The post DAN KADA JE U VUKOVARU UMRLA LJUBAV: Ivanka i njezina sestra su hranile nas branitelje na prvim crtama. Njezin dečko Ivica bio je mladi nogometaš prije krvavog rata u Vukovaru. Bili su prekrasan par… first appeared on Braniteljski portal.

Silovit napad 14.09.1991. godine na Trpinjsku cestu. Žuti mravi, Pustinjski štakori i Turbo vod, svi na svojim položajima. Oni drže lijevu stranu Trpinjske ceste Žuti mravi i Pustinjski štakori , a mi desnu Turbo vod. Apokalipsa ili pakao na zemlji, najkraći opis takvog jednog napada.

Tenkovi M84 i T55 lome asfalt gusjenicama i težinom, a svojim topovima ruše kuće kao da su od papira. Za kolonom tenkova i transportera trče neki čudni ljudi, čudnih imena i adresa i još čudnijih namjera. Da je bilo tada moguće snimiti taj početak bitke iz zraka dronom, siguran sam da bi od tisuću ljudi svi rekli da ćemo mi izgubiti tu bitku i da smo za sat vremena mrtvi. Nije bilo tako, ostale su im te grdosije spaljene na cesti, samo zato što nismo kalkulirali, gledali što će netko reći, što će napisati, hoće li se možda svijet ljutiti. Ma jednostavno bilo nas je baš briga za sve osim za to da oni Trpinjskom ne smiju proći. Znali smo što smo, tko smo, što želimo i za čega se borimo. Ništa više ali niti manje. Imali smo vođu, Blagu Zadru, koji je isto znao što hoće i što želi, ali bez uvijanja i savijanja kičme pred bilo kim. Probajte na trenutak zaustaviti tu sliku, tog krvavog tenkovskog napada od 14.9.1991. na Trpinjsku cestu.

Zamijenjena mjesta

Probajte na trenutak u polu srušenim kućama i izlomljenoj cesti punoj tenkova i pješadije zamijeniti Žute mrave, Pustinjske štakore, Turbo vod i vođu Blagu Zadru i staviti u takvu situaciju sve političare iz Sabora i Vlade ovih zadnjih 20 godina. Samo nažalost nas nije toliko bilo u sve tri ekipe koliko je njih samo u jednom sazivu Sabora bez Vlade. Glavni zapovjednik bi im morao biti predsjednik Sabora ili Vlade. Odmah ne bi bilo dobro. Ne bi se znalo tko tu zapovijeda. Prvi bi gledao razvoj bitke i tko će pobijediti da može u šator pobjednika. Drugi bi izvadio iz džepa potvrdu od liječnika da je bolestan, dijagnoza anemija. Znači sabornici ( Žuti mravi, Pustinjski štakori i Turbo vod) bez zapovjednika. Moraju u borbu bez kalkuliranja i ako se vidi od njih 151 – og da neki gledaju da uskoče u tenkove i pridruže se napadu i napadačima. Nije njih puno, 3-4, ali dovoljno da se oslabi obrana i pojača napad. Ostali sabornici se uskomešaše kao da se dogovaraju tko će uzeti OSU a tko RPG. Kad gle čuda oni raspravljaju tko će im platiti dnevnicu i kolika im je terenska naknada. Neki se počinju i svađati s drugima i jednostavno odlaze jer to kao nije njihov rat, oni vole više petokraku od šahovnice. Sada su sabornici poprilično desetkovani. Što dezerterstvom, što izdajom.

Jedan među njima govori da on uopće ne zna čiji to meci pucaju i isto odlazi u Zagreb. Vidi se da teško mogu u obranu bez jasnih ciljeva i strategije ali ostaje njih još podosta da mogu pružiti dobar otpor. I tako desetkovani su brojniji nego što je nas bilo u Žutim mravima, Pustinjskim štakorima i Turbo vodu. Kada je prvi tenk opalio i srušio im kuću u kojoj su bili, još njih 10 – ak pobjegne što od straha što od silnih obveza na stranim fakultetima. To malo što ih je ostalo hrabrih pružilo je mlitav otpor ali neprijatelj je bio puno jači i nemilosrdan. Gle čuda poginuše. Nakon 27 godina od njihove pogibije još im njihova tijela ne nađoše pa im se ne može niti državnički sprovod organizirati. Ostadoše zaboravljeni. Sjete ih se jednom godišnje neki novi sabornici i ostala svita kada dođu u Vukovar jedan dan. Poslije protokolarnog stavljanja vijenaca na njihove prazne grobove i namještenih tužnih faca novih sabornika još se samo čuju otrcane fraze što govore svake godine znatiželjnim novinarima. Odoše onako umorni sabornici od te komemoracije u neki dobar restoran da se okrijepe u dobroj hrani i kapljici s dnevnicom u džepu. Rodbina i djeca poginulih sabornika ostadoše pored praznog humka u suzama i boli ostala 364 dana u godini. Do ponovnog susreta s vladajućima.

Sada na trenutak molim Vas zamislite 2018. godinu da je pokojni Blago Zadro predsjednik sabora, a zastupnici Žuti mravi, Pustinjski štakori i Turbo vod. Falilo bi nas do sto pedeset jedne ruke jer nas nije bio skupa niti 60. Ipak bi napunili Sabor s ostalim čestitim braniteljima s ostalih položaja. To bi predsjednik Sabora Zadro vrlo lako uradio jednostavnim odabirom. Po učinku. Čak mu ne bi bili ni problem ni trojica iz manjina koja je jurišala na tenkovima jer je svojom karizmom i poštenjem i takve privlačio. Kad bi netko naredio predsjedniku Sabora i takvim zastupnicima da pronađu poginule zastupnike s Trpinjske ceste iz 1991. godine dobio bi jasan odgovor 2018. godine: „Ja i moji zastupnici smo njih pronašli još prije 20 godina i sahranili dostojanstveno da u miru počivaju, a njihove obitelji da nađu duševni mir. Kakva je to zezancija da me netko pita 2018. gdje su nestali iz 1991.godine? Pa moji su zastupnici i rukama prekopali pola Slavonije da ih nađemo još prije 20 godina i naravno da smo ih našli.“. Tako bi Blago Zadro odgovorio da je predsjednik Sabora i Vlade.

Tko stoji iza prosvjeda?

Odgonetnuo sam veliku zagonetku koja je postavljena u medijima tko stoji iza prosvjeda u Vukovaru 13.10.2018. godine. Nije to frakcijska borba unutar HDZ – a ili možda i je ali oni se tako i tako stalno bore za svoje fotelje pa oni sigurno ne stoje iza prosvjeda. Nije niti gđa Markić koju novinari prozivaju i stavljaju da ona stoji iza prosvjeda. Ima ona posla s današnjim zastupnicima da im dokaže da je čestito sakupljeno preko 400 000 potpisa za referendumsku inicijativu Narod odlučuje i da se referendum mora održati. To je težak posao takvim zastupnicima dokazati tako da ni ona ne stoji iza prosvjeda. Iza prosvjeda nije ni predsjednik HVIDR – e, on je uostalom s gnušanjem to odbio i odmah prebacio HVIDRINE igre i igrice za neki drugi datum. Da predsjednik slučajno ne pokaže prstom na njega.

Mi, Žuti mravi, Pustinjski štakori i Turbo vod podržavamo u potpunosti traženje prekida šutnje hrvatskih državnih institucija o ratnim zločincima i procesuiranju svih odgovornih za ubijene kao i za mučene i silovane. Vratiti dostojanstvo i čast, kako žrtve tako i cijelog hrvatskog grada Vukovara ali i svih hrvatskih branitelja, je Vaš kao i naš jedini cilj. Sramotna je činjenica da ni nakon 27. Godina političke strukture nisu bile u stanju riješiti pitanje zločinaca koji i danas žive i rade u Vukovaru te i dalje nanose bol i sramotu svojim žrtvama. Pitamo se s nevjericom kakvi su to odgovorni ljudi u politici i državnom represivnom sustavu RH koji okreću glavu od tih zločina, razaranja, ubijanja, mučenja i silovanja. Imaju li ti ljudi majke, očeve, sestre, braću, supruge, muževe i djecu ? Ako ih imaju ne poštuju ih ili su odgojeni u jednoj mračnoj ideologiji kojoj život i dostojanstvo nisu na cijeni. Potrebno je imenovati također i osobe koji opstruiraju istragu, procesuiranje i osude počinitelja ratnih zločina agresora. Koliko puta žrtva mora biti ubijena ili izložena sramu da bi zločinac odgovarao? Tko se usuđuje zaustaviti istragu najmonstruoznijeg zločina u Hrvatskoj?

Dajemo puno podršku prosvjedu protiv presporog procesuiranja ratnih zločina u kojem ćemo aktivno sudjelovati 13. Listopada 2018. godine…

Stipo Mlinarić

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**

The post Stipo Mlinarić: ZNAM TKO STOJI IZA PROSVJEDA U VUKOVARU!… first appeared on Braniteljski portal.