Dana 8. rujna 1995. započela je u BiH združena operacija vojski dvaju država: spasonosne Hrvatske vojske na jednoj strani iz smjera Hrvatske i HVO i Armije BiH koje su branile tu državu na drugoj strani. Vojna akcija Maestral za cilj je imala ne dopustiti utvrđivanje protivnika na novo uspostavljenoj bojišnici, te je bila uvod u Južni Potez kojim su HVO i Hrvatska vojska došli do Banja Luke čiji bi pad značio potpuni poraz Srba...
Veliki doprinos ovoj pobjedi, kao i obrani i oslobađanju BiH u cijelom ratu dala je vojska Hrvata – Hrvatsko vijeće obrane (HVO).
Cilj je bio potisnuti protivničke snage od Grahova, Glamoča i Kupresa, te osloboditi Šipovo, Jajce i Drvar. Uspostaviti novu bojišnicu, ispred Petrovca, Ključa i Mrkonjić Grada. , Operacija je završila s oslobođenim područjem ukupne površine 2 500 četvornih kilometara.
Hrvatska vojska i HVO su oslobodila tri velika grada i uporišta genocodne vojske Republike Srpske: Šipovo, Jajce i Drvar.
Operacija Maestral je bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Operacija Maestral zapravo se sastojala od dvije povezane ofenzive i trajala je od 8. rujna do 15. rujna 1995. godine.
Temeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i BiH od 22. srpnja 1995., nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojega su HV i HVO zauzele dodatne kvadratne kilometre u smjeru Drvara, težište djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraćeno u Bosnu i Hercegovinu.
Međunarodna zajednica nije radila probleme jer je to bio jedini način da se bosanskohercegovački Srbi prisile da bez traženja dodatnih uvjeta sjednu za pregovarački stol. Hrvatske snage su počele planiranje oslobađanja i zauzimanja što većeg područja u jugozapadnoj Bosni, pa su 4. i 7. gardijska brigada se pripremaju za nastavka napredovanja prema Banja Luci. Zamisao operacije bila je smjela i predviđala je prodore na dva operativna pravca od Bosanskog Grahova prema Drvaru i od Glamoča prema Jajcu.
Hrvatsko-bošnjački udar je Republici Srpskoj odlomio komad po komad teritorija i donio tisuće izbjeglica koje su se u kolonama slijevale prema Prijedoru i Banjoj Luci. Skoro u potpunosti je razbijen “slavni” 2. Krajiški korpus VRS i natjeran u bježanje. Moral Srba bio je vrlo oslabljen, u Banjoj Luci i diljem Republike Srpske zavladala je panika. Ipak, široka osvojena područja prije rata nisu bila gušće naseljena – u pitanju su planinska, teže pristupačna područja, pa broj izbjeglica u odnosu na osvojenu površinu nije bio velik.
Slijedio je Južni potez kojim su Hrvati već bili na ulasku Banja Luku, od čega su odustali pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice. Bez tog pritiska, srpska vojska u rasulu i bježanju vjerojatno bi bila u potpunosti poražena, a BiH potpuno oslobođena uključivo i nestanak Republike Srpske nastale na genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima.
U spomen na gardijske brigade HVO-a koje su bile ključ obrane i oslobađanja Bosne i Hercegovine, a u širem strateškom značenju i Hrvatske:
DA SE NE NIKADA ZABORAVI KAKO SU HRVATI KRVARILI ZA SVOJU SLOBODU NA SVIM BOJIŠNICAMA!