 815.000 smrtnih slučajeva.

Mozambik: 729.000 mrtvih

TBBOC ističe da je u razdoblju između 1975. – godine u kojoj su Frelimovi komunisti došli na vlast, i koji još uvijek postoje u toj zemlji – i 1985. godine, 600.000 ljudi umrlo od gladi u Mozambiku, prema podacima UNICEF-a. Još 8.000 ljudi umrlo je od gladi u proljeće 1989. godine. Glad je uglavnom uzrokovana političkom korupcijom kada je prisvajana humanitarnu pomoć. Profesor Rudolph Rummel računa s 3000 mrtvih od strane Frelimo gerile između 1964. i 1975. godine, a s 118.000 ubijenih nakon uspona te komunističke skupine na vlast. Govorili bismo, dakle, o najmanje 729.000 mrtvih.

Etiopija: 725.000 mrtvih

TBBOC broji između 200.000 i 300.000 ljudi koji su umrli od gladi tijekom komunističke diktature uspostavljene u Etiopiji između 1974. i 1991. godine, uspostavljene uz potporu SSSR-a i Kube. Profesor Rudolph Rummel došao do 725.000 mrtvih između 1974. i 1987. godine.

Rumunjska: 435.000 mrtvih

TBBOC ne daje ukupnu brojku stradalih od komunističke represije u Rumunjskoj. Benjamin Valentino, u “Konačna rješenja, masovna ubijanja i genocid u 20. stoljeću” (2004), iznosi od 60.000 do 300.000 smrtnih slučajeva uzrokovanih komunističkom represijom od 1945. godine, i to političkom represijom i prisilnom kolektivizacijom poljoprivrede. Profesor Rudolph Rummel računa s 435.000 ubijenih od strane rumunjskog komunizma.

Čehoslovačka: 262.082 mrtva

TBBOC ne daje procjenu smrtnih slučajeva za Čehoslovačku pod komunističkom vlašću. Profesor Rudolf Rummel računa s 197,000 smrtnih slučajeva između 1945. i 1948. i 65.000 smrtnih slučajeva između 1948. i 1968. godine. Na ovo moramo dodati da tajna izvješća od strane komunističke vlasti, otkrivena 1990. godine, procjenjuje 82 mrtvih u represiji Praškog proljeća 1968. godine ubijenih od ruku vojnika Varšavskog pakta. Ukupno bismo govorili o 262.082 mrtvih.

Venezuela: više od 252.000 mrtvih

Nakon dolaska na vlast Huge Chaveza 1999. godine, uspostavljen je autoritarni režim u toj karipskoj zemlji čija je stranka PSUV inspirirana marksizmom-lenjinizmom. Venecuelanski socijalistički režim imao je potporu Kube. U lipnju 2015. Venecuelanski opservatorij za nasilje (OVV) procjenjuje da je u razdoblju od 1999. do svibnja 2015. u zemlji bilo 252.073 nasilne smrti. Od tada, nasilje i dalje dominira zemljom, a vlada suzbija opozicijske demonstracije, što je uzrokovalo više od 100 smrtnih slučajeva zbog represije u prvoj polovici 2017. godine.

Poljska: više od 235.000 mrtvih

TBBOC daje neke podatke o komunističkoj represiji u Poljskoj. Navodim ih i proširujem u nastavku:

• Tijekom “Poljske operacije” sovjetskog NKVD-a protiv poljske manjine u SSSR-u 1933-1938: TBBOC navodi između 50.000 i 60.000 mrtvih.
• Tijekom pogubljenja poljskih ratnih zarobljenika u proljeće 1940. godine: TBBOC nabraja 4.404 zatvorenika Kozielska pogubljenih u Katynu, i 3.896 zatvorenika Starobielska pogubljenih u Harkovu, te 6.287 zarobljenika Ostaszkowa pogubljenih u Kalininu: ukupno je pogubljeno 14.587 zarobljenika. Međutim, ta brojka je proširena u kasnijim istraživanjima. Institut za nacionalnu memoriju Poljske 2004. godine procijenio je broj pogubljenih osoba na 21.768.
• Za vrijeme sovjetske okupacije 1939-1941: TBBOC navodi 30.000 ubijenih ljudi, te između 90.000 i 100.000 mrtvih među Poljacima deportiranim u SSSR. Godine 2009. poljski Institut za nacionalnu memoriju je procijenio da je 150.000 Poljaka ubijeno zbog sovjetske okupacije .
• Represija Armije Krajove i antikomunistički otpor: TBBOC ne daje globalnu brojku, ali navodi 1.486 pripadnika otpora ubijenih 1947. godine. Poljski povjesničar Jan Žaryn, u djelu kojega je objavio Poljski institut za pamćenje ( “Aparat bezpieczeństwa w walce z podziemiem politycznym i zbrojnym 1944-1956”), računa s 1975 mrtvih u razdoblju od siječnja 1945. do kolovoza 1946. godine.
• Tome moramo dodati da su Sovjeti silovali oko 100.000 poljskih žena i djevojaka, a mnoge od njih su također ubijene.
• U represiji protiv radničke revolucije u Poznanu 1956. godine, komunisti su poslali vojsku protiv demonstranata, otvorili vatru i izazvali oko 70 smrtnih slučajeva, navodi TBBOC.
• Uspostava Ratnoga zakona, 1981-1983. godine uzrokovala je 14 smrtnih slučajeva prema TBBOC-u. Poljska vlada sada navodi brojku od 56 mrtvih .

Mađarska: 210.000 mrtvih

TBBOC broji 200.000 mrtvih Mađara među više od 600.000 koji su deportirani od strane Sovjeta. Međutim, ne spominje se efemerna sovjetska Republika Mađarska (svibanj-kolovoz 1919.). U nekoliko mjeseci koliko je trajala, revolucionarni sudovi koje su osnovali komunisti pogubili su 590 ljudi (prema Tiboru Hajduu u “Mađarska sovjetska Republika“, 1979.). Tome moramo dodati 2 000 članova jedne stranke pogubljenih između 1948. i 1956. godine (prema Robertu Bideleuxu i Ianu Jeffriesu u “Povijest istočne Europe: kriza i promjene“, 2007) i još 5.000 nestranačkih ( RJ Crampton ističe u “Istočna Europa u dvadesetom stoljeću i poslije“, 1997). Dodatno, između 2500 i 3000 pobunjenika ubijeno je tijekom mađarske revolucije 1956. godine (od toga između 1.800 i 2.000 u Budimpešti), prema izvješću podnesenom UN-u 1957. godine . Osim toga, 229 osoba je pogubljeno nakon ustanka . Dakle, govorimo o ukupno oko 210.000 smrtnih slučajeva.

Angola: 125.000 mrtvih

TBBOC ne nudi procjene o ukupnom broju smrtnih slučajeva uzrokovanih komunističkom gerilom MPLA, koju su podržale Kuba i SSSR. Profesor Rudolph Rummel je izračunao 125.000 smrtnih slučajeva između 1975. i 1987. godine.

Kolumbija: 105.419 mrtvih

Prema Jedinstvenom registru žrtava Vlade Kolumbije, sukob izazvan komunističkim teroristima FARC-a (Revolucionarne oružane snage Kolumbije) izazvao je 103.089 smrtnih slučajeva zbog terorističkih napada. Nadalje, teroristi ELN-a (marksističko-lenjinističke skupine) odgovorni su za 2.330 ubojstava prema Nacionalnom centru za povijesno pamćenje Kolumbije. Među obje komunističke skupine dodano je 105.419 mrtvih, i to bez računanja poginulih u borbama protiv tih terorističkih bandi.

Albanija: 100.000 mrtvih

TBBOC ne daje ukupnu brojku komunističke represije u Albaniji. Profesor Rudolph Rummel navodi 100.000 mrtvih od strane staljinističkog režima Envera Hoxhe.

Rodezija/Zimbabve: više od 50.000 mrtvih

U Rodeziji (sada Zimbabve), teroristi Narodne oslobodilačke vojske Zimbabvea, marksističko-lenjinističke skupine koju je podržavao SSSR, ubili su 102 civila tako što su oborili dva leta Air Rhodesije (u jednom od njih, teroristi su na samom mjestu nesreće ubili 10 putnika koji su preživjeli). Još jedna komunistička teroristička skupina, maoisti Nacionalne oslobodilačke vojske Zimbabvea, uz podršku Kine i na čelu s Robertom Mugabeom, sudjelovali su u raznim terorističkim djelima, bili su poznati po svom divljaštvu. Profesor Rudolph Rummel je izračunava 19.000 smrtnih slučajeva uzrokovanih ovim gerilcima između 1970. i 1979. godine. Nakon uspona Roberta Mugabea na vlast 1980. godine u zemlji je uspostavljena komunistička diktatura, do njegova razrješenja u studenom 2017. godine. U tom razdoblju uspjeli su u zemlji provesti sve vrste kršenja ljudskih prava, uključujući masakre u Gukarahundiju, kada su prema Geoffu Hillu u “Bitci za Zimbabve: Konačno odbrojavanje” (2005), uzrokovali 30.000 smrtnih slučajeva. Sve u svemu, govorimo o ukupnim brojkama koje daleko premašuju 50.000 mrtvih.

Laos: 45.000 mrtvih

Ova mala zemlja jugoistočne Azije, rijetko naseljena, pretrpjela je krvavi građanski rat između 1963. i 1975. godine, između tadašnje ustavne monarhije i komunističkih gerilaca Patet Laoa, uz potporu Sjevernog Vijetnama i SSSR-a. Komunisti su pobijedili i još uvijek ostaju na vlasti putem jednostranačke komunističke diktature. TBBOC navodi brojku od 45.000 ubijenih i izgladnjelih od strane laoskih izbjeglica.

Bugarska: 31.150 mrtvih

TBBOC broji između 30.000 i 40.000 smrtnih slučajeva uzrokovanih brutalnom komunističkom represijom koju su od 1944. godine pokrenuli komunisti i sovjetske okupacijske snage, posebno protiv lokalnih osoba, gradonačelnika, učitelja, svećenika i trgovaca. Izvješće Hannah Arendt Centra u Sofiji 2010 godine, napravljeno u suradnji s profesorima Dinyu Sharlanovom i Venelinom I. Ganevom, daje sljedeće brojke:

• 26.850 ubijenih pogubljenjem bez suđenja između rujna i listopada 1944.
• 1.050 likvidiranih smrtnom presudom u razdoblju od siječnja do svibnja 1945.
• 640 ubijeno u koncentracijskim logorima između 1945. i 1962. godine.
• 680 likvidirano smrtnom kaznom između 1946. i 1975. godine.
• 160 demonstranata ubijenih tijekom prosvjeda turske manjine između 1984. i 1989. godine.
• 1500 ubijenih između 1946. i 1989. kada su pokušali pobjeći iz zemlje.

Ukupno bismo govorili o 30.880 mrtvih. Dinyu Sharlanov, u “Povijest komunizma u Bugarskoj” (2009), nabraja 31.000 smrtnih slučajeva između 1944. i kraja komunizma u zemlji 1989. godine. Na to moramo dodati da su 16. travnja 1925. članovi Komunističke partije Bugarske izvršili je brutalan napad na crkvu Sv. Nedelje u Sofiji, raznoseći krov hrama i ubivši 150 ljudi.

Kuba: 73.000 mrtvih

TBBOC izračunava između 15.000 i 17.000 mrtvih na Kubi zbog pogubljenja od 1959. godine. Tome se mora dodati i 7.000 koji su poginuli pokušavajući pobjeći splavovima s otoka morem. Profesor Rudolph Rummel je izračunao 73.000 onih koje je ubio kubanski komunistički režim između 1959. i 1987. godine.

Peru: 37.840 mrtvih

TBBOC navodi između 25.000 i 30.000 onih koje je ubila maoistička gerila Sendero Luminoso. Komisija za istinu i pomirenje, stvorena 2001. godine, izračunala je između 24.823 i 37.840 žrtava te komunističke terorističke skupine.

Mongolija: 35.000 mrtvih

Procjena Hiroakija Kuromije u “Staljinovom velikom teroru i azijski neksus” (2014.) odgovara staljinističkoj represiji od 1937. do 1939. godine. Brojke bi uključivale ubojstvo 18.000 budističkih redovnika od ruku Sovjeta.

Filipini: 22.799 mrtvih

Godine 1969. tri marksističko-lenjinističke skupine započele su terorističku ofenzivu: Bagong Hukbong Bayan (Nova narodna vojska), Komunistička partija Filipina i Nacionalni demokratski front Filipina, uz potporu određenih komunističkih zemalja (Sjeverna Koreja, Kina i Nikaragva) i terorističkih skupina i komunističkih stranaka iz nekoliko zemalja. Prema podacima filipinske vojske, ova teroristička ofenziva izazvala je 22.799 smrtnih slučajeva između 1969. i 2002. godine.

Grčka: 15.401 mrtvih

Žurba da osigura dominaciju u poslijeratnoj Grčkoj navela je Nacionalnu oslobodilačku vojsku Grčke (ELAS), koju kontrolira Komunistička partija Grčke (KKE), da izazove građanski rat 1943. godine protiv drugih skupina grčkog otpora protiv nacizma. Godine 1946. godine KKE je bojkotirala prve slobodne izbore nakon rata, a 1947. organizirala je privremenu vladu: potpuni državni udar, podržan od komunista Jugoslavije, Albanije i Bugarske. Došlo je do novog građanskog rata u kojem su komunisti bili poraženi u listopadu 1949. godine, a KKE zabranjen. Prema izvješću koje je 1985. godine objavio grčki generalštab, komunisti su uzrokovali 15.291 poginulih u grčkim oružanim snagama i 210 mrtvih kod Britanaca. Desetljećima kasnije, između 1975. i 2002. godine, Revolucionarna organizacija 17. studenoga, s marksističkom ideologijom, izvršila je više od stotinu napada ubivši 23 osobe .

Nikaragva: 5000 mrtvih

TBBOC ne nudi procjene ukupnog broja smrtnih slučajeva uzrokovanih sandinističkim režimom između 1979. i 1990. godine. Profesor Rudolph Rummel procjenjuje 5.000 smrtnih slučajeva uzrokovanih tim režimom između 1979. i 1987. godine.

Španjolska: najmanje 4.176 mrtvih

TBBOC posvećuje cijelo poglavlje Španjolskoj, navodeći 500 smrtnih slučajeva koje su komunisti izazvali u sukobima s anarhistima i socijalistima u svibnju 1937. godine u Barceloni. Međutim, ne spominje se masakr u Paracuellosu, koji je 1936. godine vodio komunist Santiago Carrillo i u kojem je već identificirano najmanje 2.750 žrtava, među kojima 50 djece , prema povjesničaru Ricardo de la Cierva (“El cementerio de Paracuellos del Jarama“, 1972). Tome bismo trebali dodati i druge zločine koje su počinili komunisti republikanskoj strani tijekom španjolskog građanskog rata. Također bi bilo potrebno dodati popisu smrtnih slučajeva ubojstva koja su počinili terorističke bande marksističke ideologije: ETA (829 ubijenih, prva je poginula djevojka od samo 22 mjeseca), GRAPO (88 ubojstava), FRAP (6 ubojstava), MIL (ubojstvo), EGPGC (ubojstvo) i Front d’Alliberament de Catalunya (ubojstvo).

Argentina: 1.501 mrtvih

Prema podacima argentinske vojske , između 1969. i 1979. godine, terorističke skupine marksističko-lenjinističke ideologije Montoneros i Revolucionarne oružane snage (FAR), koje su se spojile 1973. godine, počinile su više od 6.200 napada, više od 1.700 otmica i 1.501 ubojstva.

Južni Jemen: 1.000 mrtvih

Iako to TBBOC ne spominje, Južni Jemen bio je komunistička diktatura između 1967. i 1990. godine. Profesor Rudolph Rummel je izračunao 1000 smrtnih slučajeva uzrokovanih tim režimom.

Izrael: 83 mrtva

Narodni front za oslobođenje Palestine (FPLP) i Nihon Sekigun (japanska Crvena armija), dvije terorističke skupine marksističko-lenjinističke ideologije, počinile su 1972. godine masakr u zračnoj luci Lod, usmrtivši 26 ljudi . Osim toga, PFLP je ubio 21 drugih ljudi u Izraelu u raznim napadima počinjena između 1969. i 2014. godine. Još jedna teroristička skupina marksističko-lenjinističkoj ideologije, Demokratska Front za oslobođenje Palestine (FDLP), ubio je 36 ljudi u Izraelu – jedan dio od njih su bila djeca – između 1974. i 1975. godine.

Urugvaj: 66 mrtvih

Između 1967. i 1972. godine, Nacionalno oslobodilački pokret-Tupamaros, teroristička skupina sastavljena uglavnom od maoističkih komunista, počinila je mnoštvo napada u kojima je ubijeno 66 osoba .

Zapadna Njemačka i Zapadni Berlin: 35 mrtvih

Baader-Meinhof-Gruppe ili Rote Armee Fraktion (frakcija Crvene armije) bila je teroristička skupina komunističke ideologije koju je podržavala Istočna Njemačka, a koja je između 1968. i 1993. godine izvršila 31 ubojstvo u Zapadnom Berlinu i u Saveznoj Republici Njemačkoj, prema Jan Oskaru Engeneu. Engene ističe u “Terorizam u zapadnoj Europi: objašnjavanje trendova od 1950. godine” (2004). Druga njemačka teroristička skupina s komunističkom ideologijom, Revolutionäre Zellen(Revolucionarne ćelije), bila je odgovorna za ubojstvo . Osim toga, Narodni front za oslobođenje Palestine, teroristička skupina marksističko-lenjinističke ideologije, počinio je tri ubojstva u Zapadnoj Njemačkoj 1969. i 1977. godine.

Sjedinjene Američke Države: 10 mrtvih

U SAD-u je djelovalo nekoliko terorističkih skupina komunističke ideologije:

• Između 1974. i 1983. godine, Oružane snage nacionalnog oslobođenja Portorika, koji su zastupali marksističko-lenjinističke ideologije, izvršile su 120 napada u kojima je ubijeno 6 osoba.
• Između 1975. i 1984. godine, Ujedinjeni slobodarski front (UFF), mala kriminalna organizacija s marksističkom ideologijom, izvršila je niz napada, ubivši jednu osobu.
• Između 1978. i 1985. komunistička organizacija 19. svibnja izvršila je razne napade i pljačke, usmrtivši 3 osobe,prenosi narod.hr

T.H.

The post FOTO Komunizam je u svijetu ubio više od 100 milijuna ljudi, a bivšoj u Jugoslaviji 1,172.000! first appeared on Braniteljski portal.

Dok se Hrvatska suočava s problemom neprocesuiranja ratnih zločina počinjenih u Domovinskom ratu, a također i onima počinjenim za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, iz Litve nam dolazi primjer ispravnog odnosa prema ratnim zločinima…

The post Ovako Litva procesuira ratne zločince: bivši sovjetski ministar Devedesetčetverogodišnji Jazov dobio 10 godina za ratne zločine! first appeared on Braniteljski portal.