U Podrašnici kod Mrkonjić Grada (BiH) poginuo je 9. listopada 1995. godine general-bojnik Andrija Matijaš Pauk. Poginuo je tijekom operacije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama u selu Podrašnica na ulazu u Mrkonjić Grad. Njemu u spomen 4. gardijska brigada Hrvatske vojske dobila je naziv Pauci, a njihova kninska vojarna također nosi isti naziv.
-Drugog dana operacije Južni potez, 9. listopada 1995., na prilazu Mrkonjić gradu poginuo je heroj Domovinskog rata Andrija Matijaš – Pauk. Kao i u dotadašnjim bitkama Matijaš je krenuo iz prvih redova, vozeći se na oklopnom vozilu…
Matijaš je rođen 1947., a završio je školu za dočasnike oklopno-mehaniziranih postrojbi. Tijekom karijere u ex Jugoslavenskoj narodnoj armiji posvetio se vojnom sportu i postao vrlo uspješan sportaš i instruktor. JNA je napustio kada je počela agresija na Hrvatsku, a nakon ratnog iskustva na Banovini, pristupa 4. brigadi.
Rat je počeo kao pješak, no iskazuje velike organizacijske sposobnosti i hrabrost, a istaknuo se u borbama za oslobođenje juga Hrvatske, posebno u operaciji Vlaštica. Već dotad je od zarobljenih srpskih tenkova ustrojio Samostalnu tenkovsku satniju koja prerasta u Oklopnu mehaniziranu bojnu brigade.
Dodatno ojačan Oklop 4. brigade pokazao se presudnim u oslobađanju Ravnih kotara tijekom operacije Maslenica. U tim borbama Matijaš je višestruko ranjen, no napustio je bolnicu i vratio se na bojište. Nakon obrane zadarskog zaleđa, preuzima dužnost načelnika oklopnih postrojbi, a iduće godine postaje načelnik stožera 4. brigade.
U operacijama: Zima 94, Skok 1, Skok 2 i Ljeto 95 njegovi tenkovi su oslobađali Dinaru, Livanjsko polje i Bosansko Grahovo, a Matijaš je kao zamjenik zapovjednika imao važnu ulogu. Nakon pobjedničke Oluje sudjeluje u operacijama Maestral i Južni potez, pri čemu je poginuo.
Matijaš je odlikovan najvišim državnim odličjima, a pokopan je u rodnoj Marini kod Trogira. Zauvijek će ostati zapamćena Matijaševa proročanska najava oslobađanja okupirane Hrvatske: „Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja“. U spomen na Matijaša, posmrtno promaknutog u general-bojnika, Četvrta brigada dobila je naziv Pauci, a vojarna u Kninu nosi njegovo ime.
Poslušajte nadahnutu misu za Andriju Matijaša Pauka
Ide, njegovo veličanstvo Hrvatski narod, prema svom zemaljskom cilju, sigurno ide, zahvaljujući onima koji poput hrastova padaju, zahvaljujući onima koji poput Andrije dadoše živote svoje…Ide ovaj narod i plače, i kad god netko od velikih ili od malih iz njegova roda završi svoj zemaljski put, onda se narod zaustavlja i plače, ali iz svake te suze prolivene za junakom koji je otišao u Vječnu Domovinu, tisuću cvjetova raste.Raste novo pokoljenje, ali raste i nada i sigurnost da ćemo do cilja stići, jer napisa netko zgodno, samo će preživjeti onaj narod koji je u stanju imati ljude koji će za nj umirati, samo će živjeti ona crkva koja ima one koji su u stanju umirati za nju…Samo je ona ideja osuđena na život, koja ima svoje pobornike koji su u stanju žrtvovati, pa i vlastiti život, govori Fra Ignacije Vugdelija u svojoj nadahnutoj propovijedi pa nastavlja…
“Pao je junak, jedan od brojnih koji kroz ovih nekoliko godina padaju da bismo mi mogli živjeti. I velik je to pad… Zar suze u očima naših bojovnika, pripadnika 4. brigade, o tome rječito ne govore? I ide narod, i ide njegovo veličanstvo hrvatski narod prema svom zemaljskom cilju, sigurno ide zahvaljujući onima koji poput hrastova padaju, zahvaljujući onima koji poput Andrije dadoše živote svoje… Kad god netko od velikih završi svoj zemaljski put, narod se zaustavlja i plače… Jedno vas molim… Kad vas sutra vaš sin upita ili unuk ‘što je to bilo 90-tih, kako smo došli do ovoga što imamo’, kažite im jednostavno: ‘Sine, to su ljudi od Boga poslani, vodili narod prema budućnosti, prema sreći’. Bog nas je sa vođama našim izveo iz ropstva i doveo u zemlju slobode. Jer gdje god se sloboda piše tu je i Bog na tom barjaku. Onda su ljudi od Boga poslani kazali ne, da ih ne nabrajam sada, poput Andrije kazali NE, nećemo robovati…
Hoćemo slobodu, slobodu svome narodu. I poveli su nas ti ljudi obećani u našu slobodnu, suverenu i demokratsku Hrvatsku državu. A kad budete nabrajali imena onih koji su narod doveli do cilja, nemojte, molim vas, zaboraviti ime Andrije Matijaša Pauka”.
Samo 10-ak kilometara od Banja Luke- čekali su spremni hrvatski tenkisti i ratnici-09.10.1995. Nastala je ova slika. Sami pogledi sve govore…tog kobnog dana…gubimo zapovjednika i oca oklopa… ponajviše velikog čovjeka i velikog prijatelja…
Andrija Matijaš “PAUK”…POČIVAJ U MIRU BOŽIJEM RATNIČE!-Napisao je tada mladi hrvatski branitelj i tenkist Dražen Milardović
