Na reakciju premijera Republike Hrvatske u Genevi (danas, 8. studenoga 2019.) vezano za postavljanje spomen-ploče zločincu Mladenu Bratiću(u NovomSadu) koji je zapovijedao vojnim i paravojnim snagama u napadima na Vukovar, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uzvratio je primjedbom kako Hrvatska ima ulicu ustaškog zločinca Mile Budaka koji je tobože zagovarao “kako treba trećinu Srba pobiti, trećinu proterati, a trećinu prevesti na katoličanstvo”.
Istina je, međutim, kako je spomenuta teza o istrebljenju potekla iz krugova ruskih antisemita i potom prihvaćena od Srba u desetljeću prije Prvoga svjetskog rata i ona nema nikakve veze s ustaškim pokretom, nego s tradicionalnom srpskom mržnjom prema Židovima.
Ovaj plan potječe, dakle iz Rusije, i to s kraja 19. ipočetka 20. stoljeća, u vrijeme vladavine cara Aleksandra III, kada su Židovi u toj zemlj i istrebljivani svim raspoloživim sredstvima.
Evo što o tomu kaže jedan od najpoznatijih – i najradikalnijih – antisemita među Srbima u Hrvatskoj s početka XX stoljeća, bjelovarski novinar, Milan Obradović:
“ …(…) Čivuti se najviše prilijepiše uz bezazlene Slavene, tako da ih u samoj Rusiji imade danas već 5 miliona. Gde je narod pametan, tu se Juda ne more da širi, nego gde je bedast i zaglamast. Kad su Rusi osjetili, da će ih čivuti požderati i da su u ratu na strain neprijatelja (rusko-japanski rat), Rusi se digoše na čivute, pa ih tuku kao svinje. Čitaj novine, pa ćeš vidjeti, da ih sad u Kijevu kolju, sad u Odesi, itd. I zbog toga bježe iz Rusije na sve strane, a najviše k Magjarima i Jugoslavenima. I zbiće se onako, kako je nedavno jedan veliki Rus kazao: za 25 godina neće u Rusiji biti nijednog židova, jer 1/3 ćemo poklati, 1/3 će crknuti od glada, a 1/3 će od nas pobjeći od stra!…”
(Izvor:Milan Obradović, Slavonski silniciili prva moja sveta antisemitska poslanica krštenome mome narodu u Slavoniji, Bjelovar, 1912., str. 6. Original brošure pohranjen je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu).
Neovisno o činjenicama koje su dobro poznate, mnogi i danas (a među njima i gospođa Florence Hartmann – bivša glasnogovornica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu), ovaj rasistički pamflet distribuiraju u svojim knjigama i tekstovima, pripisujući ga ustaškom pokretu.
Bez namjere arbitriranja oko onoga što se događalo u NDH, svatko tko na pošten i objektivan način promatra povijesne činjenice i događaje, mora priznati da ova rasistička teza u svome izvornom smislu nikako nije produkt ustaške ideologije, nego potječe s istoka, iz Rusije, i vezana je za već spomenuti genocide nad Židovima koji se tamo odvijao već prije stotinu pedeset i više godina.
Ovakvih iskonstruiranih srpskih“istina”, ima, nažalost, toliko da bi se o njima mogle napisati veće i deblje knjige nego što su one Viktora Novaka i Milana Bulajića.
Na ovom mjestu možda je vrijedno spomenuti samo još jednu, od poznatijih i rasprostranjenijih.
Već više od 6 desetljeća, nameće se laž da je dobropoznatu parolu kojom se pozivalo na istrebljenje srpskog naroda (“Srbe na vrbe”) smislio i prvi javno također izgovorio ustaški dužnosnik i književnik dr. Mile Budak (koji je kod Srba očito u ulozi dežurnog krivca).
Upravo je ona u dobroj mjeri obilježila ne samo njegov životopis, nego i stav prema ustaškom pokretu uopće, pa u konačnici (kada su srpski šovinisti u pitanju) i prema samome hrvatskom narodu.
Istina je, međutim, da je tu kovanicu ispisao još 1914.godine Marko Natlačen, slovenski političar, pravnik, književnik i nacionalist (što mu nije smetalo da poslije postane miljenik srpskoga kralja Aleksandra Karađorđevića, pa da njegovom voljom bude i ustoličen za bana Dravske Banovine u Državi SHS).
Njegovu pjesmu pod naslovom“Bojni grom”, u kojoj on osuđuje Srbe zbog atentata na prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju u Sarajevu (i u kojoj isti narod optužuje da već dugo poziva na klanje, što je konačno probudilo Slovence), objavio je list Slovenec, 27. srpnja 1914. godine. Evo te pjesme u kojoj je naglašena krilatica za čije se nastajanje neutemeljeno optužuje Budak:
„Srbe na vrbe
Krvava pesma do nebes vpije.
Krv Ferdinova je v mes Zofije.
Zvali ste nas dolgo dni na klanja…
Iz dolge vstali smo noči in spanja.
S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi,
Dom hladan vam postavimo ob vrbi…
V imenu Božjem pride k vam armada,
Pogledat, kaj se sveti tam z Belgrada
Očistimo vam sveti križ od praha,
Za nas je bojni grom in piš bez straha.
Nožnicam mač izderemo bliskavi,
Da prestol vam operemo krvavi.
Z zeleno vam odenemo odejo,
Na veke vam zaklenemo vso mejo.
Pravične stvari plačamo dolgove,
Zmagalci spet se vračamo v domove.“
(Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Srbe_na_vrbe; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 8.11.2019.)
Četničko-bizantske smicalice i laž iserviraju nam se gotovo na dnevnoj razini iz Beograda, otuda se neprekidno sipaju optužbe i otrovna mržnja, ali to ne nailazi na primjeren odgovor, niti od naših političara, niti od akademske zajednice.
Žalosno.
Autor / Zlatko Pinter
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**