Dinamo je na Maksimiru osvojio hrvatski Superkup. Modri su s 1:0 svladali Rijeku, a jedini strijelac u 41. minuti bio je Amer Gojak…
DINAMO – RIJEKA 1:0 (Gojak 41′)
DINAMO (4-1-4-1): Livaković – Stojanović, Lešković, Perić, Leovac – Ademi – Hajrović (od 82. Majer), Kadzior, Gojak, Oršić (od 90+2 Moro) – Gavranović (od 65. Petković)
RIJEKA (3-4-2-1): Sluga – Escoval (od 63. Pavičić), Župarić, Punčec – Raspopović, Capan (od 72. Halilović), Lepinjica (od 85. Murić), Tomečak – Kvržić, Gorgon – Čolak
ZAGREB – Stadion u Maksimiru. Gledatelja: 5075, Sudac: Mario Zebec (Varaždin)
Dinamo je osvojio Superkup, prvaci Hrvatske nadigrali su osvajače Kupa. Novi trofej je u maksimirskim vitrinama, šesti kad je u pitanju Superkup. Tako je Bjeličina momčad navijestila da će i ove sezone pružiti mnogo radosti svojim navijačima. Plavi dečki spremni su za početak prvenstva i europske izazove. Za pobjedu su se zaista trebali namučiti, ali njihova posvemašnje napadačka igra na koncu je donijela zaslužen trijumf, u konačnici i revanš Riječanima za poraz u finalu Kupa na Aldo Drosini, piše sportske...
Igor Bišćan spremio je ultra obrambenu nogometnu filozofiju za okršaj s Modrima. U momčadi je startao praktički sedam defenzivnih igrača. Riječani su ponudili čvrstu, beskompromisnu obranu s napadačkim aktivnostima koje su se mogle svesti pod slogan; ‘ako nešto prođe, prođe’… Strategijska disciplina Bišćanove momčadi zaista je bila vrhunska, osvajači Kupa djelovali su kao građevinski radnici koji su betonirali bez prestanka. Gradili su zid, ali onda im je jednim fenomenalnim potezom Amer Gojak srušio sve što su gradili. Bomba mladog Dinamovog veznjaka srušila je Bišćanovu građevinu.
Teško je ipak bilo izdržati sve Dinamove nalete. Nakon dvadesetak minuta igre u kojoj su Modri kružili oko Rijekine obrane poželjeli smo da se odmah priđe izvođenju jedanaesteraca, kako bi se brzo riješio pobjednik, jer je utakmica bila poprilično dosadna. Bjeličina momčad željela ju je učiniti zanimljivom, htjela je priču ukrasiti pogocima, akcijama, razgaliti svoje navijače. Međutim, riječki beton nije pucao. Onda je prvi put malo napukao nakon tih prvih dvadesetak minuta. Kadzior je centrirao iz slobodnog udarca, Lešković je bio najvši u buketu igrača, odlično je opalio glavom s nekih desetak metara, ali je lopta završila na gredi, odbila se, na nju je naletio Hajrović ali je sve završilo s kornerom. Izveo ga je opet Kadzior, na drugoj stativi ovaj put je skočio Gojak, pucao je glavom, ali ovoga puta je lopta samo nekoliko centimetara promašila cilj.
U drugom poluvremenu, Rijeka je ipak pokušala nešto ofenzivnije, Bišćan je uveo Domagoja Pavičića, nešto kasnije i Halilovića, pred kraj i Murića. Nije pomoglo. Dapače, Hajrović je nakon prodora Oršića bio u odličnoj prilici, ali je Sluga obranio. Dvadesetak minuta prije kraja, Dinamu je poništen regularni pogodak. Petković je ubacio u šesnaesterac, Tomečak je loše reagirao i glavom poslao loptu u vlastitu mrežu. Međutim, pomoćni sudac Đurak je mahao zaleđe. Kojeg nije bilo. Šteta što još nema VAR tehnologije.
A nakon toga vidjeli smo nešto uistinu nesvakidašnje. Lovro Majer je u igru ušao u 82. minuti, a u samo tri minute dobio je dva žuta kartona, te je morao iz igre! Trebalo bi dobro prekopati po Dinamovoj povijesti i doći do podataka kad se zadnji put tako nešto dogodilo. Kad je Dinamo ostao s igračem manje, Rijeka je stvorila jedinu priliku na utakmici, nekoliko minuta prije kraja, udarac Raspopovića iz blizine, sjajno je obranio Livaković.
Od zanimljivosti jučerašnje utakmice svakako treba apostrofirati igru kapetana Modrih Arijana Ademija. Iako je imao problema s ozljedom, iako je bio upitan za nastup, Ademi je ipak zaigrao i to jako dobro, njegova neuništiva volja i nogometno znanje također su bili vrlo bitni segment Dinamovog trijumfa.
Više o svemu-OVDJE