Hrvatska pragmatička sankcija, kojom je ženskoj lozi dinastije Habsburg omogućen dolazak na hrvatsko prijestolje, izglasana je u Hrvatskom saboru 11. ožujka 1712. godine. Ta odluka Hrvatskoga sabora navedena je i u današnjem Ustavu Republike Hrvatske, i to kao jedan od povijesnih dokaza hrvatskog posjedovanja samostalnosti i suverenosti. Također, Hrvatska pragmatička sankcija korištena je kao hrvatski argument i pri državnopravnim sporovima s Kraljevinom Ugarskom u 19. stoljeću…
Bitna je činjenica da je Hrvatski sabor donio pragmatičku sankciju znatno prije Ugarskog sabora, čime je naglasio svoju samostalnost u odlučivanju. Ugarska pragmatička sankcija izglasana je tek 1722., a sankcionirana je 1723. godine, donosi povijest.hr.
Hrvatskim saborom koji je izglasao Hrvatsku pragmatičku sankciju predsjedavao je, umjesto odsutnog bana Ivana Palffya, tadašnji zagrebački biskup Emerik (Mirko) Eszterhazy. Pragmatička sankcija bila je izraz potpore caru Karlu VI. (ocu Marije Terezije), jer su po njoj na prijestolje habsburških zemalja mogle doći i njegove kćeri (Karlo VI. bio je posljednji muški pripadnik dinastije Habsburg).
Karlo tu sankciju nikada nije službeno potvrdio iz obzira prema ugarskom plemstvu koje je tada bilo protiv prava Habsburgovaca na nasljedstvo u ženskoj liniji, ali ju je primio na znanje s odobravanjem i u posebnom pismu zahvalio Hrvatima obećavši: “Mi i nasljednici naši vazda ćemo neokrnjeno čuvati Vaša prava, privilegije i povlastice”, davši im na taj način željenu podršku.Ipak,Hrvatska pragmatička sankcija dala je Karlu poticaj da konačno riješi pitanje nasljedstva pa je 19. travnja 1713. godine donio Pragmatičku sankciju za sve zemlje Habsburške Monarhije.
D.K.