Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je hrvatska upravna jedinica u sklopu  Bosne i Hercegovine, koja je 28. kolovoza 1993. izrasla iz Hrvatske zajednice Herceg-Bosne utemeljene 18. studenog 1991., kao političke, kulturne, gospodarske i područne cjelina Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Utemeljilo ju je hrvatsko političko vodstvo reagirajući na srpsku agresiju u Hrvatskoj i BiH, da bi se u kolovozu 1993., slijedeći Owen – Stoltenbergov mirovni plan, preoblikovala u Republiku.

Danas je Herceg Bosna često tema sarajevskih političkih spinova gdje se pokušava podijeliti bh Hrvate na osnovu regionalne pripadnosti gurajući priču o Herceg Bosni kao o političkom projektu Zapadnih Hercegovaca. Međutim, ta priča nema temelj, jer su najgorljiviji Herceg Bosanci danas upravo ljudi iz Središnje Bosne i Posavine. A znamo da su spinovi jedno, realnost nešto drugo…

U Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača večeras je održana svečana akademija na kojoj je predstavljena knjiga dr. Jadranka Prlića ‘Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg Bosne’

Prije samog početka, vani ispred HD HS Kosača, Hrvatski narodni sabor je položio vijence za sve poginule branitelje.

Na samom početku, prisutnima na akademiji prvi se obratio Vladimir Šoljić, ratni ministar obrane u Herceg Bosni i svjedok vremena koji je podsjetio na to da su Hrvati i HR HB bili jedini koji su branili Bosnu i Hercegovinu na način da su jedini pristajali na sve mirovne sporazume koje je predlagala međunarodna zajednica. Bošnjački narod dobijao je pomoć isključivo preko teritorija Hrvatske i prostora koji je HVO kontrolirao.

Kazao je kako je došlo vrijeme da se jednom zauvijek, baš s ovog mjesta, treba dati do znanja da će se sotonizacija Herceg Bosne morati prekinuti. To su, kazao je Šoljić, priče za malu djecu i konstrukcije koje guraju i medijski i paraobavještajni sektor, a ključne teze su takozvani zločinački poduhvat i priča o Hrvatima koji su sami napuštali svoje domove.

Na upite o tome zašto se uopće slavi Herceg Bosna, Šoljić je kazao: To je vrlo jednostavno

“Riječ je o našoj državi i o uređenom prostoru. Herceg Bosna je čak i u to vrijeme od prikupljanja poreza više uprihodila nego Republika Srpska i bošnjački prostori zajedno i to je samo jedan od primjera da je čak i ta i takva ratna državica funkcionirala”. Istaknuo je i to kako apsolutno sve bošnjačke stranke i lijeve i desne imaju stav da se ne treba riješti hrvatsko pitanje. “Nijedna država se nije”, kaže Šoljić, “razorila zbog viška demokracije, tako da neće ni BiH”.

Pri kraju govora bio je optimističan kazavši kako je hrvatsko političko vodstvo i u ratu znalo iznijeti stvari na čistac i da će isto biti i s trenutnim političkim vodstvom koje će, kako kaže Šoljić, zasigurno rasteretiti i Hrvate i Bosnu i Hercegovinu. Nakon Vladimira Šoljića, zastupnik u Hrvatskom Saboru Željko Raguž predstavio je knjigu dr. Jadranka Prlića koja je troknjižje objavljeno u šest poglavlja i više od tri tisuće stranica, a gdje je sažeta cjelokupna povijest Hrvatske Republike Herceg Bosne, od institucionalnih i svih ostalih segmenata. U knjizi se, kako kaže Raguž, Prlić bavi nedjelotvornostima Europe kad su u pitanju nacionalna pitanja u BiH, a i bezobrazluk političkog Sarajeva koji je, prokazujući Herceg Bosnu, najviše govorio o njoj kao paradržavi.

Međutim, u okvirima međunarodne zajednice, naknadno su prihvaćene ideje Herceg Bosne i važnost mišljenja Banditerove komisije na mirovnoj konferenciji u Haagu. Kada je u pitanju muslimansko-hrvatski sukob, dr. Prlić analizira situacije koje su postale dio bošnjačke političke propagande i narativa prokazujući politike Armije BiH koji je protjerujući Hrvate optuživao za suprotnu stvar, odnosno, izgon Bošnjaka. Dr. Prlić iznio je i nekoliko činjenica, odnosno, sa područja Herceg Bosne je otišlo oko 100 tisuća ‘nehrvata’, dok je s područja RS-a i područja pod nadzorom Armije nestalo više od milijun, odnosno, po oko 500 tisuća ‘nesrba’ i ‘nebošnjaka’.

Prlić analizira i elemente HVO-a kada je riječ o zatočeničkim centrima, od kojih se dio i namjerno koristio kao svojevrsni bošnjački politički kapital.

Progovorio je i o više od 300 bošnjačkih logora, u kojima je boravilo više od 14 tisuća Hrvata. Naime, čak 50 Hrvata stradalo je na način da su im odrubljene glave. Kroz politički objektivan i činjenično utemeljen način, Prlić je u knjizi iznio argument za svaku od teza.

Za rad na ovoj knjizi koristio je svu dostupnu i domaću i međunarodnu literaturu, posebice izvješća UN-ovih izaslanika i to je dobra stvar za sve one koji realno gledaju na rat BiH. Prlić ističe i manje poznate planove pojedinaca iz međunarodne zajednice, poput onog Richarda Hooldbrokea koji Bosnu i Hercegovinu vidio isključivo kao muslimansku državu gdje bi Srbi i Hrvati imali manja i ljudska i politička prava. Elaborirao je i kako su svi elementi koji su se koristili da bi se Hrvatima dokazao udruženi zločinački poduhvat zastupljeni više kod bošnjačke strane, no oni su, navodi Prlić, namjerno ignorirani. U svojoj knjizi se Prlić i dotiče svih onih amandmana na Ustav Federacije koji su Hrvatima nanijeli najviše štete. Ako ćemo promatrati sva ona politička razmimoilaženja oko ustrojstva države, piše Prlić, možemo govoriti o više udruženih zločinačkih poduhvata na svim stranama.

Na samom kraju svoje knjige Prlić, jednako kao i dok je obanašao funkciju predsjednika Vlade Herceg Bosne, ističe kako je vrlo bitno uvažiti zločine i žrtve na sve tri strane.

Nakon Raguža, prisutnima se obratio Ante Nazor u ime Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata

Kazao je kako je u knjizi našao podatake jedne strane agencije koja je 1995. upozoravala o nemgućnostima povratka Hrvata na prostore u Federaciji, poput Bugojna, dok se istovremeno pričalo o povratku Bošnjaka u Mostar, iako je puno veći broj Hrvata koji ne mogu pronaći način da se vrate.

U siječnju 1996. na jednom predavanju pri diplomatskom zboru Lord Owen je rekao kako je paket iz Daytona nemogući mit i da je najizglednija BiH od 3 državice, a upravo će Mostar biti ono što će pokazati koliko je i kako je uspješan projekt multikulturalne Federacije.

Nakon Nazora, prisutnima se obratio povjesničar iz Zagreba Mladen Ančić, koji je kroz povijesni obzor prožeo sve ove teme.

Izjave za Direktno dali neki od rehabilitatora Herceg Bosne danas

Među njima je i jedan od najzaslužnijih za povratak Herceg Bosne u javni diskurs. Riječ je o Mariju Karamatiću. Njegovi intervjui se prenose po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, a nedavno je osvanuo i u beogradskoj ‘Politici’.

Na naš upit odgovorio je zbog čega to radi: “Pazite, moja stranka i ja godinama upozoravamo na ovo što se događa. Svjedoci smo pokušaja potpunog uništenja Hrvata kao političke zajednice u BiH. Ja sam apsolutno na ovoj liniji i smatram da je ona najispravnija moguća.”.

Inače, Karamatić je izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik bosansko-hercegovačkog HSS-a, a zbog ideja i priče o Herceg Bosni nerijetko je svježa meta kako političara, tako i bošnjačkih radikala.

Nakon upita o tome je li ovakvo stanje zamišljao kao akter koji je sudjelovao i u Domovinskom ratu kroz postrojbu legendarnih ‘Bušića’, Karamatić ističe sljedeće: “Gazio sam teren, to spominjem samo kada me se pita, no ne smatram to posebno bitnim. Opet bih uradio isto i Herceg Bosnu ne promoviram zbog toga nego zato što vjerujem da je to najispravniji način za, doslovno, spas Hrvata u BiH. I tu nam Hrvatska može i treba pomoći i moja je želja da se u ovim ključnim trenucima toliko ne gledaju svjetonazorske ili neke druge razlika. Pitanje Hrvata u BiH je cjelokupno nacionalno pitanje Hrvata i pitanje Republike Hrvatske i svi oni akteri koji mogu i žele, trebali bi pomoći”, ističe Karamatić.

Neki od mlađih aktivista koji nisu bili svjedoci vremena, a ipak žive ovu ideju su Marijan Knezović i Josip Zelenika

Marijan Knezović smatra da je Herceg Bosna jedini državni okvir na području današnje BiH koji je imao plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda.

Zelenika ističe to da se povratkom Herceg Bosne u javni diskurs stvara nova domoljubna paradigma kod bh Hrvata.

“Takva podrška Herceg Bosnu čini legitimnim političkim ciljem, što se danas nerijetko propušta izgovoriti. Hrvatima u BiH potreban je administrativni okvir koji će osigurati financijsku, gospodarsku, pravnu i kulturološku autonomiju”, nastavlja Knezović i dodaje: “Čak može biti i pogrešno pitanje treba li Hrvatima jednakopravnost ili entitet, kad je očigledno da ravnopravnosti bez entiteta nema, pogotovo s ovakvim sugovornicima u BiH, a poglavito u Federaciji.”.

Zelenika vodi i Hrvatski studentski politološki forum koji je adresiran na jedinom Sveučilištu u BiH, gdje se nastava održava na hrvatskom jeziku. A važnost HSPF-a ogleda se i u tome da je to jedina studentska udruga s hrvatskim predznakom u BiH.

“Utjecaj Herceg Bosne”, nastavlja Zelenika, “kao pokreta i pravne zajednice u okviru Bosne i Hercegovine, u smislu jačanja samosvjesti Hrvata Bosne i Hercegovine nemjerljiv je s bilo kojom ranijom ili kasnijom političko-pravnom organizacijom. Nova domoljubna paradigma stavlja Herceg Bosnu u središte, kao rješenje već desetljetne majorizacije Hrvata, još od nametanja dvojice članova Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda. Nova mlađa generacija, rođena u Herceg Bosni ili nakon nje, ne vidi perspektivu u trenutnom uređenju države i ne nasjeda na unitarističku reviziju povijesnih činjenica”.

Dok Zelenika ističe probleme revizije povijesti i unitarizacije, Knezović problem vidi i u odbijanju federalnog uređenja države, iako je to svjetski i europski trend:

“Jasno je kako je federalizacija europski i svjetski politički trend, a u takvom kontekstu Hrvati iz BiH imaju priliku jasno artikulirati svoje želje. Politički predstavnici Hrvata ne smiju dozvoliti kriminalizaciju i uklanjanje Herceg Bosne iz javnog diskursa, na čemu bošnjačka strana agresivno inzistira. Iz današnje perspektive, lijepo je vidjeti da Hrvati iz Središnje Bosne pa čak i Posavine postaju najveći ambasadori ideje Herceg Bosne, iako su zlonamjerni medijski spinovi željeli stvoriti frakcionizam među Hrvatima. Ipak, jasno je da se revitalizacija hrvatske administrativne jedinice neće dogoditi bez aktivne strategije koja je često nepoveziva s odlukama hrvatskih političkih predstavnika u BiH.”

Neki analitičari smatraju da je neovisna Herceg Bosna izglednija od ravnopravnosti ili entitata. Za portal Direktno o ovome je govorio i novinar Tvrtko Milović.

On smatra kako su Hrvati u BiH danas u očajnoj političkoj situaciji i da je prisutan rast želje za političkom autonomijom, jer bošnjačke političke opcije odbijaju sve vrste kompromisa: “Hrvati su u tom političkom smislu očajni i mislim da je u ovakvim okolnostima izglednija nezavisna Herceg Bosna, jer bošnjački političari uporno odbijaju sve kompromise.

Za svoje ideje Hrvati u BiH imaju blagu podršku Hrvatske i to je to. Osim njih, djelomična podrška pristiže i iz Republike Srpske i takva situacija je žalosna jer su prije dvadesetak godina Hrvati bili u sukobu sa Srbima, a danas su partneri. Bošnjački političari, koji bi danas trebali biti partneri Hrvatima ne daju nikakvu podršku za ove ideje i osim toga odbijaju i sve moguće kompromise i riješenja.

Takva politička situacija dovodi do toga da autonomaštvo jača kod Hrvata, a s vremenom će to autonomaštvo postati i separacija i to će također RS podržati. Ukoliko bošnjački političari ne prihvate kompromis, to bi mogao biti kraj ove zemlje”, smatra Milović.

Inače, u Kosači se večeras okupio veliki broj ljudi, dvorana je bila prepuna, a osim službene i prazničke domoljubne atmosfere, svi oni koji su voljni učiti i znati više, trebali bi iskoristiti alat koji je ponudio dr. Jadranko Prlić. Odnosno – njegovu knjigu.