Na red je došao i novi Big Brotherov kviz ‘Otkrijmo čiji je je Naš? lokalni? Političar’. Prije nego vam, u slučaju potrebe, ako vas pokušaju zavarati, otvorim onu famoznu ključanicu od odgovora, koju ne može ništa ‘provalit’ do čistoga srca, za sad ću napisati.
Mi smo jedan blagi i miroljubivi puk od Naroda, ali se nije rodio tko bi nam ponos zgazio, tako 1991., kako danas, i ‘lijevi’ i ‘desni’, i crveni s desna i crni s lijeva uvijek se nađu, kod Gazdarice ili Gazde u lokalu ‘Uz duboku kesu’…

Što nam ta stara odabrana ‘elita’, kupljene političke ‘mladosti’, poručuje sa samoga Vrha. Budite mirni i glupavi, gledajte svoga posla i ne prtite se u velike slike, kao ni mi poslušni škudoljupci. Javite se za pokoju mrvicu s našega stola ako ste se ‘spremni’ odreći se ono malo obraza, što vam je još ostalo.

Ako vide da ćete im konce pomrsiti, provalit će vam u glavu, ali pitanje je mogu li srce ukrasti. Jedino čiste savjesti ili barem one, koja se probudi predivno ljudska, ničim kupiti ne mogu, ni oštetiti.

Dalje čitajte jedino ako ste svoji za Svoje, a ne ‘ovce’ i vjerni ‘psi’ loših gospodara, koji običavaju poviti vrat, i saviti se do mjesta, u koje se toplo uvući i iz njega viriti. Provjereno, i odavno napisano u ‘Velikim Analima’. Kako bi samo tamo bili sretni da ih se iz polu perspektive ne spusti, s vremena na vrijeme, i na zemlju. E, ali skalat ćete se ‘gospe’ i gospari. Idemo u višu dimenziju pa ćemo tek onda doje i to poznatom dubrovačkom Mjerom.

Pogledaš s Golubova kamena, ili iz orbite, jednako se vidi. Punu se Grad i gradovi kao šipak, odasvud dohodu neki ‘novi’ ljudi, prilično slični nama. Iz manjih mjesta, sa sela iz ‘vukojebine’ i ostavljaju zemlju praznu, prirodu prepuštenu rasprodaji. Nije moj izraz ‘vukojebina’, to su još u Titovo doba pokupili od Lenjina i Staljina, a nobles komunjare ga profilirale, ne bi li industrijalizacijom, pa apartmanizacijom, i kolektivizacijom otuđenja, otjerali ljude, s oranica, iz šuma, s pašnjaka, onda ih jamili pod svoje, i za šaku bezvrijednih novčanica prodali ‘ljubiteljima’ prirodna bogatstava.

Govori, ni manje ni više nego nekad general, i Predsjednik, kako mu je od četvero djece jedno otišlo, jedno ostalo, a dvoje na putu… Pomislih čeka blizance u zrelim godinama, ali nije to… idu mu djeca malo po malo vani, kaže, nema za njih posla ni s visokim školama, kad krene posljednje, veli i on će s njim. Nema se više snage sa zlom boriti.
Nije baš neka utjeha, ali manje je opasno biti jedan od onih rijetkih preostalih, svega oslobođenih lako jurišnika, koji ne odustaju!

Kroz vremena Dubrovnik je stiskan, okruživan, napadan i rušen, ne bi li ga tako napravili starijim i još ‘ljepšim’. Bilo je migracija, i naseljavanja i raseljavanja, makar tek kratkotrajnih… do Munchena, no sad pred sobom sile zla nastoje potjerati, ono što drže krdom, u stampedo.

Jedni u njega ulijeću, drugi bježe glavom bez obzira, i nema sile ni detonacija minobacača, nego sve uz eksplozije veselih vatrometa, što ‘slave’ pobjede naših poraza. Ipak velmože… Nijesu vam planovi još prošli.

Prolazi i pet godina da ste razoružani savješću odlučili stati, ili za nekoliko odustati od za Grad najpogubnijih Projekata, ali znamo mi s kim imamo posla.

Župane Dobroslaviću, ‘trik’ pitanje za Vas je… Jeste li Naš ili njihov? Hoćete li na kraju balade skupa s Konjevodom, koji ne vodi konje, nego Kaštelana, u nove radne ‘pobjede’, protiv razuma, devastirati izvor Omble i dovesti tamo nove ljude, a otjerati ‘svoje’, ili uz Narod stati.

Znam Ljude uz Vas, koji sve jako dobro vide, i pričaju, dok nisu u stranačkoj morsi (stega), kako su protiv pogubnog projekta gradnje brze tranzitne ceste klizištem iznad stare i nove Mokošice, Prijevora, Komolca, i protiv velebnog zla od vijadukta ponad izvorišta rijeke Omble. Tko su oni, iz vladajuće Županijske koalicije, i oni iznad, koji igraju igru za svoj interes nije upitno, ali na moju primjedbu o Brzoj cesti, po prvi put u svim mandatima, podigli ste se sa svoje stolce na noge pred svim županijskim vijećnicima, a za vama je krenuo i vjerodostojni Stipe Gabrić Jambo.

Više od 30 vrhunskih stručnjaka, izrađivača Studije brze ceste, nije imalo savjesti pljunuti i izmokriti se na svoje diplome, pa su odustali od podržavanja pogube, koja im je, sad je razvidno, sugerirana. Dva puta se javna rasprava ponavljala, i te kako opravdano, ali Vaši? su uporni, i krivo informiraju javnost… ili prešućuju. Kaštelanova (od cesta) izjava, kao da je za ljude iz kamenoga doba, ili one sa psihijatrijskog odjela. On kaže, Naša je solucija trase najbolja, a druga??? O drugoj dezinformira i uskraćuje bitne činjenice… osovljen na tvrdnju, kako je most F. Tuđmana usko grlo!?!

Pa vi ste ga tako napravili s dva umjesto 4 predlagana traka. I što je to problem reći da se ne radi, tek, o povezivanju Grada sa Zračnom lukom, nego i o tranzitnoj prometnici, a da se, u slučaju potrebe, svi problemi ‘uskog grla’ mogu riješiti pravljenjem još jednog mosta ‘blizanca’ postojećem. Da je pameti za budućnost Srđ bi probušili, kao sir.
Poželjna, željno iščekivana brza cesta treba ići novom, predloženom i prihvaćenom trasom, koja je već ucrtana na papirima… spremna za detaljnu razradu. Trasa ide od mosta Franja Tuđmana, ili dva mosta, prema Brgatu, preko sjevernih padina Srđa, gdje nikome, osim poneke zalutale mačke, ne smeta. Eeee, ali prema Planu 21 treba stavit naše ljude u okvire ‘kaveza’, okružit, i ovakvom prometnicom, kao ležećim zidom zatvoriti, iseliti starosjedioce, ograničiti Ljude u kamp spavaonice, koju Mato Franković želi urediti i otvoriti prema Gradu. Gradsko vijeće Dubrovnika je donijelo Odluku o vodnim pojasevima za zaštititi Omblu. Očekujemo doskora i obećanu Deklaraciju o njenoj zaštiti, poglavito očuvanja izvorišta, cijele Rijeke Dubrovačke i Našega Grada U Srcu.

Dolazi vrijeme, kad će svatko sa sobom, pred ogledalom savjesti stati i vidjeti (kao u ono doba stvaranja Hrvatske, i obrane Dubrovnika), je li rođen biti ili ne biti za ovu Stijenu, koja nam je jedino preostalo blago. Suho porodično zlato.

Hoćete li, kao ono nekad, barem podržati i današnje branitelje s prve crte ‘bojišnice’ za zajedničko dobro i dobra, ili posustati pred ‘ljudskom’ slabošću i onima od svakud, koji su do ‘svoga’ na čudne načine došli.

Znano je da za takve odluke treba puno hrabrosti, ali upravo po njoj vrijedi ostati upamćen. Nema doličnijeg, nego za čovjeka, pogotovo poslije njega, čuti da je bio Čovjek. Ovo vrijedi za, od Boga, sve nas.

P.S. pogubna trasa brze ceste dominirala bi cijelim područjem zaštićenog krajobraza na priloženoj fotografiji, to je desno od vrha, lijevo dolje do kraja s vijaduktom iznad izvorišta i kuća.

Marko Mujan, mag.pol.

The post MARKO MUJAN- Naši ili Njihovi… first appeared on Braniteljski portal.

Jutarnji piše: „Ministar državne imovine Goran Marić odlučio je u svibnju ove godine tvrtkama povezanima sa svojim bivšim šefom Željkom Udovičićem, vlasnikom grupacije u čijem stanu živi ministrov sin, prodati nešto više od 13 tisuća četvornih metara državnog zemljišta u zoni u kojoj je dozvoljena gradnja turističkog naselja, uz more u Dubrovniku, i to po cijeni od 5,092 milijuna kuna.“

Ovih dana na udaru suda javnosti, a i neučinkovito sporog, prema malverzantima pomirljivog, pače im i naklonog Pravosuđa, našao se vrh sante leda, onih u Vlasti, koji prođu s ocjenom “Afera“, a po tom im je sve aferim, manje više oprošteno. Kuščevićeve građevinske livade i off shore kombinacije, Marićeve Brsečine i istovarene drvene grede na Sikirici, a onda čuješ za Sikiricu d.o.o., ima li igdje Kupara ?

Zemlja u Dubrovniku je na cijeni, gradi se u vrtovima zgrada, potkopavaju ulice, lome brda, javnost zabrinuta ne samo za Srđ, nego i za Petku, i Rašicu, koja je u jednostavnoj igri… jal prodaj, jal kupi, ili ostavi. Naravno treba je ponuditi pet do dvanaest Županiji, koja za to nema spremljenih novaca, ali novaca ima, a onda i zarade. Zmija zmiji tobože grize rep, i raste, dok ne pukne sva naplata po malima. Kad krene šporka igra cijena državno-dominikanske zemlje na Srđu se više nego udupla na našu štetu, ona na Rašici bi isto tako mogla proći.

Političari domaći, istaknuti Dubrovačkim Dogovorima, dolaskom na položaj imaju u ruci zlatnu ribicu, koja nudi dvije želje, od kojih se ona druga, logičnim slijedom, uništi prvom, sebičnom i bahatom. Osobnom.

Dovoljno da si “ugledan”, znao “uglednika” ili bio poznat, recimo i istaknut, kao branitelj, vrlo brzo bi te onomad pronašli, s prijedlogom da im nađeš negdje dobru, veliku parcelu zemlje za “projekt“, zatim bi je mešetari iz visokih krugova, sjedeći i u Saboru, preprodavali slobodno zidarskim bankarima i bjelosvjetskim muljatorima, za šaku škuda. Još bolje od privatne zemlje, i one s nariktanim sudskim papirima, išla je državna zemlja. Imaju li ove “igre“ veze i sa malverzaciom na Srđu, gdje su, i slijepcima je jasno, (pre)prodavana polja majčine dušice, naknadno preplaćena Državna, a crkvena zemlja, i ona krvava, uz pomoć Dubrovačkih dogovora i nezakonitih odluka, postavši besramno jeftina. Kad bi Pravosuđe i uprava Kuščevićanska skinule povez s očiju, bili bi u zatvorima i bez kriminalno stečene imovine oni, koji su, umjesto nagrađeni visokim političkim položajima, upravo to zaslužili. Sjediti na optuženičkim klupama i raditi da isplate Narodu nanesene štete i dugove.

Ključ je u porijeklu imovine, i dok bude po onoj “tko je jamio jamio”, ići ćemo prema provaliji, a u nju bi prvi trebali oni koji nas prema njoj vode. I hoće! Ima samo jedan problemčić, a to su šutnja i huškanje. Šutnja kad treba govoriti na vrijeme. Onda kad se šačica odvažnih nađe svojim Srcem za Grad pred plaćenim visokim stručnjacima, prethodno noćima bdijući nad tisućama papira Projekata. U potrazi za kukavičjim jajima, koje snese uvijek ista Politička kokoš.

Huškanje, kad takvi, koji inače pred „autoritetima“ šute, a nakon učinjene štete, progovore, i traže od šačice da djeluje, spremni prozvati “svoje“, umjesto papilovaša.

Trebali bi se “dežurni“ sofisti okaniti onih, što su, siti huškanja, od 1991. godine do danas, ostali isti. Pogrešno je sumnjati gledajući u ogledalo, nerijetko razočarani, opterećeni osobnim problemima, i neuspjesima, u bitci za sebe i svoje. Odzvanja u ušima ono … Ja se borim godinama… Nitko ništa ne radi… Svi gledaju samo sebe. Ali huškači, što vi to radite, i kako bi se to u vas moglo ugledati… Ako se vrijedi ugledati, onda se to može, i treba, ponadasve u skromne pojedince, i današnje suborce, iz svima poznatih inicijativa i udruga, pa i braniteljske. Predlažem, i vama, i svima, kojima je do zajedništva i javnog dobra i dobara… izlazite i sudjelujte na Javnim raspravama.
Volio bi iskreno da nam vizija budućnosti u Gradu bude sukladna znakovitim riječima gradonačelnika Mata Frankovića, koje je izgovorio na otvaranju jubilarnih 70. Dubrovačkih ljetnih igara:

”Događanja u društvu ne smijemo promatrati samo sa strane. Trebamo djelovati i to što prije…. I sve je samo na nama. Mi smo ti koji ćemo odlučiti hoćemo li zbog tezora srušiti sve oko sebe ili ćemo mjerom pokazati i dokazati kako smo zaista baštinici naših starih. Onih koje je mjera i mudrost očuvala na ovoj hridi gotovo pet stoljeća. Samo mi odlučujemo. Nema izlika, nema opravdanja I nema življenja na staroj slavi i po starim, nekada uspješnim, a danas prevladanim receptima.”

Autor / Marko Mujan, mag.pol.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 

The post MARKO MUJAN Vrući vrh koruptivne sante leda i u Dubrovniku… first appeared on Braniteljski portal.

Ništa nije nemoguće, kažu čovjek sve može, ali sustav je izokrenut i, umjesto za ljude, radi za pojedince, koje vežu osobni interesi, a za njih rade sve strukture, institucije, administracija, pojednostavljeno plaćeni profesionalci, a i svjesni plaćenici…

Svi pokazatelji o tome govore, to nas vodi u nesigurnost, iskazuje se u iznimnim stanjima kroz pogubnost, ali u korumpiranoj, nepotističkoj i sve manje demokratskoj Državi, koloniji EU-Ropske nitko nije korumpiran dok ne leži u zatvoru zbog toga, i ne oduzme mu se sve što je ‘stekao’, a da ne može dokazati porijeklo imovine.

The post MARKO-MIŠO MUJAN – Neka bude Sutra… first appeared on Braniteljski portal.

Priča mi prijatelj kako se igraju igre, kad se rasprodava hrvatsku zemlju. Kaže, dođe mu Dobar prijatelj iz Stranke, i veli, ima u Gradu krupan komad zemlje na prodaju, kod naše dobre vile Dubravke pa ga ti dužnosniče visoki prodaj.

Svi ćemo imati koristi dok Dubrovački dogovori ferceraju. Mačak od Grada trenutno nema mandat pa miševi kolo vode, glavni izvirio iz Blata. Dođe mu ubrzo tzv. nepoznati kupac trgovac oružjem i pred njim ‘Konavljanin’. I kupe oni zemlju za 7 i po škuda, ili dukata, više se i ne spominjem. I oni se sve smiju i trljaju ruke, a trljo sam i ja. Kad ono, nakon nekoliko godina, ispostavi se da to ‘slučajno’ nije naša zemlja nego crkvena. Možda se netko obado i skonto trik, ali mi smo odigrali svoje, ta tko će vodit računa o prigovaranju poštenjačina, kad med niz prste obilato curi, a sladak. Ja ko visoki dužnosnik ne mogu na sebe, a ni na svoje, i onako će, kad se mreža rasplete, po običaju Narod sve poplaćati.

Institucije, koje su u službi poretka, takvog kakav jest, donesoše pravorijek, ono u stilu: ‘Daje se na znanje… Da, ko nema postoli – neka gre bos’. Neće se kupac, pristigo iz daleka, oštetiti, nego će se, vazda naivnom, Narodu od grla uzeti i pošteno, su sitnijem kamatama, sada već 16 i po zlatnijeh dukata, ili ti škuda ‘Investitoru’ povratiti.
Prodam ja tako, kako kupac kaže, ako laže, za 7 i po, i Narod to kupi za 16 i po, i ‘Bog te veselio’. I Crkvu malo poveselio, jer je sad Ona prodala ‘za’ svoj Narod i od vjernoga svoga Naroda, Čuj, Zemlju. Kad nije mogla Dajla onda evo može bliža, krvava zemlja ponad pustinjski zimiprazna Grada, a Ljetiskupa.

Govorah ja prijatelju s Visoka. Daj se ne šali ‘prijatelju’ Naroda, vođo, vertikalo napretka, ta dijete bi vidjelo da je ovdje nešto sumnjivo i mutno. Prijatelju, koji sebi ime Domoljub nadjenuo, što to uradi, a da Kriminalac nijesi.
On meni ni pet ni šest. Ne budali nismo djeca nego odrasli EU-Ropski ljudi, pače neki i parlamentarci. Ovo su ti igre za velike i odrasle, a djecu će ‘život’ i kurikurali naučiti da nije važno tko si i što si nego čiji si i od koga si.
Opet ono djeteta u meni progovori pa u nevjerici kažem. Nije valjda, prijatelju piramidalne vertikale, da mi ti o Srđu, na vrh brda spasa, zboriš. Ne mogu vjerovati.

Temeljem presude Trgovačkog suda u hrvatskomu Dubrovniku, zbog prodaje tuđega zemljišta (Našega Crkvenoga), koje je prodala država (Naša Narodna), Republika Hrvatska, koja je to zemljište 2009. godine ‘ne zna se’ za koliko (55 kuna po metru) prodala, treba po od potraživanih 7,7 milijuna kuna s kamatama platiti Golferima ‘nabreklih’ 16,5 milijuna kuna.

I sad da bi malverzacija oko Srđa išla dalje, mjesto da narodno čuva ko oči u glavi, stvar ‘spašava’ Crkva Hrvatska, prodavši isto, a oprano, vlasništvo samostana sv. Dominika Golferima. Čita li ovo netko Papa Franjin ili mi zbilja jedino preostaje pisati Mu osobno u Vatikan. Zar će sve jednostavno saprati odlazak onomad Biskupa, a sutra Kardinala. Pitam se ovako iza sna mamuran, i prijetnjama Ove strane, s one strane Granice zastrašivan, znaju li da sam vas isprepadan i da nigdje ne izlazim i da mi niz gaće curi, ali samo u njihovim snovima.

Ne daj se Dubrovniče, ne dajte se Prijatelji moji znani i ne znani, kojih većinu sigurno svaki dan sretnem i jave se čekajući dan kad ćemo moći biti Skupa svi na jednoj strani. Protivu zla kriminala, korupcije i mita za dobro sve djece što rastu za Slobodu, koju smo im dužni sačuvati od Vragova, ma gdje oni bili i ma gdje stolovali.
Pitamo se… Tko plaća kupoprodajne kriminalne mućke na Srđu?

Kad će napokon, umjesto što to pada na račun građana Hrvatske, štete plaćati ugovaratelji! Kako mogu Njihovi osobni interesi biti veći od zajedničkog, općeg i javog dobra? Je li problem samo to što su poslovi odigrani ispod stola tajni, ili i činjenica da su skriveni putovi novca sustavno i zamračeni??? Pitat će se svi jednoga teškoga dana, a jasno je i razvidno.

Vrhuška u Hrvata ne dozvoljava ispitivanje porijekla imovine štiteći sebe i svoje interese. Sramota!!!

P.S. Poštovani Anto Nobilo, koji tvrdiš, kao i bratija, da danas više nema hrvatskih branitelja. Branitelj je uvijek branitelj, i to mu nitko ne može oduzeti, osim osoba sama sebi. Onomu, koji, kao ti niti si bio branitelj, niti si branitelj, osim u svojoj koristi. Veterani, koji ste nekad bili Branitelji… Ćao. Zašto tako? Zato jer se i danas brani Hrvatska… Branitelji su i djedovi i bake i očevi i majke i sinovi i sestre, sva dječja i čista srca, ponadasve ono Braniteljevo.

Marko Mujan, mag.pol.

The post MARKO MUJAN Crni petak, samo na Srđu – kupiš ih jeftino, dobiješ dvostruko first appeared on Braniteljski portal.