U apostolskom pismu „Porta fidei“, kojim proglašava otvorenje, papa Benedikt XVI. navodi jednu rečenicu iz svoje nastupne propovijedi koju je održao 24. travnja 2005. Ta rečenica glasi: „Crkva u cjelini, i pastiri u njoj, moraju poput Krista krenuti na put, da izvedu ljude iz pustinje i povedu ih prema mjestu života, prema prijateljstvu sa Sinom Božjim, prema onome koji nam daje život u punini.“…

Prema tim riječima, papa vidi poslanje Crkve u tome da izvede ljude iz pustinje i dovede ih do Krista koji daje život u punini. Premda, u nastavku svog pisma papa tu temu razrađuje na temelju novozavjetnih tekstova, dobro je za bolje razumijevanje prisjetiti se i njezine starozavjetne pozadine.

Naime, lik Crkve koja izvodi ljude iz pustinje i dovodi ih Kristu koji ih uvodi u život, ima svoj pralik u najvećoj starozavjetnoj osobi – Mojsiju koji je izveo Izraelce iz Egipta, vodio ih kroz pustinju, i izveo ih iz nje.

No, Mojsije nije uveo narod u Obećanu zemlju, nego je to učinio Jošua (Pnz 1,37-38), pralik novozavjetnoga Jošue, Isusa iz Nazareta (Jošua je hebrejski, a Isus je grčki oblik istog imena). Tako se i Crkva sa svojim pastirima poput Mojsija odaziva Božjem poslanju da izvede ljude iz pustinje, ali krajnji cilj tog puta ne postiže Crkva sama, nego Isus Krist koji jedini daje puninu života.

Lik Mojsija – što ne znamo o jednom od najvećih likova u povijesti otkupljenja i spasenja?

U tom smislu, ovdje ćemo se ukratko osvrnuti na lik Mojsija, da bismo u njegovu vjerničkom pozivu otkrili elemente koji su prisutni u životu svakoga istinskoga vjernika i Crkve u cjelini. Pri tome će nam od osobite koristi biti plodovi istraživanja suvremenog belgijskog bibličara Jean Lous Ska-a.

1. Mojsije je kao i Crkva „izvađen iz vode“

Svima je poznata priča o Mojsijevu rođenju u nepovoljnim prilikama za židovski narod koji se nalazio u egipatskom ropstvu, kako je opisano u prvim poglavljima Knjige Izlaska. Budući da je faraon naredio da se pobiju sva muška novorođena djeca, Mojsijeva majka je tri mjeseca krila svoga sina, a onda ga u košari pustila niz rijeku, gdje ga je našla i posvojila faraonova kći, davši mu ime Mojsije „jer sam ga – reče – iz vode izvadila“ (Izl 2,10).

Ta scena, u kasnijoj kršćanskoj interpretaciji, simbolizira krštenje u kojem svaki krštenik postaje članom Crkve, te se slikovito može reći da je svaki krštenik kao i Mojsije izvađen iz vode i spašen od smrti.

2. Mojsije je od Boga pozvan u teškim okolnostima

U opisu Mojsijeva poziva Knjiga Izlaska najprije donosi nekoliko podataka koji nam pomažu shvatiti u kakvim ga je okolnostima Bog pozvao da oslobodi narod iz egipatskog ropstva. Tu se ne radi samo o općenito lošem stanju, koje se tiču čitava porobljena naroda, nego i o osobnim okolnostima Mojsijeva života. Nakon što je kao dijete sretno izbjegao smrt, može se pretpostaviti da je Mojsije na faraonovu dvoru proveo bezbrižno djetinjstvo i mladost, o čemu se u Bibliji ne donose nikakvi detalji. No, kada je odrastao, a prema židovskoj predaji, bilo mu je tada četrdeset godina, jednom je došao među svoj narod i prvo što je vidio bilo je to kako jedan Egipćanin tuče Hebreja.

U tom času pokazao se Mojsijev pravi identitet.

On brani svoga brata i ubija Egipćanina. No, time priča ne završava. Drugi dan Mojsije je opet došao među svoj narod i sada susreće dvojicu Hebreja kako se svađaju. I ovoga puta intervenira stajući na stranu slabijeg protiv jačega, na stranu potlačenog protiv tlačitelja i kaže mu „Zašto tučeš svoga druga?“. Međutim, ovaj mu odgovara: „Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipćanina?“ (Izl 2,11-14). Tako Mojsije, koji je i u jednom i u drugom slučaju stao na stranu slabijega, i borio se za pravdu, dobiva prvu lekciju: koliko god namjere bile dobre, pravda se ne može uspostaviti nasiljem.

Nasilje ne postiže ništa drugo, nego samo rađa novo nasilje.

Plod Mojsijeva nasilnog utjerivanja pravde bio je taj da ga je najprije odbacio jedan od njegovih sunarodnjaka, a potom ga je htio pogubiti i faraon koji je u međuvremenu čuo sve što se dogodilo. Mojsije se tako i iznutra i izvana našao u svijetu nasilja iz kojega želi pobjeći, te odlazi u midjansku pustinju gdje se oženio sa jednom od sedam kćeri tamošnjeg svećenika Jitra (Izl 2,15-22). Prema židovskoj i biblijskoj predaji tu je proveo drugih četrdeset godina svoga života sve dok jednog dana, pasući stado svog tasta Jitra, nije na jednom brdu ugledao gorući grm koji ne sagorijeva.

I taj naoko mali podatak kako je Mojsije pasao stado svoga tasta Jitra, a ne svoje vlastito, govori o njegovu podređenom položaju u novoj obitelji.

Tako je u trenutku u kojem ga Bog poziva, Mojsije čovjek u višestruko nepovoljnom položaju. Iza sebe ima neuspio pokušaj da pravdu postigne nasiljem. Potom je pobjegao od nasilja koje se okrenulo na njega i na koncu, oženivši se, umjesto da bude glava obitelji, postaje sluga svog tasta. Lekcija koju Mojsije, a s njime i Crkva, može naučiti glasi: Bog koji poziva na poslanje oslobođenja iz ropstva ne čeka da se stvore neke povoljnije okolnosti, nego izabire upravo one u kojima se može što jasnije pokazati da je na djelu on i njegova milost, a ne samo čovjek i njegova slabost.

3. Mojsijeva znatiželja kao znak vjere koja traži razum

Kada je Mojsije ugledao gorući grm rekao je: „Hajde da priđem i pogledam taj veliki prizor: zašto grm ne sagorijeva?“ (Izl 3,3).

Tu se otkrio još jedan element njegova identiteta – Mojsije pripada onoj vrsti ljudi koja se može čuditi i usuđuje se pitati što je to što vidi.

Ima mnogo ljudi koji vide, a da ne vide, koji se ne usude gledati, i radije se prave da ne vide. No, Mojsije je bio sposoban prihvatiti novo iskustvo. Htio je saznati zašto grm gori, a ne izgara (Izl 3,3). Na neki način, Mojsije je postupio slično djetetu koje za nama običnu stvar pita: zašto? Ponekad se roditelji i ostali odrasli nađu u neprilici da dadnu jednostavan odgovor, na tako kratko i jasno pitanje.

Zašto?

Jean Louis Ska ovdje donosi jednu sliku uspoređujući Mojsija s poznatim fizičarom Isaakom Newtonom u isto tako poznatoj anegdoti o jabuci, bila ona povijesno istinita ili ne. Naime, od kada postoji svijeta i vijeka jabuke padaju sa stabla, ali Newton je postavio pitanje zašto jabuka pada dolje na zemlju, a ne odleti gore u nebo. Na to pitanje mnogi su se vjerojatno podrugljivo nasmijali čudaku koji postavlja pitanje o onom što „svi znaju“. Međutim, to pitanje stvorilo je teoriju o sili teže, koja nam pomaže da bolje razumijemo kako funkcioniraju fizički zakoni u svijetu. Tako i Mojsije pripada skupini velikih mislilaca koji su imali hrabrosti postavljati istovremeno jednostavna i bitna pitanja. Teolog Romano Guardini rekao je da na mnoga od tih pitanja ne možemo odgovoriti, ali moramo s njima živjeti. Drugim riječima sam život je jedno veliko pitanje na koje se ne može dati konačan odgovor, nego je to pitanje koje se živi u otvorenosti vjere koju je Mojsije pokazao uputivši se prema gorućem grmu.

To je vjera koja je, u stvarnosti koja okružuje čovjeka, sposobna vidjeti čudo života, i koja u traženju odgovara na svoja pitanja, ne nalazi samo teoretska objašnjenja, nego susreće Boga.

4. Mojsiju se objavio Bog koji vidi, čuje, zna i djeluje

Kakav je Bog koji se objavio Mojsiju u gorućem grmu? Uz otajstvenost neizreciva imena, Bog se predstavlja Mojsiju na veoma konkretan način. On kaže da je vidio nevolje svoga naroda, čuo njegov vapaj iz ropstva, i upoznao njegovu patnju (Izl 3,7). Prema tome to je Bog koji ima oči da vidi, uši da čuje, i srce da razumije. Bog je čuo vapaj svoga naroda, koji je sličan krvi nevinoga Abela koja je vikala iz zemlje (Post 4,10). Vapaj o kojemu se govori u Izl 3,7 nije samo jauk nekoga tko stenje pod teretom koji mora nositi, nego krik potlačenog naroda koji vapi za pravdom, a Bog koji čuje taj vapaj jest sudac koji intervenira da bi pravdu uspostavio. On sam kaže: „Sišao sam da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju kojom teče med i mlijeko…“ (3,8).

No, kako je Bog sišao i kako će izbaviti svoj narod?

Biblija je puna Božjih silazaka u svijet, ali je svima zajedničko ovo: Bog silazi šaljući ljude.

Tako je poslao Mojsija i sve proroke na koje je sišao njegov Duh, da bi na koncu, u potpunosti sišao u svome Sinu Isusu Kristu. To je posljednji Božji silazak, ali se on do Dana Kristova ponovnog dolaska u slavi, nastavlja u sakramentima Crkve koja je, poput Mojsija, Božje sredstvo za oslobođenje svoje djece i čitavog svijeta. U tom poslanju Crkva opet, poput Mojsija, treba prihvatiti Božju pedagogiju, po kojoj će, malo po malo naučiti vidjeti ono što Bog vidi, čuti ono što Bog čuje i spoznati ono što Bog zna. Do događaja s gorućim grmom, Mojsije je za dobar cilj upotrebljavao lošu strategiju. Da bi izbavio svog sunarodnjaka kojega je tukao Egipćanin, upotrijebio je snagu i nasilje (Izl 2,11-14).

Međutim, to mu se okrenulo u neuspjeh. Sada ga Bog uči da je jedini način oslobođenja iz ropstva iskazivanje štovanja Bogu (Izl 3,12) to jest, poslušnost njegovim zapovijedima.

5. Mojsijeva opiranja – znak istinskog odnosa s Bogom

U opisu Mojsijeva susreta s Bogom u gorućem grmu Knjiga Izlaska navodi pet njegovih opiranja Božjem pozivu. Prvo opiranje glasi „Tko sam ja?“ (Izl 3,11). Drugo je „Što ću reći? Kako ti je ime?“. Treće je „A ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me?“. Četvrto je „Ne znam govoriti.“ (Izl 4,10). I na koncu, kada je sve iscrpio kaže: „Oprosti, Gospodine, ne bi li poslao koga drugoga.“ (Izl 4,13).

Jesu li ta opiranja još jedan znak Mojsijeva identiteta? Svakako.

Već su navedene mnoge njegove slabosti, i slika Mojsija kao čovjeka koji bježi od odgovornosti nije nam strana. No, ipak se ne radi samo o tome. Mojsijeva opiranja prije svega znače da je njegov susret s Bogom bio istinit i potresan. Nije riječ o površnom doživljaju koji sa sobom ne donosi nikakvih zahtjeva.

Stoga, Mojsijevo opiranje, koje susrećemo i kod drugih proroka, nije znak njegova kukavičluka, nego autentičnosti njegova poziva.

Božji poziv koji u ljudskom srcu ne bi nailazio na opiranja vjerojatno je površan i vođen previše ljudskim motivima. Tako je i s vjerom. Samo onaj čovjek koji svoju vjeru živi u borbi s kušnjama i opiranjima, i suočava je s pitanjima stvarnosti koja ga okružuje, pokazuje autentičnost svoga odnosa s Bogom. U toj borbi Bog obećava svoju pomoć, kao što je to obećao i Mojsiju, ali to ne dokida proces rasta u vjeri nego je njegov sastavni dio.

6. Mojsijeva nedovršenost

Znak autentičnosti Mojsijeva poziva jest i to da on nije uveo narod u Obećanu zemlju, niti je sam u nju ušao. Biblija tu činjenicu opisuje veoma teškim riječima ukazujući na slabosti vjere i pouzdanja kako čitava naroda tako i njegova predvodnika Mojsija.

Na jednome mjestu u Knjizi brojeva Bog kaže Mojsiju: „Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio?“ (Br 14,11), a onda se tuži i na samoga Mojsija i njegova brata Arona: „Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.“ (Br 20,12).

Taj način izražavanja može nas zbuniti, i staviti nam u prvi plan negativne aspekte Mojsija, Arona i čitava naroda. No, poruka koja stoji ispod površine tih riječi zapravo se odnosi na to da dovršenje procesa oslobođenja iz ropstva, izlaska iz pustinje i ulaska u Obećanu zemlju nije u ljudskim, nego u Božjim rukama. Ono što pada na čovjeka jest odazvati se Božjem pozivu te unatoč svim opiranjima, sumnjama i padovima ne odustati od započetog puta. Tako je i sa Crkvom i pastirima u njoj, kako se izražava papa Benedikt XVI.

U život u punini ne ulazimo sami niti nas u nj uvodi crkvena hijerarhija. No, time zadaća Crkve i njezinih pastira u ovome svijetu nije nipošto sporedna ili proizvoljna. Kao što je Bog izabrao Mojsija, a ne nekog drugog (usp. Izl 4,13) da izvede Izrael iz Egipta i vodi ga kroz pustinju, tako danas izabire Crkvu, a ne neku drugu ljudsku instituciju, da izvede svijet iz pustinje i dovede ga u zajedništvo sa svojim sinom Isusom Kristom, koji je jedini put, istina i život u punini. U tom smislu, i slabosti Crkve i pastira u njoj, koje pred očima svijeta često dolaze u prvi plan, nisu samo znak njezine istinske nesavršenosti nego i njezina istinskog poziva koji ne dolazi od ljudi, nego od Boga koji „hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.“ (1Tim 2,4)

dr. fra Domagoj Runje/franjevci-split.hr

The post 4. rujna sveti Mojsije – što su osobine istinskog vođe i čovjeka vjerna Bogu? first appeared on Braniteljski portal.

POMRAČENJE SUNCA NAD SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA 21 KOLOVOZA 2017.

21. kolovoza 2017. nad Sjedinjenim Državama Amerike od pacifičke obale, Oregona pa do Južne Karoline, kroz 14 država proći će totalno pomračeno crno sunce. Pomračenje sunca nije samo astronomska  činjenica nego je uvijek bilo od dubokog biblijskog, mističnog  i povijesnog značenje. Ono je bilo ljudima znak i opomena s neba. Bog je kroz cijelu povijest ljudima govorio u znakovima koje oni najčišće nisu bili spremni primiti i djelovati po njima nakon čega bi uslijedila kazna Božja.

Nije u pitanju samo pomračenje sunca 21 kolovoza nego nakon 33 dana, 23 rujna 2017, na nebu će se pojaviti Veliki znak iz Apokalipse, knjige Otkrivenja 12, sv. Ivana apostola:

„Potom se na nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec joj pod nogama a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i vikala je u bolovima i mukama rađanja…“

Ovakav raspored zvijezda kao u Velikom znaku događa se jedanput u 7000 godina.

Ovdje se radi o stvarnom sazviježđu Djevice koje će na dan 23 rujna 2017 zauzeti nebeski položaj među zvijezdama koji će do detalja odgovarati položaju opisanom u Apokalipsi – Otkrivenju, 12. sv. Ivana apostola.

/Spomenimo se da je 2017 stota obljetnica ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi./

Za 7 godina, 8 travnja 2024, dogodit će se ponovno pomračenje sunca nad SAD-om koje će biti vertikalno i s ovim od 21 kolovoza  će činiti križ.

7 godina između jednog i drugog pomračenja odgovara 7 godina muka i patnje iz knjige Otkrivenja.

Pomraćenja sunca i mjeseca su bila uvijek znak opomene, velikih promjena, katastrofa i ispunjavali su ljude strahom i užasom.

Napomenimo da će se ova dva totalna pomračenja sunca dogoditi isključivo nad Sjedinjenim Državama Amerike.

Od 241 godine svoga postojanja, od 1776,   Sjedinjene Države su oko 230 godina u ratu.

Umjesto da budu blagoslov narodima Sjedinjene Države su glavni akter u osvajačkim, pljačkaškim, genocidnim ratovima počev od istrebljenja američkih domorodaca – indijanaca, pa do Avganistana, Iraka, Somalije, Libije, Sirije, Jemena, Pakistana itd.

Skrivile su smrt milijuna nevinih koje su prinijeli kao ljudsku žrtvu na oltar svome poganskom bogu Molohu.

Uništile su kolijevku civilizacije Bliski istok i zavili u crno mnoge narode. Jedina visoka produktivnost SAD-a danas je u proizvodnji oružja i nametanja kupovine oružja drugim narodima i sijanje smrti.

Krist je rekao: Mir vam svoj dajem, mir vam svoj ostavljam.

SAD očito nisu primile Kristovu poruku mira nego Molohovu poruku beskrajnog rata.

/Uvod napisala je prof. Kornelija Pejčinović/

TOTALNO POMRAČENJE SUNCA NAD SJEDINJENIM DRŽAVAMA

/tekst  izabrala i s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović
Prvi dio teksta započinjem kratkim uvodom Ed Tamplina

Nema većeg prirodnog događaja koji izaziva strah od veličanstvene totalne pomrčine sunca. U tim kratkim minutama koje izazivaju strahopoštovanje sve što je prirodno postaje natprirodno. Dan se pretvara u noć, temperatura pada a zvijezde blistaju na nebu koje sve brže prekriva mrak. Stari narodi su bili zadivljeni čudom kada nebesa gutaju Sunce. Misterij i događaj su bezvremeni.

2017 je godina velikog američkog pomračenja sunca. 21 kolovoza u 18 i 30 minuta po univerzalnom vremenu totalno pomračenje sunca će se kretati kroz 14 država Sjedinjenih američkih država.

Povijesno sjećanje na pomračenja spadaju u kulturni fenomen zajednički svim kulturama. Njih su se plašii obični ljudi i carevi. Trostruko pokrivanje nebeskih svjetala sunca i mjeseca prema zemlji značilo je navještaj zlih događaja i promjena.

Pomračenje sunca može predskazivati promjenu poretka

Pomračenja znače poremečaj prirodnog reda. Ona prekidaju ravnomjernost na kazaljkama nebeskog sata. Sunce i mjesec su na godištnjem kaledaru određivali vrijeme žetve i lova od kojih je ovisio život. Iznenadni nebeski poremećaj značio je nebeski znak promjene i nesreće.

Engleski kraljevski povjesničar, William od Malmesburya opisao je smrt kralja Henrika I.: „Evo tužnih događaja koji su označili tugu zbog odlaska ovog velikog čovjeka Engleske. Sunce je tog dana u šest sati sakrilo svoje slavno lice. Grozna tama pomračenja je uznemirila srca ljudi, a šestog dana u tom tjednu rano ujutro dogodio se jaki potres pa je izgledalo kao da tlo potpuno propada“. Legendarno pomračenje sunca i smrt Henrika I. gurnuli su Englesku u građanski rat koji je trajao 19 godina što odgovara jednađbi jednog punog ciklusa pomračenja.

Ali još veću promjenu poretka doživio je Konstatinopolj 22 svibnja 1453. To je bilo uvečer, za vrijeme pomračenja mjeseca kada je sjena zemlje prekrila mjesec. Grad je bio pod opsadom. Legenda je predviđala da će Konstatipolj pasti za vrijeme pomračenja i to se dogodilo. Osmanlije su zauzele Konstantinopolj tjedan dana kasnije. Carstvo koje je trajalo više od tisuću godina propalo je.

Gary: Božanska poruka – Pomračenja sunca 2017
izvor: unseal

Pomračenje sunca koje će se dogoditi 21 kolovoza 2017 je osobito. Zahvatit će Sjedinjene Države počev od Pacifika i obuhvatit će: Oregon, Idaho, Montana, Wymoming, Nebraska, Kansas, Iowa, Missouri, Illinois, Kantucky, Tennessee, Georgia, North Carolina i završava u South Carolina.

Ono što je nevjerojatno za ovo pomračenje je da počinje odmah po izlasku sunca na zapadnoj obali.  Pravilo je da sunce izlazi na istoku i da zalazi na zapadu, ali pomračenje slijedi suprotni pravac. Drugim riječima: ljudi će biti svjedoci crnog izlazećeg sunca nad Sjedinjenim Državama. Treba dodati da će drugo pomračenje sunca jednako proči Sjedinjenim Državama u suprotnom smjeru 2024 godine.

Ogroman je broj proročanskih poruka povezanih s ova dva pomračenja i ne bi se usudio obuhvatiti ih. Jednostavno ću navesti nekoliko otkrića drugih koje možete sami protumačiti.

1.      Pomračenje sunca 21 kolovoza događa se 33 dana prije  23 rujna 2017 kada se pojavljuje Veliki znak na nebu iz Otkrivenja 12, sv. Ivana Apostola. Započinje u trideset i trećoj državi SAD-a – Oregonu i završava na 33-ćoj paraleli u Južnoj Karolini. Osobno sam provjerio sve ove detalje. Možete li uopće pojmiti sve ove slučajnosti? Ovakvo pomračenje sunca nije se dogodilo 99 godina što čini 3 × 33. Što nam to Bog želi priopčiti? Jedan čitatelj se spomenuo  Ezekiela 33:

„Dođe mi riječ Gospodnja: Sine čovječji, idi svom narodu i reci: „Ako ja na neku zemlju dovedem mač, a narod te zemlje uzme jednog između sebe i postavi ga za stražara, a on, videći – da mač dolazi na zemlju – zatrubi u rog i opomene sav narod: ako se tada onaj koji čuje glas roga ne da opomenuti, te mač dođe i pogubi ga – krv njegova past će na glavu njegovu: jer čuo je glas roga ali se ne dade opomenuti – krv njegova past će na njega. Da se dao opomenuti spasio bi život. A opet – ako stražar videći da mač dolazi na zemlju – ne zatrubi i ne opomene narod te mač dođe i pogubi koga od njih, taj je, doduše poginuo zbog svog grijeha, ali ću ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke.“

2.      Pomračenje se zbiva 40 dana prije dana Yom Kippura 30 rujna– Dana okajanja. Broj „40“ predstavlja u Bibliji vrijeme kušnje kao: 40 dana Isusove kušnje u pustinji, 40 godina lutanja izraelaca po pustinji, itd. Razdoblje od 40 dana koji vode k Yom Kippuru je granično obzirom da se vrijeme koje započinje 23 kolovoza zove Vrijeme Teshuvah u koje se, prema židovskoj vjeri, mora opravdati pred Bogom prije nego što presuda padne na Dan Okajanja. Drugim riječima: POKAJTE SE DOK JOŠ IMA VREMENA!

3.      Pomračenja  su uobičajena. Totalna pomračenje događaju se svake godine, a bar polovica njih se dogođa na oceanima a ne nad kopnom. Neka se nitko ne pravi ludim da je ovo pomračenje sunca obično. Dan će se pretvoriti u noć u srednjem dijelu Sjedinjenih Država. Prošlo je 99 godina otkada je jedno pomračenje prekrilo čitave Sjedinjene Države.

7 godina nakon ovog pomračenja od 21 kolovoza 2017 koje je horizontalno dolazi drugo pomračenje 8 travnja 2024 koje je okomito, ide od sjevera prema jugu i čini znak križa  „X“ i bez presedana je.

4.      Zna se da su Sjedinjene Države najbogatija, najmoćnija i najutjecajnija od svih kršćanskih država, al su također i etnički lonac za mješanje nacija i sjedište svjetske vlade u pripremi, Ujedinjenih Naroda.

Mjesečeva pomračenja (4 u protekle dvije godine) su opomena Izraelu a sunčeva pomračenja su opomena kršćanima.

7 godina Nevolja i Kušnji se povezuje s Danom  Gospodina i Sudom kršćanskim nacijama. Činjenica da dva sunčeva pomračenja stoje u razmaku od 7 godina ( 2017 –  2024 ) i prelaze preko cijelih Sjedinjenih Država i čine znak „X“ križa preko glavne kršćanske nacije na zemlji morala bi nam zaustaviti dah.

5.      Vrijeme nevolja (koje se još naziva i Danijelov 70-ti tjedan vremena Jakovljevih nevolja) podrazumjeva se kao verzija Knjige Izlaska iz Egipta. Pošast i Izlazak su bili slika budućeg Dana Gospodnjeg. Nemilosrdni faraon je bio tip antikrista,  i uzrok pošasti, najava truba, muka i suda. Izlazak je bio na neki način ushit ostatka izraelaca koji će pobjeći u pustinju. Neki detalji iz knjige Izlaska su bili pralici i sjene. Mojsije je pralik budućeg „muškog djeteta“ / Krista i  Crkve / koji će biti spašen od zlih nakana. On /Mojsije/ je bio spašen od nevolja koje je njegov narod prošao. Bio je stavljen u košaru i završio je kao princ u sjaju palače. Njegov narod je nastavio trpjeti patnje dok se on nije vratio da ga izbavi iz Egipta. Dio pošasti iz Egipta će se ponoviti u Nevoljama Apokalipse. Postoji neka sličnost između Otkrivenja sa sedam od deset pošasti Egipta. Može se reći da su Nevolje, pošasti  na neki način ponavljanje iz knjige Izlaska jer izraelci nisu povjerovali do kraja od prve, nego na kraju Kušnji i Nevolja i tek su tada postali  vjerni, izbavljeni, spašeni.

Držimo u pameti  „X“  koji će se oblikovati nad Sjedinjenim Državama iznad oblasti u južnom Illinoisu koje se zove „Mali Egipat – Little Egypt.“ Čak štoviše točka na kojoj se križaju dva smjera nalazi se na gradu koji se zove Makanda kako se obično zvala „Zvjezda Egipta – Star of Egypt“.

6.      Pomračenje se događa u konjunkciji s Regulus-om „Kraljem Zvjezda“. Regulus je najsjajnija zvijezda sazviježđa Lava a Lav je jedno od sazvježđa koja se spominju u 12 zvijezda Otkirvenja. Činjenica da se pomračenje događa u Lavu koji je dio Velikog Znaka koji će uslijediti 23 idućeg mjeseca je začuđujuća. Kao da Bog želi da skrene našu pažnju na Kralja i na Veliki Znak koji slijedi.

7.      Prvi veći grad koji će svjedočiti pomračenje je glavni grad Oregona, Salem. Salem je skraćeni oblik od Jerusalem koji je po prorocima najznačajniji grad u Bibliji. Jerusalem se prvotno, u vrijeme Melkisedeka, zvao Salem /Knjiga Postanka, 14:18/. Melkisedek je prethodnik Krista.  Ako i to nije dovoljno, nastavimo. Najbliže križanje do točne točke u kojoj se sastaju dva pomračenja zove se Salem Road – put Salema – u Makandi, Illinois. Koja je to slučajnost?

8.      Nakon što prođe Salem u Oregonu staza pomračenja dolazi do Madrasa što znači „Majka Božja“ – /Podsjetimo se Otkrivenja 12 Žena…/. Zatim prolazi kroz John Day što svakako podsjeća na apostola Ivana koji je sastavio knjigu Otkrivenja i opisao Day – Dan Gospodnji.

Nakon toga prelazi Weiser, Idaho što na njemačkom znači wise man – mudrac. Mudraci s istoka su bili oni koji su ugledali znak na nebu kad se Isus rodio. Oni su slijedili Njegovu zvijezdu i našli ga točno na mjestu gdje je rođen. Zapravo mi vidimo još jedan znak na nebu koji označava blizinu Kristovog ponovnog dolaska.

Staza nas ponovo vodi na John – Ivana i prelazi preko Grandjean, što na francuskom znači Veliki Ivan. Zatim prelazi Stanley što znači –Kamen / koji odbaciše graditelji/ – i Mackay što znači „sin vatre“ (Ivan 4:15; Otkrivenje 1:14, 19:12, Daniel, 10:6).

Zatim prelazi Rexburg – Kraljev Grad, pa Victor (Mat, 12:20, 1 Corinčanima 15:54-57, 1 Ivan, 5:4), a onda se ponovo usmjerava prema apostolu Ivanu i prolazi kroz Jackson – Sin Ivanov. Čudesna poruka nastavlja put kroz Casper, Wyoming. „Casper“ je kaldejsko ime i tradicionalno je ime koje znači mudrac /mag.

Pomračenje nastavlja kroz Alliance, Nebraska. Alliance je jedinstvo mnogih djelova. Crkva je stvorena iz mnogih članova da ih privede u vječno zajedništvo s Kristom kad se tijelo sjedini s Glavom. Slično će se na zemlji stvara savez /sotonin/ u obliku deset rogova (Otkrivenje 17:12) i savez s mnoštvom (Daniel 9:27).

Zatim dolazi Ravenna, što znači raven – gavran i upučuje na dane Noe. Noa je pustio gavrana s arke prije nego je poslao goluba (Postanak 8:7). U Raveni, Italiji je Julije Cezar sakupio svoje snage prije prelaska Rubikona. Otuda „prelazak Rubikona“ je izreka sa značenjem „kocka je bačena“ ili „prelazak točke s koje nema povratka“.

Drugim riječima NEMA POVRATKA. POKAJTE SE I VJERUJTE EVANĐELJU!

https://www.youtube.com/watch?v=HOam09yfN5Y

A.K

The post CRNO SUNCE IZNAD SAD-a IZLAZI NA ZAPADU 21. KOLOVOZA 2017. first appeared on Braniteljski portal.