Europol je proveo svoju petu operaciju nazvanu Silver Axe V (Srebrna sjekira V) u kojoj je zaplijenio dvostruko više ilegalnih kemijskih proizvoda u odnosu na prošlu godinu, a operacija se provodila od 13. siječnja do 25. travnja ove godine u 32 zemlje, stoji u priopćenju na njihovoj stranici., donosi agroklub.com…

Pesticidi vrijedni do 94 milijuna eura

Zloupotreba ilegalnim pesticidima kreće se od trgovine krivotvorenim ili pogrešno označenim proizvodima do ilegalnog uvoza zabranjenih tvari, kao što je klorpirifos, na kojega se operacija najviše i usredotočila.

Inspekcije su tako vršile kontrolu na kopnenim i morskim granicama, na unutarnjem tržištu kao i u isporuci robe na više od 3.000 tona pesticida. Ukupno je pokrenuto 260 istraga, uhićene su dvije osobe i zaplijenjeno je točno 1.345 tona ovih ilegalnih kemijskih tvari čija je procijenjena vrijednost 94 milijuna eura. 

Talijanske vlasti zaplijenile su 16,9 tona krivotvorenih pesticida u vrijednosti od 300.000 eura, pronađenih u skladištu u jednoj talijanskoj provinciji, a trenutno još traje osam istraga u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Sloveniji i Švicarskoj.

Kako tvrde iz Europola, količina koja je zaplijenjena dovoljna je za prskanje 207.000 hektara, odnosno više od čitavog poljoprivrednog zemljišta Njemačke, 75% Francuske ili više od 150% u Rumunjskoj.

U pet godina zaplijenjeno gotovo 2.600 tona

Europska studija procjenjuje da je između 10% i 14% pesticida na europskom tržištu pogođeno ilegalnim trgovanjem te da kriminalci zarađuju do 70 eura za svaki kilogram.

Da bi se učinkovitije reagiralo na ovu prijetnju, nakon prve operacije 2015. godine, razvijen je europski koordinirani pristup, a ukupno je zaplijenjeno točno 2.568 tona. Ova važna međunarodna suradnja i zajednički napori javnog i privatnog sektora bili su presudni za uspjeh operativnih aktivnosti, poručuje Europol u svom prioopćenju te nadodaju kako su podržali cjelokupnu operaciju, omogućili razmjenu informacija i ponudili operativnu i stratešku analitičku podršku.

Europol zaplijenio 360 tona ilegalnih ili krivotvorenih pesticida, dio otkriven i u Hrvatskoj!

“Rekordan broj pronađenih pesticida jasno pokazuje učinkovitost u međunarodnoj suradnji. Operacije se provode u sve više zemalja, uključena su brojna tijela Europske unije kao i predstavnici privatnog sektora. Naš savez u borbi protiv ilegalne poljoprivrede presudan je u zaštiti životinja, prirode, očuvanju bioraznolikosti kao i samih ljudi“, rekla je Catherine De Bolle, izvršna direktorica Europola.

Iako su pesticidi jedni od najreguliranijih proizvoda na tržištu, ilegalni mogu predstavljati ogromnu prijetnju cijelom eko sustavu.

Autor / Lucija Bencaric – magistrica agroekonomike

The post Europol: Zaplijenjeno gotovo 1.350 tona ilegalnih pesticida čija je procijenjena vrijednost 94 milijuna eura… first appeared on Braniteljski portal.

Na proljeće je bilo jako važno da se kupe novi borbeni zrakoplovi za Hrvatsku vojsku. Što prije. Već se kasni, glasila je poruka. MiG-ovi jedva da lete, a do kada će – ne zna se. Na proljeće je bilo jako važno da se izabere najpovoljnija ponuda. Novca ima malo, a treba kupiti kvalitetna krila za patrolu nad granicama i obranu domovine, podsjetimo – što hitnije. Naoružanje je važno! Važno je toliko da se za nešto više od pola milijarde kuna godišnje na rok otplate od 10 godina Hrvatska odlučila kupiti vrhunski očuvanu staru kramu koja je praktično svoje odletjela, famozne F- 16 Barack avione od Izraela, donosi direktno.hr.

Jesen je izgleda pametnija od proljeća, baš kao što je jutro pametnije od večeri pa su nam hladni dani u kojima propupalo lišće ne zastire pogled kroz bjelogorične krošnje donijela otkriće – Izrael nema odobrenje za prodaju avionskog poluotpada Hrvatskoj. Jesen zna biti i gluplja od proljeća.

Ono što je na proljeće bilo hitno, sada više nije hitno. Premijer Plenković je rekao da će izraelske avione čekati koliko god dugo treba. Dobro da smo se za njihovu kupnju odlučili zato što nam hitno trebaju. MiG-ovi na proljeće nisu obećavali da će moći još dugo letjeti, ali do Božića će nas uvjeriti da ti MiG-ovi mogu potegnuti još najmanje desetljeće ili onoliko koliko je potrebno da Država Izrael izlobira od SAD-a dozvolu da nam proda te nesretne stare letjelice.

Hrvatska je, da sažmemo, odlučila kupiti nešto što prodavatelj još uvijek nema dozvolu prodati. Dogovorena je i cijena. I sve je navodno napravljeno kako treba. Hrvatska je odabrala što želi kupiti. Država Izrael mora isposlovati dozvolu da Hrvatskoj to može i prodati.

Fali jedan paragraf. Onaj o novcu. Naime, kako stvari stoje, praktični Amerikanci bi rado zaradili na preprodaji njihovih aviona. Letjelicama kojima treba produljiti vijek letenja što mora napraviti američki proizvođač, a nakon toga zaradili bi i na životu tih aviona, njihovom servisu, naoružanju i tako to. Sitnica.

Fali jedan paragraf koji se sastoji od pitanja – koliko koštaju stari F-16 Barak avioni? Je li se država Izrael obvezala snositi sve troškove ishođenja dozvole od SAD-a (točnije privatne kompanije Lockheed Martin) kako bi Hrvatskoj mogla prodati stara krila? Ili o tome nisu razgovarali?

Niz je indicija da se odluka o kupnji aviona od Izraela donosila u uskom krugu ljudi koji su istovremeno povezani s pozicijama koje bi pak mogle imati direktne koristi od kupnje baš tih aviona.

To međutim u Hrvatskoj nije tema jer je više nedavnih slučajeva, a posebice Agrokor, pokazalo kako sukob interesa u Hrvatskoj ne postoji te da je prožimanje privatnih veza s poslovima od javnog interesa poželjno i prihvatljivo. Stoga, koliko god mnogima na njega mirisalo, dok se ne dokaže, mogući kriminal treba izbaciti iz igre u slučaju nabavke aviona.

A kad to učinimo ostaje nešto još gore. Ima li nešto gore od kriminala? Ima. Nesposobnost. Kriminal, naime, kad tad možete početi progoniti i iskorjenjivati. Uvijek ima nade. Kad je nesposobnost u pitanju – onda nema pomoći. Zar je publika zaista toliko naivna da još uvijek vjeruje da se avioni od Izraela nabavljaju zato da bi postojala krila za oblijetanje hrvatske granice?

Da je to cilj, valjda bi se domaća administracija potrudila odabrati avione koje može kupiti. Ako je cilj patrolirati vlastitim snagama po vlastitoj zračnoj granici, onda je glupo od strane resornog ministarstva reći ‘nismo mi krivi, Izrael mora osigurati prodaju’. Dođe čovjeku da ministra obrane pita – a jel’ to Izrael mora osigurati patroliranje po hrvatskoj granici ili Hrvatska?

Ako u priči o nabavci borbenih zrakoplova nema kriminala, definitivno ima nesposobnosti. A ona je još manje oprostiva jer je najčešće nekažnjiva i kad je jasno vidite.

Piše/ Dragana Radusinović

Vezane vijesti;

-(VIDEO) JA PREUZIMAM SVU ODGOVORNOST!…DAMIR KRSTIČEVIĆ O BORMENIM ZRAKOPLOVIMA F16…

The post F-16 Barak – nesposobnost ili kriminal? Ovo prvo je opasnije… first appeared on Braniteljski portal.

Ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je optužbe da zataškavaju kriminal i nezakonitosti u veleposlanstvima te optužilo Nikolu Grmoju da laže i manipulira. On je još žešće uzvratio, javlja Dnevnik.hr…

Podsjetimo, politički tajnik Mosta Nikola Grmoja danas je održao konferenciju za medije gdje je upozorio na protupravne isplate državnog novca u veleposlanstvu u Washingtonu (slučaj Joško Paro) kao i povredu radne dužnosti u veleposlanstvu u Canberri (slučaj Loreta Bertoša-Kušen) te je ustvrdio da nikada do sada nije doživio tolike pritiske kao danas da otkaže konferenciju za novinare.

Nakon konferencije oglasio se MVEP.

”Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 19. rujna 2018. godine primilo je Rješenje USKOK-a, kojim je odbačena kaznena prijava Damira Sabljaka vezana za raspored mr. sc. Lorete Bertoša-Kušen u Australiju, kao i uz tvrdnje Damira Sabljaka vezane za nalaz Državnog ureda za reviziju o lokalno angažiranim osobama u Veleposlanstvu RH u Washingtonu tijekom 2016. godine, u vrijeme mandata veleposlanika RH Joška Pare”, priopćilo je Ministarstvo vanjskih poslova.

Grmoja: “Šokiran sam, ovo je skandalozno: USKOK je reagirao na poziv premijera na dan kad sam mu postavio pitanje u Saboru”

”Šokiran sam, ovo je skandalozno”, bila je prva reakcija Mostova zastupnika Nikole Grmoje. Za Dnevnik.hr rekao je da ovaj slučaj pokazuje kako funkcionira hrvatsko pravosuđe. ”Sramotno je da je USKOK donio rješenje premijeru i Ministarstvu vanjskih poslova, a Damira Sabljaka koji je podnio prijavu uopće o tome nisu obavijestili”, rekao je Grmoja.

Objašnjava da je očito da je USKOK reagirao na poziv premijera i to na dan kad je Grmoja o toj temi postavio pitanje premijeru na aktulanom prijepodnevu u Saboru. ”Obavijestili su premijera, a Sabljaka nisu ni saslušali. Kad su shvatili da Sabljak neće odustati, oni su odbacili prijavu”, istaknuo je.

Zaključio je da je to sve dokaz kako funkcionira DORH i hrvatsko pravosuđe. ”Funkcioniraju na poziv Plenkovića. Funkcioniraju na ‘halo, Bing”’, zaključio je Grmoja više puta ponovivši da je ovo sramotno i skandalozno.

USKOK je na upit novinara Dnevnik.hr-a odgovorio da su podnositelja prijave obavijestili o odbačaju kaznene prijave.

D.K.

The post Grmoja nakon objave MVEP-a: ‘Sramotno i skandalozno, pravosuđe funkcionira na poziv premijera!’ first appeared on Braniteljski portal.

Slučaj Ivana Jakovčića, koji je godišnje primao između 60 i 70 tisuća eura u raznim “naknadama” od tvrtke Danka Končara Afarak, aktualizirao je pitanje korupcije i lobiranja u Europskom parlamentu. Ivan Jakovčić nikad nije skrivao svoj angažman u Končarovoj tvrtki, posve otvoreno je u intervjuima govorio o tome, primjerice 2015., no uvijek je tvrdio da su takvi angažmani uobičajeni za eurozastupnike i da je to “posao za ljude s iskustvom…

Dodatni izvori prihoda – legalni ili ne?

Ne može se reći da je lagao. Bar ne sve. Istina, velik broj eurozastupnika ima dodatne poslove na kojima zarađuje, samo pitanje je jesu li oni lobističke prirode ili ne i je li to i koliko legalno.

Jakovčić, iako je bio relativno iskren oko Afaraka, nikad nije priznao da je njegov angažman u NO Afaraka – koji se poklopio s njegovim izborom za eurozastupnika – bio povezan s lobiranjem, iako je to bilo posve očito – ne samo iz toga kad je angažiran u Nadzorni odbor, kao “osoba od povjerenja” vlasnika (Končara) nego i iz toga što on ni o metalurgiji ne zna ništa: Doduše, ovo drugo bi se moglo anulirati time što to za takav posao nije niti bitno, a Jakovčić je ipak diplomirao vanjsku trgovinu i bavio se biznisom relativno uspješno prije nego li je shvatio da su mogućnosti bogaćenja u politici puno veće, iako su plaće nominalno puno manje.

Končar razotkrio Jakovčića

No problem je što je sam Danko Končar nedavno u intervjuu otkrio da je upravo lobiranje bilo pravi posao Ivana Jakovčića. Afarak je velika tvrtka koja posluje po cijeloj Europi, a Končar je očito interese svoje tvrtke htio progurati kroz europsku legislativu. Problem je što to baš nije legalno: Zastupnicima EP nije zabranjeno zaraditi poneki euro sa strane pod uvjetom da jasno deklariraju koliko zarađuju, od koga, i za koji točno posao. Takve izjave o dodatnim prihodima moraju biti jasno istaknute na službenim stanicama Europskog parlamenta uz ime svakog zastupnika.

Jakovčić je tamo naveo da prima novac od Afaraka – ali osjetno manji iznos nego što je stvarno primao, prekršivši time Kodeks (za čije kršenje doduše ne postoje jasne sankcije, pa su bespredmetna). Naime on je naveo da je kao član NO-a Afraka od svibnja 2015. do rujna lani mjesečno primao do 1000 eura, a od rujna 2017. između 1000 i 5000 eura, a financijska izvješća Afaraka jasno kažu da je i 2016. i 2017. primao u prosjeku više od 5.000 eura mjesečno (68, odnosno 63 tisuće eura godišnje).

No poslovi lobiranja su im izričito zabranjeni – iako samo lobiranje nije zabranjeno i regulirano je posebnim zakonima, odnosno člankom 11 Ugovora o Europskoj uniji. Dakle, Lisabonski ugovor to regulira, no lobisti naravno ne smiju ujedno biti i parlamentarci, što je zakonom zabranjeno 2011. nakon što se novinar Sunday Timesa predstavio kao lobist jedne tvrtke te europarlamentarcima nudio novac u zamjenu za predlaganje amandmana, na što su pristala tri zastupnika među kojima, za divno čudo, nije bio niti jedan Hrvat. A ono što je Jakovčić radio nije ništa drugo nego to – primao je novac da bi lobirao za interese jedne privatne tvrtke u europarlamentu.

Na rubu zakona

Je li Jakovčić prekršio zakone, odnosno regulativu EU parlamenta nije posve jasno – formalno, on nije radio za lobističku tvrtku koja legalno lobira u parlamentu, odnosno primao novac od njih, što bi bilo protivno propisima. No primao je novac da bi lobirao, iako je formalno novac primao kao član NO jedne privatne tvrtke, što je pak dozvoljeno regulativom. Reklo bi se, de facto jest, de iure možda i ne.

No takvo poslovanje uz izigravanje zakona nije novost za Končara, on je upravo zato jer je preko članova obitelji i povezanih osoba kontrolirao preko 70% Afaraka osuđen platiti nekoliko desetaka milijuna eura kazne u Finskoj – a tamošnjem regulatornom tijelu, burzi, je prijavio da je vlasnik samo 27%. No kad prijeđete određen udio u vlasništvu, morate ostalim dioničarima dati ponudu za preuzimanje njihovih dionica – tzv “neprijateljsko preuzimanje” – koja je obično veća za dvadesetak posto od tržišne cijene, i to je ta razlika od četrdesetak milijuna eura koju je Končar morao platiti,donosi narod.hr.

Transparency international razotkriva eurozastupnike

A da se kod lobiranja i inače radi o rubnom području zakona i morala potvrđuju podaci Transparency internationala, koje je danas prenio Jutarnji list. Ta organizacija je pronašla da su eurozastupnici u posljednje četiri godine najmanje 24 puta prekršili Kodeks kojim je među ostalim zabranjeno lobiranje, ali nitko nije kažnjen – što znači da će prijava Živog Zida europskom uredu za borbu protiv korupcije (OLAF) podnesena protiv Jakovčića vjerojatno završiti u smeću ili ladici. Po njima, gotovo polovica europarlamentaraca ima neku zaradu “sa strane”, koja nije nužno nelegalna, ali može kao i u slučaju Jakovčića biti prikriveno lobiranje, odnosno sukob interesa.

No ono što je legalno je također zanimljivo – a to je samo lobiranje. Po uzoru na SAD, u EU je dozvoljeno da predstavnici korporacija i drugih interesnih skupina – recimo onih za ljudska prava i raznih NGO-a – lobiraju u europarlamentu i pokušavaju pridobiti europarlamentarce za svoje ideje i interese, pa iako je nuđenje novca za to zabranjeno, teško je zamisliti da bi takvo nagovaranje išlo bez određene protuusluge europarlamentarcu koji bi nekakav zakon progurao u interesu lobista. U SAD to se obično rješava, posve legalno, tako da se političar koji je išao na ruku nekoj korporaciji po isteku mandata zaposli kao “savjetnik” u toj istoj kompaniji uz godišnju plaću koja može dosizati nekoliko milijuna dolara, a slično je i sa stranim vladama. Zato je Donald Trump najavio da će to spriječiti tako što će članovima Senata i Kongresa biti zabranjeno zapošljavati se na takav način pet, odnosno u slučaju stranih vlada deset godina po isteku mandata,donosi narod.hr.…

H.H.

The post Lobiranje u EU: Institucionalizirana korupcija ili običan kriminal? first appeared on Braniteljski portal.