Logori Topovske šupe na Autokomadi, Sajmište na lijevoj obali ušća Save u Dunav i kasarna 18. pješadijskog puka na Banjici, nešto kasnije logori na Ušću i u Milišića ciglani na Zvezdari učinili su da Beograd postane jedina prijestolnica i glavni grad u Europi na čijem su gradskom tlu formirani koncentracijski logori…

Mjesec kolovoz 1941. bio je mjesec žestokih progona Židova u Beogradu i Srbiji. Ti progoni su počeli već u travnju 1941. godine kada su beogradski Židovi dobili žute trake na rukave, a u Beogradu i Srbiji nije bilo većeg otpora toj sramoti.

Progon Židova u Srbiji počeo je već tjedan dana nakon raspada Jugoslavije i stvaranja samostalne države Srbije, pod njemačkom okupacijom. Već 19. travnja 1941. Beograd je bio oblijepljen plakatima da se svi Židovi moraju javiti na Tašmajdan radi dobivanja žutih traka.

Židovi su Srbiji izgubili su sva prava, svu imovinu i dobili – žute trake.

Sramota Srbije – Beograd proglašen prvim velikim gradom “očišćenim” od Židova

Prema podacima iz Glasa Koncila, od 11.870 beogradskih Židova samo je 1.115 preživjelo rat, a glavnu ulogu u hvatanju i ubijanju Židova imale su srbijanske kvislinške vlasti, piše Glas Koncila.

Zanimljivo da je Beograd proglašen Judenfrei čak dva mjeseca prije nego Srbija, u lipnju 1942. godine, kao prvi veliki grad u Europi očišćen od Židova.

Holokaust je sramota koja nikada neće moći biti isprana s glavnog grada Srbije, jer progon ne bi bio tako detaljan da u prokazivanje Židova nije bio uključen i veliki broj kvislinških formacija, pa i građana Srbije, koji su prokazivali Židove koji su se skrivali.

Naravno, bilo je i onih dobrih ljudi, kao i svugdje, koji su nastojali zaštiti progonjene Židove.

Tijekom narednih mjeseci, od travnja 1941. oko 16 000 Židova ubijeno je u okupiranoj Srbiji (uključujući Banat). Ovaj broj obuhvaća gotovo sve Židove iz Beograda, 3 800 Židova iz Banata i 1 100 židovskih izbjeglica iz centralne Europe (uglavnom Austrije), čiji je bijeg preko Jugoslavije do Palestine prekinut njemačkim napadom na Srbiju u travnju 1941.

Sistematsko uništenje Židova u Srbiji odvijalo se u dvije faze:

U prvoj fazi, koja je trajala od lipnja do studenog 1941., u okviru mjera odmazde (Geiselmordpolitik) koje su sprovodile srbijanske kvislinške i njemačke snage, strijeljani su Židovi, muškarci.

U drugoj fazi, između prosinca 1941. i svibnja 1942., žene i djeca su internirani u logor na Sajmištu (Semlin Judenlager) u Beogradu gdje su ubijeni.

Sramota Srbije – glavni grad Beograd imao četiri koncentracijska logora u gradu!

Tijekom okupacije 1941-1944. godine u Beogradu su formirana i radila 4 koncentracijska logora: Banjica, Sajmište, Topovske šupe i Milišića ciglana.

Ova mjesta stradanja, koje je organizirala nacistička vlast uz bezrezervnu podršku srpskih kvislinga, u urbanoj jez­gri Beograda (osim Sajmišta tada na drugoj obali Save, danas dio Beograda), nisu memorijalizirana, obilježena i zaštićena. Samo dva su, Banjički logor i Staro Sajmište, gradskim od­lukama 1984. i 1987. proglašena za „kulturno dobro“, Topovske šupe imaju samo status „prethodne zaštite“, a logor u Milišića ciglani, koja više ne postoji u fizičkom obliku, nije nikada bio predmet razmatranja i valorizacije u službi zaštite.

Logori Topovske šupe na Autokomadi, Sajmište na lijevoj obali ušća Save u Dunav i kasarna 18. pješadijskog puka na Banjici, nešto kasnije logori na Ušću i u Milišića ciglani na Zvezdari učinili su da Beograd postane jedina prijestolnica u okupiranoj Europi na čijem su urbanom tlu formirani koncentracijski logori.

Sedam dana nakon kapitulacije, 21. na 22. travnja 1941., u Beogradu je ubijen neki njemački vojnik, poslije čega je uspostavljena Specijalna policija. Odmah je počela priprema za odmazdu, strijeljanje, popis 11.000 Židova koji je Dragi Jovanović, šef policije, stavio na stol nacista Heinricha Dankelmanna.

Zbog toga što su Beograđani masovno “cinkarili” svoje sugrađane Židove, taj je popis proširen na gotovo 18.000 imena! Stoga, šef Gestapoa za Beograd putem plakata “moli građane da ubuduće više ne denunciraju komisije jer nemačka policija ne uspeva da obradi prispele podatke”.

The post 19. kolovoza 1941. Četiri sramote Srbije – u Holokaustu ubijeno 94% Židova koji su živjeli u Beogradu! first appeared on Braniteljski portal.

Hrvatski je narod izdan i razočaran. Domovina dovedena u pitanje. Dolaskom Andreja Plenkovićana čelo vlade,Hrvati svjedoče razornoj politiciu ključnim područjima države: 1. gušenje demokracije 2. neutralizacija parlamentarne ideološke distinkcije 3. svjetonazorsko preusmjeravanje Hrvatske u liberalno-anacionalni protukršćanski sekularizam 4. difamiranje i razaranje nacionalnog identiteta 5. institucionalno i gospodarsko rastakanje Hrvatske 6.cjelovito razaranje hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava protuhrvatskim i nehumanim ideologijama 7. oživotvorenje velikosrbijanske politike 8. nametanje ustavnog patriotizma 9. ignoriranje stanja i bez-perspektivnosti mladih 10. raseljavanje hrvatskoga naroda. Izvjesno je kako Andrej Plenković,udruženim protuhrvatskim pothvatom,uspješno provodi doktrinu razaranja Domovine kako bi se realizirale ključne predradnje uvođenja Hrvatske u drugi državotvorni okvir, novi oblik udruživanja u tzk.region na Balkanu.Ima li hrvatski narod hrabrosti i snage odmah zaustaviti ovo razaranje Hrvatske?

Andrej Plenković dolazi iz Ministarstva vanjskih poslova, inkubatora Budimira Lončara (kao i Ivo Sanader, Zoran Milanović, Gordan Jandroković, Kolinda Grabar-Kitarović),djelatnika zloglasne OZNE,posljednjeg jugoslavenskog ministra vanjskih poslova, čovjeka koji je oduzeo pravo hrvatskome narodu da se naoruža te ravnopravno bori protiv srbijanskih agresora i pobunjenih terorista iz Hrvatske.Plenkovićev suradnik je predstavnik srbijansko-četničke ekspoziture u Hrvatskoj,Milorad Pupovac, te narodu neprihvatljiva klijentelističko-uhljebnička, nenarodna i anacionalna Hrvatska narodna stranka (HNS).

Spregom starih neojugoslavensko-komunističkih struktura i njihovih nasljednika te simbiozom instaliranih suradnika i protuhrvatskih politika ostvaruje se sinergija za izvršavanje postavljenog cilja, razaranje Hrvatske. Istodobno se Srbiji ponovo omogućava „historijsko poravnavanje računa“ (povratak matici Srbiji svih prostora na kojima žive Srbijanci) kako bi novi oblik udruživanja ispravio „historijsku grešku nastanka samostalne i nezavisne države Hrvatske“.U konačnici, ne čudi što instalirani predstavnik, Andrej Plenković, u svome političkom djelovanju sve više nalikuje Josipu BrozuTitu primjenjujući iste metode, stil vladanja i politiku totalitarnog jednoumlja.

„Demokracija ne može biti demokracija za onoga koji ide protiv sistema“riječi su Josipa Broza Tita,jednog od pet svjetskih komunističkih diktatora,zločinca koji je presudiostotinama tisuća žrtava, neposredno prije obračuna s hrvatskim proljećarima. Tom je porukom najavio ne samo konačan obračun s proljećarima već istodobno poučio narod što je demokracija u Njegovoj Jugoslaviji. Jer ne će Njemu nitko, kao predsjedniku Jugoslavije, određivati što je demokracija i kako se vodi sistem. Unatoč tome što se ovakva prijetnja i poimanje demokracije provodila i trenirala prije više od 50 godina, danas, na žalost, svjedočimo gotovo istom obrascu totalitarističke vladavine, prijetnjama i poimanju demokracije.

Plenković kao Tito

Tako aktualni predsjednik vlade Andrej Plenković uz bahato držanje i dominantno ponašanje baštini i Titovo poimanje demokracije, ali i brojne metode obračuna. Jer ne će njemu nitko, kao predsjedniku stranke i premijeru, određivati što je demokracija i kako se vodi stranka ili država. Tako se govori narodu ili, kako bismo rekli, tako se igra u igrokazu. A u pozadini je jedan od zadataka koji treba izvršiti, a odnosi se na urušavanje razvijenih demokratskih standarda u državi. Poznato je kako se na vlast u HDZ-u, a samim time i u državi, dolazi krađom glasova. Tome svjedoče i ispovijesti visoko pozicioniranih stranačkih dužnosnika, od Branimira Glavaša do Darka Milinovića. Kada se krađom dolazi na vlast, tako se i vlada. Zato je bilo i moguće instalirati Plenkovića u nedemokratskom ozračju kao jedinog kandidata za predsjednika stranke i tako omogućiti prenošenje ovog nedemokratskog totalitarnog obrasca vladanja na cijelu državu. I zato Plenković može ignorirati 1 200 000 potpisa naroda za referendum! Sve će to Plenković proglasiti prevarom i narodu zabraniti referendum.Plenkovićevo razaranje razvijenih demokratskih standarda započinje u Hrvatskom državnom Saboru formiranjem neprincipijelne i protuhrvatske koalicije bez legitimiteta. Nadalje, pod Plenkovićevim vodstvom, vodeća stranka provodi politiku u suprotnosti sa svojim temeljnim odrednicama i programskim načelima. A HDZ šutke pada pod Plenkovićevom vlašću. Pod Plenkovićevim vodstvom,rasturena je i oporba. Jer razoren SDP preduvjet je formaliziranju velike koalicije, sredstvo za osiguravanje provedbe protuhrvatske politike i ostvarenje zacrtanih ciljeva.To se može izvesti jedino ako se ne promijeni izborni zakon, odnosno ne dogodi referendum, i zato ga Plenkovićne ćedozvoliti. A demoNkraciju Andreja Plenkovića osjećaju svi protivnici. Pa i sam narod.

I kao što je totalitarna i zločinačka država komunističkog diktatora maršala Tita opstajala terorom i nasiljem u kojoj su hrvatski nacionalni identitet i državnost bile meta kojom je trebalo slomiti ideju o životu Hrvata u samostalnoj i nezavisnoj državi, Hrvatska s Plenkovićem na čelu vlade duboko razara i difamira hrvatski nacionalni identitet i državnost.Ideološkom neutralizacijom, svjetonazorskim preusmjeravanjem Hrvatske u liberalno-anacionalni protukršćanski sekularizam difamira se hrvatski identitet i rastače nezavisna država Hrvatska. Kreće se u lov na pobjedničku vojsku koja je vodila Obrambeni rat, a istodobno zataškavaju i štite srbijanski ratni zločini,njihovi egzekutori i nalogodavci. Kako bi se opravdala srbijanska agresija, a terorističke skupine abolirale od zločina, Domovinski rat treba proglasiti građanskim.Ukloniti imena poginulih sinova za Domovinu. Zabraniti i fašizirati hrvatsku pjesmu, pozdrav, zastavu i vojsku, a revitalizirati crvenuzvijezdu pod kojom se fašiziralo Hrvatskom. Zato izvršitelji monstruoznih zločina,ubijanja,klanja,nabijanja na kolac,deranja ljudi do gole kože, kopanja očiju, tortura i mučenja,silovanja žena i ubijanja djece postaju skriveni i zaštićeni od zakonskog progona od strane hrvatskih institucija. Plenkovićeva politika ponavlja mantru „neka institucije rade svoj posao“ kojom se izruguje žrtvama i cijelom hrvatskome narodu. Vidi se kako institucije rade svoj posao. Nije procesuirano niti 20 posto srbijanskih fašista i terorista te njihovih zločina. Ali to nije smetalo  Plenkoviću sve do zakazivanja prosvjeda u Vukovaru. I umjesto da stane na čelo vukovarske kolone i potvrdi kako njegova vlast želi potpuno poštivanje zakona i procesuiranje ratnog zločina, on manipulira prosvjedom, pokušava ga ugušiti, ruga se žrtvama i brani dosadašnji nerad institucija.Ipodržavanastavak njihova dosadašnjeg nedjelovanja.

Historijsko poravnanje računa

Politika ustavnog patriotizma, koju gorljivo zagovara i Hrvatskoj nameće Milorad Pupovac, zagovarali su iljevičari prije 50 godina u Njemačkoj kao model izgradnje novog identiteta.Tako se u simbiozi Plenkovića i Pupovca Hrvatskoj nameće novi identitet.Izvjesno je kako Milorad Pupovac, zajedno s Plenkovićem, zastupa koncept “nacije građana” koji je suprotstavljen konceptu hrvatske nacionalne države i političkom hrvatstvu.Kako bi ovaj koncept zaživio, potrebno je urušiti nacionalni identitet, zatirati tradiciju i vjeru hrvatskoga naroda te ga u konačnici preoblikovati u  masu bez identiteta, građane bez nacije. Plenković je u Miloradu Pupovcu našao izvrsnog saveznika za realizaciju cilja redefiniranja hrvatske države.A za Pupovca, ustavni patriotizam izvrsna je podloga ostvarivanju srbijanskih nacionalnih interesa razvidan kroz nacionalni program poznat kao memorandum SANU I i II. Ne zaboravimo kako je ovaj dokument bio teorijska i ideološka pretpostavka na kojima su se osmišljavale i planirale politike koje su u konačnici trebale osigurati „historijsko poravnavanje računa“ kako bi svi Srbijanci mogli živjeti u jednoj državi. U Hrvatskoj ta politika nije uspjela agresorskimi osvajačkim ratom ostvariti taj cilj. Zato ono što su izgubili u ratu, sada žele ostvariti u miru. To i dalje rade uz pomoć Srbijanaca iz Hrvatske poput Milorada Pupovca ali i aktualne Plenkovićeve vlasti. Zato Plenković, uz operativnu potporu HNS-a, cjelovito razara i odgojno-obrazovni sustav ne samo nehumanim ideologijama već protuhrvatskom politikom kojom se provodi čistka povijesnih činjenica stvaranja samostalne i nezavisne države Hrvatske. Domovinski se rat redefinira u aktualnoj školskoj povijesti kako za Srbijance ne bi bio uvredljiv i kako bi se konačno mogao definirati kao građanskim rat.To su ciljevi Pupovčeva ustavnog patriotizma.

I tako Andrej Plenković, čovjek bez emocija i empatije,bahat i odlučan uspješno privodi kraju povjereni zadatak. Plenkovićevu vlast uz Pupovca i HNS,čine optuženici i osuđenici za teška kaznena djela zloupotrebe položaja i kriminala.Članovi vlade su ljudi osumnjičeni za pripadnost zloglasnim jugoslavenskim službama, KOS-ovim ćelijama, poput ministra Davora Božinovića, koji je raspad Jugoslavije dočekao na mjestu sekretara za narodnu obranu i čovjeka kojeg je na liniji držao general JNA i „velikosrbijanski vojni jastreb“ Blagoje Adžić koji je otvoreno zagovarao vojnu intervenciju JNA na Hrvatskui poveo je u totalitarni rat. Ova Plenkovićeva vlast nije samo vlast opasnih namjera. Ona je vlast koja provodi opasnu politiku uništenja hrvatske države i naroda. Ona je u potpunosti otvorila vrata velikosrbijanskoj politici jednako kao i globalističko-totalitarnom liberalizmu koji urušava kršćansku i demokratsku Europu. A sudbina Hrvatske i hrvatskoga naroda baca u bezdan.

Ima li hrvatski narod snage i hrabrosti odmah zaustaviti razaranje Hrvatske?

Kolumna : Bez kompromisa , piše dr.sc. Sanja Bilač

Hrvatski tjednik ,11. Listopada 2018.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala*

Vezane vijesti;

-Dr. sc. Sanja Bilač: Pupovčev utjecaj – Četništvo i ideja velike Srbije postali su dio mainstream politike hrvatskog vodstva…

-U SPLITU ZAGRMILA HRVATSKA “Marine Le Pen”: Dr. Sanja Bilač – ‘Trebamo suverenističku politku, mi ćemo odlučivati kako će Hrvatska izgledati!’…

The post SANJA BILAČ: DemoNkracija Andreja Plenkovića…Ima li hrvatski narod snage i hrabrosti odmah zaustaviti razaranje Hrvatske first appeared on Braniteljski portal.

Tko je bio Ludvig Pavlović, jedan od članova Bugojanske skupine? Još ubijek se samo šapuće o njemu i o tome tko ga je ubio. Zašto? Zato što hrvatskim narodom upravljaju upravo oni koji su sve znali o Bugojanskoj skupini 1972. godine i bili vjerojatno sudionici, a ta ista ekipa je i likvidirala Ludviga Pavlovića da se ne bi saznala istina. 

Dana 18. rujna 1991. poginuo je Ludvig Pavlović, posljednji preživjeli „bugojanac“ iz skupine koja je pokušala 1972. podići oružani ustanak protiv Jugoslavije. Poginuo je kad je skupina Hrvata u Hercegovini napala konvoj JNA.

Tog dana skupina hrvatskih gerilaca je (u vrijeme agresije JNA na Hrvatsku) napala u Hercegovini vojni konvoj koji je iz Kupresa išao prema Mostaru. U zasjedi blizu Posušja došklo je do razmjene vatre. U službenom izvješću piše da je na strani JNA poginuo je vodnik Vojko Čeh, a na hrvatskoj strani Ludvig Pavlović.

Lidvigova obitelj (brat Ivanko) sumnjaju u službenu inačicu tog sukoba. Pojavila se sumnja da je Ludvig stardao na drugom mjestu, a sukob s JNA insceniran da bi se zamračile okolnosti njegove smrti. Zato na spomeniku ne piše “Ovdje je poginuo Ludvig Pavlović…”, kao što je uobičajeno, nego piše “Ovdje je pronađeno tijelo Ludviga Pavlovića”.

Njegova smrt, kao i smrt još niza istaknutih hrvatskih domoljuba, do danas nije razjašnjena.

Tko je bio Ludvig Pavlović?

Bio je najmlađi pripadnik Bugojanske skupine koja je organizirana s ciljem da sruši komunistički režim nakon sloma Hrvatskog proljeća. Skupinu je činilo 19 pripadnika hrvatskog iseljeništva. Pavlović se zajedno s ostatkom skupine pripremao za to u Austriji, a u Jugoslaviju su zajedno ušli 20. lipnja 1972. preko Dravograda. Ubrzo su otkriveni i došlo je do borbe sa pripadnicima JNA, TO i milicije, te se skupina razbila na manje dijelove.

Pri prijelazu prometnice za Grahovo upali su u zasjedu pričuvnog sastava milicije u kojoj je poginuo Miletić, a Pavlović ranjen zajedno s dvojicom milicajaca. U toj akciji je i uhićen. U borbama je poginulo ukupno 15 pripadnika Bugojanske skupine, a ostala četvorica, zajedno s Pavlovićem, su zarobljena.

Fumić ga saslušavao

Vojni sud u Sarajevu ga je nakon uhićenja, zajedno s drugim pripadnicima skupine, Mirkom Vlasnovićem, Đurom Horvatom i Vejsilom Keškićem, osudio na smrt 21. prosinca 1972.  Kao starijeg maloljetnika Tito ga je pomilovao. Smrtna kazna zamijenjena je s 20 godina robije, od toga osam godina samice i 12 godina strogog zatvora.

Ostala trojica pripadnika skupine strijeljana nakon izricanja presude, a obitelji nikad nisu doznale gdje su pokopani,donosi ramski-vjesnik.ba.

Zanimljivo je da je jedan od istražnih sudaca u postupku protiv “Bugojanaca” bio i Ivan Fumić, bivši vojni sudac i republički sekretar za pravosuđe, a danas počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Fumić je u to vrijeme radio kao vojni istražni sudac u Zagrebu, a za Bugojansku skupinu poslan je u Sarajevo kao ispomoć. Saslušavao je i Ludviga Pavlovića, a neki izvorui svjedoče da je bio neizmjerno grub, čak do te mjere da se može smatrati mučenjem zatvorenika.

U Mitrovici pretukao Arkana

Pavlovićeva obitelj je bila sustavno maltretirana od komunističkih represivnih vlasti. Niz godina bili su uvjereni da je im je sin Ludvig mrtav. Kada su doznali da je u zatvoru bilo im je zapriječeno posjetiti ga. Otac je više puta pretučen u zgradi Službe državne sigurnosti u Mostaru zbog čega je umro 1980., a bratu Iki koji je jednom prilikom htio zaštititi oca od batina milicajac kundakom razbio glasnice. Iko je tada imao samo 16 godina, a zbog stalnog maltretiranja i batina pobjegao je u Njemačku.

Nakon izvora u Hrvatskoj u svibnju 1990. svi svi zatvorenici s prostora bivše Jugoslavije kaznu nastavili služiti u matičnim republikama pa Pavlović iz Mitrovice premješten u zatvor Lipovica.

U Lipovici sam s Pavlovićem, u jedinom intervjuu koji je dao, razgovaro više sati. Među inim ispričao je kako je u zatvoru u Mitrovici pretukao Željka Ražnjatovića Arkana.

“On je bio kriminalac, a ja nisam znao ono što znam danas, da je bio ubačen da provocira nas političke zatvorenike. Htio je biti ‘sobni starešina’, glavna faca među zatvorenicima. Jednog zatvorenika malo je više maltretirao, a kad sam ga upozorio da to ne radi, okomio se na mene. Inače me je stalno promatrao, a tad nisam razmišljao da on zna tko sam ja.

Znao sam da ne smijem izazivati incidente, ali krv u meni nije se mogla zaustaviti. Napadao je slabijeg od sebe, čuškao ga je i povlačio za uho, a kad je krenuo na mene razvalio sam mu nos tako da je krvario tri dana. Nos mu je nakon toga ostao kvrgav. Ako ga kad sretnete, pitajte ga zašto mu je nos nakrivo i tko mu je to napravio”, ispričao mi je Pavlović u listopadu 1990. u Lipovici.

Nakon što je premlatio Arkana Pavlović je kažnjen šest mjeseci samice.

Iz zatvora je izašao uoči Božića 1990. godine. Pušten je 23, prosinca, nakratko se, da sve bude zakonito, ponovno vratio u Lipovicu, a onda je trajno pušten uoči Uskrsa 1991. godine.

Uloga UDBA-e i KOS-a u pogibiji Ludviga Pavlovića?

Po izlasku na slobodu Pavlović je neko vrijeme boravio u Zagrebu. Upoznao je djevojku s kojojm se nije uspio vjenčati kako je planirao. Smrt ga je spriječila. Iz te veze je rodio se sin koji izgleda kao preslikani otac.

Pavlović je poginuo je na današnji dan, 18. rujna 1991. godine. Službena izvješća govore da je stradao u razmjeni vatre s kolonom JNA vozila. Njegov brat Ivanko ne vjeruje u u službenu verziju. Tvrdi da je ubijen jer se protivio švercu oružja. Naime, nekoliko dana prije smrti Ludvig je sudjelovao je u akciji „Zelena tabla-mala bara“, kada su hrvatske snage zaplijenile veću količinu oružja JNA.

Kao motiv likvidacije brat Ivanko navodi njegove odluku da se oružje ne prodaje, već dijeli, a u intervjuima je navodio imena osobe koje sumjiči za smrt brata.

No, sve je ostalo samo na sumnjama, a pišući od pogibiji Ludviga Pavlovića samo konstatiramo da je riječ o još jednoj smrti koja nije razjašnjena.

Ludvig Pavlović posmrtno je odlikovan Redom Kneza Domagoja, Redom Nikole Šubiča Zrinskog i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

Njemu u čast Postrojba HVO-a za posebne namjene nazvana je Ludvig Pavlović,donosi ramski-vjesnik.ba. .

D.K.

The post Tko je bio Ludvig Pavlović? Robijao je 20 godina, pretukao je Arkana u zatvoru, a ubijen je na kućnom pragu… first appeared on Braniteljski portal.