“To vam je brat (mrtvi dr. Šreter, op.). Njemu ste najsličniji i po tome kako govorite i po tome što govorite. Meni niste, ni vi ni on. I pogotovo se ne javljajte na ovu temu”, poručio je Milorad Pupovac u Saboru Culeju, glede pitanja o sudbini mučenog i ubijenog dr. Ivana Šretera, prvog predsjednika HDZ-a u Pakracu...
Stavimo sad na stranu vulgarnost koja izvire iz gornje rečenice, jer Pupovac govori ne samo o mrtvoj osobi – veći i o otetom, mučenom i ubijenom hrvatskom mirotvorcu, kojeg je volio i cijenio cijeli pakrački kraj. Ovakva izjava može doći od onih koji se odlikuju proračunatim, sugestvinim i patetičnim govorom, jer se ispod maske najčešće krije patologija bešćutnosti i makijavelizma najgore vrste.
VIDEO Bulj predložio dan sjećanja na dr. Ivana Šretera: Pupovac i danas ne želi odgovoriti gdje se nalaze njegove kosti..
Gornja Pupovčeva rečenica o dr. Šreteru sramotno je prošla bez reakcije medija i javnosti.
Stavimo na stranu da Milorad Pupovac istovremeno ne samo da pljuje po mrtvom čovjeku i hrvatskom domoljubu, već i docira jednom osvjedočenom ratnom heroju Stevi Culeju, čijeg su brata Srbi u Borovom Selu zarobili, mučili, masakrirali, pa zatim bešćutno ubili.Kao i dr. Šretera.
Pa mu za kraj Pupovac, onako provokativno s visoka, poručuje da se o ratnim događanjima i dr. Šreteru “ne javlja na tu temu”.
Šutnja je zlato – vrijedi pravilo kod HDZ-a u slučaju smrti dr. Ivana Šretera. Zlato koje nema cijene, jer se radi o očuvanju vlasti na najgori mogući način.
Pa Jandroković umiruje Culeja, umjesto da to učini s Pupovcem koji uznemiruje riječima o dr. Šreteru cijeli hrvatski narod pakračkog kraja napaćenog u Domovinskom ratu, koji i danas pamti svog mučenika.
Ključno je pitanje: zašto HDZ i Pupovac već godinama ne odgovaraju na optužbe koje je o ulozi Milorada Pupovca u slučaju Šreter iznio bivši HDZ-ovac i ministar Slavko Degoricija u knjizi „Nije bilo uzalud“?
Sredinom siječnja 2018. Miro Bulj iz Mosta istaknuo je da bi čelnik SDSS-a Milorad Pupovac trebao znati nešto više o okolnostima nestanka dr. Šretera. Tada prozvani Milorad Pupovac za tportal kazao je kako se o tome ne želi očitovati.
HDZ nije učinio ništa da se otkrije sudbina dr. Šretera – je li razlog Pupovac?
HDZ, čiji je dr. Šreter bio viđeniji član, i za čijim se posmrtnim ostacima još i danas traga, ništa nije učinio da rasvijetli taj slučaj, barem se ništa javno ne zna.
A HDZ je to mogao da je htio, odavno, i to tako da pritisne svojeg dugogodišnjeg političkog partnera Milorada Pupovca koji o tome ima sigurno saznanja i odavno je imao mogućnosti doznati što je sa Šreterom, ali svi šute, i Pupovac i HDZ!
Šuti i pravna država!
Šreterov slučaj nije samo slučaj za HDZ!
Zašto Pupovac?
Jer dosad nitko, pa ni Pupovac, nije demantirao Slavka Degoriciju, jednog od osnivača HDZ-a, koji je u svojoj knjizi sjećanja “Nije bilo uzalud”, izdanoj početkom 2008. godine, teško optužio Pupovca upravo za Šreterov slučaj, piše vecernji.hr
Degoricija je početkom 90-ih bio član i voditelj izaslanstva RH za pregovore s lokalnim vlastima Srba u RH i prisutnim međunarodnim organizacijama. U knjizi je ustvrdio da se Pupovac 1991. zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali ukradenu medicinsku opremu iz hrvatskih bolnica. Naši su ih pustili i nije im pala ni dlaka s glave.
A naša je strana pak tražila da se Pupovac založi za pakračkog liječnika Ivana Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu.
Pupovac je obećao i dalje zašutio.
Pupovac je znao da je dr. Šreter mrtav i lagao – zašto?
Poslije se pokazalo, što je Pupovac znao, da su Srbi Šretera vrlo brzo mučki likvidirali i danas mu se ne zna za grob.
A Pupovac do danas o tome šuti te drži lekcije o mirotvorstvu i moralizira.
Slavko Degoricija je zapisao:
“Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: ‘Ti si obavio posao a ja za sada nisam.’, pitam ‘Zašto?’ ‘Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.’
Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana.
Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu notornu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca. Eto tako se i ta lažna nada nije ispunila”.
Mnogima do danas nije jasno, zašto HDZ kod Pupovca ne inzistira da se konačno sazna istina o Šreterovoj smrti, kao i da se konačno pronađu njegovi posmrtni ostaci? Je li HDZ obilježio datum njegove otmice? Je li netko ponovno priupitao Pupovca zašto šuti?
Ili se HDZ zbog političke trgovine s Pupovcem jednostavno odavno odrekao Šretera?
Očito je ovo drugo!
Zbog toga i može Pupovac reći Stevi Culeju onakve prostačke i primitvine riječi o dr. Ivanu Šreteru – domoljubu i mirotovorcu koji je zadužio svoj narod.
Nismo vjerovali te davne 1991. da će doći do ove situacije: Milorad Pupovac ismijava žrtvu hrvatskog domoljuba i to u lice hrvatskog ratnog heroja, čija je obitelj podnijela veliku žrtvu u Domovinskom ratu.
A sve uz blagoslov HDZ-a i predsjednika Sabora Jandrokovića.