Obilježavanje 80. obljetnice Hitlerova napada na Poljsku, kojim je započeo 2. svjetski rat, odaslalo je značajne poruke. Uzvanici u Varšavi bili su predstavnici država članica NATO-a i država partnera, čime je NATO predstavljen kao savez za obranu Europe, ne samo u teritorijalnom, već i u vrijednosnom smislu, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo…
A zbog takvog formata bez pozivnica su ostali danas najglasniji pronositelji istočne varijante antifašizma (koji se svodi na zamaskirani komunizam) i detektori fašizma u Europi: ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov srbijanski politički brat Aleksandar Vučić.
A neofašizam se dakako nalazi uvijek ondje gdje Putin ili njegova braća u pravoslavlju, poput Aleksandra Vučića, trasiraju svoje velikodržavne interese: od Poljske i Ukrajine do Hrvatske, Crne Gore ili Kosova.
Srpsku ekipu predvode Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i kao džoker za posebne prigode Aleksandar Vulin. Predsjednik i najmoćniji čovjek Srbije Aleksandar Vučić učio je politiku kao šegrt četničkog vojvode Vojislava Šešelja, koji je u velikosrpskom ratnom pohodu na Hrvatsku i BiH služio kao paravojna poveznica između JNA i politike Slobodana Miloševića. Velikosrpski ratni pohod od 1991. do 1995. sadržavao je tipične elemente naci-fašizma: priču o ugroženosti Srba kao povod za agresiju, ideologiju krvi i tla kao opravdanje za osvajanja, mitomaniju o vlastitoj veličini (nebeski narod), etničko čišćenje i zatiranje kulturnog nasljeđa na etnički očišćenim “srpskim” teritorijima. I tradicijsku kulturu laži, koju je lijepo i s ponosom uobličio i “otac nacije” Dobrica Ćosić. Vučić je bio mladi, ali vrlo vatreni dio projekta.
Ministar vanjskih poslova i prvi potpredsjednik vlade Ivica Dačić u to je vrijeme bio prvi šegrt (glasnogovornik) operativnog šefa velikosrpskog projekta Slobodana Miloševića. A ministar obrane Aleksandar Vulin politički je ponikao pod krilom generalštaba JNA i Mire Marković-Milošević u Pokretu za Jugoslaviju, dok je ta JNA u ime tekovina revolucije sravnjivala sa zemljom hrvatske gradove i sela, osvajajući prostor za veliku Srbiju i kasnije nastavila djelo u BiH. Do danas nisu odustali od ostvarenja velikodržavnog srpskog projekta.
Sarajevska antifašistička ekipa ne zaostaje u demokratskoj legitimaciji.
U pragmatičnom savezništvu s beogradskim drugarima iz istog se miljea danas šalju ilegalni migranti na hrvatske granice i u Europu. Dok istodobno “strahuju” od porasta fašizma u Hrvatskoj.
Svečana obljetnica u Varšavi pokazala je da su nedemokratski istočni režimi i njihove ideologije presvučene antifašizmom ipak pročitana priča. Ali stalna hrvatska defenziva prema kampanji iz susjedstva pokazuje da je hrvatske institucije još nisu pročitale. I da su one najveći hrvatski problem. A ne ni fašizam kod kuće, niti priprosta i prozirna “antifašistička” kampanja u susjedstvu.
Kolumnu cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.
G.S.
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**