Rodio se u Tarzu u Ciliciji (u današnjoj južnoj Turskoj, tada u Rimskom Carstvu), prema više izvornika  5. godine po Kristu. Zvao se Savao, ime Pavao uzeo je vjerojatno za boravka na Cipru. Roditelji mu potječu iz Palestine, a u Tarz su stigli zbog trgovine. Obitelj mu je imala prava rimskih građana. Helenističko obrazovanje i rabinsko zvanje stekao je u Jeruzalemu, a prema tradiciji izučio je i zanat. Kao pripadnik farizejske sljedbe progonio je prve kršćane. Nakon obraćenja, oko 34. godine, pridružio se apostolima, piše laudato.hr

Događaj pred Damaskom na neki se način provlači kroz cijelu povijest jer svaki čovjek proživljava svoj Damask, obraćenje i put do Boga. Nekadašnjeg Savla, pismoznanca, revnitelja židovskoga zakona, Krist je pred Damaskom oborio ne samo s konja, nego i s njegovih svjetonazora i stremljenja.

Sveti Pavao s Biblijom kao mačem Evanđelja

Postao je prvo pero, prvo grlo i prvi glas Krista u njegovoj Crkvi, Isusovo ime pronio je cijelim svijetom i cijeli svijet ispunio Evanđeljem.

Mučenički je podnio smrt 64. godine u Rimu, gdje su mu odrubili glavu. To je vjerojatan podatak budući da je Pavao za sebe izjavljivao da je rimski građanin, pa je tako bio i pogubljen na način kako su se pogubljivali punopravni građani Rima (a ne razapinjanjem). Tijelo mu je počivalo u katakombama, ali je kasnije preneseno u velebnu rimsku Baziliku Sveti Pavao izvan Zidina, omiljeno i nezaobilazno hodočasničko mjesto svih vjernika svijeta.