Dana 31. prosinca 1991., uoči primirja koje je trebalo nastupiti nakon Nove Godine, JNA na čelu s četnikom Ratkom Mladićem okupirala je hrvatska mjesta na Novigradskom moru. Tom prilikom JNA i lokalni četnici benkovačkog i obrovačkog kraja počinili su brojne zločine…

Za vrijeme okupacije Pridrage od 31. prosinca 1991. do 10. travnja 1992. godine ubijeno je 11 mještana, a dvije se osobe vode nestalima.

Pod vodstvom ratnog zločinca generala Ratka Mladića, operacija „Udar“ započela je 31. prosinca 1991. tijekom koje su 180. motorizirana brigada JNA i 3. brigada TO Benkovac osvojili dio zadarskog zaleđa na potezu: Pridraga – Novigrad – Paljuv – Podgradina. Na drugim dijelovima  dalmatinskog bojišta operacija nije imala uspjeh, piše crnemambe.hr.

Božić i Nova godina 1991. nisu dočekani u miru jer je rano ujutro 31. prosinca 1991. započeo snažan tenkovsko-pješački napad srpskog agresora, uz snažnu topničku pripremu i granatiranje Novigrada, Paljuva, Podgradine i Pridrage. Hrvatski branitelji, posebice nakon što je neprijatelj izbio na kotu tt 165 u Podgradini, bili su primorani na evakuaciju koju su pod okriljem noći proveli novigradski ribari te stanovnike Pridrage, Novigrada i Paljuva prevezli u Posedarje. Raščlamba tijeka izvođenja borbenih djelovanja, koja je poslana u MORH, potvrđuje navedeno i zaključuje da “neprijatelj ipak ovladava 1. siječnja 1992. širim područjem Novigrada, Pridrage, Paljuva i Podgradine”.

Ovime je zaokružen i teritorijalni maksimum takozvane Republike Srpske Krajine u čiji sastav je od morskih površina ušlo cijelo Karinsko more, dobar dio Novigradskog mora, ali i prometno vrlo važno Novsko ždrilo čime je presječena kopnena veza između sjeverne i južne Hrvatske.

G.S.

The post Dana 31. prosinca 1991., uoči primirja koje je trebalo nastupiti nakon Nove Godine nastupili su zločini srpske vojske i ubijanja Hrvata! first appeared on Braniteljski portal.

Njemački portal  Deutsche Welle piše kako je za čitav niz njemačkih medija  presuda Ratku Mladiću bila povod podsjetiti na stravične zločine koje su počinjene pod njegovim zapovjedništvom i koje u to doba i svjetska javnost dugo nije vjerovala da su mogući...

Novinari DW-a saželi su u jednom tekstu sve ono što pišu najveći njemački mediji na temu pesude ratnom zločincu Ratku Mladiću, bivšem generalu Vojske Republike Srpske koji je u srijedu osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Proglašen je krivim za deset od jedanaest točaka optužnice i među zločinima je i njegova krivica za genocid u Srebrenici. Spiegel Online u članku pod nazivom „Niti jedna kazna nije dovoljno visoka” piše o Ratku Mladiću i strašnim iskustvima preživjelih žrtava i ubijenih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Članak počinje sa pričom o Amili koja je rođena na dan kada su milijuni građana Bosne i Hercegovine izašli na referendum o nezavisnosti BiH. „S njenim životom počinje i napad ostatka Jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu. Amila je umrla četiri mjeseca poslije, a rat je završio tek nakon četiri godine.”

„Čovjek koji mora odgovarati za smrt Amile i još oko 100.000 ostalih ubojstava zove se Ratko Mladić”, piše dalje Spiegel Online koji i upozorava kako on “do danas nije pokazao kajanje”. U članku se iznosi niz svjedočanstava ljudi iz područja BiH koji su okusili zločine jedinica Ratka Mladića i koji se i danas nose s teškim sjećanjima iz prošlosti: „Prije genocida moj Prijedor je bio raj’, prisjeća se pisac Suvad Čehić. ‘Mi nismo znali tko pripada kojoj etničkoj skupini. Bio sam siguran da nam se ovako nešto neće dogoditi u BiH.’ Ali već tada je Radovan Karadžić je imao plan za stvaranje ‘Velike Srbije’ i izdaje zapovijest: ‘Nesrbi moraju biti odvojeni od Srba. Dio BiH mora biti pripojen Srbiji.’ Čehić je završio u logoru Trnopolje: ‘Osjećao sam se kao da sam se zatekao u nekom filmu o Drugom svjetskom ratu.’ Čitavo selo Trnopolje postalo je koncentracioni logor za oko 23.000 ljudi. Žene i djeca su bili zatvoreni u zgradi nekadašnje osnovne škole, u drugim zgradama je bio Suvad Čehić i drugi muškarci. Nekadašnji prijatelji i susjedi bili su čuvari u logoru”, piše Spiegel Online. Suvad i njegova obitelj je prebačena u okupirani dio Hrvatske koje su također nadzirale Mladićeve jedinice od kamo su pobjegli u Berlin gdje je počeo pisati o ratu i genocidu. Njegov bol i doživljaji su već napunili osam knjiga”, piše u članku Meline Borčak.

Žrtve se pronalaze još i danas

„I danas, više od 20 godina nakon rata se pronalaze tijela žrtava na području rata. Kao što je i tijelo Zekire Begić. Trudna u devetom mjesecu je ubijena i njeno nerođeno dijete hicem u trbuh. Ubojicu je poznavala, dvadesetogodišnjakinja je bila pratilja na njegovom vjenčanju. Sa 37 drugih majki i djece bačena je u masovnu grobnicu. Stotine takvih grobnica su u Bosni više puta otvarane kako bi se leševi i raskomadani ostaci tijela prevezli na druga mjesta i bili bačeni u druge masovne grobnice. Taj pokušaj sakriti zločine je doveo do toga da su tijela mnogih žrtava raštrkana na više mjesta”, piše Der Spiegel.

„Alen Muhić je također u potrazi”, piše Spiegel Online o jednoj izuzetnoj, ali ne tako rijetkoj životnoj sudbini. „On je rođen u Goraždu u ratnoj bolnici okružen umirućima. Sa mnogo ljubavi su mu njegovi roditelji pokušavali omogućiti lijepo djetinjstvo, usprkos kaosu rata. Tek sa jedanaest godina saznaje da mu to nisu biološki roditelji. Njegova prava majka je bila višestruko silovana i nije ga htjela niti pogledati nakon što ga je rodila”, piše Spiegel. „Njegov poočim Muharem je domar bolnice i uzeo ga je u svoju obitelj. Godinama Alen Muhić želi čuti obrazloženje silovatelja, njegovog oca. Jer, on ga je našao prema genetskom kodu i taj Srbin iz Foče, usprkos i sudskoj odluci, ne želi priznati niti da mu je otac.”

I nekadašnji i ne tako davni zločinci se u tim zemljama još uvijek smatraju herojima, upozoravaju njemački mediji

List Die Welt također piše o „Nasljeđu ‘koljača Balkana’” i autor Boris Kalnoky piše o sudskom epilogu: “Sud u Haagu bi presudom trebao doprinijeti tome da se ovakvi zločini više ne ponove nigdje u svijetu i doprinijeti dugoročnom miru u regiji.” No podsjeća i kako za žrtve srpskog vođe Vojislava Šešelja nije bilo pravde: „Iako je on bio jedan od najgorih ratnih huškača, oslobođen je krivice 2016. godine jer je odvjetništvo zabrljalo predstaviti detaljne dokaze.”

„Iako je mnogo presuda bilo pravedno”, nastavlja članak u Die Weltu i kao primjer spominje 40 godina zatvora za Radovana Karadžića, “nije bilo niti jedne jedine presude koju bi na Balkanu smatrali pravednom baš sve etničke skupine. Ratni zločinci se u svojim domovinama slave kao heroji.”

„Činjenica da je danas na Balkanu mir, ne smije odvratiti pažnju da je ta regija još uvijek bačva baruta”, upozorava Die Welt. „Ono još nije eksplodiralo samo iz jednog razloga: jer se svi tamo nadaju jednog dana pristupiti EU. Ali mržnja među etničkim skupinama je još uvijek prisutna.”

Zaboravljena neće nikad, ali hoće li ikad biti oproštena zvjerstva? Njemački novinari sumnjaju u to: to je još uvijek “bure baruta” koje svakog trenutka može eksplodirati.

List Süddeutsche Zeitung u članku pod nazivom „Koljač” piše kako Ratko Mladić nimalo nije olakšao posao sucima za vrijeme sudskog procesa: “Kad se nakon dugog skrivanja pojavio u Hagu, on nije pokazao niti kajanje, niti spremnost za suradnju.” Omalovažavao je sud nazivajući ga „satanskim” i „kreacijom NATO-a”. Tako je inscenirao svoj proces pred sudom kao „posljednju bitku” te je u sudnici imao i nekoliko bizarnih pojavljivanja. „Jednom se pojavio sa šubarom koju je nevoljko skinuo. Drugi puta je zaboravio umjetne zube u ćeliji i zahtijevao prekid procesa dok mu ih se ne donesu.” Njegovi branitelji su od početka tražili odgodu i tražili da se Mladić pošalje na liječenje u Srbiju ili Rusiju, podsjeća SZ.

Povjerenik za pregovore u ratu u Bosni i Hercegovini Richard Hoolbrook svjedoči kako je u Ratku Mladiću vidio „idealnu figuru za ratnog zločinca iz holivudskog filma”. Opisuje ga kao „karizmatičnog ubojicu”, piše SZ: „Privatno, Mladić se predstavljao kao poštenjak koji voli cvijeće i uzgaja pčele. U obiteljskom krugu opuštao se igrajući ‘Čovječe ne ljuti se’. Mladićeva kćerka Ana, studentica medicine, oduzela je sebi život 1994. godine. Ustrijelila se očevim omiljenim pištoljem, kako se govori, radi srama i zgražavanja zbog nedjela svog oca.”

Minhenski list podsjeća kako se Mladić godinama sakrivao u Srbiji “uz pomoć armije, tajne službe i crkve”. Kad su ga pronašli 26. svibnja 2011. godine u selu Lazarevo, 80 kilometara od Beograda, Mladić je „svoje progonitelje pozdravio riječima: ‘Čestitam, uhvatili se pravog’.”

Ni jedan list u svojim objavama ne spominje Mladićevo zvjersko orgijanje po Dalmaciji gdje su pod njegovim zapovjedništvom srpski agresori počinili stravična razaranja i užasavajuće ratne zločine, od Drniša, Sinja, Šibenika, Škabrnje, Zadra, Nadina i dr.

T.H.

The post Njemački mediji o Ratku Mladiću: Nema dovoljno velike kazne tom Balkanskom zločincu first appeared on Braniteljski portal.