Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i GONG još su 2015. godine pokrenuli portal specijalizirana za provjeravanje činjenica, internetsku stranicu Faktograf.hr. Ove godine Faktograf.hr je dobio donacije od Googlea, Facebook ga je izabrao kao partnera za provjeru točnosti sadržaja koji se dijelio putem te društvene mreže tijekom europarlamentarnih izbora…

Faktograf.hr je tako dobio ovlasti smanjiti vidljivost nekog sadržaja ukoliko ga smatra neistinitim ili ga čak u potpunosti cenzurirati. Povodom toga, prof. dr. sc. Matko Marušić uputio je pismo Ministarstvu pravosuđa zatraživši od njih objašnjenje koje su točno ovlasti tog portala.

-Lili Benčik: Na što je spala istina u Hrvatskoj ?Faktografu hr.mjerilo istine su Novosti SNV-a…

S njegovim dopuštenjem u nastavku donosimo njegovu komunikaciju s Ministarstvom pravosuđa, prenosi narod.hr

Prof. dr. Matko Marušić:

pon, 1. srp 16:55

Poštovani,
oprostite ako ovo moje pitanje nije na mjestu, ali moram Vas pitati jer mi se stvar čini jako važnom.
Kažu mi jeki ljudi da je GONG-ov Faktograf organizacija koja po svojoj volji (procjeni, “procjeni istinitosti”) blokira određene informacije koje ljudi šalju ili stavljaju na internet.
Čini mi se da to znači da oni i čitaju tuđa pisma! Ne mogu vjerovati!
Na osnovi čega oni bolje od Vas mogu procijeniti “istinitost” i tko ime je dao to pravo? Zar to ne bi trebala biti zakonska materija?
Molim odgovor.

(Nakon mjesec dana prof. dr. Marušić dobio je odgovor u kojem mu se ukratko poručuje kako je pitanje zaprimljeno, ali ga ne razumiju.)

Ministarstvo pravosuđa:

31. srp 2019. 14:56

Poštovani gospodine Marušiću,
ovim putem Vas obavještavamo kako je Vaš e-mail zaprimljen u Ministarstvu pravosuđa.
Budući da je Vaš e-mail nejasan i ne sadrži konkretne informacije koji su u nadležnosti ovog ministarstva ne može se postupati po zaprimljenom i Vaš e-mail možemo samo primiti na znanje.

S poštovanjem,

Republika Hrvatska
Ministarstvo pravosuđa RH
Samostalna služba za odnose s javnošću

Prof. dr. sc. Matko Marušić,

čet, 1. kol 2019.

Poštovani stručnjaci Ministarstva pravosuđa,
hvala Vam, ja sam zadovoljan i vašim primanjem mojega pitanja na znanje. Ipak, želim ovdje pojasniti to moje izvorno pitanje o pravnoj (ljudskopravnoj) poziciji Faktografa, jer se rekli da nije jasno.

Ja sam pitao sljedeće:

“Kažu mi jeki ljudi da je GONG-ov Faktograf organizacija koja po svojoj volji (procjeni, “procjeni istinitosti”) blokira određene informacije koje ljudi šalju ili stavljaju na internet.
Čini mi se da to znači da oni i čitaju tuđa pisma! Ne mogu vjerovati!”. Na osnovi čega oni bolje od Vas mogu procijeniti “istinitost” i tko ime je dao to pravo? Zar to ne bi trebala biti zakonska materija?”

To mi je pitanje jako važno, a ne tiče se samo mene, nego bezbroj ljudi, zapravo ljudskih prava svih ljudi i same srži demokracije, pravde i prava. Molim vas da ga ne podcijenite, čak ako je i dalje možda u nečemu nejasno. Naime, bojim se da će iz toga izaći veliki pravni i ljudskopravni problemi: apsurdno je da skupina građana, tko god da oni jesu, bez obznanjenih kriterija (a s jasnom političkom orijentacijom i angažiranošću) odlučuje koje će informacije maknuti iz javnoga prostora. Razmislite o tome u duhu suvremene demokracije!

1. Da, znam da je Facebook privatna tvrtka, ali – pitam vas – ima li pravo privatna tvrtka, koja se bavi javnom komunikacijom selekcionirati tu komunikaciju uklanjanjem (ili “smanjenjem vidljivosti”) vijesti, mišljenja i informacija? Po čemu ona onda ima pravo djelovati u javnom prostoru? Po tome što ima novca da napravi komercijalni model međuljudske komunikacije (Facebook)? Zar to onda nije teror bogatih nad siromašnima, divlji i divljački kapitalizam, kapitalizam duše i svijesti?

To je prvo pitanje na koje molim odgovor. (Zanima me pravna teorija, ne konkretno postupanje, jer znam da to ne možete.)

2. Drugo je pitanje tko i na koji način (kojim mehanizmom) njih može tužiti za netočan odabir vijesti koje oni (Faktograf) izbrišu ili im smanje vidljivost? Čini li privatno vlasništvo te tvrtke (Facebook) nju nedodirljivom za takve postupke, dakle za netočne informacije i diskriminaciju u javnom prostoru? Ne znam koga bih pozvanijega od vas to pitao. A pitati moram, jer taj model izaziva jezu! To je čisti komunistički “verbalni delikt” i “nestanak” vijesti, kao što su u ono vrijeme ljudi – nestajali na Goli Otok ili u jame bezdanke. I onda je izlika za to bila optužba da su širili lažne vijesti! Danas Faktograf ne ubija i ne zatvara, ali radi po istoj logici i s istim rezultatom: stvaranje svoje slike istine u javnom prostoru! Molim objasnite mi ako sam u krivu.

3. U civiliziranom društvo bi ljudi koji rade takve (važne, brutalne!) odabire trebali biti dokazani stručnjaci za područje u koje diraju. Ili – ne bi? “Jer je to privatna tvrtka”? Privatna tvrtka tu sebe izravno postavlja u poziciju producenta i lažnih vijesti (kad su netočno selekcionirane), (protiv kojih se prividno bori), ali u tim se vijestima ne radi o toj tvrtki ili njezinim zaposlenicima, nego se radi o komunikaciji, informacijama i uvjerenjima drugih ljudi! Ti drugi ljudi imaju pravo biti i u krivu, jer na svoje facebookove stavljaju svoja mišljenja i informacije kako ih oni vide. Zar to nije ljudsko pravo? A navlastito je to jezivo kad se lažnim vijestima proglašavaju vijesti koje nisu lažne!

4. Doista ovo smatram važnim pitanjem, jer ako se “privatno” bilo tko može proglasiti stručnjakom za procjenu istinitosti bilo koje vrste vijesti i onda ih uklanjati iz javnoga prostora kao mu se svidi – gdje je tu onda pravna država? Pravna država koja osigurava da svi ljudi u svim mogućim slučajevima bude jednako tretirani? Čak i kad su u krivu?

Navest ću jedan primjer. Faktograf je izbrisao tekst u kojemu je autor(ica) napisala rezultat istraživanja g. Romana Leljaka da je u Jasenovcu stradalo oko 1500 ljud, tako da su ubijeni ili da su umrli od bolesti ili iznemoglosti. Kao razlog uklanjanju te informacije Faktograf je naveo podatke Javne ustanova Spomen parka (JUSP) Jasenovac, koja na popisu stradalih u Jasenovcu ima oko 84.000 imena. No brojni su istraživači, ponajprije Banić, Koić, Vukić i Matković, uključivši i rečene Leljakove nalaze, vrlo uvjerljivo pokazali da je popis JUSP-a Jasenovac netočan (blago rečeno).

I sada, ne ulazeći u to tko je u tom predstavljanju brojeva u pravu a tko u krivu, Faktograf – presuđuje za JUSP Jasenovac i uklanja Leljakove (i druge) podatke. Po čemu oni, od svih profesionalaca koji se bave tim pitanjem, bolje znaju “istinu” i onda čiste javni prostor od podataka koji im se ne sviđaju? Tko su oni da sude o tom neizrecivo važnom, ali stvarno samo stručnom, forenzičnom i povjesničarskom pitanju? Nije li to zloporaba, ne samo demokracije, nego i socijalne i političke pozicije, gdje se s pozicije privatne moći guši rasprava, uklanjaju podatci i sudi se o pitanjima s kojima Faktograf nema nikakve znanstvene ni intelektualne veze?

Oprostite ako je ovo moje pismo predugo, ali htio sam sada pitanje postaviti jasno, pa molim za konkretan odgovor. Ako su pravo i pravda, demokracija i ljudska prava nemoćni pred financijskom silom američke tvrtke Facebook, kažite ti otvoreno. Da znamo što i kako živimo i kolika su naša ljudska prava.

S poštovanjem,
Matko Marušić, Split”, zaključuje prof. dr. sc. Marušić u svojoj komunikaciji s Ministarstvom pravosuđa.

-Lili Benčik: Nacionalno- huškačke Novosti SNV-a na proračunu RH…

Faktograf na svojim stranicama navodi kako je pokretanje ovog portala financirala National Endowment for Democracy (NED). Ta zaklada osnovana je davne 1983. godine, a u hrvatskom javnom prostoru najpoznatija je po suorganiziranju u “Narančaste revolucije”, svrgavanju demokratski izabranog slovačkog premijera Vladimira Mečiara 1998. godine i etiketiranju prvog predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana diktatorom.

The post Prof. dr. sc. Matko Marušić poslao pismo Ministarstvu pravosuđa zbog cenzure koju provodi s GONG-om povezani Faktograf… first appeared on Braniteljski portal.

Ovih sam dana u „Jutarnjem listu“ pročitao dva članka o pitanju jasenovačkih žrtava i nekih događaja u NDH, pa ih ovdje komentiram (ovaj komentar se ne može objaviti u „Jutarnjem listu“, jer ga on – ne bi objavio; a ako bi, i ako to javno kaže, ispričavam se za tu ocjenu). Ta dva članka na različite načine a) prividno opovrgavaju nove nalaze, b) vrijeđaju one koji rade istraživanja, c) opominju hrvatsku Vladu da ne dopusti istraživanja tih tema…

To su tipični primjeri borbe protiv otkrivanja povijesne istine o događajima u Hrvatskoj u vrijeme II. Svjetskoga rata. Ponovit ćemo tri taktike skrivanja istine i napora da se kao istina očuvaju notorne laži.

1. a) Prividno se opovrgavaju izvješća znanstvenih istraživanja s podatcima koji opovrgavaju notorne laži o hrvatskoj povijesti. Budući da su novi nalazi vrlo uvjerljivi u svojoj istraživačkoj metodologiji i konkretnosti podataka (npr. referencije na službene dokumente), Čuvari Povijesnih Laži ne mogu ih pobiti pa su se povukli na „rezervni položaj“: pozivaju se na inozemne autore ili članke objavljene u inozemstvu računajući da time djela na koja se pozivaju imaju neupitan autoritet. To, međutim nije točno, jer znanstveni autoritet (autoritet znanstvene istine) djelu daju argumenti koji proistječu iz pouzdanih podataka, a ne podrijetlo autora; evo primjera Mirjane Kasapović (Matko Marušić: Politička misao Mirjane Kasapović suprotna je znanstvenoj misli i znanstvenom radu:http://hu-benedikt.hr/?p=108953).
2. b) Vrijeđaju one koji provode prava istraživanja i tako donose nove podatke, podatke koji opovrgavaju Povijesne Laži, nazivajući ih različitim pogrdnim imenima (najčešće „revizionisti“ „filoustaše“, „fašisti“), a ne navode argumente koji bi pobili nove nalaze. Evo jedan razmjerno malo poznat primjer vrlo jakoga dokaza o lažiranju popisa žrtava Jasenovca na koji bi netko trebao odgovoriti argumentom, a ne vrijeđanjam: https://narod.hr/hrvatska/banic-koic-evo-dokaza-da-javna-ustanova-sp-jasenovac-lazirala-cak-jugoslavenski-popis-zrtava-iz-1964-joj-sluzi-izvor! Ili na ovaj: http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/22397-n-banic-zastrasujuce-manipulacije-uprave-jasenovca.html.
3. c) Opominju hrvatsku Vladu da ne dopusti istraživanja tih tema. A to je suprotno zaključcima i preporukama Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima koje je imenovala hrvatska Vlada i čiji zaključci i preporuke stoje na internetskoj stranici – hrvatske Vlade (https://vlada.gov.hr/dokument-dijaloga-temeljna-polazista-i-preporuke-o-posebnom-normativnom-uredjenju-simbola-znakovlja-i-drugih-obiljezja/23424).

Postavlja se pitanje kako to da ugledna dnevna novina poput „Jutarnjega lista“ sebi može dopustiti da objavljuje opomene hrvatskoj Vladi, vrlo ozbiljne, opadne opomene, a zna da postoji taj dokument i da je donesen konsenzusom.

1. Vjeran Pavlaković kao pouzdan znanstvenik

Članak Jutarnjega lista (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/povjesnicar-koji-je-doktorat-stekao-u-americi-ignoriranje-problematike-jasenovca-od-strane-vladajucih-hrvatskoj-donosi-samo-nove-nevolje/8701313/) trebao nas je uvjeriti da je izvjesni Vjeran Pavlaković koji je 2005. doktorirao u Washingtonu a od 2008. radi u Rijeci, neupitan izvor razglabanja o hrvatskim povijesnim istinama. A taj V. Pavlaković kaže:

„…Desnica nastoji ušutkati ili barem marginalizirati sjećanje na mjesta poput Jasenovca, koja upozoravaju na opasnosti koje ekstremizam poduzima u ime nacionalne države. Antifašisti kritiziraju vlast da toleriranjem revizionizma dovodi Hrvatsku u konfuziju, jer je Europska unija, čiji je Hrvatska dio, uvelike izgrađena na antifašizmu.

Trenutni val revizionizma prvenstveno nastoji minimizirati broj srpskih žrtava i ustaških zločina, tumačeći ih kao mitove koje su stvorili srpski nacionalisti. Revizionisti tumače Jasenovac kao radni logor u kojem se za zatvorenike odvijao bogat kulturni program, što je jednako poricanju holokausta…“

Dakle, govori isto što govore Fumić i Pupovac. A sva trojica lažu: a) desnica nikoga ne ušutkava, nego su se pojavila istraživanja koja o Jasenovcu govore sasvim drukčije nego ekipa Čuvara Povijesnih Laži; b) Europa nije izgrađena na antifašizmu, utoliko što je tu riječ izmislio Staljin i rabe je samo komunisti; c) revizionisti su mu znanstvenici koji su pokazali da pripada ekipi Čuvara Povijesnih Laži; d) odmah rabi Goldsteinovu (Slavko) mučnu, podmuklu i netočnu konstrukciju da je objavljivanje podataka koji se razlikuju od Povijesnih Laži – negiranje Holokausta. E – nije! Nego razotkrivanje jedne Povijesne Laži o Hrvatima i raskrinkavanje njezinih čuvara.

Nadalje Pavlaković prodaje jeftine trikove kako razotkrivanje Povijesnih Laži daje priliku Srbiji da nas napada, ali tu nježno implicira i širu međunarodnu zajednicu.

Ali ono najružnije ostavlja za kraj: „…niti da treba reći da su žrtve Bleiburga iste kao one u Jasenovcu, budući da se povijesni kontekst i sastav skupina žrtava znatno razlikuju…“ O neljudskosti toga stava već sam pisao (https://narod.hr/hrvatska/prof-dr-sc-matko-marusic-nezamislivi-rasizam-ive-goldsteina-trazi-javnu-osudu): to je čisti rasizam, jer, kad se radi o nevinim žrtvama, ideologiju uvodi u opravdavanje (ili ublaživanje) zločina. Pa to su bile izlike i ustaša za njihove zločine, zar nisu: „borili su se za hrvatsku državu“?Nema te države na svijetu, na čelu sa svetom hrvatskom državom, koja opravdava ubojstvo nevinih ljudi. A nema ni ideologije za koju se to smije činiti., ili zbog koje se može biti „manje kriv“. Rasizam. Najstrašniji koji ljudski um može zamisliti. A objavljen je u hrvatskom dnevnom glasilu „Jutarnji list“.

2. Miljenko Jergović i plava trava zaborava

U Magazinu „Jutarnjeg lista“ od 6. travnja 2019. piše Miljenko Jergović. On piše lijepo i s užitkom, pa su njegovi grijesi parcijalnog prepričavanja istine možda i veće laži od laži običnih ČPL. On je inače čovjek, pisac, koji je u jednoj svojoj knjizi (mislim da je to Gloria inexcelsis) napisao da je rat u Bosni i Hercegovini 1941. počeo kad je iz katoličke crkve izneseno srpsko dijete na bajuneti. O takvom liku ne bi više trebalo razglabati, ali u rečenom Magazinu on povećava „intelektualnu dubinu“ laganja s pomoću parcijalnih istina. Prividno piše o knjizi Amerikanca Maxa Bergholza koji pak piše o Balkanu, ali, naravno, pretežno o ustašama i njihovim zločinima. Čini se da je Bergholz svoje pripovijedanje crpio iz memoarskih djela, Jergović ne kaže kojih, ali nije se libio ni legendi, npr „državotvornih legendi socijalističke Jugoslavije“ (koje i jesu glavni izvor Povijesnih laži. To znači da Bergholz nije drukčije nego čitanjem knjiga i legendi došao do znanstvene osnove svojega djela. A to nije znanost koja bi bila povijesna znanost.

No, ni u to se ne ću dalje upuštati, jer nije sporno da su ustaše po Bosni i Hercegovini činili zločine; zauzvrat ćemo Bergholza uzeti s oprezom u odnosu na istinitost događaja, napose u detaljima. Razlog ove moje intervencije je drugi: Bergholz i Jergović jednako govore o „nasilju kao generativnoj sili“ i za glavni lik te ideje rabe ustaške zločine, ali pritom Jergoviću ne pada na pamet kazati da su zločini nad Hrvatima počeli prije nego što su se ustaše počele opirati i osvećivati. Pokolji u Bosni i Hercegovini počeli su pokoljima Hrvata u Cimu u Mostaru i u Istočnoj Hercegovini, a u Hrvatskoj na više mjesta, čak i prije 10. travnja 1941., a 10. travnja dogodio se pokolj u Donjim Mostima, gdje je ubijeno je 12 hrvatskih seljaka. Izvor koji navodi te zločine nad Hrvatima Miljenko Jergović ne mora voljeti, ali morao bi reći da to nije istina i na neki način navode opovrgnuti: https://priznajem.hr/novosti/hrvatska/28-travnja-1941-ndh-jeste-li-znali-za-masakre-nad-hrvatima-u-prvim-danima-rata/?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Razmjena%2bprometa.

Da su pokolji na Balkanu u II. Svjetskom ratu počeli pokoljima Hrvata i da su se ustaše osvećivali piše i američki povjesničar židovskoga porijekla Philip Cohen:

“Ustaški masakri nad Srbima počeli su kao odmazda. Između invazije sila Osovine na Jugoslaviju 6. 4. 1941. i prvih masakra ustaša nad Srbima (27. 4. 1941.) četnici su izvršili 11 neprovociranih masakra nad hrvatskim stanovništvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustaške odmazde počele su pak 27.4. uhićenjima i masakrima nad 176 Srba kod Bjelovara. Ustaški masovni teror značajno se povećao nakon 22. 06. 1941., kada su se dogodila tri važna događaja: njemačka invazija na Rusiju, partizanski ustanak (Sisak) i smanjenje snaga njemačkih trupa, koje su bile prebačene na Istočnu frontu”.

Pa neka Bergholz i Jergović lijepo provjere Cohena i njegovu vjerodostojnost i neka to objave u „Jutarnjem listu“.

U travanjskim zločinima sudjelovalo je djelomično i srpsko civilno stanovništvo, a zločini nad Hrvatima u tom su mjesecu učinjeni u različitim dijelovima NDH, da bi 28. srpnja 1941 bili nad Hrvatima napravljeni zločini istrebljenja porodice Ivezić, pokolj hodočasnika, pečenje svećenika Gospodnetića na ražnju (?) i to je sve nazvano „antifašističkim ustankom hrvatskoga i srpskoga naroda u selu Srb“ (http://kamenjar.com/dr-matko-marusic-kako-su-ubojice-sebe-proglasili-osloboditeljima/). U tom smo smislu taj dan desetljećima slavili službeno, u slobodnoj mu Hrvatskoj podigli spomenik i neki ga slave i danas (http://kamenjar.com/pupovac-saboru-izrekao-veliku-laz-koja-vodi-jos-vecu-istinu/).

Činjenica što su ustaškim zločinima prethodili zločini Srba nad Hrvatima, ne može ekskulpirati ustaše od njihovih zločina. Ali ta se važna činjenica ne smije ne spomenuti, a onda, dapače, ustaško nasilje sladostrastno razmatrati kao „generativnu silu“. I – kao što sam već rekao, činjenica da su ustaše počinile zločine u ratu ne može eskulpirati Tita i partizane za pomor nekoliko stotina tisuća Hrvata nakon rata.

Pa ćemo ponoviti: poluistina nije pola istine nego podmukla laž. A ugledni dnevnik u Republici Hrvatskoj ne bi trebao objavljivati odvratne podmukle laži o narodu za koji se i tiska.

Piše / Matko Marušić, profesor emeritus

** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala** 

The post Prof. Matko Marušić: „Jutarnji list“ objavljuje poluistine, a poluistine nisu pola istine nego laži… tipični primjeri borbe protiv otkrivanja povijesne istine o događajima u Hrvatskoj… first appeared on Braniteljski portal.

U emisiji Intervju tjedna Ivo (https://direktno.hr/direkt/goldstein-o-bleiburgu-i-jasenovcu-neprihvatljivo-govoriti-da-su-sve-zrtve-iste-150765/) Ivo Goldstein je izjavio stvari koje su do sada bile nezamislive u glavama svih ljudi na svijetu, koje nitko nikad nije izgovorio i koje traže jasnu osudu, javnu, stručnu, ljudskopravnu i političku. Goldstein je (prema citiranom portalu) izjavio:

The post Prof. dr. sc. Matko Marušić: Nezamislivi rasizam Ive Goldsteina traži javnu osudu first appeared on Braniteljski portal.