U eksploziji su poginula tri HOS-ovaca, a 11 hrvatskih vojnika HOS-a je teško ranjeno. Omladinski dom u Vinkovcima, popularno prijeratno okupljalište mladih, potpuno je uništen.

Prva samostalna bojna službeno je formirana 28. lipnja 1991. kao prva organizirana bojna HOS-a u Hrvatskoj i zato je dobila naziv 1. samostalna bojna. Prvi pripadnici odlazili su na vojnu obuku i izobrazbu kako bi stekli osnovne vojne vještine i iskustvo rukovanja oruđem i oružjem spremajući se za rat, koji se, nakon Krvavog Uskrsa na Plitvicama i ubojstva 12 mladih hrvatskih policajaca u Borovu Selu, neumoljivo približavao. Bojnu, koja je ime dobila po prvom poginulom bojovniku, činili su ne samo mladići i djevojke iz vinkovačkog kraja nego i iz svih krajeva Hrvatske i susjedne Bosanske Posavine.

Kroz slavnu bojnu, koja je djelovala na bojištu Jarmina – Nuštar – Mala Bosna – Otok – Komletinci – Vrbanja i pokrivala 40 kilometara bojišnice, koja je neprestano bila pod topničkim napadima i udarima, prošlo je 1100 boraca, 38 ih je smrtno stradalo, a 298 pripadnika je ranjeno.

Kao i ostale dragovoljne postrojbe u to vrijeme, slabo naoružani, ali izuzetno motivirani, puni slavonskog prkosa, velika srca i ljubavi prema domovini i za domovinu spremni, nisu dopustili nadmoćnijem neprijatelju da zauzmu vaš i naš dom, kazao je jedan od bojovnika na obilježavanju.

Neki su tada iskoristili tu tragediju za političku promidžbu pa će uvjeravati kako su upravo oni bili cilj ovoga, kako su ga nazivali, atentata, iako stručnjaci za eksploziv tvrde kako se radi o nesretnom slučaju i da je sjedište HOS-a eksplodiralo, najvjerojatnije, zbog nečije pogreške i propusta u sigurnosnom sustavu.

Ratni zapovjednik bojne, pukovnik Ivica Zupković, drži kako je sve bilo brižno isplanirano:

– Kada je dignuto u zrak sjedište našeg zapovjedništva, svekolika javnost čula je za nas, cijeli je svijet saznao da postojimo. Važno nam je sačuvati uspomenu na sve poginule hrvatske branitelje, bez obzira na to kojoj postrojbi pripadali, ali ovo je mjesto mjesto od posebnog značenja jer su tri života ugašena samo zato što su bili pripadnici HOS-a. Nije to bio nesretan slučaj i sve je bilo isplanirano, jako dobro isplanirano. Sada nije vrijeme ni mjesto da kažem tko su nalogodavci i organizatori, ali jednog dana ću javno reći – kaže Ivica Zupković, koji je sretnim slučajem izbjegao smrt, jer je išao prema zapovjedništvu i od ekspolozije bio udaljen 50-ak metara.

A.G.

The post (VIDEO) 1. ožujka 1992. Vinkovci – u nikada razjašnjenoj eksploziji poginula tri HOS-ovca, a 11 teško ranjeno…pukovnik Ivica Zupković-Nije to bio nesretan slučaj i sve je bilo isplanirano, jako dobro isplanirano… first appeared on Braniteljski portal.

Šesnaestogodišnji Hrvat uništio dana 3. listopada 1991. tenk u žestokim borbama za Vinkovce, piše Hrvatski inofrmativni centar (HIC).

Nažalost, hrvatska javnost ne zna ime ovog golobradog heroja koji je stao pred čeličnu neman koja sije smrt. Ono što se nije usudila većina odraslih muškaraca, učinio je golobradi heroj koji je tek krenuo u srednju školu.

Početak rata u Vinkovcima službeno je petak, 19. srpnja 1991., kada su prvi puta granatirani. Od toga datuma gotovo da nije bilo dana u kojem nije bilo „gruvanja“ iz okolnih sela u kojima su do tada mirno živjeli pripadnici srpske manjine.

Nevjerojatan je podatak da je na okupiranom dijelu bivše općine Vinkovci u jesen 1991. bila najveća koncentracija oklopa JNA: 320 tenkova i 250 borbenih vozila.

Osobita meta napada u Vinkovcima bila je bolnica u gradu. Ovo su originalne amaterske snimke dragovoljca Domovinskog rata Stevea Gaunta, Engleza koji došao iz mira u krvavi rat braniti Vinkovce te 1991. godine, te ostao nakon rata živjeti u gradu.

Svaki je dan u Vinkovcima bio težak i pun smrti, ali svima je najteže pao 18. studenoga kada je pao Vukovar.

Pa ipak, beznađe koje se tada uvuklo među ljude preraslo je u inat da Slavonija, a s njome i Hrvatska, nikada neće biti pokorena!

Vinkovci imaju svoje junake. To su svi oni koji su ostali u gradu kako bi se i hrvatski branitelji koji su u Vinkovce došli iz cijele Hrvatske i svijeta osjećali sigurnijim. Najteže je bilo u bolnici koja se nalazila tek petstotinjak metara od prve crte bojišnice. Dnevno je zbrinjavala više desetaka ranjenih vojnika, ali i civila.

Iako je smrt bila posvuda, nikada nije nedostajalo kulturnih zbivanja – koncerata, likovnih izložbi, promocija knjiga. U tom gradu muze nikad nisu šutjele. To je jačalo moral i hrabrilo vjeru Vinkovčana i branitelja grada da će se Hrvatska izboriti za svoju samostalnost.

Grad je preživio sve nedaće. Dočekao je Božić i Novu 1992. godinu pod granatama. Iako pod uzbunama, već se osjećalo ozračje najavljivanog međunarodnog priznanja Hrvatske.

D.K.

The post GOLOBRADI HEROJ: 3. listopada 1991. Vinkovci – šesnaestogodišnji Hrvat uništio tenk na prilazima gradu! first appeared on Braniteljski portal.