Na djelu je destrukcija koja za cilj ima urušiti sve vrijednosti na kojima počiva današnja civilizacija i vratiti ljudsko biće u čopor. To je jedini suvisli zaključak do kojega se dolazi kad se racionalno promotri što se sve događa u svijetu koji nas okružuje…https://www.braniteljski-portal.com/video-pedofilija-je-prirodna-seksualna-orijentacija-tvrdi-mirjam-heine-s-univerziteta-wurzburg-dekadentni-zapad-je-pred-slomom

Ono što je do jučer bilo društveno neprihvatljivo pa i zakonski kažnjivo, danas je relativizirano do te mjere da je samo pitanje dana kad će postati dijelom “progresivističke” kulture koja nam se nameće putem medija, ulice i pojedinih institucija EU i VE, nasilno, agresivno i kontinuirano.

Takav je slučaj i s pedofilijom koju neki već danas poistovjećuju s “ljudskim pravom” (!?), negirajući ne samo štetnost seksualnog nasilja nad djecom, nego i samo nasilje kao takvo, uz tvrdnje da “seksualni odnos odrasle osobe s djetetom nije nasilje i nema po dijete nikakvih štetnih posljedica”!

Profesor s američkog University of Pennsylvania, Philip Tromovitch, 1997. godine je u The Journal of Seks Research objavio rad u kojemu je proučavajući desetak studija na temelju svoga “nepristranog” istraživanja zaključio kako je konsenzus današnjeg civiliziranog svijeta oko toga da je seksualno zlostavljanje djece štetno – pogrešan!

Drugim riječima, on negira postojanje seksualnog zlostavljanja djece, pa čak i seksualno zlostavljanje kao čin nasilja koji ostavlja štetne posljedice po djecu!

Philip Tromovitch i njegove kolega Bruce Rind i Robert Bauserman (osuđivani pedofil), sljedeće su godine (1998.) godine objavili svoju recenziju meta-analize ukupno 59 studija u kojima su korištena prijavljena iskustva seksualnog zlostavljanja 35.703 studenata (dok su bili u dječjoj dobi).

Svojim istraživanjima i zaključcima njih trojica dovode u pitanje valjanost samoga pojma seksualnog zlostavljanja djeteta. Uz to, oštroj kritici su izložene same žrtve zlostavljanja, stručnjaci za mentalno zdravlje koji rade s njima u procesu liječenja i rehabilitacije, konzervativci, vjernici – jednom riječju svi oni koji svjetonazorski ili po svome djelovanju smetnja ovakvom pogledu na problem pedofilije.

Američka udruga psihologa doduše nije stala iza ovih znanstvenika, ali je branila njihovo pravo na “iznošenje rezultata istraživanja neovisno o tomu jesu li ona utemeljena na činjenicama ili ne”. Dakako, to je vrlo zanimljiva opservacija, budući da se svaka znanost temelji na empirijskom utvrđivanju činjenica, bez čega se ni jedan dobiveni rezultat ne može smatrati znanstveno potvrđenim i relevantnim. I to je zakonitost koja ne vrijedi samo za prirodne, nego i za društvene znanosti.

Spomenuta trojica nisu jedini koji otvoreno promiču i zastupaju pedofiliju.

Mirjam Heine, profesorica s njemačkog University of Würzburg tvrdi čak da se kad je riječ o pedofiliji ne radi o poremećaju, bolesti, društveno neprihvatljivom ponašanju ili kažnjivoj devijaciji, nego o “prirodnoj seksualnoj orijentaciji koja zaslužuje poštovanje”!?

Ove teze ona je iznijela na konferenciji TEDx Talks (Technology, Entertainment, Design – medijske organizacije koja objavljuje online razgovore za besplatnu distribuciju pod sloganom “ideje koje vrijedi širiti”). Osim toga, profesorica Heine ustvrdila je kao je “pedofilija nepromjenljiva seksualna orijentacija” i jednako “vrijedna i normalna kao i heteroseksualna”, te da “pedofile moramo prihvaćati s poštovanjem kao i sve druge ljude”. Za nju je pedofilija “respektabilna seksualna orijentacija”, jer ona “ne ovisi od volje pojedinca”, nego je to “prirodna datost”. Ovdje se koristi isti argument kao i kod homoseksualizma i nekih drugih bolesti i anomalija koje se proglašava “genetski uvjetovanim”, odnosno “prirođenim” – pa se stoga osoba koja je takve orijentacije unaprijed svrstava u “normalne” (jer u pitanju je “prirodno stanje” a ne stečena sklonost, bolest ili devijacija, pa stoga nije niti odgovorna za svoje postupke).

Video clip sa spomenutog  predavanja Mirjam Heine objavio je na youtube-u Chip Kipperly 19. lipnja 2018. godine uz napomenu:

“TedX pokušava sakriti svoj najnoviji videozapis s usluge YouTube zbog prekomjerne negativne povratne informacije. Aktivno su izdali obavijesti o autorskim pravima na sve prijenose ovog videozapisa, iako je licencirana pod Creative Commons.

Ne samo da to pokušavaju ugurati u memorijsku rupu, algoritmi usluge YouTube automatski blokiraju izvorni videozapis prije nego što se čak i može objaviti. Morao sam uređivati ​​ovaj videozapis i ponovno ga kodirati da bih prošao kroz algoritme.”

Nakon ovog uvoda, Kipperly je objavio jedan dodatni komentar koji je također vrijedan pozornosti. Nažalost, ni za video, niti za tekst ispod clipa nema prijevoda s engleskog na hrvatski.

On na istoj stranici objavljuje i link na kojemu se može potpisati peticija “STOP PEDOFILIJI”: https://www.change.org/p/tedx-stop-the-pedophilia-sympathisers-at-tedx

(Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=MNr3yhjQPI8&feature=youtu.be)

Posjetite li link za peticiju, pored toga što možete dati svoj glas PROTIV JAVNOG POPULARIZIRANJA I PROTEŽIRANJA PEDOFILIJE, imate prigodu i pratiti dinamiku potpisivanja iste koja za sada ima blizu 2.100 potpisa.

Sve one koji su skeptici i misle možda kako se oko ovoga diže veća prašina nego je potrebno, podsjećam na događaje od prije 6 – 7 godina, kad je televizijska urednica, novinarka i voditeljica Karolina Vidović-Krišto u svojoj autorskoj emisiji “Slika Hrvatske” (emitiranoj 29. prosinca 2012.) u epizodi naslovljenoj “Pedofilija kao temelj spolnog odgoja”, upozorila javnost na opasnost od globalnog nametanja tzv. spolnog odgoja u škole i vrtiće, a koji se temelji na postavkama Alfreda Kinseya čija je “znanost” zasnovana na “istraživanjima” u kojima je plaćao i poticao pedofile na seksualno zlostavljanje djece i dojenčadi.

Karolina Vidović Krišto tom je prigodom prikazala i dokumentarni film Tima Tatea “Secret History: Kinsey’s Pedophiles” (ili: “Skrivena Povijest: Kinsijevi Pedofili”) koji u cijelosti razotkriva perverziju Kinsey-a i njegovih suradnika koji su kako bi dokazali svoje bolesne teorije zlostavljali na tisuće djece – od dojenčadi do djece predškolske dobi prepuštajući ih patološkim bolesnicima i seksualnim manijacima. Podsjetimo se i pogledajmo što je u svome filmu sve rekao Tim Tate: https://www.youtube.com/watch?v=8nkeRvtPmn0.

Budući da je temelj “spolnog odgoja” kojega je Hrvatska namjeravala uvesti u svoj sustav odgoja i obrazovanja djece bio temeljen upravo na istraživanjima Alfreda Kinseya, to je kod naših “progresivista” izazvalo pravu uzbunu, pa je urednica i voditeljica spomenute emisije suspendirana u samo nekoliko sati, a njezina autorska TV emisija ukinuta.

U međuvremenu javnost je doznala kako je najpoznatiji hrvatski “seksolog” Aleksandar Hulštofer stipendist i suradnik instituta Kinsey, što je uključivalo suradnju s mnogim pedofilima iz kruga tamošnjih “znanstvenika”, što je još više uzburkalo duhove i potaknulo žučne rasprave.

Uslijedio je dolazak u Hrvatsku američke intelektualke židovskog podrijetla, profesorice prava Judith A. Reisman i britanskog novinara i autora dokumentarca Tima Tatea (2013. godine) koji su u svojim javnim nastupima rekli istinu o temi pedofilije i “spolnog odgoja” i stali iza hrvatske novinarke.

Gospođa Reisman bila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu suočena s primitivizmom – organiziranim napadima “progresivističkog” dijela studenata i profesora koji su je vrijeđali na najprizemniji način i dočekivali pogrdama, psovkama, čak i prijetnjama kako će joj fizički onemogućiti izlaganje. No, zato je u Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar” (koja je dio Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) bila primljena s uvažavanjem i poštovanjem od studenata i liječnika.

Karolina Vidović-Krišto dobila je 5. siječnja 2015. godine otkaz na HRT-u voljom tadašnjeg moćnika koji je upravljao ovom kućom, Gorana Radmana.

Na HRT-u je u to vrijeme vrijedio “Etički kodeks” po kojemu je djelatnicima zabranjeno izražavati vjersko i svjetonazorsko uvjerenje u privatnom životu – izvan radnog vremena – što je nonsens i zadiranje u temeljna ljudska prava. Ove odredbe korištene su za discipliniranje 3.000 zaposlenika ove kuće koji su od vrhuške na čelu s neokomunistom Goranom Radmanom bili pod stalnom prismotrom kako bi im se onemogućila svaka sloboda izražavanja i građanskog djelovanja – ponovimo: privatno i u slobodno vrijeme.

Sedam mjeseci poslije otkaza, magistrica novinarstva Karolina Vidović-Krišto sudskim je rješenjem vraćena na posao, a presude Prvog i Drugog stupnja potvrdile su kako je bio u pitanju protuzakoniti otkaz.

Podsjećanje na ovaj slučaj govori u prilog tomu što je sve u stanju učiniti lijevo-liberalno-anarhistička klika i njezina militantna “progresivistička” struja kad se netko usprotivi njihovim bolesnim idejama uz pomoć kojih teroriziraju golemu većinu građana Republike Hrvatske.

Znamo i vidimo kako je sve to počelo ne jučer ili prekjučer, nego još 1948/53. godine, od kad datira objavljivanje izvješća Alfreda Kinseya (Sexual Behavior in the Human Male (1948.- drugo izdanje 1998.;  Sexual Behavior in the Human Female (1953.- drugo izdanje 1998.).

Od Kinseya, preko “seksualne revolucije” do “zaštite prava LGBTIQ zajednice” i javnog promoviranja pedofilije – to bi u najkraćem bio taj put kojim nas vode “progresivisti” u “bolju i sretniju budućnost” gdje se ne zna tko s kime i kako opći, tko je komu otac, mati, dijete, brat, sestra…

Povratak u čopor kao ideal življenja i “napretka” ljudske civilizacije!?

Kao svjesni, razumni i odgovorni ljudi obvezni smo u ime sadašnjih i budućih naraštaja i opstanka svijeta u kojemu živimo, podići svoj glas protiv ovog zla uperenog i protiv Boga i protiv Čovjeka.

Bili vjernici ili ne, deklarirali se kao ateisti ili agnostici, kojoj god rasi ili kakvom god svjetonazoru i ideologiji pripadali, svi smo podjednako odgovorni za sadašnjost i budućnost – vlastitu, ali i onih koji žive s nama i dolaze poslije nas.

Zlatko Pinter

The post POTPIŠIMO PETICIJU “STOP PEDOFILIJI” U IME ZDRAVOG RAZUMA I BUDUĆNOSTI NAŠE DJECE! first appeared on Braniteljski portal.

Čitajući komentare naših čitatelja, piše logicno.com, pali smo na jedan link za kojeg smo pomislili da nije stvarnost jer otvoreno promovira pedofiliju. Stvarnost nas je spustila na zemlju i pokazala da ulazimo u završnu fazu dekadencije, iza koje slijedi opća destrukcija zapadne civilizacije. Mirjam Heine s University of Würzburg (Njemačka), ne samo da objašnjava pojam pedofilije, nego tvrdi da se radi o prirodnoj seksualnoj orijentaciji, a ne strogo kažnjivoj devijaciji.

Uskoro ćemo imati i prijevod ovog videa, te će svi imati mogućnost čuti i vidjeti o čemu se radi.

Što je TED?

Još 1984. godine TED (Technology Entertainment Design) pokrenut je kao inicijativa promocije dobrih ideja. Tijekom godina prerasta u veliku godišnju konferenciju u kalifornijskom Montereyu na kojoj poznati i nepoznati pojedinci inspirativnim govorima nastoje potaknuti pozitivne promjene. Početkom novog milenija upravljanje preuzima novi kurator, Chris Anderson, tada poznati izdavač knjiga i časopisa. Izlaskom na internet 2006. godine TED postaje globalno praćen te brojke pregledanih video govora brzo rastu. Na posljednjoj TED konferenciji 2017. u kanadskom Vancouveru govorili su Serena Williams, Garry Kasparov, Elon Musk, Shah Kahr Khan i Sveti otac papa Franjo. Danas je TED dio američke neprofitne organizacije Sapling Foundation koja brine o događajima, konferencijama, multimedijalnim platformama te projektima kojima se uloga pojedinca kroz govor nastoji podići na razinu utjecaja. Baš kao što glasi slogan TED-a – Ideje Vrijedne Širenja (Ideas Worth Spreading).$

Što je TEDx?

Velikim širenjem interesa za TED govore organizacija se odlučila na globalni iskorak izdavanja licenci za tzv. TEDx događaje (x = lokalni samostalno organizirani događaj u skladu s pravilima TED-a). Svaki TEDx događaj dobrim je dijelom nalik na strukturu ‘velikoga brata’ TED-a. Svi govori su trajanja do 18 minuta, na pozornici nema direktnoga marketinga, politike, ideologija (religije) ili pseudoznanosti. Organiziraju ih lokalni TED entuzijasti, volonterski uz pomoć sponzora, donatora i publike. TEDx ima više tipova događaja koji se prepoznaju prema nazivu (npr. TEDxIme = standardni godišnji događaj; TEDxImeLibrary = događaj vezan uz knjižnicu; TEDxImeWomen = događaj posvećen ulozi žena u društvu; TEDxImeLive = događaj povezan s TEDkonferencijom; TEDxUniversityIme = događaj unutar akademske/studentske zajednice). (Izvor: TEDxZagreb)

D.K.

The post VIDEO “Pedofilija je prirodna seksualna orijentacija”, tvrdi Mirjam Heine s Univerziteta Würzburg – Dekadentni Zapad je pred slomom first appeared on Braniteljski portal.

Bivši đakon i monah SPC, otac Serafim (svjetovno ime Bojan Jovanović) po cijenu života odlučio je raskrinkati mafiju koja vlada Srpskom pravoslavnom crkvom, nakon što je i sam (kao mladi bogoslov) postao žrtvom homoseksualno-pedofilske mreže…

U  knjizi Mafija u Crkvi (Beograd, 2014.), on iznosi svoju šokantnu i traumatičnu ispovijest, dokazujući kako u toj instituciji konce vuče organizirana pedofilsko-homoseksualno-kriminalna mreža u koju su uključeni brojni episkopi i svećenstvo nižeg ranga, političari, intelektualci, kriminalci, a sve se odvija uz blagoslov patrijarha, Svetog arhijerejskog sinoda i Sabora SPC.

Patrijarha srpskog postavlja politika – u vrijeme komunizma to su činili Dobrica Ćosić i Slobodan Penezić Krcun, potom Slobodan Milošević, a zatim “demokrati” Boris Tadić i Vojislav Koštunica (koji su postavili ovog posljednjeg – Irineja).

“Ubit ću vladiku Kačavendu”

Zanimljivo je da ni najteži oblici razvrata, bluda, sotonska oskvrnuća crkava i oltarskih prostora, pa čak niti ubojstva mladih bogoslova, podvođenje djece koja dolaze na vjeronauk i teški kriminal u koji se također organizirano upušta mafija SPC, ne nailaze ni na kakvu osudu, kako crkvene hijerarhije, tako niti države, a ni javnosti u Srbiji i “republici srpskoj” koja je jedan od bastiona ove crkvene mafije.

Ocu Serafimu (Bojanu Jovanoviću) iz crkvenih je redova nuđeno dva milijuna eura da o svemu šuti i javno povuče svoje tvrdnje, ali on je unatoč svemu objavio knjigu i nastavlja svoj trnoviti put dokazivanja istine – neovisno o cijeni koju će za to platiti.

Knjiga je dostupna na: https://www.scribd.com/doc/304948791/Bojan-Jovanovi%C4%87-Mafija-u-Crkvi

Gostovanje Bojana Jovanovića u emisiji Goli život (TV Happy, voditelj Milomir Marić) također je vrlo zanimljivo i vrijedno izdvojenog vremena:

https://www.youtube.com/watch?v=xIXZnQ7ld7o

a stravičnu priča i prijetnje ubojstvom može se vidjeti  i u emisiji Život priča : Bože, sačuvaj i sakloni:

https://www.youtube.com/watch?v=A7TQ0BKpf6k

U ovom tekstu se ne želim baviti nikakvim analizama ovog fenomena, ali moram ipak reći:

Eto, to su oni koji iz Jasenovca i sa svojih govornica i oltara nas Hrvate i blaženog Alojzija Stepinca teško optužuju i kleveću! To su oni koji sudjeluju u radu “Mješovite komisije” koja razmatra krepost blaženika Stepinca vezano za njegovo proglašenje svetim!?

Zlatko Pinter

The post (VIDEO) KNJIGA O KOJOJ SE U SRBIJI ŠUTI: Mafija i pedofilija u Srpskoj pravoslavnoj crkvi first appeared on Braniteljski portal.

Svjetlo na kraju tunela nije u zatvaranju očiju, opravdavanju, prebacivanju loptice na medije (koji definitivno nisu anđeli i s popriličnom radošću i oduševljenjem objavljuju ovakve vijesti) nego u čvrstom i beskompromisnom stavu – onakvom kakvom je Gospodin pokazao štiteći svetost hrama Oca svojega – hrabrim i čvrstim ‘odlazi, Sotono!’

“Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.”(Mt 18,6)

Kristove snažne i odlučne evanđeoske riječi i dan-danas odjekuju beskompromisno kao i prvoga dana – štoviše, u svjetlu nekih saznanja koja danas imamo, a tiču se seksualnog oskvrnuća nevinih – možda su aktualnije nego ikada.

Tema odnosno sablazan pedofilije unutar Kristove Crkve izrazito je neugodna i za laike i za kler – o tome nije ni jednostavno ni lako razmišljati, a kamoli o tome javno govoriti i pisati. Nedavno sam o toj teškoj i neugodnoj temi otvoreno progovorila za Glasnik srca Isusova i Marijina, no u svjetlu nekih novijih saznanja podastrtih javnosti odlučila sam temi dodati još neke momente i probati zaokružiti tu priču.

Prije svega želim istaknuti da je pedofilija odnosno seksualno zlostavljanje djece (a vidimo, isto to nam govori i Isus), valjda najgori zločin koji postoji. Kad se to još poveže s mjestom gdje bi djeca trebala biti najzaštićenija na svijetu – s Crkvom i njezinim dvorištem – sablazan bude još veća. Apsolutno je i potpuno dijabolično da se ovako nešto uopće može dogoditi na mjestu gdje prebiva živi Bog, gdje dječica dolaze susresti tog i takvog Boga i gdje dakle dolaze otvorenog srca i bez primisli da bi im se tamo moglo dogoditi išta zlo. No zlo ne bira, ili baš s posebnim užitkom bira baš takve okolnosti i mnoge se nevine duše duboko i nepovratno ranjavaju, nevinost oskvrnjuje i poslije svega svima ostaje jedan gorak okus i velika bol i razočaranje. Jednostavno, na mjestu gdje se očekuje da se duše liječe ne očekuje se njihovo sakaćenje i ranjavanje.

Kao da to zlo nije dovoljno samo po sebi, nažalost tu je i činjenica da se Crkva posljednjih desetljeća nije najbolje nosila s užasom u vlastitim redovima. Tako se od jednog zla dogodilo još jedno veliko zlo – nes(p)retno prikrivanje tih zločina tako da se crkveno (i civilno) pravo ne primjenjuje i da se počinitelji prikrivaju i premještaju čime ne samo da pravda nije zadovoljena nego se promjenom sredine u opasnost dovode i neka druga djeca.

U knjizi “Svjetlo svijeta” papa Benedikt XVI. dao je zanimljivo objašnjenje kako je uopće moguće da je došlo do prikrivanja takve vrste zločina. Citirat ću čitav odlomak gdje Benedikt XVI. parafrazira dublinskog nadbiskupa formirajući time vlastiti argument jer smatram da daje izvrsno objašnjenje kako se razmišljalo i kako je uopće uslijed toga moglo doći do zataškavanja ovakve sablazni:

O tome mi je dublinski nadbiskup rekao nešto vrlo zanimljivo. Rekao je da je crkveno kazneno pravo funkcioniralo sve do kasnih pedesetih godina, ono doduše nije bilo savršeno, ali u svakom slučaju bilo je primjenjivano. Međutim, od sredine šezdesetih godina jednostavno se više nije primjenjivalo. Vladala je svijest da Crkva ne smije biti Crkva prava nego Crkva ljubavi, da ne smije kažnjavati. Tako je i kod posve dobrih ljudi došlo do neobična pomračenja mišljenja. Danas moramo iznova naučiti da ljubav prema grešniku i ljubav prema oštećenome moraju biti ispravno usklađene tako što grešnika kažnjavamo načinom koji je moguć i primjeren. Utoliko je u prošlosti došlo do promjene svijesti uslijed potamnjenja prava i nužnosti kazne. U konačnici je došlo i do suženja pojma ljubavi koja nije samo susretljivost i uljudnost, nego i istina. A istini pripada i to da moram kazniti onoga tko je sagriješio protiv stvarne ljubavi.

Iako treba biti pošten i reći da je pedofilija problem društva općenito, a ne samo Katoličke Crkve (po medijskim natpisima to se ne bi moglo reći, štoviše, prema njima bi se dalo zaključiti da ona egzistira isključivo u Crkvi) te da se zlostavljanje djece u jednakim statističkim obrascima javlja u svim društvenim skupinama i vjerskim zajednicama, tj. gdje god je prisutan rad s djecom – nas bi doista trebalo i moralo zanimati što se događa unutar same Crkve i što se može učiniti da se ovo zlo svede na minimum i počinitelje najstrože kazni, a ne dakle upirati prstom u druge. Prema pedofiliji bi zaista trebala postojati nulta točka tolerancije i nikakvo nečinjenje i opravdavanje ne da ne dolazi u obzir – nego samo još stvaraju kosture u ormaru koji će izaći kad-tad i svojom dijaboličnom truleži prekriti i sva dobra nastojanja i djela koja također postoje u Crkvi. A najžalosnije od svega je da pedofili prekrivaju svetost Mističnog Tijela – to je razlog više da ih se munjevito odstrani poput gangrenoznog uda.

Moram priznati da imam problema i sa samim pojmom – svaki put kad izustim riječ pedofilija izgovorim je s knedlom u grlu – jer njezin doslovan prijevod s grčkog zapravo znači ljubiti dijete istinskom prijateljskom ljubavlju. Još je Erich Fromm pisao o pogrešno shvaćenom pojmu ljubavi i pokušao je objasniti iz kakvog pogrešnog poimanja ljubavi dolazi do raznih vrsta zastranjenja – pa tako i toga. Da čovjek treba ljubav i vapi za njome jasno je svima, no problem nastane kad se odmaknemo od pojma savršene ljubavi, plemenite, nesebične i kreposne kakvoj nas je podučavao Isus te pribjegnemo iskrivljenoj antiverziji ljubavi gdje u prvom redu pod pojmom ljubav podrazumijevamo genitalni odnos – animalnu i nagonsku krajnju verziju odnosa i darivanja sebe drugome, a koja u konačnici iza sebe ostavlja isključivo rane i pustoš.

O tome kako se treba i ne treba nositi s pošasti pedofilije možda nam najbolje ilustriraju dva primjera koja su nedavno snažno medijski odjeknula i potresla hrvatsko društvo: nazovimo ih splitski i šibenski primjer.

Jedan je, u svom većem dijelu, ali uz važne i časne iznimke, ipak ostao ogledni primjer kako NE TREBA postupati i kako se aveti iz prošlosti nesumnjivo vraćaju s još većim bolima čineći još veću štetu i sablazan, a drugi je pak primjer kako TREBA reagirati i beskompromisno se obračunavati sa zlom kojemu u društvu i u Crkvi jednostavno ne bi smjelo biti mjesta.

U prvom slučaju, onom splitskom, prvo istaknimo one pozitivne primjere. To su, sasvim sigurno, gvardijan splitskog samostana koji je nakon prijave protiv jednog njegova redovnika odmah reagirao i prijavio cijeli slučaj nadbiskupu i provincijalu. Drugi takav primjer jest zlostavljani mladić koji je imao dovoljno hrabrosti da nadvlada stid i prijavi redovnika njegovu gvardijanu.

Nakon tih pozitivnih primjera, ipak treba primijetiti da se sablazan u tom splitskom slučaju dugo godina prije toga prikrivala.

Žrtve nisu obeštećene, nitko im se nije ispričao, nije im pružena nikakva pomoć – mnogi su se od njih nosili s time što im se dogodilo kako su znali i umjeli – no često su duboke rane vodile u drugo zlo (npr. ovisnost) ili pak u potpunu nesposobnost da se s bilo kime više ostvari iole normalan odnos. Dominirajući osjećaj bio je duboki sram i bojazan da im zapravo nitko neće vjerovati – i zaista nije lako odrastati s takvim teretom u duši a istovremeno promatrati kako onaj koji ti je to učinio najnormalnije živi i radi, te čak možda takve iste stvari radi i nekoj novoj djeci. Vrijeme se vratiti ne može, izgubljena nevinost i povjerenje također, ali ono što se može je svakako izvući pouku iz tog i sličnih slučajeva – da se vidi što se pogrešno učinilo i da se odlučno, jednom za svagda kaže: nikad više!

U tom smislu Crkvi može biti poučan ovaj najnoviji šibenski primjer gdje je župni vjeroučitelj mjesecima seksualno zlostavljao dječake koji su određeno vrijeme zbog dubokog srama i nevjerice trpjeli takvo ponašanje, ali su ipak odlučili progutati sram i prijaviti što su doživljavali. Ovaj je slučaj važan na više razina: u prvom redu vidi se koliko je važno djeci govoriti i osvješćivati što je to zlostavljanje, što se pod njim podrazumijeva (u tom smislu smatram da je jako korisno uputiti ih u tzv. „pravilo donjeg rublja“) i što je apsolutno neprihvatljivo. Tako se dogodilo da je zlostavljač imao „peh“ da se namjerio na djecu osnaženu redovitim sakramentima koja jasno raspoznaju dobro i zlo i gdje je taj osjećaj prevladao nad osjećajem srama i neugode. U tom smislu ta djeca zbog svoje hrabrosti zaista zaslužuju naše divljenje.

Druga, također važna razina jest ta da su se djeca povjerila svom župniku – izigravanje njihova autoriteta od strane jedne osobe ipak ih nije dovela do toga da gube povjerenje u drugi autoritet što nam govori da je kod njih pretegla ne toliko želja da se počinitelj kazni i da se na taj način doživi satisfakcija nego da se spase neka buduća djeca koja su se bez sumnje mogla naći u istom položaju kao i oni. Želja koja je motivirala i mladića iz Splita.

Posljednja i ne najmanje važna razina je ispravna i promptna reakcija župnika koji je iz istih stopa otišao u policiju i sve prijavio. Ljudski gledano mogao je razmišljati kako da stvar „riješi“ što bezbolnije po principu ‘vuk sit, a koza cijela’ – da udalji vjeroučitelja i ne obznani sramotu u vlastitom dvorištu i tako izbjegne skandal (pogotovo u svjetlu nedavnih splitskih događanja) – on je postupio bez kalkulacija i na tome mu treba iskreno čestitati, tim više (a s obzirom na to da sam upućena u cijelu priču) što nije bilo apsolutno nikakvih prethodnih indicija da je optuženi bio sklon takvom ponašanju.

Time je skromni anonimni šibenski svećenik zapravo – reći ću skroz otvoreno – posramio određeni dio visokog klera sklonog javno osuditi pedofiliju, a zapravo iza kulisa itekako sklonog kalkulacijama i zataškavanju. Ovdje ne prozivam nikoga posebno i nikoga osobno, činjenica jest da se sablazan skrivala i zataškavala i da netko JEST donosio te odluke. Tko je to činio i zašto, neka u konačnici prosudi dobri Bog koji jedini znade što se nalazi u ljudskom srcu.

Jednostavno konstatiram da mali često srcem i hrabrošću posramljuju velike i da nam je posljednji slučaj možda i pokazao svjetlo na kraju tunela – ono se ne sastoji u zatvaranju očiju, opravdavanju, prebacivanju loptice na medije (koji definitivno nisu anđeli i s popriličnom radošću i oduševljenjem objavljuju ovakve vijesti) nego u čvrstom i beskompromisnom stavu – onakvom kakvom je Gospodin pokazao štiteći svetost hrama Oca svojega – hrabrim i čvrstim „odlazi, Sotono!“ – uzvikom kojeg nije bio pošteđen čak ni sveti Petar. Jedino se na taj način ljubi i štiti Crkva i čuva njezina svetost – samo gromoglasno NE sablažnjavanju najmlađih čini je dostojnom Zaručnicom Kristovom. Sve drugo je razmišljanje po ljudskom i radi ljudi – a nije, znamo dobro da nije zato stvorena.

Imajmo u konačnici povjerenja da Bog u konačnici može svako zlo, pa i ono najveće, pretvoriti u Dobro misterijem svoje apsolutne Ljubavi.

Nikolina Nakić

The post ‘OGLEDALO DUŠE’ Nikolina Nakić o zlu seksualnog zlostavljanja u Crkvi: Samo gromoglasno NE sablažnjavanju najmlađih čini dostojnom Zaručnicu Kristovu first appeared on Braniteljski portal.