U noći sa 16. na 17. rujna 1991. agresorskim je projektilima zapaljena knjižnica u Vinkovcima u kojoj je izgorjelo 85.000 knjiga, među kojima i kompletna rukopisna ostavština Josipa Kozarca, Vladimira Kovačića i Joze Ivakića te djelomično Ivana Kozarca.
Još od ljeta 1991. godine Vinkovci su postali metom srpskog agresora u želji da osvoje taj tradicionalno vrlo hrvatsko-domoljubno orijentirani grad koji je zbog izuzetno važnog položaja nazvan „vratima Hrvatske“. Položaj Vinkovaca otežavala je blizina granice sa Srbijom i stvaranje jakog četničkog uporišta u Mirkovcima.
Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci jedan od simbola razaranja i uništenja, ona je dokaz kako su nas Hrvate htjeli uništiti, ne samo ljudske živote, već najvažnija kulturna obilježja i kulturne ustanove.
Tijekom lipnja 1991., u selima istočne Slavonije (Bobota, Vera, Negoslavci, Trpinja, Tenja, Borovo Selo i dr.) uspostavljene su terorističke baze hrvatskih Srba za napade na Osijek, Vinkovce i Vukovar te okolna nesrpska sela. Vinkovci su osobito napadani iz Mirkovaca, Markušice, Pačetina i Karadžićeva. Hrvatske su snage početkom srpnja 1991. protjerale četnike sa samog ulaza u Vinkovce, 17. srpnja 1991. munjevitom su akcijom hrvatske snage potisnule srpske teroriste preko “brčanske” pruge i uspostavile liniju prema Mirkovcima. U samom pak napadu na neprijateljske položaje na Mirkovce, iz kojih su neprestano granatirani Vinkovci, hrvatske su postrojbe pretrpjele velike gubitke, a ključnu pomoć srpskim teroristima pružila je komunistička JNA. Od 28. do 30. kolovoza 1991. u Vinkovcima i Slavonskom Brodu hrvatske su snage zaustavile nekoliko vlakova koji su prevozili oružje i intendantsku opremu JNA koja se povlačila iz Slovenije; ovom akcijom oduzeti su oružje i oprema i podijeljeni slabo naoružanim hrvatskim postrojbama.
15. rujna 1991. Vukovar je ostao odsječen od Vinkovaca, a 20. rujna veza je opet uspostavljena, preko Nuštra, Marinaca i Bogdanovaca, da bi kasnije i taj put bio prekinut. 11. Listopada 1991. u Vinkovce se s manjom skupinom branitelja uspio probiti iz neprijateljskog obruča zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković – Jastreb, u namjeri za dovesti pomoć Vukovaru koji je opkolila JNA, uz pomoć četnika iz Srbije i slavonskih Srba. Vinkovci i mjesto Nuštar bili su ključna točka prijema proboja hrvatskih vojnika i civila nakon pada Vukovara.
“Dnevnik jednog rata – Vinkovci” je dokumentarni film čija radnja počinje u petak, 19. srpnja 1991. godine, kada su Vinkovci prvi put granatirani. Dokumentarni film podsjetnik je na Domovinski rat i događaje na istočno-slavonskoj bojišnici. Od toga datuma gotovo da nije bilo dana u kojem nije bilo „gruvanja“ iz sela u kojima su do tada mirno živjeli pripadnici srpske manjine. Film prati ratne događaje u gradu, ali i okolici, posebice u Nuštru koji je bio prva linija obrane prema Vukovaru. U filmu govore hrvatski branitelji – dotadašnji radnici, seljaci, profesori, liječnici, učenici, glazbenici… Ukratko, ljudi koje je rat učinio svjedocima velikosrpske agresije, neprikosnovenim zaštitnicima doma, obitelji i vjere.
Nevjerojatan je podatak da je na okupiranom dijelu bivše općine Vinkovci u jesen 1991. bila najveća koncentracija oklopa JNA: 320 tenkova i 250 borbenih vozila.