U tv-emisiji Bujica (10.2.2021.) gostovao je, kako su objavili na portalu Slobodne Dalmacije, „nasilnik koji je na Općinskom sudu u Splitu  napao pravosudne policajce koji su od njega tražili da stavi masku“! Predsjednica ovog suda Marina Boko odmah je izjavila da je incident snimljen  kamerama  koje su postavljene na ulazu u sud…

I sva sreća što je sve snimljeno!

Tako smo na objavljenoj snimci lijepo vidjeli mladića (inače rođen 1992.) kako izlazi prema vratima suda (bez maske), dok mu iza leđa dolazi jedan krupan pravosudni policajac, hvata ga za vrat, a potom mu u pomoć dolaze još dva policajca i bacaju ga na pod.

-(VIDEO) ANTE RADAN EKSKLUZIVNO: Ovo je istina o napadu zbog maske na splitskom sudu!…

Što jače mladić vrišti i zove u pomoć to su ovi agresivniji. Stavljaju mu lisice, „polijevaju“ ga sprejem u oči, a kad je počeo zapomagati da što to rade, da je njegov otac bio hrvatski branitelj, da se za nešto ovakvoga nije borio, tek onda je prema snimci proradila i palica, pa su ga počeli tuči kao zadnjeg kriminalca.

Ljudi su prolazi pokraj njega i nitko se nije ni okrenuo!

Za Općinski sud u Split bio je to samo jedan „mali, skromni  „incident“!

Predsjednica suda, kako smo čuli u Bujici, izjavila je da se to dogodilo prilikom ulaska mladića u sud, a na snimci se lijepo vidjelo da je bilo po njegovu izlasku!

Dakle, već je došlo i do toga da će se javno malo tko usuditi reći da je bio branitelj, a poglavito će to biti izraženo nakon ovog „incidenta“.

Neku sličnu sliku nismo vidjeli ni kad su u Vukovaru ili Negoslavcima privodili četnike, odnosno ratne zločince. Njima čak nisu ni stavljali lisice, a vodili su ih na saslušanje kao na vatrogasnu zabavu.

Od hrvatskih branitelja, a poglavito Udruga proizašlih iz Domovinskog rata ni ovog puta nije bilo nekih većih reakcija. Oni koji su branili i obranili hrvatsku državu (dobrim dijelom) kao da su se zadnjih godina sakrili u mišje rupe.

Ili im je dobro, ili su se prodali.(Svaka čast iznimkama).

Međutim, možete li zamisliti kakva bi se „halbuka“ digla da se takav „incident“ dogodio na tom  mjestu (ili negdje drugdje), a da je u „igri“ bio neki Srbin, da su recimo njega naplatili samo za to što je skinuo masku prigodom izlaska iz sudske zgrade?

Tamo bi se odmah našli i održali konferenciju za tisak notorni Pupovac i Stanimirović, vjerojatno bi došli i Puhovski, Teršelič, Pusić, pa može biti čak i dr. Ognjen Kraus!

Dakle, što znači ovaj „incident“, što znače sramni naslovi u pojedinim novinama i portalima (kad su u pitanju hrvatski branitelji i njihova djeca) – da je počeo “lov“ na ljude koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvarali hrvatsku državu?

Kad su svojedobno Pupovca na zagrebačkom Dolcu pogodili kruhom i paštetom to je bila prva vijest u svim medijima, od televizije do novina i pojedinih portala, a naslovi su bili u stilu da se dogodio „atentat“!

A što je sad ovo?

Najgore je što branitelji (uglavnom) šute, kao što oni imaju s tim?

A navodno ih  još  uvijek  ima „pola milijuna“.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

Vezane vijesti;

(VIDEO) ANTE RADAN EKSKLUZIVNO: Ovo je istina o napadu zbog maske na splitskom sudu!

The post Reakcija hrvatskih branitelja: Nije dovoljno što nas pljuju i gaze, sad će nas još i tući i zatvarati! first appeared on Braniteljski portal.

Tko kaže da nema pravde u slobodnoj, samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi? Evo, u Đurđevcu je u travnju ove godine pokraj jedne trgovine uhićen „teški kriminalac“ iz Međimurja, Igor (49), koji je klečao te skupljenim rukama od prolaznika prosio novac. Na Prekršajnom sudu u Koprivnici ovih je dana osuđen na novčanu kaznu od 80 eura, odnosno 612 kuna, koja mu se zbog uhićenja, doduše, umanjuje za 300 kuna. Izrečena novčana kazna, rekli su na sudu, primjerena je vrsti i težini počinjenog djela, s time da je okrivljeniku u kaznu uračunato oduzimanje slobode u svezi s počinjenim djelom.

Ne plati li kaznu u roku mjesec dana, ponovno će ga uhititi i spremiti „onkraj brave“!

Sjetimo se samo kako je prošla jedna starija žena (66) kad ju je (2015.) u samom centru Osijeka jedan krupni policajac srušio na beton (svom se težinom bacio na nju) i uz pomoć kolege vezao lisicama, jer je prešla pješački prijelaz dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo. Mladić koji se zatekao u blizini policajcu je navodno rekao da ustane s nesretne žene, a dobio je odgovor: „Makni se! Hoćeš da i tebe privedem!“

Glasnogovornik MUP-a je ustvrdio da je sve bilo po zakonu.

A kako bi drugačije i moglo biti!

Takvih i sličnih primjera ima mnogo. Jedan je i onaj kad je baka (66) iz Cvetlina pokraj Trakošćana (2012.) završila u zatvoru,  jer nije mogla platiti dug od 1200 kuna za odvoz smeća!

Nu, ovih dana čitamo mnogo teže stvari. Također sve po zakonu!

Bivši visokorangirani obavještajac iz vremena SFRJ, ali i kasnije u demokratskoj Hrvatskoj, 73-godišnji Josip Perković u Njemačkoj je, zajedno sa svojim drugom  Zdravkom Mustačem, pravomoćno osuđen  na doživotni zatvor zbog teškog ubojstva počinjenog  iz niskih pobuda i na podmukao način. Riječ je o ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine kod Munchena. Tu bi  trebao biti kraj, ali priča se nastavlja.

Perković će daljnju kaznu služiti u Hrvatskoj, ali ne doživotnu (to bi očito bilo previše za tako starog čovjeka) već je Županijski sud u Zagrebu u postupku preuzimanja i priznanja pravomoćne presude njemačkog suda odredio da to ipak bude svega 30 godina. Na taj način prije će, naravno,  izaći s robije, jer ipak je on „zaslužan i za stvaranje hrvatske države“, odnosno i za uhljebljenje relativno mnogih Udbaša i u najviše hrvatske državne institucije. Sin mu je bio savjetnik bivšem žalosnom predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću, sve po zakonu.

Ovakve i slične priče, inače, dobro se pamte, pa nije rijedak slučaj da ni krivi ni dužni nastradaju oni koji ih potiču, sve po onoj – naći ćemo mi i za njega (ili njih) nešto!

Naime, staro je „pravilo“ da ako se vi bavite takvim i sličnim službama, da se one „normalno“ bave i sa vama. „Oko za oko, zub za zub!“

Vjerojatno nema ni jednog novinara koji se posvetio slučajevima raznih perkovića i mustača, a da na ovaj ili onaj način nije „dobio svoje“. U bivšem, propalom sistemu ljudi su govorili „Udba je naša sudba“ ili „Ozna sve dozna“. A što je od toga ostalo danas ipak je teško konkretno reći, bez obzira što „svi sve znaju“.

Kad su uhićeni i osuđeni ovi Udbaši vjerovali smo da će se klupko početi odmotavati, da će Perković i Mustač početi javno govoriti i optuživati neke svoje bivše (i sadašnje!) drugove i drugarice, da će nam reći kako se to nekada radilo u njihovim zločinačkim tzv. obavještajnim službama, ali javnost ni nakon njihove presude (predstave)  nije ništa više znala nego prije.

Čak su i pojedini mediji njihov slučaj marginalizirali, prešućivali ili pak apsolutno bili na njihovoj (zločinačkoj) strani!

Sve Udbaške tajne polako, ali sigurno odlaze s tim ljudima. Rijetki su oni poput bivšeg Udbaša Željka Kekića Pauka, (kojeg je u svojoj knjizi „Čovjek i njegova sjena“ opisao dr. Anto Kovačević), a koji su htjeli javno svjedočiti o zlodjelima Udbe, ali i o njihovim djelatnicima i suradnicima (doušnicima).

Dakle, politički vrh Hrvatske (lijevi i desni) i te kako se brinuo i brine o ovim osuđenim političkim jadnicima, a ta skrb da im ipak ne padne „ni vlas s glave“, potiho, nastavlja se i dalje, dok s druge pak strane neprestano se pitamo- zbog čega sličan tretman nemaju barem hrvatski branitelji, poput Veljka Marića, Tomislava Merćepa, Vladimira Milankovića, Mihajla Hrastova, zapovjednike u Lori, i brojnih drugih znanih i neznanih, pa sve do Prlića i drugih koji su još uvijek u Haaškom zatvoru?

Oni su uglavnom ostali i ostaju na milost i nemilost progonitelja.

Mustač i Perković sigurno ne će doživjeti sudbinu časnog hrvatskog generala Praljka, jer oni se nemaju (!) ni za što ispričati hrvatskom narodu, jer su sve radili po (Udbaškom) – zakonu! Nu, dok su bili na slobodi navodno su čak, kao iskusni progonitelji nevinih Hrvata, bili uključeni i u progon generala Markača, Gotovine i drugih!

Neki će se možebitno čudom čuditi – kakve veze imaju ovi  na početku spomenuti slučajevi s raznim perkovićima i mustačima.

Nikakve.

Samo smo htjeli i nastojali prikazati i dokazati da je  (i u nas) zakon jednak za sve!

Da pukneš od smijeha!

Mladen Pavković

The post Pavković: U Hrvatskoj je zakon jednak za sve. Da pukneš od smijeha! first appeared on Braniteljski portal.

Ovršenik od kojega se želi naplatiti javni ovrhovoditelj za isporučenu uslugu dobio prvostupanjsku odluku u svoju korist, struka zatečena rješenjem Zorke Čačić Zagrajski.

O funkcioniranju ovršnog sustava od 2006. kada su javni bilježnici postali nadležni za nesporne ovrhe na novčanim sredstvima postoji mnoštvo pokazatelja, najviše u prilog učinkovitosti ovrhe, iako dio stručnjaka o tome ipak dvoji.

Prenošenje sa sudova nadležnosti za rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na javne bilježnike, dok se predmeti ustupaju sudu tek ako dužnik podnese prigovor protiv tog rješenja, u kratkom roku rasteretilo je ovršno sudstvo, tadašnju rak ranu pravosuđa, za više od milijun ovršnih predmeta. Također, tijekom tog razdoblja nije zabilježena nijedna presuda hrvatskog sudstva kojom bi se proglasilo da je rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik nevaljano jer je to tijelo apsolutno nenadležno jer, naime, nitko niti nije stavio taj dio Ovršnog zakona izvan snage. No, prvo takvo rješenje ipak je nedavno doneseno na Općinskom sudu u Novom Zagrebu, a riječ je o predmetu koji je pokrenuo jedan veliki javni ovrhovoditelj, državna tvrtka koja isporučuje svoje usluge potrošačima.

Izvjesni Zagrepčanin, ovdje ovršenik, dobio je pravi Bingo, jer je uredujuća sutkinja Zorka Čačić Zagrajski, od strane medija eksponirana i kroz nekoliko od ranije zvučnih predmeta, u postupku povodom njegova prigovora odlučila odbaciti prijedlog za ovrhu te je ukinula rješenje o ovrsi zagrebačke bilježnice, pritom se pozivajući na nedavnu presudu Suda Europske unije. Sljedeći argumentaciju Suda Europske unije (broj c 484/15 i C 551/15) tako naš OS Novi Zagreb navodi da postupak koji prethodi donošenju rješenja o ovrsi nije kontradiktoran postupak, da ta odluka nije donesena od strane suda već javnog bilježnika, koji se ne može smatrati sudom. Kaže da to dovodi do zaključka da je rješenje donijelo apsolutno nenadležno tijelo, te se stoga imaju primijeniti pravila o apsolutnoj nenadležnosti.

Posljedice toga su, kako se navodi, da sud ne može prihvatiti radnje koje je donijelo apsolutno nenadležno tijelo, slijednom toga ne može nastaviti postupak povodom prigovora izjavljenog na rješenje o ovrsi. Dakle, ono što je od početka nevaljano, zaključak je suda, ne može tijekom postupka postati pravovaljano, jer bi se time narušilo načelo ravnopravnosti stranaka u postupku. Iz Hrvatske javnobilježničke komore nisu bili spremni za komentar konkretnog slučaja, tek podsjećaju da je Europska komisija potvrdila kako presude Suda Europske unije ne dovode u pitanje usklađenost ovršnog postupka u RH s europskom pravnom stečevinom. Prvi se komentari ovršnih stručnjaka kreću u rasponu od ‘ekcesa’ do ‘presedanu’ u kojem se naš sud poziva na presudu Suda Europske unije donesenu u sklopu prethodnog postupka vezano uz pravno pitanje iz područja problematike prekogranične ovrhe, a ne nacionalnog pravnog poretka.

Kako se njome nije dalo za pravo dalo našem ovršnom rješenju kao pravno valjanom kad je riječ o europskim ovršenicima, na ovaj se način po nekima otvara prilika za testiranje kakvo je stajalište našeg sudstva, pa i šire od toga kad je riječ o našim ovršenicima. Inače, jedan je to od prosječno godišnje 30-ak tisuća prigovora ovršenika, a rješenja bilježnika u oko 94% slučajeva postaju pravomoćna upravo uz pomoć za vjerovnike atraktivnog mehanizma koji se sve više i koristi. Prema podacima Hrvatske javnobilježničke komore u 2016. bilo je čak 728.000 ovrhovoditelja sa svojim prijedlozima za ovrhu, 2015. oko 697.000, a 2014. oko 660.000. U konkretnom slučaju predviđena je mogućnost žalbe, a iz razumljivih razloga i očekuje se da će se postupak nastaviti žalbom ovrhovoditelja nadležnom Županijskom sudu u Zagrebu.

Manevarski prostor za ovrhovoditelja sužen je i zakonskom zabranom podnošenja tužbe kroz prijedlog za platni nalog sve dok postoji mogućnost da se sud preskoči kroz javnobilježničku ovrhu. Neslužbeno se doznaje kako je naše Ministarstvo pravosuđa pogođeno navedenom presudom Suda EU zbog njezine neutemeljenosti. Ostaje za vidjeti koliko će brz i kakav epilog biti kod nepravomoćne zagrebačke odluke. Problem navodno nije mali, a od brzine žalbenog suda neki drže da će ovisiti i potrebe za intervencijom Ministarstva pravosuđa u naš pravni sustav, posebice moguće u cilju stabilnosti pravnog poretka. Bilo bi jako nezgodno, objašnjava jedan sugovornik, kad bi naši suci počeli odbacivati rješenja o ovrsi javnih bilježnika u postupku povodom prigovora ovršenika jer bi došlo do blokade prisilne naplate novčanih tražbina, osim u postupcima naknade štete.

Odvjetnik Dario Čehić potvrđuje da je slučaj složen te, iako iz krivih razloga, Sud Europske unije čini se tjera nas na pravi korak. “Smatram da slovenski sustav daje višu razinu pravne sigurnosti te bismo u tom smjeru trebali i mi ići. Naš sustav je bio avangardan i jako dobar na početku, no tehnološke mogućnosti danas dozvoljavaju puno više što je Slovenija jako dobro razradila. Ujedno, promjene bi značile i socijalni udar na službu javnog bilježništva koja kvalitetno radi i puno zapošljava. Kako se ovrhe tiču velikog obujma njihovog posla, krenuli bi otkazi, osim ako ovo ne bi bio poticaj da se notarijatu pronađu novi poslovi koje bi obavljali kvalitetnije i jeftinije, primjerice vezano uz upise u sudski registar”, zaključuje Čehić, piše poslovni.hr.

The post Panika u javnobilježničkim redovima, sutkinja Čačić Zagrajski pozvala se na presudu iz EU i proglasila ih nezakonitim za provođenje ovrhe first appeared on Braniteljski portal.