Iz Ivanova i Markova Evanđelja saznajemo da pod Križem Isusovim bijahu Majka Isusova, sestra Marijina (Saloma, majka Ivanova), Marija iz Magdale, te Marija Kleofina, majka Jakova mlađega i Josipa.

Poslije Isusove smrti, Marija Kleofina ostaje na Kalvariji, prisustvuje pokopu s drugim ženama, odlazi na grob s njima da bi pomazale Tijelo Kristovo; one su prvi svjedoci Isusova Uskrsnuća.

Štovanje svete Marije Kleofine i Salome i Magdalene kao žena “mironosnica”, koje su nosile miru da pomažu Isusa, razvilo se u srednjem vijeku, osobito na temelju legende prema kojoj bi nakon Isusova Uzašašća skupa s Lazarom došle u Marseilles. Ondje su pobožno živjele i umrle. Bez obzira na utemeljenost te legende, svete žene koje su pratile Isusa za Njegova javnog života, a u vrijeme Isusove muke pokazale veću hrabrost negoli muškarci, zaslužuju našu pažnju i poštivanje. One su sve od reda uzorom osjećajne i djelotvorne ljubavi prema Isusu.

On je za njih bio učitelj koga su ljubile, kome su dobro željele, koga su slijedile i kome su služile. Njihova vjerna ljubav na Veliki petak i briga za Isusovo tijelo nešto je najljepše i najljudskije u našoj povijesti. Zato su ih brojni umjetnici oslikali i pod Križem i na putu k Isusovu grobu, a njihov je lik za kršćanina, doista, trajno nadahnuće.donosi bitno.net..

L.K.