Početkom listopada, počelo je snimanje filma „Dara iz Jasenovca“, prvog igranog ostvarenja o, kako prenosi RTS “najbrutalnijim ustaškim zločinima u Jasenovačkom logoru”…

U filmu iza kojeg je stala država te je uloženo 2.3 milijuna eura, pojavljuje se i lik fra Majstorovića, kojega su prema tvorcima ovog filma zvali fra Sotona.

U Hrvatskoj postoji pregršt tema, od Bleiburga, Golog otoka, Vukovara, Škabrnje, Lovasa, Bljeska i Oluje, srpskih koncentracijskih logora do Jasenovca, po kojima bi se mogli snimiti odlični igrani filmovi. Ali, ne… kod nas se snimaju i „velike uspjehe“ žanju nekakve „smiješne i žalosne“ komedije, čiji su autori najpoznatiji po kantama govana, (svaka čast iznimkama),  kojima su ih „zalijevali“ (da brže rastu).

I dok mi mudrujemo, u Srbiji – rade. Naime, ovih dana je završena prva faza snimanja prvog igranog filma o logoru Jasenovac „Dara iz Jasenovca“ u režiji Gage Antonijevića, a prema scenariju Nataše Drakulić.

Na konferenciji za novinare rečeno je da će se ovim filmom oživjeti Jasenovac i da će priča ispričana kroz muke jedne djevojčice biti autentična.

Gaga Antonijević je rekao da im je jako važno izraziti estetiku smrti i ubijanja, a da su daroviti glumci uspjeli kroz iskrenu emociju doprinijeti da se grozote manje vide, a duboko osjete. U filmu, u kojem nije želio sudjelovati ni jedan hrvatski glumac, na kraju će se pojaviti i notorna Diana Budisavljević koja ne će govoriti o tome kako su spašavali, već kako su klali i mučili Srbe.

Redatelj je potom istaknuo da se u Hrvatskoj o ovoj temi još uvijek ne govori, te da je kod nas, kako se izrazio,  ponovno na djelu ta čudna ljubav prema NDH i fašizmu.

Ovaj film isključivo će financirati Republika Srbije, bit će završen do kraja godine, dok se premijera očekuje u svibnju iduće godine, na 75. obljetnicu od oslobođenja iz Jasenovca.

Već sada sa sto postotnom sigurnošću možemo reći da će to biti srpski promidžbeni politički film, u kojem će Hrvati biti krvoločni ustaše i zločinci, a Srbi nevin narod, baš takav kakav je bio i u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, gdje su nakon velikosrpske agresije iza sebe ostavili zasad najmanje 150 masovnih grobnica.

Na pisani tekst treba odgovoriti tekstom, a na film – filmom.

Nakon što se takav film prikaže, badava ćemo roniti suze kako su nas Srbi još jednom preveli žedne preko vode.

U nas jednostavno nema sluha da se i na ovaj način istinski, odnosno objektivno prikaže hrvatska  povijest. Oni koji su to i pokušali, prvo su naišli na zid ne odobravanja prijeko potrebnih financijskih sredstava, a kad su nešto s tim u svezi i uspjeli ostvariti dočekala ih je paljba iz jugo-komunističkih medijskih artiljerijskih oružja.

Stoga, dok će god kod nas biti „Srbi naprijed, Hrvati – stoj“ imat ćemo to što imamo, zataškavanje, ignoriranje i marginaliziranje naše borbe za slobodu.

Mladen Pavković

The post VIDEO-Dok mi mudrujemo: Srbi snimaju film o Jasenovcu, a mi i dalje nekakve jadne i čudne „komedije“… first appeared on Braniteljski portal.

Na konferencijom “10 godina primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj” pučka pravobraniteljica Lora Vidović izgovorila je nekoliko rečenica koje su podigle buru u javnosti, posebno među braniteljskom populacijom i obožavateljima Marka Perkovića Thompsona…

Govoreći  opostupanja policije u slučajevima upotrebe, kako ona kaže, ” ustaškog pozdrava”, Vidović je rekla kako je u nizu predmeta od policije zatražila očitovanja o neujednačenom postupanju, piše maxportal.hr.

“Neujednačeno postupanje policije slučaj je, primjerice, pjevača Marka Perkovića Thompsona, koji kod korištenja ustaškog pozdrava nije procesuiran, a jesu mladići koji su nosili majicu s takvim natpisom.

Drugi je primjer postrojavanje ustaške bojne u Splitu uz nazočnost, a što je zabrinjavajuće, predstavnika ministarstva” kazala je Vidović.

Polaganje vijenaca na obljetnici Četvte gardijske, izjava Lore Vidović:

The post VIDEO Pučka pravobraniteljica Lora Vidović postrojbu iz Domovinskog rata nazvala “ustaškom bojnom”. Ide tužba!? first appeared on Braniteljski portal.

Uhićen je u akciji ustaške policije u Zagrebu 25. veljače 1942 u kojoj je bilo obostrane pucnjave. Ali vlasti NDH i ustaše ga nisu dali ubiti, dapače imao je bolnički tretman u zatvoru, oporavio se od ranjavanja i bio kasnije razmijenjen.

Andriju Hebranga, prvog čovjeka KPH u vrijeme rata i prvog čovjeka Hrvatske  u novoj Jugoslaviji, dao je ubiti – Josip Broz Tito, krvolok čije ime i ovih dana besramno zazivaju neki političari. I ne samo to, suprugu Olgu Herbrang su utamničili na dugotrajnu robiju, djecu oduzeli i razdvojili, a cijela obitelj je morala promijeniti prezime u Markovac da bi nestalo prezimena Hebrang…

Bila je to želja Beograda i gdje je vladao zloglasni Josip Broz Tito. Da, Beograd nikada nije praštao Hrvatima, njihov govor prema Hrvatima bio je jedan – lažna optužba i smrt. Zato je Hebrang ubijen i cijela obitelj prošla Golgotu.

Otac HDZ-ovca Andrije, radiologa i sveučilišnog profesora, Andrija Hebrang stariji,jedan je od osnivača Komunističke partije u Kraljevini Jugoslaviji. Kao ljevičarski idealist komunistima je pristupio 1919. godine, zbog komunističkog aktivizma prvi je put uhićen 1924. godine. U prvoj velikosrpsko-fašističkoj Jugoslaviji Andrija Hebrang je na robiji bio od 1928. do 1941. godine u Lepoglavi i Srijemskoj Mitrovici. Iz zatvora izlazi polovinom veljače 1941. i ubrzo je postavljen za predsjednika Vojnog komiteta KP Hrvatske.

Pošto su komunisti i nacisti bili saveznici od 1939-1941., te zajednički izvršili agresiju na istočnu i srednju Europu, podijelili okupipirani teritorij, tek na dan napada nacističke Njemačke na SSSR 22. lipnja 1941. KPH i njene vođe sastavili su i emitirali proglas kojim pozivaju Hrvate da se odupru mobilizaciji u NDH. Do tada se nisu tome odupirali niti radili ikakve akcije protiv NDH. Tek kada je raskinuto savezništvo komunista i nacista nakom gotovo dvije godine, i komunisti u Hrvatskoj pokreću prve akcije.

Hebrang postaje tajnik CK KPH, a uhićen je u akciji ustaške policije u Zagrebu 25. veljače 1942 u kojem je bilo obostrane pucnjave. U Staroj Gradiški oslijepio je na desno oko od posljedica ranjavanja.

„On (Hebrang op.) je sasvim nezavisan tip čovjeka i ne boji se reći što misli. Potpuno zasjenjuje komesare i značajniji je od bilo koga sam sreo u ovoj zemlji osim, naravno, Tita“, pisao je Randolph Churchill u travnju 1944. svom ocu, britanskom premijeru Winstonu Churchillu o Hebrangovoj ulozi u partizanskom pokretu.

Godine 1948. Hebrang je uhićen pod optužbom za suradnju s ustašama i Gestapom, da je sabotirao gospodarsku politiku FNRJ i da je bio ruski agent. Hebrang je odbacio optužbe, te je po svoj prilici ubijen u zatvoru 10. ili 11. lipnja 1949. godine, a vlasti su smrt objavile kao samoubojstvo.

Kao i mnogim Hrvatima koje su ubili Srbi, tijelo Andrije Hebranga je bačeno na nepoznato mjesto bez groba i nije poznata lokacija groba. Obitelj Hebranga, kao i mnoge hrvatske obitelji, i danas traže posmrtne ostatke svoga oca.

Odlukom Sabora RH 1992. godine Andrija Hebrang politički je rehabilitiran i proglašen žrtvom komunističkoga sustava, a 2008. rehabilitirao ga je i beogradski sud na traženje sina Branka.

Ono što je nakon Andrijina hapšenja i smrti prošla Hebrangova obitelj svjedoči o okrutnosti komunističkog režima. Supruga Olga Hebrang, rođena Strauss,  koja je u ratu izgubila prvog muža, sina i 54 člana obitelji, većinom zbog pripadnosti židovskom narodu, odvedena je u kućni pritvor 8. svibnja 1948. skupa s troje djece; 4,5 godišnjom Dunjom, dvogodišnjim Andrijom i petomjesečnim Brankom, dok je posvojenik Dragan smješten u dom.

Uhićena je deset dana kasnije, te je, odbivši svjedočiti protiv supruga, osuđena 1951. na 12 godina zatvora, četverogodišnji gubitak građanskih prava i konfiskaciju kuće u Pakracu. Osuđena je zbog pomaganja neprijatelja (ustaša op.) za vrijeme Narodnooslobodilačkog rata, premda je za vrijeme rata bila u zatvorima NDH!

Odrobijala je Titovim kazamatima 8,5 godina, od kojih 3,5 godina u samici.

U Glavnjači je mučena, uvjeravali su je da joj je umro najmlađi sin Branko, pa je na koncu potpisala i “priznanje” koje su od nje tražili istražitelji.

Cijeloj obitelji prezime je 1958. promijenjeno u Markovac, a Olga je tek 1983. uspjela vratiti prezime Hebrang. Preminula je 1997. godine u Zagrebu, ne uspjevši otkriti istinu o sudbini supruga, te njegovo posljednje počivalište što joj je bila najveća želja.

Olga Hebrang  je rehabilitirana na Višem sudu u Beogradu 2014. godine, donosi andrija-hebrang.com.

D.K.

The post Ne zna se za tijelo: 25. veljače 1942. Andrija Hebrang stariji – uhićenog Hebranga ustaše nisu ubili, ali ga je mučio i ubio mu cijelu obitelj Josip Broz Tito first appeared on Braniteljski portal.