Javljam se iz novog normalnog. Onoga novoga normalnog koje je početkom pandemije postalo jedna od poštapalica za uvjeravanje i discipliniranje ljudi da se ponašaju u skladu s mjerama stožera za koronu pa smo se svi pomalo i sprdali s time. A onda je odjednom novo normalno nestalo iz uporabe, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo…

Više nije novo, već je postalo samo normalno, svakidašnje. Tako se normalno spremam na benzinsku pumpu na jedan sastanak koji se baš ne može odraditi preko whats’upa, skypea, zooma i sličnih pomagala. Bit će to dakako uz coffee to go, ako im aparat za kavu nije zbog opterećenosti otkazao poslušnost i ako na pumpi već nema više od 25 ljudi na poslovnim sastancima. Nadam se da me neće preduhitriti velika ledena zvijer koja, kako čitam, ubrzano stiže iz sjevernije Europe, s temperaturama od minus 1 do čak minus 10 Celzijusa i sjevernim vjetrom. Kod nas u sjevernijoj Hrvatskoj ta velika ledena zvijer se nekad zvala vrlo obično – zima. I obično je trajala barem u siječnju i veljači.

The post Starešina: Gates već najavljuje još novije i još jače, umjetno proizvedene superviruse first appeared on Braniteljski portal.

Pred Banovinom je duga hladna zima i neizvjesna budućnost. No i prije potresa Banovina je bila bez budućnosti. Gospodarski zapuštena, demografski opustošena, politički zaboravljena, najsiromašnija hrvatska pokrajina u kojoj uzorno funkcionira jedino stranačko-partijska interesna mreža – propadala je tiho. O pražnjenju i propadanju Slavonije barem se pričalo. O Banovini se nije niti pričalo, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo…

A onda je na dvadesetak dana razorni potres Banovinu učinio središtem Hrvatske. I ogolio je do srži sve ono što smo zaboravili o sebi, ono što nismo znali ili si nismo željeli priznati. U prvim je danima ogolio ogromni jaz između sposobnosti, pozitivne energije i solidarnosti naroda s jedne strane, a s druge strane nedoraslosti i nekompetencije najviše upravljačke kaste.

The post Starešina: Jedini izlaz iz crnog scenarija je da neka ‘udba’ ojača Plenkovića first appeared on Braniteljski portal.

Pregledala sam sve papirnate vrećice po stanu, u prtljažniku, čak i na tavanu… Da i meni slučajno ili pogreškom u dostavi nije uletio neki milijunčić u gotovini, u vrećicu. Nije uletio. Zato mogu bez nervoze razmišljati što to u korupcijskoj aferi Petek – Kovačević i ostali čini toliko nervoznim dobar dio hrvatske političke i poslovne elite, a predsjednika Zorana Milanovića čak i bijesnim? Toliko bijesnim da javno pokazuje koliko je nekoć kao premijer protuzakonito nadzirao kaznene istrage, da s pozicije predsjednika države javno docira DORH-u i USKOK-u kada i koga su trebali “hapsiti”. Što se to dogodilo da još izravnije optužbe DORH-u stižu iz tjednika “Nacional”, koji je gotovo tradicionalno bio glavni glasnik njegovih istraga, poznatih po tome što su rezultirale političkim smaknućima, najčešće HDZ-ovaca, ali ne isključivo? – piše Višnja Starešina za Slobodnu Dalmaciju, u kolumni koju djelomice prenosimo…

Je li puko neznanje razlog što u prvim danima nakon uhićenja osumnjičenika, nakon što se pokazalo da je poduzetnik Krešo Petek s vrećicom od 1,96 milijuna kuna ušao u “klub” Dragana Kovačevića, direktora JANAF-a, a bez vrećice izišao iz kluba, nitko nije postavio pitanje najrelevantnije za ocjenjivanje rada DORH-a na tom predmetu?

A to pitanje glasi: je li nakon toga DORH, odnosno USKOK zatražio mjere praćenja za Dragana Kovačevića? Da to nisu učinili, moglo bi se prozivati DORH, odnosno USKOK da su “ubili” vrlo moćan slučaj za procesuiranje i dokazivanje klijentelizma kao kronične bolesti hrvatskog političko-gospodarskog sustava. Jer, imali su pod mjerama klasičnog “državnog” električara i poduzetnika Krešu Peteka, koji za posao dobiven od državnog poduzeća JANAF nosi vrećicu s dva milijuna kuna njegovu šefu uprave Draganu Kovačeviću. Do tog trenutka to može biti obična korupcija, nešto između Peteka i Kovačevića. Državni klijentelizam se može ukazati i dokazati tek kada se vidi što će Kovačević učiniti s novcem iz vrećice.

Stranačke potrebe

No umjesto pitanja što je Kovačević dalje činio s novcem, prvaci lijevog političkog spektra iz SDP-a i svih inačica HNS-a zasuli su DORH kanonadom nepriličnih prozivki papagajski ponavljajući pitanje: zašto nisu uhitili ili uhapsili Peteka i Kovačevića pri primopredaji novca?

Ili u prijevodu: zašto nisu “ubili” istragu na samom početku klijentelističkog lanca, koji po svojoj logici vodi do stranačkih vrhova. Iza njihovih optužbi na račun DORH-a i USKOK-a zapravo stoje nevjerica i grozničavo pitanje: zar i nas, zar i nas? (…) Samo da se ne ide prema vrhovima stranaka. S obzirom na stranačke puteve Dragana Kovačevića, za očekivati je da je izvučenim novcem namirivao svoje nekadašnje matične stranke. Ali da bi opstao tako dugo morao je biti široke ruke i prema drugima, a HDZ-ove potrebe nikako nije mogao zanemariti. No kako premijer Plenković (zasad) čvrsto podupire istragu, tako su i svi HDZ-ovci za to da se stvar istraži do kraja, makar ih i osobno odvela u Remetinec.

I da – ovo bi mogao biti predmet koji ulazi u samu srž hrvatskog državnog klijentelizma.

Upravo zato politički establishment će ga nastojati ubiti. Svim sredstvima. Da se to dogodilo još lani rekla bih da DORH i USKOK u toj bitci protiv samog vrha političkog klijentelizma nemaju šanse. Danas mislim da su im šanse fifty-fifty. Što se promijenilo u međuvremenu? Uskoro počinje djelovati ured glavne tužiteljice EU-a na čijem je čelu Laura Kovesi, koja je prije toga vodila antikorupcijske procese u Rumunjskoj i strpala u zatvor na desetke najviših državnih dužnosnika. Otkrivanje i kazneni progon klijentelizma kroz javne nabave bit će jedan od prioriteta tog ureda. Zbog velikog novca koji će EU investirati u države članice kroz projekte za saniranje posljedica epidemije korone, Europska komisija će inzistirati na strožem nadzoru. Žestinom i bjesnoćom napada na DORH i USKOK Zoran Milanović je toliko skrenuo pozornost na slučaj JANAF da neće biti jednostavno gurnuti ga pod tepih. Andrej Plenković koji ima visoke EU ambicije neće se miješati u rad DORH-a preko razine koja bi njemu mogla politički naškoditi. Zapravo, nastavak sad zaista ovisi o DORH-u i USKOK-u. Ruke su im sada prilično odvezane.

The post Višnja Starešina: Politički establishment nastojat će ubiti predmet Kovačević, ali to im iz jednog razloga neće biti lako… first appeared on Braniteljski portal.

Ne treba biti veliki futurist da bi se spoznalo kako svijet nakon globalne epidemije koronavirusa neće biti isti. Danas to znaju i mali futuristi…

The post Višnja Starešina: ‘Liječnički tim Beroš – Markotić – Capak postao je popularniji od svih političara, influencera i instagramuša zajedno’… first appeared on Braniteljski portal.

I sama ponekad upadnem u tu zamku gledanja u prošlost. Svemu je krivo moje dugo

pamćenje. Razbudila ga je prošlotjedna kolumna dr. Ivice Šole u kojoj navodi kako su vukovarskom Srbinu Cvijetinu Joviću, koji je kopao jame za ljude pogubljene na Ovčari, hrvatske institucije 1998. žurno osigurale putovnicu te je jednako žurno otpremljen u Norvešku.

Izostala uhićenja

A moje dugo pamćenje kaže: u to vrijeme u Haagu je upravo započelo suđenje Slavku Dokmanoviću za likvidaciju ljudi odvedenih iz Vukovarske bolnice. Uhićen je na prepad, nekoliko mjeseci ranije, zaslugom bliske suradnje haaškog tužiteljstva i generala Jacques-Paula Kleina, UN-ova upravitelja reintegracijom hrvatskog Podunavlja, piše Višnja Starešina za slobodnudalmaciju..

Tužiteljstvo je tada znalo i da trojica vukovarskih Srba koja su sudjelovala u operaciji likvidacije ranjenika i ratnih zarobljenika na Ovčari i dalje žive u Vukovaru. Među njima i osoba koja je kopala jamu. Tadašnja tužiteljica Louise Arbour odlučila je imena te trojice Srba uvesti u službeni sudski spis, preko saslušanja svjedoka u sudnici. Nekoliko dana uoči svjedočenja, Arbour je poslala podatke o njima hrvatskim institucijama, kako bi ih mogli uhititi i suditi im u Hrvatskoj.

Izvještavala sam tada iz Haaga sa suđenja Dokmanoviću. I sjećam se kako sam napeto iščekivala vijesti o uhićenju u Hrvatskoj. I haaško tužiteljstvo je iščekivalo.

Uhićenja nije bilo. Nekoliko dana kasnije, iz Hrvatske sam dobila neslužbene vijesti da su svi u međuvremenu pobjegli. Prošli tjedan sam iz kolumne dr. Šole saznala da Cvijetin Jović nije pobjegao. Već su ga hrvatske institucije, one kojima je haaška tužiteljica Arbour poslala dokumentaciju temeljem koje su ga trebale uhititi, žurno opskrbile hrvatskim dokumentima i poslale u Norvešku. I tko vam danas kaže da su zakon o oprostu, Haaško tužiteljstvo barem u svojoj ranoj fazi i Jacques-Paul Klein sprječavali hrvatske institucije u kaznenom progonu ratnih zločina u Vukovaru, taj jako, jako laže.

A sada, kao što sam obećala na početku, nekoliko savjeta kako da postanete progresivni. Za početak, morate pomaknuti svoj fokus. S Vukovara, recimo, na maserati. Onako kao onaj uspješni odvjetnik iz afere Borg.

Tajnu recepturu progresivnog uspjeha na primjeru Agrokora je ovih dana javno i kirurški precizno u razgovoru za N1 televiziju secirao Danko Sučević, stručnjak za krizni menadžment. Pojednostavljeno: savjetnici za restrukturiranje Agrokora su bili plaćeni dva tjedna prije nego što su uopće smjeli biti angažirani. Dosad poznati dokumenti ukazuju da je proces tekao ovako.

Neformalna i dobro fokusirana ekipica na čelu s odvjetnikom koji je zastupao rusku banku (VTB), na neformalni poziv Vlade piše zakon koji će spasiti Agrokor od preuzimanja ruskih banaka. A vi kao budući savjetnik čekate, bildate svoje savjetničko-spasilačke porive i fokusirate se. Na eure recimo. Na milijune eura.

Nema problema

Bojite se da nećete proći na natječaju? Da vas izbrana savjetnička tvrtka za restrukturiranje neće izabrati? Ma nema problema. Natječaj je fingiran, tvrtka je unaprijed izabrana i unaprijed zna da je obvezna angažirati vas. Ako ste dovoljno fokusirani. Bojite se da nećete udovoljiti uvjetima natječaja, jer vi nemate nikakva iskustva u takvim savjetovanjima? Ma nema problema. Upravo to se od vas traži.

Neugodno vam je izgovoriti cifru 380 tisuća eura tjedno plus PDV? A svi znaju da ste do jučer imali prihod desetak tisuća eura godišnje. Nema mjesta nelagodi. I svi će drugi toliko uzeti. Neugodno vam je biti plaćen dva tjedna prije nego što je uopće na natječaju (??!!) izabran onaj tko će vas angažirati (Alix Partners)? Pretjeran oprez – institucije su zajamčeno na vašoj strani.

Vaš je jedini zadatak učiniti ključni propust koji će slučaj Agrokor odvesti na početak – ruskim bankama. Recimo tako da ne utvrdite na vrijeme sva dugovanja, time blokirate imenovanje stalnog vjerovničkog vijeća i omogućite da neformalna fokusirana ekipa upravlja procesom. I to je sve. Vi ste ostvarili svoju progresivnu preobrazbu. Ah da, da bi sve to bilo moguće, morate prethodno biti dio neformalne skupine AndreiPartners ili Andrej i kolege. I imati iza sebe iste institucije koje su Cvijetina Jovića 1998. poslale u Norvešku.

Višnja Starešina

The post Višnja Starešina: Kako postati progresivan – pomaknite fokus, s Vukovara na maserati, kao onaj uspješni odvjetnik iz afere Borg first appeared on Braniteljski portal.

Gledajući ovih dana s kojim žarom u Hrvatskoj radi komesarijat mišljenja i pjesme prisjetila sam se jednog gotovo davnog prizora. Mjesto događaja: Palača naroda u Ženevi. Vrijeme događaja: prva polovica 1997. Povod: prvi put nakon suspenzije UN-ovih sankcija Srbiji, i njezina udaljavanja iz međunarodnih organizacija, na neki skup je stiglo neko izaslanstvo iz Srbije. Dotad smo imali prigodu susretati samo one koji su na ovaj (politički i diplomatski) ili na onaj (novinarski, lobistički) način bili uključeni u mirovne pregovore i samim time činili privilegirani tim oko Slobodana Miloševića i koji su i u vrijeme sankcija i međunarodne izolacije Srbije ipak stalno imali kontakt sa Svijetom. Zato je s posebnom znatiželjom skupina nas dopisnika pri UN-u išla vidjeti kako izgleda to izaslanstvo iz Srbije, iz visoke razine državne uprave, nakon pet godina sankcija, piše Višnja Starešina u Slobodnoj Dalmaciji čiju kolumnu djelomice prenosimo.

Stigle su četiri gospođe, govorile su nešto, kako Srbija poštuje sva prava, kao što su svi ondje za sebe govorili… Ali po nečem su se razlikovale od sviju ostalih. Nisam odmah znala po čemu, ali bile su drukčije…

Sve četiri gospođe stigle su u bijelim poliesterskim košuljama s ogromnim mašnama, nezgrapnim tamnim sakoima, jednakim natapiranim frizurama i potpuno istom plavom bojom kose. U UN-u je i tada zbilja carevala(i) odjevna različitost: od upadljivih šminkerica, preko sivog prosjeka do totalno otkačenih likova, od saudijskog hidžaba do indijskog sarija… Ali svi su oni u svojoj različitosti bili u tom, tekućem vremenu. Ovovremeni. Četiri gospođe iz Srbije kao da su dolazile iz druge epohe, iz nekog drugog svijeta, koji je u jednom trenutku zastao na velikim belim mašnama, natapiranim kosama i onoj spaljeno-plavoj boji iz kućne radinosti. Iako se vidjelo da su uložile velik trud u svoj „look“.

Na pamet mi tada nije padalo da bi netko, dvadesetak godina kasnije, taj fenomen zaustavljanja vremena u prošlosti, mogao ponoviti. Mislim na hrvatske komesare duha. Velika anakrona bela mašna ugrožava danas hrvatski vrat. Stari hrvatski komesarijat ispravnog mišljenja i podobnog pjevanja nastoji nam svezati veliku belu mašnu namećući kao društveno presudnu temu pitanja: što se smije misliti i što je dopušteno pjevati. Mogu li „Čavoglave“ samo u kupaonici ili smiju i uz otvoren prozor, ako ne čuje milicija? Je li onih dvadesetak, pedesetak ili osamdesetak tisuća mladih koji, puni pozitivne vibre, dolaze slušati Thompsona duboko zaraženo ustaškim virusom, dok su oni koji idu na Škoru manje ustaše, a oni koji idu na Bajagu gotovo da i nisu ustaše? Ili, nastoje kao prioritetnu temu nametnuti: što je Aleksandar Vučić rekao o Oluji? Što će mu odgovoriti Plenković? A što zaključiti Pupovac? Kao da još uvijek živimo u režimu belih mašni i natapiranih frizura, pa nam ispravno mišljenje dolazi iz središta Partije, s druge strane Dunava.

Nije Vučić krenuo po Baranju i Podunavlje oružjem iz Bačke Palanke. Plenković mu ih servira kroz sanaciju Agrokora. Dok se u prvi plan guraju pjesme i pozdravi, iza scene se događa završna podjela plijena, tako nalik onoj uoči prvih višestranačkih izbora, koja Hrvatsku ponovo usmjerava prema istoku. Kada koncert završi, a komesari duha se povuku na odmor u svoje, mahom tuđe stanove, ta nova generacija koja ih tek pjesmom ignorira kao relikt prošlosti, mogla bi se naći na pustoj ledini. Zato nije dovoljna samo sloboda pjesme. Slobodni izbori su presudno važni, zaključuje Višnja Starešina u Slobodnoj Dalmaciji

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Braniteljskog portala *

The post Višnja Starešina: Komesari pjesme i mišljenja prikrivaju finalnu podjelu plijena – Slobodni izbori su presudno važni… first appeared on Braniteljski portal.

Vidjela sam ovaj tjedan jednu potresnu i poučnu televizijsku reportažu. Iz samog središta DORH-a. Iz institucije koja je među najzaslužnijima za to što je Hrvatska, zajedno s Bugarskom, na samom europskom vrhu po korupciji, što niti jedan veliki slučaj gospodarskog kriminala nije dobio uvjerljiv sudski epilog, što ratnim zločinima pristupa kao da još uvijek radi po instrukcijama i spisima vojnog tužiteljstva JNA… A navodno imamo najbolje glavne državne odvjetnike u Europi. Takozvane ikone pravde.

Da, i mene je zaprepastilo kad sam čula: oni nemaju kompjutore. Institucija koja po definiciji treba biti glavni čuvar pravne države pati od manjka kompjutora. Nije u DORH-u kao u američkim serijama: klikneš triput i dobiješ na ekranu sve informacije o predmetu na kojem radiš, sve o svim usporedivim ili povezanim predmetima i svaku informaciju koja bi ti mogla biti korisna. Sve transparentno i na dohvat miša.

Mjesto na hodniku

Kad vrijedni istražitelj DORH-a traži informaciju, ide u skladište papira. Pješice ako lift ne radi. Bori se za svoj red u skladištu. Ako njegov predmet već nisu otpremili u reciklažu starog papira, kopa po fasciklima naslijeđenima još iz razdoblja Marije Terezije. Ako nađe to što traži, vraća se u središnjicu pa se bori za svoje mjesto na hodniku. Da, na hodniku, jer koliko sam shvatila iz tužne priče o DORH-u, u uredima im ne radi klima. Zato se bore za svoje mjesto na hodniku, da bi uhvatili malo zraka. Znamo kako radi mozak bez kisika. Gotovo nikako. A imamo prilike vidjeti i kako izgledaju predmeti napravljeni na hodniku bez kisika.

U domeni korupcijskog kriminala ti predmeti izgledaju kao slučaj Sanader: ogledna sudska sapunica bez kraja i konca i bez pravih dokaza. Ili kao slučaj Čobanković: uzmi pare, pomogni DORH-u optužiti koga treba, oguli krumpire i zadrži pare. Ili kao slučajevi Linić i Vrdoljak. Nema predmeta Linić niti Vrdoljak? Dakako da ih nema. Jedan je zabunom poslan u reciklažni papir, a drugi se zagubio putem, od skladišta do hodnika.

Kad su ratni zločini posrijedi, onda ti predmeti izgledaju kao slučaj Vasiljković alias kapetan Dragan. Da nakon godina inzistiranja na njegovu izručenju, stručnjaci s hodnika, bez kisika, naprave optužnicu koja uopće ne dotiče glavnu sponu njegovih zločinačkih aktivnosti u Hrvatskoj 1991. godine, a to je bila kontraobavještajna služba JNA, kolokvijalno KOS, koja je upravljala srpskom pobunom 1991. I onda su svi iznenađeni kaznom nižom nego što je javnost očekivala. A bit će još iznenađeniji kada Vasiljković dobije spor protiv Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava

Dosad sam, ako je točno ono što neki portali pišu, mogla i posumnjati da je razlog takvoj traljavosti DORH-a možda u tome što je na čelu prve (kontraobavještajne) uprave KOS-a u tom razdoblju bio ujak našeg donedavnog glavnog državnog odvjetnika. Sad znam – to je zbog kompjutora.

The post Višnja Starešina: Zašto je baš sada plasirana tužna priča iz DORH-a. Iz institucije koja je među najzaslužnijima za to što je Hrvatska, zajedno s Bugarskom, na samom europskom vrhu po korupciji… first appeared on Braniteljski portal.