Tog 10. srpnja prije 20 godina nema tko se nije pojavio na splitskoj Rivi kako bi dočekao Gorana Ivaniševića koji je potpuno neočekivano, na zalasku karijere, u trenutku kad se više nitko nije nadao da će nakon tri izgubljena finala ostvariti svoj životni san, pobjedom nad Patrickom Rafterom, osvojio legendarni Wimbledon. Do dana današnjeg Ivanišević je jedini igrač koji je s pozivnicom (wildcard) osvojio taj turnir. U tom trenutku bio je tek 125. igrač svijeta, i nitko se ne bi kladio na njega.
Cijela Hrvatska je pratila njegov prolazak kroz četvrtfinale i potom polufinale, a sam završni meč se pretvorio u višednevnu dramu koju kao da je režirao vrhunski holivudski režiser trilera, uz nevjerojatne preokrete i čak četiri meč lopte za Ivaniševića. Plakalo se, neki su pili tablete za smirenje, neki i bacili televizor kroz prozor tijekom epskog meča koji se činio da nikada neće završiti…
Točno u 13 sati na centralni teren u Wimbledonu izašla su dvojica igrača koji su još uvijek čekali na ostvarenje najvećeg sna svakog tenisača – osvajanje najvećeg svjetskog turnira na travi. Goran Ivanišević već je na prvom servisu Patricka Raftera, u drugoj igri prvog seta bio uspješan i napravio break, što ga je uz vrlo mirnu i koncentriranu igru dovelo do osvajanja prvog seta. Na isti način Australac je izjednačio, osvojivši prvi Goranov servis u drugom setu, nakon što je naš tenisač napravio dvije dvostruke servis pogreške. U trećem setu Goran je održao svoj servis, a u šestoj igri napravio svoj drugi break u meču i sad ga samo jedan set dijeli od toliko željenog sna – titule u Wimbledonu.
U šestoj igri četvrtog seta Goranu je na servisu, kod prednosti Raftera najprije suđen prijestup, a zatim i sumnjivi aut, što je iznerviralo Gorana, pa je uz taj, izgubio i svoj slijedeći servis, a meč je ušao u odlučujući set. Drama je tu nastavljena, oba igrača čvrsto su držala svoj servis, a onda je Goran u 15. igri uzeo Rafteru servis. Nakon 4 meč-lopte u 16. igri, konačno se dogodilo ono što je Hrvatska čekala cijelo desetljeće – GORAN IVANIŠEVIĆ OSVOJIO JE WIMBLEDON!!!
Slavlje je počelo u cijeloj Hrvatskoj, u Splitu su svirale brodske sirene i kolone automobila su se odmah počele slijevati prema centru grada i Rivi na kojoj će biti održana glavna proslava.
Naravno, dan poslije, uslijedio je doček kakav može pripremiti jedino “najluđi grad na svitu”. Dočekalo ga je više od 150 tisuća ljudi, njegov Split je gorio. Sve što je moglo ploviti je bilo uz rivu, sve što je moglo hodati je došlo na nju. Ivanišević je na sebi imao Draženov dres, oko vrata Hajdukov šal, a došao je katamaranom.
Na Rivu nije ni iglica mogla pasti, Goranov doček je bio “majka svih proslava”, jer od brodova, brodica i čamaca stvorio se most da se sa Zapadne obale šetajući po plovilima mogao stići do Lučke kapetanije. I pravo je čudo, božja providnost, da nitko na tom dočeku nije stradao.
Goranu su se došli nakloniti i svi sportski sportaši, oni malo bolji i uspješniji imali su pristup na binu. Poput Tonija Kukoča, na primjer. Bio je tamo i Zvonimir Boban, jedan od najboljih njegovih prijatelja među sportašima. Toliko dobar da je 2004. godine u Wimbledonu uživo pratio Goranov oproštaj od tenisa. Na centralnom terenu, protiv Lleytona Hewitta. Prethodne dvije godine nije mogao igrati, nije niti branio naslov. Zbog ozljeda, naravno.